fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

ilidza - 21369 - 15.04.2009 : Rammstein RS - best (3)

Odgovor za Čiču


Čiča Jovo,

Ne znam šta ti znači, to da me "provališ"? Da ti nisi kakav haški istražilac, pa te nešto kopka! ?

Iako si, nema veze, mene rat srećom nije vodio u krivom smjeru, ono što sam mislio 91-92" mislim i sad, samo sad sa mnogo više životnog iskustva!

Ja ću ti reći, da se ne mogu sa sigurnosti vezati fiksno za taj datum, a da sam upoznat sa tim stanjem jesam, jer sam bio dole u tom periodu, a samo taj događaj iz juna vezujem za Vogošću, jer ono na Svetog Savu, kod Depoa, Sokolja, tad i u martu, zatim oko Simes hladnjače, Briješća, to vezujem za Rajlovački teren!

Znači, nisam "informisan" već sam bio tu, ako je taj datum 17, nek bude, a ne znam na koji događaj misliš, ali evo mog viđenja pa ti prosudi uklapa li ti se ili ne!

Dakle tog drugog dana, sve što se na brzinu skupilo dijelova jedinica u pješadijskoj formaciji, krenulo je u povrat linije, i na brzaka smo se u jutarnjim satim, na terenu dogovorili o pravcu kretanja, šiframa, lozinkama, kanalima na motoroli, i vidljivim znacima raspoznavanja na paletama.

Ja sam bio u grupi sa "batom" i "crnim" ( tad se nisam zvao Rammstein, već "Bagi"), i još sedam-osam momaka, mi smo krenuli od našeg rubnog sačuvanog rova, u kojima su bili osiječeni, pa prema pravcu Visa, sa ciljem da prođemo između nekadašnje linije naših i turskih rovova, pošto izgleda ni Turci nisu imali vremena prerađivati tek zauzete rovove, da ih okreću prema Reljevu, već su uspostavili neku novu liniju ispred tih zauzetih rovova, dakle naš zadatak je bio, "mučki s leđa" udariti na njih, a drugi dio sa Specijalom da ide direkt na njih kako bi ih pomjerili sa tih linija!

Međutim, odmah nekoliko stotina metara nakon šumskog terena, izbija čistina i travnata ledina, na kojoj su bila tranšeom povezana naša četiri bivša rova, mi nismo mogli pouzdano procjeniti, da li su Turci trenutno u njima ili nisu, artiljerija je počinjala pripremu, momci iz Specijale, su preko čistine uletjeli prvo u jedan pa zatim u drugi rov, oba su bila prazna, kad su pošli prema trećem, iz njega ih je pokosio rafal, popadali su po zemlji, i počeli puzeći da se vraćaju do onog poslednjeg rova u kom su bili, a jedan je ostao nepomičan na prevoju te livade, a nismo mu mogli prići ni mi iza njega, ni ovi njegovi ispred njega, Turci su jezivo vrištali, "Ćetnici evo živa mesa". Moj bijes je bio potpun, kad sam motorolom saznao da je to moj prijatelj sa Dolac Malte, dobar momak i dobar Srbin!

U tom momentu, je naša artiljerija poklopila teren, mi smo potražili kakvo takvo sklonište, jer mi se činilo da artiljerci, ne vjeruju ni nama više, gdje smo, već ošinuli i po jedim i po drugima, da nas sve satru, pa da budu sigurni da su nešto odradili!

Kad bi naša artiljerija malo ućutala, onda turci opletu sa svojom, granate, trombloni, RB-ovi, šta im se nađe, uz neizbježni "alahekber" i "fataj žive ćetnike", tako sebi dižu samopouzdanje, naročito kad je guravo za njih, i u svom tom metežu, "Bato", jedna prava momčina sa Ilidže, prokuži da balije hoće da se izvuku, dogorilo im, jer se tuklo sa svih strana, on je u jednom momentu skočio, i nekom doviknuo:

  • "Ajde "vamo, ajde ba, brzo sklanjajte se",

    Kada sam pogledao u njegovom pravcu, vidio sam pet-šest vojnika sa puškama, kako pognuto trče ka nama, drzno sam se ko oparen, "balije! " "Bato" pokaza prstom "pssst", "pustite ih još bliže", srce mi je odskakalo od zemlje, ali čekam ludog "Batu", da nam da znak!

