fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

akcije - 24673 - 19.07.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Humanost i dobrota


Pročitah tekst #24642 od 10. 7. 2010 što ga je napisao Velimir pa tim povodom hoću da napišem nekoliko rečenica. Ja sam već u par navrata u mojim tekstovima spominjao Željka i njegovo dobročinstvo. Bilo bi lijepo da su se i drugi učesnici foruma oglasili tim povodom, ali eto nisu pa neka tako bude.

Na ovom forumu, koji je Željko formira je humanitarni, on je učinio dosta da poveže ljude koji su izgubili kontakt nakon zadnjeg, vjerskog i građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji.

Sa Željkom sam se sreo samo jedanom u mom životu, a dobio sam osjećaj kao da ga čitav život poznajem. Njegov pristup svakoj osobi sa kojom kontaktira je takav da se odmah prilikom upoznavanja ona dobije osjećaj da se poznaju duži vremenski period. Kroz tekstove u vezi akcija, na ovom forumu, vidi se da je Željko učinio sve što je u njegovoj moći da pomogne, bez obzira što ne poznaje osobu kojoj treba pomoći. U svakoj akciji je bio jedan od glavnih organizatora iako je unapred znao da će to njemu napraviti troškove, poput akcija za Miću Vlahovića, baku Šimšu, aleksandrovačkih siročića i još neke akcije koje su se vodile na ovom forumu. Svima nam je jasno da za njega novac ne igra ulogu da bi se organizovala pomoć u kojoj je on lično učestvuje i prisustvovao.

Željko je čovjek, oštra pera, mudre i iskrene riječi, meka srca i dobre duše, kakvog teško možeš sresti u ovim surovim vremenima. Šta se danas može reći za Željka, sem one da se nije rodio trebalo bi ga izmisliti.

Nemam dovoljno riječi da bih mogao da opišem Željkovu dušu i dobrotu.

Pravi,

prva moja pomisao kada sam pročitao Velimirov komentar je bila da će neko pomisliti da sam ja sam napisao onaj članak. Osjećao sam se neprijatno, kao kada sjediš "kao od majke rođen" na nekom javnom mjestu i ne možeš da sakriješ svoju golotinju. :-) Velimir, kao i ti, zna da izabere "jake riječi" od kojih se stvaraju žmarci...

Onomad sam pokušao i da odgovorim na Velimirov članak. Dugo vremena sam sjedio iza kompjutera i, neobično za mene, stalno brisao napisane rečenice. Kada sam sklepao nekakav odgovor i pritisnio taster za snimanje - tekst mi se izbrisao jer sam prekoračio ograničenje od 4000 znakova po članku. :-) Za mene je to bio znak od Boga da na Velimirov tekst ne treba da odgovaram...

Danas, kada si me i Ti stavio u istu situaciju, želim da (zbog ostalih) naglasim da nisam poznavao sve vogošćanske i ilijaške junake o kojima se piše na ovim stranicama. Međutim, imam mnogo razloga da budem ono što jesam. Radim ovo zbog istine i nepravde koja je nanesena cjelokupnom srpskom narodu. Pišem na ovim stranicama zbog moga obećanja Božuru da ću jednoga dana pisati o njima, kada ih ne bude više. Tu sam i zbog Bora Radića, koji mi nije bio prijatelj ali sam ga poznavao. Ne želim da se zaborave svi oni koji su imali nesreću da nas napuste mnogo ranije nego što je to trebalo...

Rat je prošao, Bog je zbog nekog razloga htio da ga ja preživim. U suštini sam zadovoljan životom i ne bih ga baš mnogo mijenjao. Imam dovoljno pa se veoma često sjetim riječi jednog moga prijatelja koji mi je prije tačno dvadeset godina rekao: "Tebe je mnogo dobro krenulo, trebalo bi da odeš u crkvu i daš neki prilog". Poslušao sam ga tada i dao sam 1000 maraka za Hram Svetog Save na Vračaru. Tada sam i naučio da dajem. I svaki put kada sam davao, ispunjavalo me je neko veliko zadovoljstvo, nagrada od Svevišnjeg.

Posebno mi je bilo lijepo u Aleksandrovu: tamo sam usrećio ne jedno nego četrdesetak djece. Najbolji komentar u vezi moga susreta sa aleksandrovačkim siročićima dala mi je jedna prijateljica (inače muslimanka): "Ti nemaš pojima koliko si dobru stvar učinio što si obišao onu djecu iz Aleksandrova. Oni će to pamtiti čitavog života. "

U isto vrijeme, učinio sam još jedan korak u pravcu našeg zajedničkog cilja - da Mićo Vlahović zauvjek živi. Jer ako on umre, naši pali drugovi nam to nikada neće oprostiti...

Što se Mlađa Motike tiče, imao sam čast da u više navrata razgovaram sa njim. Pamtim ga kao tihog i dobroćudnog čovjeka u kome se probudi lav samo kada je to najpotrebnije. Onoga dana kada se desio pokolj na Čemernu shvatio sam da je Mlađo Motika predodređen da u istoriju uđe na velika vrata... Cilj moje posjete baki Šimši je bio da joj to i kažem...

Ipak, drago mi je da si napisao da sam ja bio samo "jedan od organizatora" jer mislim da tako i treba da bude. Kada pojedinac daruje neku osobu govorimo o gestu; znak pažnje upućen prema siročetu ili majci koja je izgubila sina - su humana djela...

Jako mi je drago kada pišete o akcijama koje vodimo. Ipak, molim vas da me više ne hvalite - dovodite me u jednu jako neprijatnu situaciju. Ipak, hvala na lijepim riječima.




Idi na stranu - |listaj dalje|