fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

dezerteri - 26281 - 27.01.2011 : Zoran Janković Rogatica, RS - best (0)

Razno


Poštovani Dezerteru,

Obratio bih Ti se drugačije ali nisam u prilici jer je to jedina generalija koju znam o Tebi. Ja se na ovom portalu potpisujem punim imenom i prezimenom, a u pojedinim postovima moguće je pronaći i moju adresu, broj kućnog telefona, broj mobilnog telefona pa čak i JMBG (što mi i nije posebno mudro). Šta ću, takav sam, mnogo toga u životu učinio sam a da mi nije bilo " mudro; činio sam u korist svoje štete. Ali zato jeste pošteno i istinito i Dragom Bogu ugodno.

Ja sam jedan običan čovjek, najobičniji mogući. I ponosan sam na to. Mnogo ponosan. To što jesam vičan pisanju dolazi isključivo odatle što je pisanje moj zanat. Naime, novinar sam. Ostao sam bez posla, više i ne brojim koji put po redu u životu, samo zato što mislim i imam m.. a da kažem to što mislim. Tako da trenutno imam dosta slobodnog vremena. Čekam novi poslovni angažman, a pisanje nije zanimanje nego infekcija; imam unutrašnju potrebu da pišem (istinu - naravno). Zato trenutno piskaram na ovom portalu, onako, za svoju dušu. Ovaj prostor za izražavanje izabrao sam zato što mi je Željko Tomić bio profesor na fakultetu. Naše druženje započelo je još tada, a nastavilo se, evo, i godinama poslije. Mislim da je, odavno već, drugarstvo preraslo u " prijateljstvo. Idemo dalje!

Još kao mlad čovjek, na odsluženju vojnog roka u JNA, naučio sam dvije važne stvari.

  • Prva je da ljudi " lažu. Gledaju te u oči i " lažu. Lažu k"o psi (ne znam samo što se tako kaže jer su kerovi mnogo iskreniji i odaniji od ljudi). Kao dijete iz domaćinske kuće to do tada nisam znao. Stvarno! Niti sam lagao, niti sam imao potrebu da lažem, niti su to činili ljudi iz moga (bližeg) okruženja. Od tada teško vjerujem ljudima. Što kaže ona pošalica: "Ne vjeruj čovjeku koji laže! "
  • Druga pouka. Jedan Čeh iz čete, plave, kuštrave kose, krivog nosa i polukrivih leđa, čak i jedva primjetno hrom u jednu nogu (ne znam samo kako je prošao ljekarske preglede), vrzmao se oko mene i pokušavao da se sprijateljimo. Bio je sav nekako" traljav i neugledan. Nervirao me je i odbijao sam druženje sa njim. Čovjek je bio normalnih seksualnih opredjeljenja, imao je i djevojku. Samo mu je, eto, imponovalo moje društvo. Jednom prilikom dobro sam se zapio (što rijetko činim) a on je pokušao da iskoristi priliku i da se druži sa mnom. "P"jana glava ne nosi barjaka", rekao bi naš narod. Izvrijeđao sam ga, tu pred ljudima, do te mjere da je otišao plačnih očiju. Rekao sam mu da je niko i ništa, nula od čovjeka, beskorisno i nepotrebno go*no, Kvazimodo kojeg nije ni trebalo primiti u vojsku, i neka me izbjegava u širokom luku umjesto što mi se šlihta. Te noći, zbog prekomjerne konzumacije crnog vina, ispovraćao sam dva kreveta, spavaonicu, hodnik i WC. Ofarbao sam ih u crveno. Ovaj Čeh stavio je zaštitu masku, izribao prostorije, oprao posteljine i, tokom noći, osušio ih pored peći. Sve da mene starješine ne bi ribale. Nisam znao kako bi mu u oči pogledao. Sad sam ja pokušavao da se približim njemu a on mi se samo cinično smješkao, okretao se od mene i odlazio. Naučio sam tada lekciju za cio život. Nikad ne znaš kome ćeš se "doćerati"!

  • Pouka treća. Nije iz vojske. Naučio sam je kroz život. Zadaću je lakše prepisati nego napisati, ali onda ništa nećeš naučiti. Diplomu je lakše kupiti nego li naučiti svaki pojedinačni ispit, ali onda ćeš biti neznalica sa diplomom a ne akademski građanin. Mnogo je lakše o svima lijepo pisati, ali to nije suština novinarstva; žurnalizam postoji kao korektiv postojećeg stanja, svrha mu je da ukazuje na nevaljalo i vrši pritisak da se to ispravi. Generalno: uvijek je LAKŠE kretati se linijom manjeg otpora, ali (skoro) uvijek ispravno je " TEŽE!

    Danas mislim još i ovo: Svi ljudi na svijetu vrijedni su na svoj način; svi su Božija stvorenja. Ne postoji osoba od koje mislim da sam generalno superiorniji i bolji; ne mislim da sam bolji i kvalitetniji čovjek od bilo koga na cijelom "zemaljskom šaru". Tako da mislim i da nisam bolji niti kvalitetniji čovjek ni od ijednog " dezertera. Od nekog čovjeka sam veći, od drugog brži, od trećeg obrazovaniji, od četvrtog bolje pišem, ali" bolji čovjek nisam ni od kog; ni od prosjaka na ćošku. Altruista sam bez rezerve, vjeruj mi. Međutim" zar misliš da bi trebalo da kažem kako go*no miriše, da car ima odijelo iako je go, da su "Šojići" koji mijenjaju političke stranke zbog direktorskih fotelja dobar primjer djeci koji treba slijediti, da su dezerteri primjeri čojstva i junaštva budućim generacijama! ? Ne, ne i ne" Ja tako ne mogu!

