fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

cemerno - 24762 - 10.08.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (3)


Obeležena 18. godišnjica masakra Srba na Čemernu

I ove godine je 10. juna 2010. godine obilježena osamnaesta godišnjica od strahovitog pokolja u selu Čemernu, opština Ilijaš. Za razliku od prethodnih, ove godine je na lice mjesta izašlo i dvadesetak predstavnika razno-raznih humanitarnih i nevladinih organizacija, među njima i nekoliko osoba sa Sokoca.

U pratnji mješovitih snaga MUP-a Republike Srpske i MUP-a Federacije, kao i snaga UNPROFOR-a, na mjesto gdje je nekada bilo selo Čemerno izaši su Srbi sa namjerom da odaju počast nastradalim civilima u jednom od najsvirepijih masakara koji se desio u bosanskom ratu a koji je značajno doprineo da se plamen mržnje između Srba i muslimana još više razbukti...

Od sela Čemerno ostalo je samo par zidova zaraslih u travu na zgarištima spaljenih kuća. Oni nas podsjećaju na stravične scene koje su se tamo desile u praskozorje jednog junskog jutra sada već daleke 1992. godine.

Selo pusto, bez i jedne žive duše! Povrtnika nema, a kažu da ih neće ni biti jer su gotovo svi mještani iščezlu u tom stravičnom pokolju...

Gotovo u potpunosti je uništeno i pravoslavno groblju. Nekoliko preživjelih Srba iz tog sela je zapalilo sveće i položilo cveće i tako obelježilo 18. godišnjicu velikog stradanja 32 srpska civila, koje su u mučkom napadu na najsvirepiji način poubijali od strane svojih komšija muslimana.

Prema izjavama malobrojnih preživelih, u ranu zoru 10. juna 1992. godine oko 60 muslimanskih ekstremista iz susednih sela Korita i Mahmutovića rijeke uz povike "Alah je veliki" upalo je u ovo nezaštićeno srpsko selo i na kućnom pragu ili u postelji usmrtilo skoro sve meštane, među kojima je bilo najviše žena, dece i staraca.

Jedan od svjedoka tog pokolja, bio je i kuvar Pero, koji sada živi u Lukavici. Iako gotovo potpuno slijep, sam osjećaj da se nalazi na mjestu na kome se desilo nešto što normalan čovjek ne može ni da zamisli, budio je u njemu bujicu osjećanja... Plakao je čovjek kao malo djete!

Još potresnija je priča o jednom mještaninu kome su komšije muslimani u pokolju na Čemernu ubili čak deset članova porodice. Bio čovjek na liniji na nekoj drugoj lokaciji pa izbjegao pokolj! Od tog stravičnog dana, 10. juna 1992. godine, život je za njega stao a on utjehu nalazi jedino u alkoholu. I na godišnjicu pokolja je bio poprilično pripit pa nije bio baš mnogo raspoložen za priču. Međutim, bol na njegovom licu je govorio više od hiljade riječi! Ime ovoga jadnika zaboravih, pa ću morati da naknadno da ga objavim.

Da pomenem i to da vremenske prilike uopšte nisu bile naklonjene hodočasnicima na ovo veliko stratište nevinih Srba. Obilne kiše u maju i junu su pretvorile seoske puteve u kaljuge, pa se do Čemerna moralo pješačiti preko sat vremena. Nije pomoglo i to što je UNPROFOR imao terenska vozila. Zbog izuzetno loših vremenskih uslova, a i zbog ograničenog vremena provedenog na licu mjesta, niko od prisutnih nije napravio ni jednu jedinu sliku! Da ispravim ovu nepravdu, svoj najbolji digitalac sam poklonio osobi koja će i idućeg ljeta ići na Čemerno, pa se iskreno nadam da ćete iduće godine biti u prilici da vidite slike koje bismo svi mi, a i generacije koje dolaze nakon nas, morali da zapamtimo za sva vremena.

Eh Čemerno, baš si gorko i čemerno!




Idi na stranu - |listaj dalje|