fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rogatica_politika - 25539 - 10.11.2010 : Zoran Janković RS Rogatica - best (1)

Nova 'Knjiga o Milutinu' (4)


U međuvremenu ne mogu da privedem kraju postdiplomske studije iz oblasti odnosa sa javnošću u bezbjednosti (prosječna ocjena 9, 5) jer nemam novca za školarinu i putovanja za Banjaluku; odslušao sam sva četiri semestra i stekao preduslove za magistarskog kandidata, ali"ne mogu, dakle, studije da završim jer me uništavaju i finansijski i psihički. Jer evo šta mi rade na poslu!? Prisiljen (da, bukvalno prisiljen prijetnjom da ako odbijem mogu da uzmem radnu knjižicu) sam da potpišem ugovor o radu na 4 sata. Svi mi radimo po 4 sata, kao da smo trudnice, samo direktorica " osam. Nama po pola plate, njoj cijela. Nemamo toplog obroka, regresa, zimnice, ništa Moja plata iznosi 380 KM i ide mi pola radnog staža. Petnaestak godina radim, što "na crno" što "na bijelo" u novinarstvu a jedva da sam skupio osam godina radnog staža! ? Pošto mi i sada ide samo pola radnog staža potrebno mi je, ovim tempom, još "samo" pedeset godina rada pa da izađem u penziju. A imam četrdeset četiri godine starosti. Kao da sam gavran ili kornjača, pa ću živjeti 100 godina, a u 101 ići u penziju. Za svo to vrijeme, kunem se u hljeb i so, nikad nisam primio 1. 000 KM plate. Nikad za nikad. A magistarski sam kandidat! Pa šta sam ja to ovdje, u Republici Srpskoj: crnac, juda, taliban, terorista, trinaesto prase, kurvino kopile???? Šta sam i ko sam ja i čime sam sve ovo zaslužio! ? Time što mislim svojom glavom i slobodno izražavam vlastito mišljenje? Pa zar to nisu načela EU u koju se kunemo mnoooogo češće neko u krsnu nam slavu!

Radno mjesto na koje sam trenutno raspoređen je organizator kulturnih manifestacija. Međutim, s obzirom da je to prilika za eksponiranje i prikupljanje političkih bodova, moj posao rade partijski puleni vladajuće stranke. Čak kriju od mene ono što mi je u opisu radnog mjesta. Ne znam ni kad je šta planirano ni kad se šta održava, nedostupni su mi planovi i programi rada Centra" U međuvremenu meni imputiraju da ne radim svoj posao, te mi daju da radim poslove koji me ponižavaju do granica nepodnošljivosti. Naime, radim teške, manuelne i ponižavajuće poslove poput montaže bina, rasvjete, poslove obezbjeđenja koncerata, montiranje "fosni" na binu, naplate ulaznica za dječje predstave, prenošenja stolica (ja, koji nikad nisam bio član niti jedne političke partije) za stranačke skupove, lijepim plakate po gradu" Prije neki dan direktorica (član SNSD-a i njihovog aktiva žena) mi je saopštila da treba da radim kao rasvjetljivač i tonski realizator u kino-sali!? Zato što je kolega koji je to radio potpisao pristupnicu SNSD-u pa su mu obezbijedili još 4 sata radnog angažmana u sporskoj dvorani. Ja da radim ove poslove, ja koji sam prije petnaest godina bio urednik na državnoj televiziji i šef tima gdje su ton i rasvjeta bili samo dva od desetak segmenata proizvodnje programa.

Posljednja kap u čaši političke diskriminacije moje malenkosti je to da se, po pitanju finansija, dogodila identična situacija kao 2008. kada sam smijenjen. Naime i u oktobru 2010. je potrošen godišnji grant. Hoće li sada smijeniti direktoricu? Ma kakvi, njoj će odobriti sredstva iz budžetske rezerve sa kojima može dijeliti plate radnicima do nove godine. A i već su joj dali i pozajmicu od 12 hiljada KM. Ima li riječi za ovakav bezobrazluk?

Da pokušam privoditi kraju: u državi (entitetu) za čije stvaranje sam dao svoju krv i meso konstanto sam politički progonjen i diskriminisan. Progone me politika i političari zato što odbijam da prihvatim članstvo u bilo kojoj partiji. Progoni me SNSD-ov načelnik opštine Rogatica Radomir Jovičić koji je, dok sam ja primao u glavu dušmanske metke, bio rukovodni radnik u sarajevskom "Sprindu". Šesnaest (prvih, najkrvavijih) mjeseci rata pekao je hljeb neprijateljskoj vojsci i zato dobio zahvalnicu za doprinos "borbi A BiH protiv agresora". Progoni me Milan Marković, vječiti neuspješni direktor svega i svačega, predsjednik komisije za izbor i imenovanja koji ne zna šta je "curriculum vitae", ratni zabušant i liferant. Progoni me Radovan Rosić, načelnik Odjeljenja za privredu, koji je čitavog rata uništavao čuveni TPR i kad ga je uništio dobio da vodi cijelu rogatičku privredu. Koja je sada, naravno, kompletna u stečaju. Čuveni ekonomista Rosić (da ne ulazim u eksplikaciju njegovih političkih angažmana počevši od OK SKJ, preko Socijalističke partije, do hitnog, u toku noći, prijema u SNSD i dostavljanja mu članske knjižice) koji je rukovodilac cijelog života. Nikad ništa nije stvorio svojom pameću ni rukama, nikad sebi nije kupio najobičniji automobil, makar "fiću", "stojadina"; napravio kuću, vikendicu, ćenifu ili kućicu za psa, kućicu za ptice, makar"ogrevna drva kad složi u plast redovno mu se obore. Toliko je sposoban. Da mu nije država dala stan i danas bi bio podstanar. I takav čovjek vodi cijelu rogatičku privredi plus društvene djelatnosti! ? I još Mene progoni! Progone me, i on i njemu slični, zato što sam ja njihova savjest. Progone me jer javno govorim, u medijima, o tome kako primaju enormno visoke plate a svoj posao rade izuzetno loše. Progone me zato što jesam sve ono što oni nikad nisu bili: časni učesnik otadžbinskog rata, uspješan čovjek od karijere u svemu čega se prihvatim!

