fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_olovo - 22341 - 12.08.2009 : Pitar Sarajevo BiH - best (0)

RE: Istine, laži, pravo kaži


Potaknut pisanjem svog "saborca" Željka, odlučio sam da napišem koji redak, naravno, ako cenzura njegovih administratora to dopusti.

Namjerno pišem "saborca" jer smo jedno vrijeme u ratu bili na prvoj liniji samo u rovovima jedan naspram drugog. Sasvim sam siguran da me gledao kroz puškarnicu, negdje između Strojorada i ulice Milutina Đuraškovića. Gledao a nije pucao, kao što sam i ja njega posmatrao bez otvaranja paljbe. Tih dana, iskren da budem, molio sam Boga da mi neko ne dođe na nišan jer sam bio ubjeđen da ću nekad morati odgovarati pred ovim ili onim sudom za oduzimanje nečijeg života. Bilo me strah, unatoč mladosti i ludoj glavi koja se dobrovoljno prijavila za borbu. Izvana sam bio borac a iznutra sam bio neiživljeni balavac, neiskusno i nedozrelo derište jer sam tad imao nepunih 20 godina.

Ljudi moji, prvi put kad sam čuo zvuk prage sa Grbavice i turiranje transportera u prvim zgradama iza, umalo nisam dobio proljev od straha. Pravio sam se da mi je svejedno i da jedva čekam da "nas" napadnu i da zaplijenimo kakav ratni plijen, da narod priča o nama, hrabrili smo jedan drugog, tražeći strah kod nekog od saboraca, da ga izvrnemo ruglu i zajebanciji. U stvari, svi smo umirali od straha mada su to neki bolje krili od drugih, kako sam i sam radio. Pošto je čovjek najveća životinja, ogugla i na to tako da mi je poslije bilo svejedno hoće li biti napad ili ćemo mi napadati. Ušlo se u neku kolotečinu i ratnu rutinu i samo sam čekao svoj red na pogibiju jer se ginulo svakodnevno a ratni rulet će nekad i moj broj izbaciti. Hvala Bogu, i to stade i ja ostadoh živ. Ostaje nam uspomena na one koji nisu bili takve sreće.

Što se tiče boraca i sa jedne i sa druge strane, mišljenja sam da su pojedinci rješavali bitke. Nema tu razlike u naciji nego je to stvar pojedinca, njegove lične hrabrosti i spremnosti na žrtvu. Sjećam se Sjeničke kose i pokušaja deblokade, juna 1995, kad nas je 53-ojkom za livadu zakovao jedan jedini srpski vojnik, ostali njegovi subroci su pobjegli ili izginuli i taj čovjek nam je upropastio akciju na tom djelu ratišta a uspio nam je ubiti par momaka i još nekolicinu raniti. Ili primjer sa naše strane kad sam upoznao jednog postarijeg čovjeka-zemuničara kako smo ih zvali mi ufurani "ratnici", koji je sa još jednim čovjekom otkrio i spriječio upad srpskih specijalaca na Orahovom brijegu kad je nastradao kapetan Piksi i još nekolicina pripadnika 72 brigade VJ. Čovjek, metar i žilet, nema 50 kila sa krevetom, tih i smiren, tromblonom sa par metara je pogodio u prsa vođu specijalaca. Takvi ljudi su pisali istoriju i mjenjali tokove bitaka, nisu korpusi i brigade.

Ne zamjerite, pozdrav.

Pitar,

Možeš ti da pričati šta hoćeš, ali treba da znaš da nas je u rovovima bilo bar tri puta manje nego što ste vi vjerovali. Možda je postojala neka prednost u municiji na početku rata, ali se ona vremenom istopila pa ste na kraju vi bili u prednosti, pogotovu u pješadijskoj municiji koju ste od UNPROFOR-a kupovali arapskim novcem a u velikoj mjeri i od Srba.

Na kraju rata, bosanski Srbi su preživjeli i agresiju hrvatske države koja se u istoriji nigdje ne pominje. Predvođeni najboljim oficirima Zapada i podržani NATO avijacijom i potpomognuti mudžahedinima koje ste na hiljade uvozili iz arapskih zemalja, niste uspjeli da deblokirate Sarajevo, mada su vas u rovovima dočekali, sada već desetkovani Srbi. Ishod vaše zadnje ofanzive je bio jedno veliko razočarenje za NATO generale, koji nisu mogli da vjeruju da ih je zaustavila šačica ljudi. A oni su tačno znali koliko je Srba bilo u rovovima jer su njihovi "mirovnjaci" obišli sve naše linije u cilju "kontrole prekida vatre".

Nije vam pomogao ni srpsko-muslimanski dogovor o deblokadi Sarajeva, postignut na najvišem političkom nivou. Naš Karadžić je prodao Sarajevo, a vi ste nama dali selo zvano Srebrenica, za koje ni Beograđani nisu znali da postoji...

Dozvoli mi i da pomenem vaše glavne saveznike - srpske političare i zvaničnike. Oni su prodali Bihać za 46 miliona maraka, Goražde (ne sjecam se koliko) a čak su Hrvatima iz Vareša naplatili 80 miliona maraka da prvezu svoje trupe preko cijele Republike Srpske. Sve ovo ste vi u istoriji prikazali kao "vojne pobjede". Ispade da ste odbranili Goražde, Igman i Bihać. E, malo sutra!

P. S. Ono za Grbavicu nisi trebao da objaviš, to je bila privatna informacija i obećao si da ćeš to zadržati za sebe... Kao što već znaš, nisam ti ja bio baš neki borac.




Idi na stranu - |listaj dalje|