    Odjednom udri, osjetiš olakšanje k'o kada svršavaš, balije se povaljaše, neki zavrištaše, neki se samo stropoštaše u travuljinu, neki bježe, iako se više gotovo od dima ne vidi ništa, neko od naših ispali zolju jednu za drugom na njih, za nas tad nastade pakao, pošto su otkrili našu do tada tajnovitu poziciju, sasulo se na nas sve, dvostruka, trostruka, unakrsna, stokrsna paljba iz svega i svačega, i u tim momentima mi je kroz glavu išla molitva, "Gospode, ako je ovo taj dan, daj da to bude u čelo, i da sklopim oči, i da se probudim u krilu tvome, ne uvedi me u iskušenje i spasi me od zla! "

    U tom grotlu, "Bato", zove "kamenog", "kameni, bato je u kurcu smo", odgovor je bio kratak "znam. ",
  • "Imaš li 57? " - pita Kameni
  • "Ne, još srećom"
  • "Držite se, stižu vam bebe"
    "Bebe" su bile granate sa Poljina, 120-ka, haubica! Nastaje pravi pakao. Tek tad, silne detonacije, a naš zaklon samo visoka trava, oko nas znam da su sigurno minska polja, stavim neki kamen, ispred glave, a u stvari više i ne znam odakle te ko gađa, udolica neka vlažna, sad za sad nas nekako skriva, ali mi ponestaje vazduha, i odnekud u svoj toj grmljavi i grotlu, mene hvata luđački san, spava mi se, nišanim i držim oko silom budnim!

    I na ostalim pravcima grmi, ključa od detonacija, sva linija ja mislim od Sokolja pa do vrha Žuči gori!

    "Kameni" je zvjerka sa vezama, upada im u linije, i nama kaže "spremite se, stižu im 'mravi' "

    Artiljerijska vatra se preseli malo u tursku dubinu, a luđak "Bato" kaže, "E, ove naše im ne damo, odnijeti", na njegov trzaj glavom skočismo nas četvorica, a ostali nas pokrivaju puškama i "sijačem smrti", zaletjetli smo se u nekoliko izginulih balija, i na brzinu sčepasmo dvojicu, jedan za noge drugi za ruke, i pognuti u trku, nazad, kroz kišu puščanih tanadi, svi smo bili pod pancirom i opremom, (koju sam ranije tačno izvagao, 27 kila), falila mi je samo zolja, jezik mi je bio do koljena, ali nekako smo uspjeli se ufurati nazad, vidio sam neku vozačku dozvolu ovog jednog mršavušnog nesretnika, bio je po rođenju iz Kramer sela između Sokoca i Rogatice. put do "šume spasa" izgledao je kao "via doloresa", a i taj šumarak mi se činio dalek kilometrima, na brzinu smo se složili, da ostajemo tu gdje jesmo do sumraka, zauzećemo neku kružnu odbranu i šta Bog i lijepa sreća da, jer naš klinč, je odradio ono što mu je bilo zamišljena namjera, mada nije do kraja, jer raniju liniju nismo mogli vratiti po čistini ni mi iza rovova, ni ovi ispred rovova, niti su turci mogli više držati tu novo stvorenu liniju, niti napredovati, a bili su razasuti po šumi oko nas, tako da je tu nastala nekakva pat pozicija!

    Naša artiljerija je neumorno odrađivala dobar posao, za nas na terenu, i onda smo mic-po mic, nekako konsolidovali i utvrdili novu liniju, uvezujući se sa ostalim grupama, koja je išla djelimično po starim vraćenim rovovima, osim na toj čistini, gdje se linija korigovala za nekoliko stotina metara, uglavnom balije su tu zaustavljene i vraćene na početne položaje, a s obzirom kojom silom su taj dan krenuli u akciju, da se nismo svi trefili tu gdje smo bili, ko zna, koliko bi prošli oni dublje u našu teriotoriju! ?

    Izgleda da smo se i jedni i drugi spremali u isti dan za odlučni boj, ali eto mi smo u svojoj namjeri vrćanja linija, gotovo potpuno uspjeli, a oni u svojoj namjeri presjecanja komunikacije Ilidža-Vogošća, kod Reljeva nisu ni u dalekim mislima, naprotiv doživjeli su potpuni fijasko!

    Eto toliko, o tome, o ostalim ratnim pričama Srpskog Sarajeva, ima i drugih linkova, pa da se ne ponavljamo, na svakom od sličnih!




  • Idi na stranu - |listaj dalje|