fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

pomoc_rat - 23724 - 15.02.2010 : Miroslav Spiric Srem - best (0)

Omer Čerimagić


Kazivanja o Baručiji su me podstakla da napišem i nekoliko riječi o mom nekadašnjem prijatelju Omeru Čerimagiću. Kad je, na početku rata, formiran zatvor u Svrakama u Planjinoj kući, išao sam skoro svaki dan da dovedem nekoliko zatvorenika kao ispomoć radnom vodu Semizovačkog bataljona. Obično bih birao svoje bivše komšije i poznanike jer sam znao da će im biti mnogo bolje sa mnom nego da obavljaju druge, mnogo teže i opasnije poslove kopanja rovova.

Jednoga dana sam među njima ugledao i Omera Čerimagića. I odmah sam zamolio pokojnog Nebojšu da Omeru obezbijedi neki lakši i bezbjedniji posao, i on ga je prebacio kod "Sonje" gde je čistio i održavao prostorije. Spavao je u sobi sa još nekoliko zatvorenika, gdje su imali i televizor, a hranili su se zajedno sa čuvarima. Jednom prilkom sam navratio u zatvor, gdje vidjeh nekog zatvorenika po nadimku Mekenzi (mislim da je bio iz Nahoreva) kako puši "Kent", a ja nisam imao ni "Supera".

Koliko ja znam u to vrijeme ih niko nije maltretirao kod Sonje, u zatvoru nije bila ni jedna jedina žena. Po mom mišljenju, zatvorenicima je bilo mnogo bolje nego našim borcima u rovovima. I svaki put kada bi se vidjeli, Omer Čerimagić bi hvalio moga Špiru govoreći "dok je Špiro tu ništa nam ne fali! "

Kada sam 1999. godine, po prvi put nakon rata otišao u Vogošću, u opštini sam sreo Omera Čerimagića koji je tamo bio neki funkcioner u opštini. Nije me htio ni pozdraviti, jednostavno se pravio se da me ne poznaje.




Idi na stranu - |listaj dalje|