fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

bosna_komentari - 24202 - 27.03.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Navijanje


Od kada se pojavi post "ZuZ - Sweden", razmisljam da se javim i stavim svoj komentar na taj tekst. Ovo zbog toga što sam došao do zaključka da autor teksta nije želio raspad Jugoslavije, pa pati još i dan-danas za tim lijepim i srećnim vremenimam, isto kao i ja...


Ta daleka vremena, zbog ovog zadnjeg nesrećnog rata, nemaju nikave šanse da se ponove, bar ne za moga života. Iskreno rečeno, nakon svega što sam doživi raspadom Jugoslavije više i nemam želju da se ponovo sastavimo jer to nismo ni zaslužili. Toliko mi se zgadila ideja o zajedničkom životi sa drugim narodima da se ježim na pomisao da ćemo jednog dana ponovo biti zajedno - u Evropskoj Uniji.

Ne bih želio da neko pomisli da ja mrzim druge vjere i narode! Ja samo mrzim ratove koji su vodjeni na tim prostorima. Nismo mi zaslužili da budemo zajedno i to je to.

Navešu vam jedan primjer koji sam doživi u toku rata, tek toliko da shvatite da ne mrzim druge narode. Daleke 1994. godine je u Finskoj održano Evropsko prvenstvo u atletici. Moj narod je bio nepravedno kažnjen od svjetski moćnika pa mu je bilo zabranjeno nastupanje na sportskim manifestacijama. Oduvjek sam volio atletiku i nisam želi da propusti da ne gledam to takmičenje. U jednoj od disciplina, u finalnoj trci sa najboljim rezultatom u predtakmičenju je trebao da nastupi Rok Kopitar, kao prestavnik Hrvatske, u to vrijeme naše neprijateljske zemlje. Sa uzbuđenjem sam pratio cijeli tok trke u kojoj je Rok velikim dijelom bio u vođstvu, a završio je kao drugoplasirani osvojivši srebrenu medalju za svoju zemlju. Toliko sam bio uz njega tokom trke, da sam sutradan osjecao bolove u mišićima u mojim nogama. O upali mišića nisam nikome htio da pričam jer bi u to vrijeme svi pomislili da sam ja velika budala.

Eto tako je to bilo, a sada neka "Sweden" dobro razmisli o ovom tekstu i upita prvo sebe a onda i Hrvte i muslimane koje lično poznaje da li je neko od njih doživi tako nešto navijajući za Srbina na nekom takmičenju.

Postovani "Sweden", prvi korak ka pomirenju naših naroda trebaju da naprave prijatelji kumovi i jarani od prije rata ali su rijetki slučajevi da se Bošnjaci i Hrvatu upuštaju u takvo nešto pa otuda nema nikakvih šansi da se ponovo sastavimo. Malo je takvih kao što si ti, toliko malo da da kada bi pokušao da nešto izmjeniš izgubio bi glavu od naroda kojem pripadaš.

Ucinio sam koliko sam bio u mogucnosti, pa nekad i više od svojih mogucnost, da pomognem mojim prijateljima koji nisu bili Srbi, u tom prokletom ratu, zbog cega sam izgubi jednog roditelja.
Danas, monogi od njih kojim sam pomagao nisu mi se javili niti to zele, pa te ovom prilikom pitam, da li trebamo da sastavimo u istu cifru sve poginule na prostoru Jugosalvije ili Bosne i Hercegovine.

Danas mi više nismo jedan narod, i to zbog toga što su tako htjeli Hrvati i muslimani, pa onda ne možemo i nemamo pravo sastaviti poginule u jedinstven broj.

Bilo ne ponovilo se!

Pravi,

kao prvo, da ti kažem da sam veliki ljubitelj tvojih komentara, ali moram da kažem i to da ja, ma koliko se trudio, ne mogu da budem kao ti.

Ispričaću ti jedan moj slučaj. Nakon rata, negdje na Zapadu, zatekao se ja u kući nekih mojih prijatelja iz Travnika. Žena Crnogorka, muž Hrvat, ali dobar na ranu da ga staviš. U jednom trenutku u stan uđoše još dva Hrvata - osjetih to iz njihove prve izgovorene riječi. Ubrzo nakon toga saznadoh i to da su došli da na satelitskom programu gledaju utakmicu Hrvatska - Danska.

Nakon što popismo kafu, ja ustadoh sa namjerom da krenem. Jedan od Fabijanovih sinova uzviknu:

- "Pa gdje ćeš, utakmica samo što nije počela".

Mada sam oduvjek volio fudbal, odgovorih mu:

- "Ma, nije mi do fudbala, moram da završim neki posao. "

- "Da li bi više volio da pobjedi Hrvatska ili Danska? " - pomalo i provokativno upita jedan od sinova.

- "Ma slušaj" - odgovorih ja - "nekada sam imao djevojku koja se zvala Danka i mnogo sam emotivno vezan za to ime. Zbog toga ja uvijek navijam za Dansku! "

Svi su se slatko nasmijali, a ja sam otišao da završim nekakav nevažan posao koji i nije bio tako neodložan.

Sa tim mojim prijateljima se čujem sa vremena na vrijeme. Njihovi sinovi me još uvijek zovu - Danka.

Eto, toliko. Za Hrvatsku i Bosnu nikada ne navijam! Od njih su mi draži čak i - Turci. Jer kako da navijam za zemlje u kojima je došlo do etničkog istrebljenja moga naroda, i gdje vlada tolika mržnja prema Srbima?




Idi na stranu - |listaj dalje|