fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

mico_vlahovic - 22501 - 10.09.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Mićin paratos


Rano u jutro 2. avgusta krenuh sa bratom na Mićin parastos. Putokazi kroz Srbiju, da te mili Bog sačuva. Ima putokaz za neku zabit a za veći grad misle da znaš gdje je. Na raskršću moraš da pogodiš da li lijevi ili je desno, a poslije toga na par kilometara vidiš da li si pogriješio.

Nekako stigosmo do Aleksandrova. Parkirasmo se kod Mjesne zajednice. Tu preko puta je i crkava. Bojao sam se da kako će to sve ispasti pošto mi je Gargamel obećao da će doći na parastos. Po prvi put se srećem sa Acom, koji je kao najmlađi od nas, a pokazao da je jako spraman u organizaciji takavih skupova. Odmah nas upoznaje sa ljudima domaćinima, i uvodi nas u planove i trenutna zbivanja.

Uskoro dolazi i Željko, sa svim potrebnim stvarima za taj dan. Ljubimo se svi odreda kao da smo sto godina zajedno. Svi koji se nismo poznavali od ranije bili smo pomalo iznenađeni jer smo se zamišljali nekako drugačije. Brzo smo se snašli, nije bilo one uobičajene početničke neprijatnosti i sve je krenulo svojim tokom.

Otišli smo u crkvu jer je služba bila već počela. Ja sam bio pomalo nervozan jer Gargamel još nije bio stigao. Vrtio sam se kako na iglama dok je seoski pop obavljao službu. Tako vrteći se oko sebe, ugledah šefa kako ulazi u crkvu. Laknulo mi kad ga viđoh jer sam znao da će njegovo prisustvo uveličati naš skup.

Posle završene liturgije izlazimo iz crkve i pozdrvljamo se sa šefom. Neki koji ga nisu poznavali upoznaju se sa njim. Šef izgleda puno veseliji i razgovorljiviji u odnosu na ratne dane, kada je bio uvjek smrknut i ljut i nije mnogo pričao.

Nakon kratkog ćaskanja ulazimo u aute i krećemo u pravcu groblja. Vrijeme je bilo lijepo i nije se očekivala kiša kako to obično biva na dan svetog Ilije Gromovnika. Ispred groblja uzimam od Željka vijenac od svježeg cvijeća i nosim ga prema grobu našeg nezaboravnog i velikog heroja Miće Vlahovića.

Dolazimo do groba i tu teatralno predajem vijenac našem šefu koji ga položio na grob našeg heroja. Nakon polaganja vijenca, govor su održali šef i jedan čovjek iz mjesne zajednice. Bilo je dirljivo za sve nas koji smo bili tu. Neprekidno se čulo šmrcanje, a i vidjele su se suze u očima, gotovo svih prisutnih.

Polako se privedoše kraju dirljivi govori, tu se na groblju objavi da su Mićini drugovi organizovali ručak u Mjesnoj zajednici i da su svi pozvani da prisustvuju. Lagano se krenulo sa groblja, kod samog izlaza na česmi smo se umili i osvježili, nakon čega smo krenuli prema centru sela.

Po dolasku u Mjesnu zajednicu počeli smo da se slikamo ispred brigadne ratne zastave, koju je Aco obezbjedio za parastos.

Uz bogat ručak, pričale su se razne priče, pretežno iz ratnih dana. Kada smo se dobro najeli, preselili smo se u baštu jedne kafane. U bašti je bio samo jedan gost, pijan k'o truba. Nije nam dao da pričamo, i tu smo ja i Željko plaćali turu po turu pa se na kraju dobro napismo.

Pala je i noć ali se nikome nije išlo kući, jer smo znali da nam se neće uskoro ukazati prilika da se sakupimo u ovom sastavu. Negdje oko devet sati počela je da svira glasna muzika, pa nas to prisili da se i mi dignemo i polako krenemo kući. Razišli smo se u nadi da će ovakvo druženje postati tradicija.

Tako prođe još jedan parastos našeg Miće Vlahovića, kojeg će se svi dugo sjećati i spominjati. Dokazasmo još jednom, i selu a i svome ratnom drugu da i za njim ima ko da žali, i da mu svijeću upali.




Idi na stranu - |listaj dalje|