fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_olovo - 21720 - 19.05.2009 : Jovo Pejić Sabanci - best (5)

Uoči ofanzive ljeta '95.


Velika ofanziva muslimansko-hrvatske Armije BiH toga proljeća 1995. visila je u vazduhu kao Damaklov mač. Živci naših boraca bili su napeti kao strune, svi su čekali dan velikog okršaja.

U maju je rečeno da je početak ofanzive izvjestan oko polovine juna i da su izuzetno brojne, opremljene i odlučne neprijateljske snage iz Sarajeva izašle u namjeri da probiju vanjski prsten, čiji smo jedan segment činili i mi na Visoravni i da slijedi operacija "Koverat", što je trebalo da predstavlja nešto poput "Bljeska" u Hrvatskoj.

Neposredno pred početak neprijateljskih napada uslijedio je još jedan nerezonski potez komandnih organa naše vojske. Kao što je uoči neprijateljske ofanzive iz novembra 1994. grupa od 18 naših najboljih boraca, uključujući kompletan interventni vod, poslata na Treskavicu i time data lavovska prednost neprijatelju, i ovaj potez je možda i u većoj mjeri oslabio naše redove, mada se radilo o jednom čovjeku.

Naime, dva dana uoči napada neprijatelja došla je naredba da Mali hitno mora na nekakvu obuku za speciajlce, u smislu iskakanje iz helikoptera uz pomoć užeta i upadanje u zgrade, skokovi sa zgrada, iskakanje iz automobila u pokretu i slične umotvorine. On je otišao i time praktično okončao svoje ratovanje a mislim da mu je ova obuka koristila tek mnogo godina kasnije kada je počeo raditi kao dimnjačar, za očuvanje ravnoteže na klizavim i strmim krovovima.

Odlaskom Malog u najtežem mogućem trenutku, a pošto je nešto ranije nesretno stradao Goran Glišić, glavna poluga IDČ je uništena.

Ostali nisu bili loši borci ali ostali su bez vodstva, bez ljudi koji su uvijek išli 5-10 metara ispred, koji su poput zvijeri znali da "nanjuše" neprijatelja i koji nikada nisu napravili potez koji bi doveo do bespotrebnih žrtava. Do 15. juna 1995. godine interventni vod je imao jednog poginulog borca, Dragana Jokanovića iz avgusta 1992. , poginuo u Sudićima pri izviđanju, i jednog teže ranjenog od tenkovske granate na Mačku u novembru 1993. godine.

Sada je tu bila ID četa, mnogo brojnija formacija, tu su bili i borci iz bivšeg Okrugličkog bataljona, nije bilo uigranosti boraca i upravo je bio potreban neko ko će sve to uvezati, onemogućiti bespotrebne juriše pojedinaca i znati kada je najlakše zadati udar neprijatelju. Upravo ovaj nadostatak bio je poguban u kasnijim događanjima.

Došao je i taj 14. jun 1995. godine i svi su čekali taj naredni "dan D". Naši minobacačlije na dva vatrena položaja dobili su elemente za sve tačke na liniji III bataljona na kojima se očekivao napad neprijatelja, municije je bilo dovoljno a posade uvježbane do savršenstva.

Svi borci bili su na liniji, čekali da konačno počne. IDČ je napunila kamion svojim oruđima i MTS i čekala naredbu da krene. Pala je noć, vedra, topla i tiha. Čuli su se samo ćukovi i zlokobno štektanje lisaca.

Jovo,
svaka čast, ni Andrić ti nije ravan!




Idi na stranu - |listaj dalje|