fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_nisici - 21460 - 22.04.2009 : Jovo Pejić Sabanci - best (1)

Borbe na kraju 1994. godine


Nakon što je utihnula neprijateljska ofanziva sa početka novembra "94. u kojoj je došlo do značajnih pomjeranja naše linije odbrane pristupilo se utvrđivanju novih položaja.

Sedmi bataljon (nišićki) raspoređen je na potezu od kote 1006 iznad sela Drinčići do jednog uzvišenja koje se nalazilo iznad dijela C. Rijeke po imenu Gaj, a to je oko 500 metara iza kote 1128 Gradina. Dalje se nastavlja linija Osmog bataljona (okruglički) rubom šume, naspram kuća Bibića, a dalje kroz šumu naniže do Tirića bare gdje je bio spoj sa Sokolačkim bataljonom. Borci su izvršili značajne radove na utvrđivanju a posebno su prednjačili borci iz Osmog bataljona koji su se u potpunosti ukopali u zemlju i formirali mrežu tranšeja sa bočnim prekrivenim nišama tako da su postigli maksimalnu zaštitu od granatiranja.

Dana 17. 11. 1994. od ova dva bataljona formiran je jedan koji je zvanično nazvan Treći bataljon Prve romanijske brigade. Kod imenovanja komande novog bataljona postignuto je da je iz svih kombinacija eliminisan komandant Nišićkog bataljona "Mali", koji je poslat "u bazu".

Pokojni Sava Šikuljak dobio je ulogu komandanta koje se brzo nakon toga zasitio. Za zamjenika je imenovan Stariji Vodnik, svojevrstan primjerak Šćepana Malog, za kojeg je malo ko znao ko je i odakle je. Ranije sam već pomenuo situacije u kojima se pokazao kao ortodoksna kukavica a karakterističan je bio po obimu stomaka zbog kojeg nije bilo broja opasača koji bi uspio da ga opaše. Karakterističan je bio i po pričama o doživljajima sa "Alahovog puta" u stilu : "Srđan je vodio Bele Vukove i zato je Beli Vuk a ja sam vodio Crne Vukove i ja sam Crni Vuk! ".

Inače, Crni Vuk je prije rata u stvari bio vozač po ugovoru i magacioner u kasarni Rajlovac a zvao se Milan Stojanović, rodom od Čačka, bio dobar sa mnogim višim i visokim oficirima iz SRK-a.

Sem što je nepravda učinjena prema Malom, nepravda je učinjena i prema pokojnom Goranu Gavriću, koji je mnogo više vrijedio, kao borac i ljudina, od pomenute dvojice zajedno. Goran je postavljen za operativca, svojim autoritetom kod boraca doprinjeo je da linija bude utvrđena kao bastion i time budu spašeni mnogi životi u kasnijim napadima neprijatelja.

Dana 3. 12. 1994. godine došlo je do žestokog napada na naše nove položaje. Napad pješadije bio je usmjeren na desno krilo, na poslednja tri "rova", koja su inače teško popunjavana, tu su dežurali artiljerci, kuvari i komandni kadar bataljona. Interventni vod je u veoma kratkom roku stigao na mjesto napada i nije bilo problema da se napad odbije uz pomoć naših minobacača i artiljerije Prve romanijske.

Na naše položaje u Crnoj Rijeci neprijatelj je izvršio žestoko granatiranje iz minobacača i haubica. Teško je ranjen Dragan Šiljak, tačnije "izbušen" je po cijelom tijelu. Onda se pojavio tenk na Stuparevačkoj kosi i gađao naše položaje. Od ovog dejstva teško je ranjen Relja Delipara gelerima u grudi. Zahvaljujući brzom transportu do bolnice "Žica" i doktoru Laziću koji ga je odmah operisao spašen mu je život "u dlaci".

Napad neprijatelja tog dana bio je žestok i na položaje Sokočana, koji su odbili napade i imali gubitke u mrtvim i ranjenim a naročito žestoko je bilo na Malinovici, gdje su bili borci iz Jahorinskog bataljona. Ovdje je bila borba "prsa u prsa" i uz značajne gubitke Paljani su odbili sve napade i očuvali liniju.

Nakon ove ofanzive, do juna 1995. godine nije bilo značajnijih napada neprijatelja.




Idi na stranu - |listaj dalje|