fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

akcije - 24171 - 23.03.2010 : Zoran Mirke Melbourne - best (0)

Roditelji srpskih junaka!


Evo opet da se nakon dužeg vremena ponovo javim. Ne pišem mnogo na ovom forumu, ali sam na ovim stranicama svaki dan. Kažem ne oglašavam se, uglavnom jer smatram da nisam kompetentan da pišem o temama o kojima se ovdje govori. Nemam bogato ratno iskustvo, bar ne iz ugla Minera ili Vogošćanina Pravog.

No, bilo pa prošlo i ne ponovilo se! Sada čitam priče, informacije i ratna iskustva, onako sa strane, pa da sam sklapam sliku svega onoga što se dešavalo oko mene.

Kao mali dječak nisam mogao da pomognem ocu, stricu, ujaku, kumu, komšiji i ostalima u ratnim bitkama, krvavim bojevima za slobodu časnu. Rat sam vidio iz ugla dječaka od 13 godina, i mogao bih mnogo toga da napišem kako je bilo živjeti u ratu bez krova, odjeće, a ponekad i hrane...

Danas, kao formiran porodičan čovjek koji zna za ljubavi i bolove koje život nanosi, čovjek koji zna šta znači imati sina ili kćerku, koji zna šta je roditaljska ljubav kako reže srce bol za izgubljenim bratom, ujakom, kumom, stricem... Zbog toga činim sve da pomognem drugima, onoliko koliko sam u mogućnosti.

Ovom prilikom se javljam zbog stare majke Šimše. Majka, palog srpskog junaka, koji čak ni potomke nije imao, pa stara baka nema ni unuka ili unuke koji bi se nje sjetili, poljubili joj ruku i pitali za zdravlje...

Javljam se da bih se pridružio akciji pomoći staroj majci palog srpskog sina. Iznos od deset evra je 0. 0000000000000001% pomoći i paznje koju ta majka i sve druge majka palih srpskih junaka zaslužuju. Pomoc i paznja treba da bude mnogo veca, prvensveno na drzavnom nivou pa tek onda na nivou na kome to mi radimo! Svi ti pali srpski Junaci su upravo pali zarad stvaranja te nase drzave kojom danas upravlja ko kako hoce i zaboravljlaju ko i kako im je obezbedio ono cime se oni danas kite, sire i sepure.

Imam jedan predlog: Na ovoj stranici nas je, Bogu hvala, sve više. Svi mi imamo dosta članova porodice, rođaka, kumova i prijatelja u našoj dragoj Republici Srpskoj (i šire) kojim treba neka pomoć.

Ali, ima i veliki broj ljudi, na primjer Majke Šimša, kojima treba pomoć a nema ko da im pomogne. Nekada je i lijepa riječ velika pomoć.

Dakle, Željko, smatram da bi mi mogli da osnujemo jedan humanitarni fond koji bi svaki mjesec dodjeljivao pomoć po jednoj porodici (majci ili ocu poginulih boraca).

U prvi red bih stavio, stare i iznemogle roditelje palih srpskih Sinova. Ne bi trebalo da se tu radi sa nekim ogromnim iznosima, dovoljno bi bilo i 100 evra po porodici. Ukoliko bi se javilo više donatora i skupimo 200 evra za jedan mjesec onda dodjeljujmo po 100 evra u dvije "kuće". Fond bi nekako "geografski" orjentisao na Sarjevsko-romanijsko područje.

Znam ja da mladima i djeci treba pomoć ali takođe treba i ovoj drugoj klasi ugroženih. Pored toga, ima i veliki broj dječijih fondova i tome slično.

Kod mene u Melburnu jedna kutija cigareta košta deset evra! Ja sam spreman da u taj fond uplaćujem dvadeset evra mjesečno. Dovoljno je da se javi još samo osam dobrih ljudi koji će uplaćivati po deset evra mjesečno. To je ukupno sto evra (oko 200 KM) kojih možemo da svaki mjesec uručujemo jednoj " majki Šimši". Ubijeđen sam da će se naći dobri ljudi koji će upacivati po 5, 10, 20 ili više evra mjesečno. I ne mora to da bude svaki mjesec. Ja lično ću da uplaćujem svakog mjeseca, a ko ne može neka uplati onda kada može i koliko može, bez obaveza!

