fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

turci - 24724 - 30.07.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

Ćele kula


Ohrabreni velikim vojničkim i političkim uspjesima postignutim u herojskih pet godina Prvog srpskog ustanka, vođe su odlučile da svoje aktivnosti usmjere na oslobađanje još uvijek neoslobođenih srpskih krajeve. Vojska je podjeljena na odrede koji su upućeni u četiri pravca: u Bosnu, prema Crnoj Gori, prema Dunavu, a najbrojniji srpski odred upućen je prema Nišu.

Odred koji je iz Deligrada upućen prema Nišu brojao je 16. 000 dobrovoljaca i imao je zadatak da oslobodi ovak grad, a potom zatvori doline Južne Morave i Nišave i tako sprečio turske prodore u oslobođenu Srbiju.

Niška tvrđava


U širem rejonu sela Kamenica, početkom maja 1809. godine su raspoređene ustaničke snage. Određen je raspored i iskopani šančevi iz kojih su ustanici povremeno napadali Turke i nanosili im velike gubitke. Na brežuljku Čegar svoj šanac je izradio vojvoda Stevan Sinđelić, sa 3000 svojih vjernih Resavaca.

Bitka na Čegru je jedna od presudnih bitaka vođenih u Prvom srpskom ustanku. Odigrala se 31. maja 1809. godine, a zbog poraza u ovoj bici oslobađanje Niša i jug Srbije je odloženo za neko drugo vrijeme.

Okolnosti uoči bitke nisu bili povoljne za Srbe. Ustanike je pratio jedan od najstrašnijih srpskih prokletstava " usud podjele. Miloje Petrović " Trnavac, od strane Karađorđa postavljen za glavnokomandujućeg, zbog svoje nesposobnosti, neodlučnosti i sebičnosti, ostavlja vojvodu Sinđelića da se na Čegru sam bori protiv Turaka.

Nakon bitke, koja se odigrala u srijedu 31. maja 1809. godine, na brdu Čegru je ležalo preko tri hiljade Sinđelićevih junaka, ali i deset hiljada turskih leševa. Gorak okus pobjede budi gnijev kod turskog zapovjednika, Huršid paše. On naređuje da se sve srpske glave dopreme u tvrđavu, plaćajući za svaku od njih po 25 groša. Niški kožari su bili primorani da sa odrubljenih glava gule kožu i štave je, a da lobanje čiste od mesa. Uštavljenu kožu su punili pamukom, da glave izgledaju vjerno, kao da još dišu. Tako upriličeni trofeji putovali su u Carigrad, na poklon sultanu.

Za srpsku raju poklon će biti nešto drugačiji, ali ništa manje varvarski. Huršid paša je najprije razrezao porez za izgradnju nekakve građevine. Niški dunđeri, pod budnim okom pašinih čauša, su danonoćno zidali nezamislivu opomenu srpskom narodu. Na četverougaonoj kuli, zidova debelih pola metra, u grubo nabačeni malter su utisnute lobanje resavskih heroja. U četrnaest redova, po sedamnaest glava, na četiri zida, ostale su 952 lobanje da nas podsećaju i opominju na cenu koju su srpski borci platili zbog nesloge svojih starješina.

Lobanje u zidu Ćele kule


Kada je kula opomene završena, bila je visoka 4. 5 metara, nešto manje duga i široka. U poslednjem redu ostade mjesta za 30 lobanja. Huršid paša naredi da se zarobljenim Srbima odrube glave i Turci ih onako neoderane zazidaše u kulu. Nakon toga Turci sa zidina Niške tvrđave skinuše sa kolca glavu vojvode Stevana Sinđelića, koja je tamo čekala završetak gradnje i zazidaše je na vrh kule. Narod ovu groznu građevinu prozva "Ćele kule".

Lobanja vojvode Stevana Sinđelića


U julu 1833. godine, francuski pjesnik i putopisac Alfons de Lamartin ( francuski: Alphonse-Marie-Louis de Prat de Lamartine ) zastade u ponožju jedne građevine u potrazi za zaklonom od toplog ljetnjeg sunca. Pažnju mu privuče rijetko pramenje kose na izbjeljelim lobanjama, koje se vijorilo na vjetru. Okamenjen čudovišnim prizorom, u navali pomješanih osjećanja gađenja i divljenja, ovaj dobronamjerni Francuz ostavi svijetu potresno svjedočenje:

"Neka Srbi sačuvaju ovaj spomenik! On će naučiti njihovu djecu koliko vrijedi nezavisnost jednog naroda, pokazujući im po kakvu su ih cijenu platili njihovi očevi. "

Bista vojvode Stevana Sinđelića ispred Ćele kule


Nakon ugušenja ustanka narod je krao i sahranjivao lobanje resavskih junaka, tako da je do današnjeg dana ostalo samo 58 lobanja uzidanih u kulu. Srećom, Srbi poslušaše savjet Alfonsa de Lamartina. Godine 1892. oko kule je sazidana kapela, pa tako kula osta sačuvana sve do današnjeg dana.

U muzeju junaka sa Čegra


Ovoga ljeta se uputih na jug Srbije sa namjerom da obiđem Ćele kulu. Smještena je centru Niša, nedaleko od mjesta kuda je nekada prolazio stari Carigradski drum. Za samo 3. 5 evra, ljubazni ( ali ne i mnogo informisani ) vodič će vam otvoriti kapelu i pokazati ovaj spomenik, po mnogo čemu jedinstven u svijetu. Na odlasku ćete shvatiti da je Ćele kula jedan od najupečatljivijih spomenika prošlosti, ali i opomene za budućnost.




Idi na stranu - |listaj dalje|