fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

vojnicko_groblje - 22436 - 27.08.2009 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Imena poginulih boraca na spomenicima


U toku moje zadnje posjete Vojničkom groblju u Sokocu primjetio sam jednu neobičnu pojavu. Naime, u prvih 26 redova na ovom groblju imena na krstu su ispisana po principu "prvo ime pa tek onda prezime". Međutim, od 27 pa sve do 33 reda - redoslijed je promjenjen.

Zbog toga bih želio da pojasnim nekoliko stvari i da na kraju postavim pitanje na koje bi mi neko od vas koji ovo čitate mogao odgovoriti.

Mi Srbi naša vlastita imena pišemo po principu "ime pa prezime" za žive i "prezime pa ime" za mrtve. Na primjer dok je Pipeta Pipetić živ, on će se potpisivati u tom redosledu, a naka umre na njegovom spomeniku bi bilo pravilno napisati: "Ovdje počiva rjab Božji Pipetić Pipeta".

Međutim, imena velikana se čak i na nadgrobnim spomenicima pišu "prvo ime pa prezime". Tako na primjer na imenu spomenika Branka Ćopića vjerovatno stoji "Branko Ćopić" a ne obrnuto. Ulica nazvana po ovom dječijem piscu bi bila "Ulica Branka Ćopića". Obrnuto zvuči baš neobično, zar ne?

I na spomeniku najvećeg srpskog izumitelja, Nikole Tesle, stoji njegovo ime u baš ovakom redoslijedu. Valjda zbog toga što svi znamo da se veliki srpski genije "uspokojio" ali da njegovo djelo još uvijek obasijava čitavu planetu.

Imena junaka, kao što su Stepa Stepanović, čak i onih imaginarnih kao što je Marko Kraljević, te svih junaka koji svoje živote dadoše za slobodu i svevišnje ciljeve srpskog naroda, takođe se pišu kao da su još uvijek živi. Zbog toga i imena na nadgrobnim spomenicima onih koji su poginuli jurišajući na olovna zrna onih koji su se drznuli da iskorijene srpski narod treba da budu ispisana u skladu sa ovim starim srpskim pravilom. Jer borci takvu počast i zaslužuju!

Obećah na početku ovog članka da ću imati i jedno pitanje za vas. Interesuje me da li bi mi neko mogao odgovoriti odakle je došla "direktiva" da se imena na Vojničkom groblju u Sokocu odjednom počnu ispisivati "naopačke". Da li je tu "odluku" donio neki nepismeni grobar, kamenorezac izbačen iz osnovne škole, ili pak neki neuki sveštenik. Ne bi me iznenadilo ni da je "direktiva" došla iz zadimljenih prostorija neke stranke ili, ne daj Bože, nekog tajkuna koji narodu nameće svoje mišljenje, a od Opštine svake godine dobija plaketu zaslužnog građanina.

Da ne bude zabune, imena osoba koje su umrle prirodnom smrću, tj. uspokojile se u mirnodobskim uslovima, pišu se onako kako je po svetoj srpskoj tradiciji uobičajno - "prvo prezime pa tek onda ime". Sa druge strane, u govoru je uobičajno da se uz ime upotrijebi i priloška odredba "pokojni". Na primjer, u gore navedenom primjeru bilo bi bilo ispravno reći "pokojni Pipeta Pipetić".

Znam da ima i onih koji misle da i među nama živima ima junaka, ali ne treba zaboraviti ni to da nama život teče dok pravi heroji počivaju dva metra ispod zemlje, mnogi od njih ne ostaviše ni potomstvo iza sebe da na buduće generacije prenesu njihove junačke gene. Nam živima, život na svijetu ovozemaljskom bi trebao da bude dovoljna nagrada, pa kada se uspokojimo naša imena bismo morali ispisati na nadgrobnim spomenicima baš onako kako nam to sveta srpska tradicija nalaže - prezime pa ime.

Ovdje se obraćam živima, sa molbom da ne skrnave uspomenu na poginule borce iz rata. Molim vas da svim poginulim boracima (ovo ne važi i za sve poginule civile) otadžbinskog rata odate počast tako što ćete na njihovim krstovima ispisati "prvo ime pa tek onda prezime". I ne dozvolite da vas u toj namjeri pokoleba grobar, kamenorezac, sveštenik, a Bogami ni neki korumpirani političar. Jer, zadužbina vaših najbližih je Republika Srpska, izgrađena na kostima svih onih koji počivaju na Vojničkom groblju u Sokocu, ali i svim ostalim vojničkom grobljima širom svih srpskih zemalja.




Idi na stranu - |listaj dalje|