fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

obucenost - 24203 - 27.03.2010 : Pitar Sarajevo ,Bih - best (2)

Obučenost boraca...


Ako mogu da se ubacim sa komentarom u vezi obučenosti, sa ove "naše" strane..

Vidim da se na ovim stranicama često spominje malokalibarska municija, zrna i snajperi koje su koristili pripadnici Armije BiH. Nisu to bile one klasične malokaliberke-ptičarke nego su to bili lovački karabini sa optikom, pretežno češki i jugoslovenski Remingtoni 223.

Radi se o vrlo opasnom lovačkom oružju, koje je strelac sa smirenom rukom i dobrim okom bez problema upotrebljavao i na udaljenostima preko 500 metara. Na početku rata, nismo imali vojnih PASP-ova i meni lično je bilo smiješno gledati ljude na liniji sa "lovarama" ali sam prestao biti skeptik kada sam vidio da je jedan postariji teritorjalac, naoružan baš Remingtonkom, drugim metkom oborio srpsku zastavu sa posljednjeg sprata zgrade u "Šopingu" a udaljenost je bila oko 500 metara.

Slažem se sa Željkom da je neobučenost, nedisciplina i budalaština koštala mnoge ljude života. Nasmijao sam se na tu epizodu oko bombe i šljema a ja sam znao dvojcu kretena koji su se kladili oko toga koji će više izdržati u prostoriji gdje je bačena ručna bomba. Neke bombe eksplodiraju nakon 4 sekunde a nekima je trebalo i sedam-osam, al' hajde znaj kad će dreknuti... I obojica su preživjeli rat, a od nesretnih slučajeva su obično ginuli oni nedužni.

Nedovoljna obučenost je koštala života mog druga koji je, bez prethodne obuke, dobrovoljno otišao u minobacačlije i poginuo drugi dan. I ne samo on nego i kompletna posada jer je ubacio minu u minobacač 82 mm a da prethodna mina nije se ispalila jer je bilo neispravano barutno punjenje tako da je ova druga mina udarila direktno u upaljač prve.

Znao sam momka koji je radi vreće šećera poginuo u Nedžarićima. Ušao je u međuzonu i u podrumu razrušene kuće pronašao šećer, valjda je tu nekada bio granap. Uprtio je lola na leđa vreću šećera, a neko ga naciljao pravo u potiljak. I neka je! Jebo ga šećer, ja sam samo gledao kako da glavu izvučem a on je samo gledao šta će ukrasti. Kasnije sam imao sukob sa ocem tog momka jer sam mu rekao da mu je sin poginuo kao lopov a ne u "akciji oslobađanja Neđarića", kako je lagao čitavo vrijeme.

A i ja imam ožiljak na ruci od prvog ispaljenog tromblona. Od trzaja se otkinuo kaiš i dobro me zakačio po ruci a automatska puška se sva raspala. Dugo mi je trebalo da savladam strah od ispaljivanja tromblona i na kraju sam se držao PAP-ovke.

Dobro je kad se možemo požaliti jedan drugome. Hajd' u zdravlje!




Idi na stranu - |listaj dalje|