    Kad je riječ o ratu, jel" misliš da ja nisam vidio šta se radi? Znao sam to čak još i prije rata, da srljamo u propast. Ovdje sam već pisao o tome. Ja sam sin-jedinac, imam tri sestre a familija mi je imućna. Slali su me vani, molili da ne ratujem, da pobjegnem ali.. ja to nisam moga. Nisam i gotovo! Nisam zato što je tako - LAKŠE. Već sam Ti rekao da je moj životni moto da radim ono što je " TEŽE. Dva puta sam ranjen, izgubio sam brata od ujaka sa kojim sam odrastao (rođenog brata nemam), zeta, petnaestak saboraca iz jedinice od pedesetak ljudi, mozak od saborca, dok sam ga izvlačio, ostao mi je po rukama i odjeći" Vidio sam krvi koliko i prosječan mesar u karijeri. A nikad se na to nisam navikao.

    Da sam se, svojevremeno, učlanio u SDS danas bih bio visokopozicionirani političar sa milionskim kontom na računu. Nuđeno mi je to, nije da nije. I garantovano mi je, ako to prihvatim, da će jedan od prvih deset novoizgrađenih stanova u Istočnom Sarajevu biti moj. Nisam prihvatio! Da hoću danas da prihvatim članstvo u SNSD-u začas bi moja karijera krenula uzlaznom putanjom. Neću da prihvatim, iako sam bez posla! Jedna stranka mi je nudila da, bez izbora, preuzmem njihov opštinski odbor i budem im kandidat za načelnika na sledećim opštinskim izborima. Odbio sam! I druga stranka mi je nudila da budem njihov kandidat za načelnika. Nisam prihvatio! Treća mi je nudila da se učlanim i odmah da budem član Glavnog odbora te stranke uz izvjesnost stavljanja na listu na (proteklim) izborima za NSRS. Nisam prihvatio! Ponudio mi je Bošnjak, privatni preduzetnik, da dođem da radim za njega i da mi plata bude srazmjerna efektima moga rada; da mi ostavi prostora da se i dalje obrazujem i da mi se ne miješa u političke stavove i mišljenje. Prihvatio sam. Odbijao sam ono što je " LAKŠE i prihvatio ono što je znatno, znatno " TEŽE!!! Takav sam, ters. Nakrivo nasađen sam. Lijevi navoj.

    Što se tiče Tvog dezerterstva ja Tebe uvrijedio " nisam. A što se Ti češeš tamo gdje Te ne svrbi, što se javljaš a da nisi lično prozvan" E, to je već do Tebe, a ne do mene. Radi se o tome da Ti imaš potrebu da se pravdaš. Kad homoseksualcu (daleko i gluvo bilo, pu, puu, puuu) kažeš da je njegovo ponašanje " protivprirodni blud, on već ima spreman odgovor. Kaže: ti si latentni homoseksualac pa borbom protiv mene pokušavaš voditi borbu protiv pedera u sebi! ? Kad mu kažeš da te pojave u prirodi nema on će ti nabrajati desetine nekakvih baja za koje nisi ni čuo gdje je homoseksualnost "normalna"! Kad dezerteru kažeš da je " DEZERTER, on će ti naći hiljadu (opravdanih) razloga zašto nije ratovao: nije volio SDS, vidio je da se radi o pljačkaškom ratu, nije htio da puca na komšiju, stidio se jer Srbi čine zločine" i sve tako. I ja to isto mislim. Sve to. Ali sam ratovao jer je tako bilo " TEŽE.

    A sad i konačno mišljenje o svim dezerterima. Već samo rekao da za mene ne postoji čovjek koji je vrijedniji od drugih. Zato nek izvinu svi koje ću uvrijediti, ali ja mislim ovako:

    1. DEZERTER kad spomene BORCA " treba da ustane, zacrveni se i obori glavu.
    2. BORCI kad pričaju o ratu DEZERTERI " treba da izađu iz prostorije.
    3. DEZERTERI " treba da se stide do kraja života. I oni i njihove familije!
    4. BORCI (ne plaćenici) su najbolje što jedan narod ima. Njihove porodice treba da se ponose. Va vjeki vjekova.


    Iz generacije u generaciju, iz rata u rat, srpski narod gubi najbolji genetski materijal. Najbolji nam izginu a škartovi nam produžavaju vrstu. Ovo što se borilo u posljednjem ratu sve su potomci Solunaca. Negdje se gen ratnika pritajio, možda čak i po ženskoj strani, pa se probudio kad je trebalo braniti svoju zemlju, kuću, porodicu. To je razlika između MUŠKARCA i ŽENE. Eto, ja tako mislim, a Tebe niko nije tukao po ušima da me vučeš za jezik. "Mis"im" nemo" da se ljutiš", ali tako je!

    S poštovanjem, Zoran Janković




  • Idi na stranu - |listaj dalje|