fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

krusevo - 21769 - 25.05.2009 : Jovo Pejić Sabanci - best (2)

Naš kontra udar


Plan za vraćanje izgubljene teritorije i linije Sokolačkog bataljona skovan je munjevito i u najkraćem mogućem roku. Tog 18. juna 1995. u rano jutro krenula je u ofanzivu združena jedinica koja nikada prije nije dejstvovala zajedno. ID četa i dobrovoljci iz Sokolačkog bataljona nestrpljivo su čekali znak za početak napada na neprijatelja koji je bio u našim rovovima.

U Sokolačkom bataljonu došlo je do promjena, Sreta P. za kojeg je najsloženiji posao koji je mogao obaviti uspješno bila podjela cigareta vojnicima, zamijenio je Pop, mlad i odlučan momak od oko dvadeset pet godina, sa dugom kosom do ramena. On je svoju novu ulogu shvatio na viteški način, tako što je krenuo u napad na čelu svojih vojnika. Motivisani do krajnjih granica, jedni da osvete svoju trojicu drugova stradalih tri dana ranije, drugi takođe svete svoje poginule od prije dva dana i brane čast i obraz svoga kraja i svoje Romanije.

Nakon kratke artiljerijske pripreme dat je znak za pješadijski napad. U napadnutim rovovima su bili borci Armije BiH iz Sarajeva i nisu mogli doći sebi od furioznog naleta, kada ih je iz šume pogodio klasični "el Ninjo". Kao da raskaša livadu krenuo je komandant Pop a uz njega sa svojim M84 borac M. Đerić, nižeg rasta, iza kojeg se poput zmije udava vukao dugačak niz redenika, čupajući niske omariće. Za njima neustrašivi ratnici koji su se ekspresno transformisali iz odbrambene formacije u napadačku i pokazivali na djelu zašto je Romanija u pjesmama opjevana.

Drugim pravcem krenuli su udruženi "Nišićani" i "Brguljaci" iz IDČ. Neprijateljski vojnici su udareni sa boka i počeli bježati ostavljajući u rovovima i oko njih puške, municiju, dokumentaciju, hranu, ranjene, mrtve" Nije bilo vremena za ratni plijen, trebalo je goniti neprijatelja da bude istjeran iz svih naših rovova, ukupno, ako se ne varam, 22.

Izviđačko-diverzantskom četom u ovoj akciji komandovao je Sava Šikuljak. U smiraj akcije tražio je da artiljerija "poklopi" mjesto gdje su ostala dva poslednja rova. Nije znao da je u jedan od njih već stigao mitraljezac Janko Okilj iz njegove čete, ispred kojeg su pobjegli neprijateljski vojnici. Naša artiljerija iz Sabanaka je u rekordnom roku ispalila granatu iz haubice i pogodila direktno u rov u kojem je bio Janko.

Od ove granate stradao je smrtno najstariji borac u IDČ. Janko Okilj bio je rođen 1947. i stigao je da postane djed. Često je pričao o svojoj unuki koju je neizmjerno volio. Nije se odvajao od svog mitraljeza M-53 za koji je tvrdio da je bolji od M-84. Bio je izuzetno hrabar, neustrašiv i ponekad se zezao da mlađima "ne daje pardona". I zaista, malo je bilo Janku ravnih. Na lijevoj ruci nosio je neku veliku SMB torbu napunjenu redenicima i svojim mitraljezom krčio ispred sebe. Njegov brat Strajko Okilj poginuo je u vrijeme granatiranja Toljenka u avgustu 1994. godine.

Još prije podneva 18. 6. 1995. godine okončana je ova akcija na efektan način. Od ovog dana neprijatelj nije mogao "oprepeliti" borcima Sokolačkog bataljona na ovoj liniji koja je ostala stabilna sve do Dejtona i postdejtona.




Idi na stranu - |listaj dalje|