fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

saljivi_dogadjaji - 21391 - 16.04.2009 : Struja Rogatica - best (2)

Smješna strana rata - Ratni drug


Pošto je očekivan neki veći muslimanski napad na naše položaje u rejonu Krivajevića, moja jedinica poslata da u slučaju napada pomognemo. Dobili smo neku vikendicu, ali nam je nakon par dana postalo dosadno i opalimo po "braći Mandić". Tako smo mi zvali neku vrstu konjaka, za koju je i droga bila mala maca. Popijemo mi tu flaću, ali nismo imali više.

Dosjetih se ja, pa odem kod nekog majora kome smo bili potčinjeni i kažem mu da sam dobio sina pa ako može da nam da svog vozača da od nekog mještanina kupimo par litara šljive i da to proslavimo kako dolikuje. A major bio neki dobar čovjek, pa nam izađe u susret i sve prođe u najboljem redu.

Nakon mjesec dana, dobijemo isti zadatak u Čevljanovićima. Opet dođemo u neku vikendicu, i opet nam nestane pića. Naša komanda je bila smještena u nekoj kući, u kojoj je nekada boravio i Tito. Ipet ja krenem na istu foru, ubjeđen da će rasturiti i to "utvrđenje". Ulazim unutra, a tamo dvije doktorice i neki tip igraju remija. Ispričam ja istu priču, a ovaj tip kaže sačekaj da pitam majora. Nakon izvjesnog vremena, izlazi čovjek pa kaže da je sve ispričao majoru i da mi on želi čestitati. Ulazim ja u njegovu sobu, kad ono isti onaj čovjek sa Krivajevića, pa kaže on meni:

  • "Junače, kad bi sve žene kao ta tvoja rađale djecu bilo bi nas više nego Kineza. "

    Natjera me da sjednem, pa onda udarismo u priču. Valjda je i njemu bilo dosadno, pa se uz priču i napismo. Međutim, borci iz moje jedinice ostadoše bez rakije, ali su se nešto kasnije i oni snašli.

    Nakon Dejtona dolazim ja u Rogaticu bez pare i dinara u džepu. Čujem ja u Sjemeću nemaju elektroničara, neki tip sa Sokoca im to popravlja. Prijavim se ja, kad u komisiji taj isti čovjek. Kada me je vidio od smijeha su mu suze udarile na oči. Bio je to znak da sam primljen. Moj jedini problem je bio što je on direktoru i svakome koga je znao ispričao taj moj ratni doživljaj.

    Od tog dana smo se oslovljavali sa "ratni". Kad god bi mi nešto zatrebalo znao sam da na njega mogu računati. Nakon dvije godine provedene u "Sjemeću", odlazim u Njemačku, a zatim se ponovo vraćam u Rogaticu. I kada god sretnem "ratnog" obavezno popijemo piće.

    (***) Imam informaciju da se taj major zvao Zoran Bošković




  • Idi na stranu - |listaj dalje|