fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

pomoc_rat - 25489 - 09.11.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

Pomoc ljudima u ratu


U toku rata, nisam pomagao ljudima, da bi mi se zahvaljivao, ni onda a ni danas poslije rata, ali da li su to neki ljudi zaslužili pitnje je sad.

Svaki Srbin je prije ratra ima barem jednog dobrog prijatelja muslimana. Ni ja nisam bio izuzetak, imao sam svoga prijatelja Feđu, za koga sam bio spreman poginuti, i prije rata a pogotovo u njemu.

U ratu sam imao priliku da pokažem koliko sam bio spreman da pomognem drugima. U mojim venama je proradila krv iz partizanskih filmova, u kojima su ljudi pomagali jedni drugima, čak i po cijenu ugrožavanja vlastitih života, kao i život svoje prodice. Feđa je u razgovorima sa mnom bio antisrpski raspolozen, pa sam ga zamolio da tako ne priča kada nismo bili sami, kako ne bi ugrozio sebe a samim tim i mene jer bih ja u svakom slučaju stao na njegovu stranu.

Činio sam sve što je bilo u mojoj moći da se Feđa osjeća bezbjedno u srpskoj Vogošći. Svaki slobodan dan sam provodio šetajući sa njim po ulici, kako bi nas ljudi vidjeli zajedno. Pošto sam držao teretanu u Vogošći, Feđa je bio moj stalni gost na treninzima. Kako sam bio puno zauzet u pogledu vojnih obaveza, dao sam Feđi ključ od teretane, da on može redovno ići na treninge, čak i kada ja nisam bio tu. Jedne prilike mi je rekao da se boji da sam ide na treninge, jer ne zna ko sve može naići dok je u teretani. Zbog toga sam iz teretane odnio dio sprava u njegov stan da vježba dok sam ja zauzet.

Feđa je imao pištolj sa dozvolom, koji mu je ostao od njegovog oca. Civilna milicija mi je rekla da mu se mora oduzeti pištolj, ali sam im ja rekao da je on kod mene i da nemaju potrebe da idu kod njega. Oni su ovo prihvatili. Naravno, Feđin pištolj je i dalje bio kod njega, čak sam mu nabavio i punu kutiju metaka.

Kada mi je Feđa rekao da se više ne osjeća bezbjedno u Vogošći, kod mene je ostavio sve on što mu je puno značilo u životu. Ja sam te strvari sačuvao, a nakon rata sam našao načina da ih vratim Feđi, a njega sam prebacio na teritoriju pod muslimanskom kontrolom i tom prilikom sam morao potezati oružje na civilnu miliciju koja je bila na punktu, da bih njega prebacio na drugu stranu.

U toku rata sam na sve načine pokušavao da stupim u kontakt i saznam šta se desilo sa Feđom. Preko UNPROFOR-a i električara koji su radili na poravci dalekovoda, zakazivao sam sastanke da se vidimo, ali Feđa nije odgovorio. Konačno sam obavješten da on ne želi da se sastane sa mnom, četničkim komandantom, jer bi ga njihova državna bezbjednost zbog tog susreta, privela na ispitivanje.

Rat se završio, prije petnaest godina a moj bivši drug nikada nije poželio da se samnom sretne a kamoli da se zahvali na pomoći koju sam mu pružio.

Danas se pitam, da je situacija bila obrnuta, dali bi se uopste znalo gdje su moje kosti, kao i mnogih drugih Srba koji su nestali u ratu, na teritorijama pod muslimanskom kontrolom.

Pitam se, dali je takav suživot potreban Srbima u Bosni i Hercegovini




Idi na stranu - |listaj dalje|