fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

treskavica - 21415 - 18.04.2009 : Rammstein Republika Srpska - best (2)

Zgode i nezgode Zaštitnog puka


Mislim da sada znam ko je "Jevđa", ali generalno nisam imao pozitivno mišljenje o tim instruktorima za obuku mlade vojske, iz nekoliko razloga.

Kao prvo, smučili su mi se u svom ne baš ljudskom odnosu prema tim golobradim momcima na ratištu Treskavice i Trnova. Tamo su znali držati jednu smjenu i preko 25 dana u rovovima.

Druga scena, je događaj u kome umalo da nije došlo do obračuna između mene i nekoliko mojih drugara sa jednim od njih. Mislim da se taj zvao Puhalac. Na početku jedne akcije, provodi on jednog mladog vojnika kroz naše redove, sa našeg boka gdje nam je bila mlada vojska, a pošto je džefa tek počela, pitam ga ja: "Šta je bilo, jel ranjen? "

Ovaj nabusito odgovori, šutnuvši malca nogom u dupe:" Ma goni ga u pizdu materinu usr'o se (uplašio se)! "

Pogledah malo bolje momka, koji je kontuzovan, puščanom paljbom i artiljerijskim detonacijama, blijed u licu, povraća, tek mu je možda nekih 19 godina, uz mene plamen uzleće, skupih vilice i dreknuh :
  • "Ma nemoj da ga biješ, majmune, kako te nije sramota bijdeniče, na njihovim životima ti zarađuješ platu? "

    Instruktor začuđeno zinu, i htjede nešto odgovoriti, ali se i ostali iz moje grupe umješaše:
  • "Šta je, šta hoćeš? "

    Smiri se instruktor, ko bubica, ali pita:
  • "Gdje ja sad njega da vodim? "

  • "Imaš petsto metara niže našu nivu i sanitet, i nekoliko naših ljudi. Odvedi ga do njih, ili pošalji nekog da ga proprati"

    Tako je i uradio, a meni je gorčina ostala u ustima, jer zamislim, jadni nečiji roditelj, da zna kako mu se stoka iživljava na djetetom!

    Evo još jedne, pomalo smiješna scena iz rata u vezi Zaštitnog puka, odnosno instruktora. Na jednom ratnom pravcu, prethodno dogovorivši se sa Savčićem, naša grupa je krenula u osmatranje i izviđanje terena, turskih linija, i pravaca mogućeg napada!

    Pošto je Savčić bio ljudeskera koji je volio i popiti i počastiti raju, s tim što je vinjak, kojeg mu je vozač donio u naš rov, ponajviše sam popio!

    Ujutro smo mi krenuli, svojim poslom, obišli smo, osmotrili, i vratili se nekoliko stotina metara nazad, da se odmorimo i prezalogajimo, naš veličanstveni SDO, a svako ko je imao priliku da jede danima onaj upakovani izbljuvak u NATO-foliji, zna da je naš sdo, ručak ko iz Hajata prema tom njihovom sranju, naročito pasulj sa hamburškom slaninom, koji je za mene bila gozba.

    Naložim malu vatricu, između tri kamena, otvorim konzervu i podgrijavam svoj omiljeni pasulj.

    U taj čas, zazvrča neki auto u pravcu nas, i istog sekunda se pomoli Pinc, bez cerade, pun vojnika, sa automatskim puškama i pancirima. Sjedio sam zabezeknut. Pinc se nije ni zaustavio, a ovi počeše da iskaču sa karoserije. Jedni na jednu, drugi na drugu stranu, u onom fazonu, salto, prevrtanje... Jedan se dokotrlja do pod moje noge, i poče oštro da razmahuje puškom lijevo-desno, kao da će nekog upucati!

    Ja se naljutih: "Alo, šta to radiš čovječe, prosućeš mi pasulj! "

    On me netremice gleda, misli dal' sam ja lud. Ja mu opet rekoh:

  • " što ne silazite sa Pinca ko ljudi, nego skačeš na vrat, hoćeš da se polomiš sav? "

    Njemu je već prekipjelo, vidim, bijesno planu pa upita:

  • "Iz koje ste vi čete? "
  • "Iz zadnje" odgovorih cereći se, on se još više smrko, ali mu moja hladnokrvnost, drži jezik za zubima!

    Prosikta samo: "Kako ste došli ovdje? "

    Moj drug, Keša se umiješa:

  • "Autobusom jarane, onim jutarnjim, i evo čekamo onaj radnički za Kakanj! "

    Svi prasnusmo u smijeh.

    Instruktor odmahuje glavom:

  • "Koji fakinski ludaci", sigurno misli u sebi, al se pribra brzo i oštro upozori, ajde sklonite se, ide iza nas "Glavni"!

    E Bogami, kad pomenu "Glavnog" nije se šaliti, osim strahopoštovanja prema njemu, imao sam i duboko uvažavanje, ipak svako od nas u ratu misli prvenstveno na svoju glavu, kako je sačuvati, pa na glavu bližnjih svojih, od kojih i tvoj život zavisi, i naravno na one što su ti ostali kući, ali On misli na sve nas skupa, i to nije nimalo jednostavno.

    Utabao sam vatricu, đonom čizama, ali se od svog omiljenog pasulja nisam mogao rastati, zauzeo sam neku bolju poziciju, da ga onako sa apetitom smažem na miru, dok sam u gomili iza sebe zadovoljno slušao jedan prepoznatljiv glas.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|