fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

mico_vlahovic - 21437 - 19.04.2009 : Zeljko Tomic Sokolac - best (7)

Mićo Vlahović - djetinjstvo i sahrana


Obično pišem sa lakoćom, prsti na tastaturi ne mogu da prate misli. Ali, kada pokušam da nešto napišem o Mići Vlahoviću mozak zataji, pa uzaludno tražim izgubljeni početak. Otkako kroz prijatelje upoznah Miću kao dječaka, čovjeka i ratnika, te pronikoh u njegovu dušu i saznadoh njegovu potresnu životnu priču, Mićin lik mi ne izlazi iz glave. Prati me na spavanje i uvijek je tu pokraj mene kada se probudim.

Na ovom mjestu navodim isječke iz djetinjstva jednog paćenika čiji se život riječima ne može tako lako opisati. Dok Mićinoj sudbini, hvata me neka blaga jeza na pomisao šta život može nekome da učini. Nije pravedno da se sva nesreća ovoga svijeta sakupi i sruči na leđa jedne dušobrižne osobi, kakav bješe naš Mićo!


Mićo Vlahović nikada nije saznao ko su mu roditelji, niti zašto ga je majka jednog magloviog jutra ostavila umotanog u krpe na pragu beogradskog doma za siročad u ulici Zvečanska broj 9(1). Kada je malo jaknuo, usvojila ga je jedna starateljska porodica iz Aleksandrova, vjerovatno ne zbog toga što su željeli da učine neko humano djelo nego da bi od države dobili pristojne mjesečne prihode za Mićino izdržavanje(2) kao i neke poreske olakšice. Naravno, muška djeca mnogo lakše nalaze "novi dom" kod vojvođanskih ratara jer u banatskim njivama nikada nema dovoljno radnika.

Mico Vlahovic - ulica Branka Radičevića Aleksandrovo

Kuća u kojoj je Mićo Vlahović proveo svoje djetinstvo

Mićo je spavao u jednoj maloj sobici koja je mirisala na buđ, i da se u njoj nije nalazio drveni krevet ta prostorija bi više ličila na ostavu nego na sobu. Dane je provodio na njivi, pržen vrelim suncem i kupan hladnim panonskim pljuskovima. Na polje bi najčešće nosio samo pola kilograma hljeba i litru mlijeka, i to bi bilo sve što je dobijao za cijeli dan napornog rada. Rijetko je pričao o svojoj ranoj mladosti, ali je jednom saborcu sa Žuči ispričao kako mu je u toj kući jedini prijatelj bila sestra Vesna, koja bi mu ponekad, krijući od ostalih, donosila ostatke nepojedenih obroka.

Ne želim na ovom mjestu da sudim drugima, niti da bacam kletve na tu starateljsku porodicu jer se na banatskoj zemlji mnogo radi a teško živi. Vojvođanski seljak je oduvijek bio državno siroče, prepušten na milost i nemilost majke prirode i lopova iz poljoprivrednih zadruga. Ipak, moram da primjetim da se niko iz sela ne potrudi da kaže neku lijepu riječ za tog Mićinog staratelja, oca Šorđa.

I pored teškog života, Mićo je zračio nekom pozitivnom energijom. U selu su ga svi voljeli. Imao je mnogo prijatelja, da pomenem samo neke: Sašu Šurića zvanog Beli, kao i Zorana Milovanovića zvanog Zoda, te Iliju Kovačevića. Beli i Zoda su siročad, odrasli u istoj hraniteljskoj porodici pa ih to čini "braćom" jer oni drugog brata nemaju. Zodu nisam upoznao, jer je taj dan popravljao nekakav auto, ali se potrudio da pronađe video kasetu sa Mićine sahrane. Zodinu kasetu namjeravam da prebacim na DVD, pa ću istu da pošaljem donatorima. Ilija je domaći, rođen je u Aleksandrovu.

Mića je bio i dobar drug. Mnoge je zadužio svojim dobronamjernim savjetima, poput Marije Maksić koja Miću okiva u zvijezde.


Na Mićinom pogrebu se okupilo mnogo svijeta, žitelja Aleksandrova i boraca iz Srpskog Sarajeva. U najdirljivijem trenutku tog tužnog dana, kada se narod razišao sa groblja, Mićini saborci iz 3. sarajevske pješadijske brigade su kleknuli oko humke - i zaplakali.

Srbi su iz građanskog rata 1992 - 1995 izašli kao pobjednici, jer su mnogi borci, poput Miće Vlahovića, ugradili svoje kosti u temelje Republike Srpske. Međutim, što se politike tiče, rat nikada nije ni objavljen pa se nije ni desio. Ni jedan srpski junak iz prošlog rata nije proglašen za heroja, a da jeste Mićo bi sigurno bio jedan od njih.

Mi pokušavamo da oživimo akciju obilježavanja imena Miće Vlahovića. Ako bi svaki pedeseti posjetilac ovoga foruma dao po deset evra, koje bi bile utrošene za kupovinu tabli sa uličnim imenima, to bi bilo više nego dovoljno da se sprovede ova akcija. Napominjem, za sada samo treba da se javite na slavicnetŽhotmail.com i da obećate svoje priloge. Izvjestan iznos će biti uplaćen na žiro račun sela kao pomoć za uređenje groblja i Mićinog groba, kao znak dobre volje žiteljima Aleksandrova. Novac će biti sakupljan tj. utrošen samo ako selo sprovede akciju preimenovanja ulice.


(1) Mićina majka se zvala Slavica, i potiče iz Crne Gore. Mićo nije ništa znao o njima, pa ako neko iz plemena Vlahović zna nešto o Mićinoj porodici srdačno ga molim da mi se javi na slavicnetŽhotmail.com.

(2) Starateljske porodice trenutno od Vlade Srbije dobijaju 14. 000 dinara po djetetu, što je negdje oko 150 evra. Mnogo porodica ima više od jednog djeteta. U vrijeme kada je Mićo našao svoj dom u Aleksandrovu, Jugoslavija je hraniteljskim porodicama davala oko 500 evra, ili 1000 njemačkih maraka.




Idi na stranu - |listaj dalje|