Moja majka, moja supruga (diplomirani ekonomista), moja malenkost (profesor odbrane i sigurnosti, dugogodišnji novinar, magistarski kandidat) mjesečno ne primimo ni 1. 000 KM dok načelnik opštine primi 5. 100 KM. Ja se sa time nikad pomiriti neću. Pazite " NIKAD.

Ako sve naprijed navedeno nije razlog za Vašu reakciju i odgovor, ovo što ću vam sada reći zasigurno JESTE. Spada u Vaš djelokrug poslova.

Prije par dana zvao me je iz Konjica Enver Bećirević, vlasnik firme "Prominvest" d. o. o. koja je regionalni privredni lider ovog dijela Federacije. Reference firme možete vidjeti na portalu www.prominvest.ba. Broj njegovog mobilnog telefona je 061/131-077, tako da možete provjeriti moje navode. Naime čovjek je vidio moje muke sa vlastima na TV-u i nepravdu koja mi se čini i predložio mi sljedeće: da dođem sa porodicom da živim u Konjicu: mojoj supruzi startna plata od 1. 500 KM, a meni, maltene, koliko god kažem. Da radim marketing i odnose sa javnošću. Svoj posao!!!

Šta mi je činiti, pitam ja Vas? Ako u svojoj rodnoj Rogatici, u svojoj Republici Srpskoj ne mogu da opstanem jer se krše moja najosnovnija ljudska i zakonska prava, ako sam ponižavan i potcjenjivan, devalviran, degradiran. Pri tome jedva ekonomski preživljavam, iako sam domaćinsko dijete, koljenović žuljevitih ruku od rada na porodičnom imanju i žuljevite stražnjice od učenja i bavljenja naučnim radom. Od rata naovamo svako veče, ama baš svako, pijem šaku tableta protiv bolova jer me "ubija" strahovita kostobolja. U posljednje vrijeme strahujem i za bezbjednost porodice jer su latentne prijetnje već tu. Pijem i šaku "bensedina" da bih mogao zaspati. Progone me dezerteri, profiteri i ratni zabušanti, nesposobnjakovići svih boja i opredjeljenja, konvertiti koji u džepovima imaju čak i po pet partijskih knjižica različitih stranaka. Jer svi ljudi na rukovodnim mjestima u Rogatici su upravo takvi. Apsolutno svi. Pa čak ni to nije sve: policija me prati, prisluškuju mi telefone i pregleda papir po papir u svakoj firmi u kojoj sam ikad u životu radio. Oni to neće priznati, neće jer to rade protivzakonito, ali, novinar sam, imam i ja svoje izvore. Već dva puta pokušali su mi montirati krivične prijave. Nije li to vrhunac svakog progona. Izjave mi uzima Mile Gladanac, šef krim-službe u Rogatici, dezerter za kojim smo cijelog rata imali raspisanu potjernicu zbog dezerterstva. Meni, koji sam dva puta ranjen u plavo-maskirnoj uniformi, koji imam u sebi više poštenja nego svi trenutni rukovodioci u opštini Rogatica! ? Zajedno, naravno! Tužno pretužno!!! Šta je rješenje, gdje je izlaz?

Da li mi je izlaz da odem u Federaciju gdje ću biti ekonomski zbrinut, cijenjen, i gdje neću biti progonjen??

Čekaću deset dana Vaš odgovor. Dovoljno je, više nego dovoljno. Po prvi put u životu tražim nešto od BORS-a. Ne molim nego tražim. Ja nikad i nikog ne molim, takav sam. Tražim da me zaštitite od organizovanog, državnog progona organa vlasti RS i institucija svih nivoa. Ako mi neodgovorite ili date nezadovoljavajući odgovor selim se u Federaciju. Jer" sjećate se pošto se poturčio Marko!? Bolje i to nego da, umjesto da pravim naslovne strane najjačih novina u RS, budem predmet pisanja tih naslovnica. Ko mi garantuje da danas-sutra, pod neizdrživim pritiskom režima kome sam izložen neću, ne daj Bože, pući k"o fišek! ? Visok sam 190 cm i težak 144 kg; ja ako puknem biće to pucanj od kojeg će mnogima popucati bubne opne. I još ponešto. Ozbiljno vam to govorim. Najozbiljnije!

S poštovanjem,
Zoran Janković

____________________

P. S. I ovo pismo, kao i odgovor na njega, biće dio memoara koje ću, u bliskoj budućnosti, objaviti skupa sa svom ostalom, obimnom dokumentacijom koju posjedujem. Biće to svedočanstvo o nevjerovatnom političkom progonu kome sam izložen u XXI vijeku, a samo zato što govorim istinu i suprotstavljam se političarima na vlasti. Takođe, ovi materijali biće i dio "bloga" koji ću da postavim na Internetu čim mi obaveze prema fakultetu ostave dovoljno vremena. Mislim da ću ovo pismo dostaviti i nekim prijateljski mi nastrojenim Web-portalima.




Idi na stranu - |listaj dalje|