Čak i dva evra pravi veliku razliku, naročito kada nas je 100 dobrotvora. Jedno pranje vozila na praonici košta minimum 5 evra. Siguran sam da možemo da vozimo i prljav auto "cijele nedelje" a da tih pet evrića potrošimo na pravom mjestu.

Ideja može biti realizovana u roku od pet dana i da već počnemo upaćivati novac!

U svakom slučaju, ja dajem 20 evra za Majku Šimšu.

Pozdrav za sve na forumu
Zoran Mirković Mirke, Melbourne

RE: Roditelji srpskih junaka

Mirke,

ideja ti je odlična, i računaj da ti treba još samo sedam ljudi jer ću je i ja podržati sa bar još deset evra mjesečno. Međutim, bila bi to prevelika obaveza za mene da ja sakupljam i manipulišem sa novcem. Iznos od 1200 evra godišnje za mnoge od nas i nije baš neki veliki iznos, ali me zabrinjava to što neko treba da primi uplate od 120 ljudi da se sakupi ta donacija.

Kada već pominjem uplate, bojim se da ja ne bih volio da budem onaj koji sakuplja novac. Doduše, ja se trudim da vodim preciznu evidenciju i objavim na ovoj stranici donatore čak i prije nego što mi oni uplate novac, ali moram da priznam da sam već na izmaku snage oko uređivanja tekstova na ovom forumu, slanja poruka u rubrici Tražim i odgovaranja na desetine emailova svaki dan. Međutim, ako ima zainteresovanih za pomoć oko sakupljanja novca, ja nemam ništa protiv da budem "kontrolni organ", tj. da nadzirem i vodim evidenciju novca. Kod mene sve mora da bude javno, baš onako kako smo odradili u vezi parastosa Miće Vlahovića.

Moram da ti kažem da sam ja, a i veliki broj posjetilaca ove stranice, veliki skeptici što se tiče donacija i ljudi koji sakupljaju iste. I mislim da naš narod ima pravo što tako razmišlja jer se mnogo više novca pokrade nego što ga dođe u ruke onih kojima je namjenjen. Ja bih čak rekao da se 90 posto novca pronevjeri. Zbog toga, mislim da treba da idemo malim koracima, i napredujemo postepeno.

Pored toga, predlažem da donacije ne uručujemo mjesečno nego u toku ljeta, kada bar dva-tri donatora idu na godišnje odmore, pa onda svi oni koji žele da posjete porodice kojima se uružuje donacija, mogu da to i urade. Na taj način ćemo se svi uvjeriti gdje naš novac ide.

Dodao bih još i to da to ne mora da bude mjesečna akcija. Možemo da pričekamo malo da vidimo kako će proći sve ovo sa majkom Šimšom, pa da na jesen vidimo šta nam je raditi. U svakom slučaju, ako napravimo i dvije akcije u jednoj godini ni to neće biti loše. Što se mene tiče, ja se nekako bolje osjećam kada se vratim sa godišnjeg odmora a znam da sam bar jednokratno pomogao nekoliko osoba koje tu pomoć i zaslužuju.

Ja na Zapadu nikada prosjaku ne dam ni jednog-jedinog evra. Međutim, kada dođem u Beograd svako ciganče koje mi priđe darujem sa jednom novčanicom. Znaš, nije isto biti prosjak na Zapadu i Ciganin u Beogradu. Prosjak na Zapadu je "bum" tj. beskućnik, a Ciganin u Beogradu je - umjetnik! Jer kako drugačije nazvati onoga koji živi tako što prosi od sirotinje!

U svakom slučaju, bilo bi mi drago da znam i šta druge osobe o ovome misle, pa bih zamolio i druge da po ovom pitanju napišu svoj komentar.




Idi na stranu - |listaj dalje|