fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

luna - 24198 - 26.03.2010 : Luna - best (1)

Autobus


Ne znam tačno koji su datumi u pitanju, mislim da je to bilo negdje u ljeto 1993 godine. Karišik je reorganizovao tzv Centralni odred, da bi koliko-toliko sačuvao jezgro starih boraca koji su učestvovali u stvaranju MUPa od Vraca pa nadalje, te da bi mu oni poslužili kao instruktori u stvaranju novih odreda od kojih je nastala Brigada policije.

Tom prilikom je nas nekoliko prebacio u instruktore a Abazovića i svog dotadašnjeg tjelohranitelja Neđu Ikonića je postavio za komandira i zamjenika čete. Znači oni su tada trebali da se uključe aktivnije u komandni kadar i u borbena dejstva. Jedna od prvih akcija koje su imali kao novi komandni kadar je bila akcija na odbijanju neprijatelja na Mijatovića strani.

I Karišik i mi, stara komanda smo bili u kasarni u Rajlovcu i pratili njihova dejstva. Planirano je da ujutru rano krenu do položaja na Mijatovića strani i pokušaju pomjeriti linije. Bili smo u kasarni očekivali da su Ikonić i Abazović već prebacili ljude do početnih pozicija, međutim uveliko je svanulo, kad smo začuli pucnjeve. Pitali smo se šta je sad to? Ubrzo smo i saznali, bila je to jedna od najvećih gluposti i grešaka koje je Specijalna jedinica do tada napravila.

Novi komandni kadar je naručio autobus da prebaci ljude do prvih rovova, iako su rovovi bili udaljeni manje od kilometra. Nismo mogli da povjerujemo da su sačekali da svane i ljude potrpali u autobus, onako u pancirima i sa opremom i naoružanjem i poslali ih kroz kasarnu u kojoj je snajper do tada odnio stotine života! Bilo mi je teško, u autobusu su bili moji drugovi, ljudi, borci koje sam do tada uspješno vodio u stotine akcija.

Naime, kada su izlazili iz kasarne, neko od vojnika armije BiH je zapucao rafalno po autobusu i ubio jednog borca. Srećom, svi ostali su preživjeli. Vjerovatno su se i ti muslimanski vojnici uplašili kontraudara pa su nakon kratkih rafala, pobjegli u zaklone. Inače su ih na toj čistini, za pet minuta mogli pobiti sve u autobusu. Poginuo je na licu mjesta Niko Danojlić, miran, povučen i hrabar momak, rodom iz jednog sela pored Podgraba. Ja sam ga lično primio u jedinicu i bio je jedan od prekaljenih boraca.

Eto, to je opis, kako je došlo do pogibije tog mladog specijalca, i opis kako su zbog gluposti gubljeni životi.

Bez obzira koliko grubo izgledalo ovo moje iznošenje podataka, pišem samo o onim događajima za koje sam siguran da su se tako desili, pa makar to izgledalo i neorganizovano. Ne želim da se predstavi da je pokojni Niko Danojlić poginuo kao civil. Poginuo je kao specijalac koji je krenuo na zadatak. Njegov poslednji zadatak. Greška je onih koji su ga poveli u akciju da su bili neoprezni, pa umjesto da pretrčavaju do borbene linije, oni su ih poslali autobusom, kao da idu na neku ekskurziju.




Idi na stranu - |listaj dalje|