fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

nisici - 22039 - 28.06.2009 : Jovo Pejić Sabanci - best (2)

Istina je samo jedna


Prvo zahvalnost, pa pojašnjenje. Zahvalnost gospodinu iz Olova za izneseni sud o mome pisanju. Pojašnjenje, istine radi, o "dokumentaciji". Nažalost, nisam stigao voditi dnevnik u toku rata. Imam nešto što bi se uslovno moglo zvati dnevnikom za period od 01. 8. 1994. g. do 17. 01. 1995. g. Svi ostali pobrojani događaji, za periode prije i poslije navedenog, su čisto iz glave i po sjećanju.

Pisanje je motivisano borbom protiv zaborava sa ciljem da se bar malo svjetla baci na djela čestitih i hrabrih, mahom mladih ljudi koje su oni što su prigrabili tekovine njihovog žrtvovanja pustili niz rijeku zaborava. Da, na primjer, sestrić Ilije Šepura, kad "zagugla" ime svoga ujaka može vidjeti kakav je ujak bio, kakvi su mu bili drugovi, gdje je ratovao, kako je poginuo. Isto tako bratići Gorana Gavrića, unuka Janka Okilja, djeca Gorana Glišića, Draga Lalića, Dragana Janjića i drugih časnih boraca.

Naravno da bi se mogla napisati najmanje jedna knjiga o ratištu na Visoravni, a za to treba mnogo preduslova da čista istina izađe na vidjelo, što je najteže, jer ko istinu gudi dobije gudalom po prstima.

Ideja da zajedno budu iznesene činjenice obiju strana o istim događanjima mi se čini jako privlačnom i originalnom. Potreban je neki "Pijemont" oko kojeg bi se okupila kazivanja a to bi mogao biti ovaj sajt i njegov tvorac, koji jako dobro poznaje krajeve o kojima bi bilo pisano.

Recimo mogle bi se sa dva aspekta prikazati upravo bitke za Mačak od novembra "93. do novembra "94. , dramatični događaji koji su se u tih nešto manje od godinu dana smjenjivali kao na filmskoj traci. Ili sudbine običnih ljudi koje je progutao vihor zbivanja oko Mačka, kao npr. nesretni borac Armije BiH Musić koji je u jeku bitaka otišao u Kamensko (ili je u pitanju Careva Ćuprija)da obiđe suprugu koja se porodila pa u povratku, idući linijom poljskog telefona prošao položaje svoje jedinice i VRS, kod Kundakova groba naišao na srpskog borca, koji je u strahu zapucao i ubio ga. Ili o Zahidu Kadriću iz Nanića, koji je 9. novembra "93. u svitanje izgubio sina Ismeta, u sumrak drugog sina Izeta a u noći i sam poginuo jurišajući goloruk na puščanu cijev koju je zamalo oteo iz ruku protivnika.

Mnogo je ostalo nenapisanog a još mi nije "izhlapilo", tri godine i osam mjeseci su dug period u kojem se mnogo izdešavalo, neki su bili predodređeni da ih događaji "hoće".

A šta je od naše borbe ostalo, mogli smo da vidimo neposredno ili preko medija nedavno, 16. juna kada su se na Suncem okupanoj Romaniji okupili drugovi odozgo i njihovi fanovi odozdo. Govori Glavni i odaje priznanje sebi i svojoj vladi koji su se, eto, sjetili da obilježe taj dan, kada je, kao, započela neprijateljska ofanziva na naše položaje oko Sarajeva. Pri tome je zaboravio da pozove kojeg neposrednog aktera, da ovaj kaže koju o događajima u kojima je bio. Valjda misle da smo svi nepismeni i pozaboravljali sve što se izdešavalo. Zato su oni tu.

Eh, pomislim, da mi je kakva moć da im svima, onima na, oko i ispred bine, podijelim po RAP i automatsku, ukrcam u vremeplov i prebacim u svitanje 15. juna 1995. pa natjeram uz brdo za Goranom Gavrićem. Da bar vide kojeg datuma je počelo i prestanu da brukaju istoriju.




Idi na stranu - |listaj dalje|