fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

dijaspora - 26343 - 06.02.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)


Da li pjevati ili kukati uz "Šotu"?

Nisam čovjek koji u svemu vidi " zavjeru. Naprotiv! Ipak, nisam ni malo dijete, imam oči i uši i vidim i čujem u kakvom svijetu živimo. U legendarnom filmu Emira Kusturice "Dom za vješanje" glavni lik, Perhan, koga glumi pokojni Davor Dujmović, ima jednu repliku: "Otkad sam sebe uhvatio u laži, ne vjerujem više nikom""! Danas se često pozivam na ovu misao. Posebno kad se povede riječ o istoriji i na istoriji zasnovanim stavovima.

Na našu veliku nesreću srpska istorija je burna. Istorija ratovanja. A samo nesretni narodi imaju burnu istoriju. U praktičnom ispisivanju stranica "učiteljice života" u posljednjem ratu lično sam učestvovao. Kad danas iščitavam to što moja djeca uče iz "istorije" tog perioda pomislim da li je "to" što je neko napisao i tjera ih da uče uopšte nauka??? Mnogo je definicija nauke ali da bi jedna saznajna oblast mogla da se smatra naukom treba (najmanje) da:

1. Teži saznanju objektivne istine i stvarnosti,
2. Raspolaže sigurnim kriterijumima pomoću kojih se može cijeniti da li rezultat istraživanja objektivno istinit ili ne.

Sumnjičav sam da li je istorija (barem ovih naših krajeva) uopšte nauka! ? Veoma sam sumnjičav! Da li su ovo zaista "objektivne istine" dokazane "sigurnim kriterijumima"!

Na razmišljanje u ovom smjeru ponukalo me je Željkovo pominjanje "Šote". Naime, prije 4-5 godina prisustvovao sam jednoj svečanoj akademiji gdje su o istoriji govorili eminentni, srpski stručnjaci sa najvišim, akademskim zvanjima. Jedna profesorica iz Prištine ispričala je tada nevjerovatnu priču o nastanku pjesme i igre "Šota". Zaintrigiran kazanim tražio sam po literaturi i Internetu sve što sam o tome mogao naći. A našao sam nevjerovatne stvari.

Mnogi misle da je ovo što ću podijeliti sa vama istorijski plagijat. Nemam ni ja čvrst stav. Znam samo da, od kada sam ovo saznao, na svakoj srpskoj svadbi gdje se zapjeva i zaigra "Šota" izlazim iz sale. Bez namjere da drugima namećem svoje mišljenje. Ni njima tada, ni vama sada.

Ovo što ću vam prenijeti objavljeno je u časopisu "Svetigora" Mitropolije Crnogorsko-primorske, u julu 2007. godine. , u rubrici "Moramo Znati". Za slučaj da se ne može pročitati sa skenirane stranice prekucao sam tekst:

"Čim spomenemo riječ "šota" odmah pomislimo na igru koja se, nažalost, igra na svakoj srpskoj svadbi. Porijeklo imena šota dolazi od imena Šota Galica, žene srbomrsca "kačaka" (odmetnika) Azema Bejte iz sela Galice (1889. -1924. ) koji je svojevremeno harao po Kosmetu i Metohiji. Šota Galica je nakon muževljeve pogibije zulumćarila i predvodila odmetnike. U srpskom narodu sačuvano je sjećanje na užasan događaj kada je Šota uhvatila šestoro srpske dece, čobančadi kod stada, na planini Mokri, povezala ih, naložila vatru i sve ih bacila u oganj. Dok su deca gorjela Šota je sa "kačacima" igrala svoju igru oko vatre, orgijala i pjevala: "Šote mori šote, šote mašala, davno želim šote, mori, šote da te igram ja! ". Na mestu stradanja nevine dečice podignuta je spomen-ploča koja je stajala do kraja II svetskog rata, kada su je komunisti uklonili kako bi sačuvali "bratstvo i jedinstvo. "




Idi na stranu - |listaj dalje|