fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

pomoc_rat - 25650 - 27.11.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

Pomoć u ratu - Priča o Armanu


U početku rata u Sarajevu su se dešavale čudne stvari, zbog čega mnogi stanovnici Vogošće nisu bili sigurni da li bi treblo da odu ili da se priključe borbi za svoj narod. U tome su Srbi bili najneodlučniji jer su muslimani i Hrvati putem medija svakog Srbina koji podržavao SDS proglasili za krvoločnog četnika.

Sela oko Sarajeva su uglavnom bila etnički čista zbog čega nije bilo velikih problema da se Srbi priključe organizovanju za odbranu od neprijatelja. Međutim, stanovništvo u zgradama je bilo izmješano pa se komšijama vjerovalo bez obzira na političko ubjeđenje. Nije bilo nimalo čudno da se muslimani i Hrvati slobodno obraćate Srbima za pomoć bilo koje vrste.

Većina muslimana je podržavala političke ideje njihovih lidera, smatrajući ih ispravnim i ne razmišljajući da ta ideologija nikako ne odgovara srpskom narodu. Meni to nije smetalo, uprkos tome sam uvjek stajao u zaštitu svih stanovnika Vogošće.

U dijelu grada u kome sam ja živio, odmah u stanu do mojih roditelja je stanovao jedan Arman, za koga mi se čini da se prezivao Arnautović. Roditelji su mu bili razvedeni, otac mu je živio u Starom Gradu a majka u Vogošći. Jedan dan, Arman mi se obratio sa molbom da mu pomognem da napusti Vogošću i da ode kod oca. Ja sam odmah pristao, i dogovorio se sa njim kako da to izvedemo. Rekao sam mu da po danu dođe u Omladinsku ulicu, a ja ću srediti sa mojim svoji drugovima da niko ne puca dok on bude prelazio na drugu stranu. Nakon što sam provjerio moj raspored, javio sam mu kada da dođe.

Arman je došao baš u ono vrijeme kada smo se dogovorili. Ja sam već bio obavjestio ostale za njegov prelazak i svi su obećali da će ispoštovati dogovor, tj. da će ga pustiti da neometano pređe na muslimansku stranu. I tako se i desilo! Arman je bezbjedno prešao liniju razgraničenja, preko velike livade kod Saobraćajnog fakulteta.

Nekoliko dana nakon Armanovog odlaska, šetao sam Vogošćom, i na moje veliko zaprepšćenje ugledah Armana sa osmijehom na licu. Naprosto nisam mogao da vjerujem da se on ponovo vratio u Vogošću.

Prišao sam mu i pitao ga zašto je to uradio, on mi odgovori da ga je otac natjerao da se vrati jer bi mu u gradu odmah dali pušku, bez obzira što još nije bio punoljetan.

Armanov povratak me je uznemirio jer sam se bojao da će ga neko nakon povratka pozvati na razgovor iz kojeg bi se saznalo da sam mu ja pomogao da napusti Vogošću. Srećom, Armanov nestanak niko nije primjetio i kako je vrijeme odmicalo i ja sam zbog toga sve manje i manje brinuo.

Armanova majka je bila alkoholičar, a uz to i invalid, tj. teško se kretala zbog loših kukova. Kako Arman nije imao nikakva novčanih primanja, ja sam ga zaposlio u mojoj privatnoj teretani, tj. klubu. Sa njim je radio i Damir, koji takođe nije imao nikakvih prohoda, a nisu bili podložni ni vojnoj ni radnoj obavezi.

Arman je dobio zaštitu i novčanu pomoć od "Body Building" kluba. Ostao je u Vogošći sve do samog kraja rata.


Pravi, priča ti je prava! Za nju si od mene dobio čistu desetku!




Idi na stranu - |listaj dalje|