fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

vogosca - 21345 - 13.04.2009 : Struja struja - best (1)

Pravi heroji su skromni ljudi


Nedavno sam doživio nešto o čemu sam sanjao svo vrijeme nakon ovog nesretnog rata. Ali da počnem od početka!

Prije par godina sam ostao bez para, pa se prijavim za odlazak u Avganistan. Na sastanku za izbor "kandidata", sakupili se sve borac do borca, svi lažu kao kerovi. Ugledam jednog tipa, ćutke stoji i puši cigaru. Priđem mu da se upoznamo. On mi reče da se zove Jevđa i opalimo socijalu.

Ali da skratim, odlazak u Avganistan nam propade jer je neki tip htio da zaradi 2500 evra po glavi. Međutim, meni je u glavi stalno odzvanjalo Jevđino ime. Na kraju se sjetih da je on bio komandir u Zaštitnom puku, komandir koji je u borbu išao prvi. U njegovoj jedinici je bilo najviše heroja, invalida, nosilaca ordena Miloša Obilića...

U subotu me pozva jedan prijatelj na slavu. I on je bio borac u toj jedinici, i njegov zid krasi jedno od najvećih odlikovanja naše vojske. On je takođe i invalid. Odoh na slavu, kako da ne odem.

Ulazim u kuću, kad tamo "Jevđa" sjedi na čelu kao u sred bitke (ne vidi 70% na lijevo oko), do njega momak iz Vlasenice (nema lijevog oka)... Od njih petorice samo je jedan zdrav, barem onako na prvi pogled. Ono što me je oduševilo je zdrava priča tih ljudi. Bas ni u jednoj toj ratnoj priči od Jasena, Poloma do Krajine i dalje, niko ama baš niko, nije sebe stavio u prvi plan. Niko od njih nije pravio heroja u pričama od kojih se krv ledi u žilama. Svi su pričali kao da je to nešto najnormalnije što su morali da urade za svoj narod. Dala se primijetiti i pokoja suza na kraju oka kada se pomene neki poginuli saborac, ali se to vješto sakrije.

Svaki od njih mi je bio veliki kao neboder. Meni, koga ništa više ne može da posebno imresionira, oduševila je skromnost velika kao svemir. Ipak, to je hrabrost, sakrivati nešto čime bi se ponosio svaki normalan čovjek, stavljati u prvi plan druga, a ovaj se okrene prema meni pa kaže, ma to je on uradio.

Ovo sam morao napisati jer sam dobio kompleks od slava, Bog da mi oprosti. Pomalo sam počeo i da izbjegavam te vrste svečanosti zbog nekih "junaka" od čijih laži niko riječ ne može da dobije. A rat su gledali samo preko dnevnika jer je pokojni Šogo stvarno bio slikovit i zanimlji.

Ipak, ova slava mi je vratila vjeru u prave ljude. Pa eto moj Vogošćaninu za tebe domaćeg zadatka, ti imas stila pa ako nešto znaš o Jevđi volio bih da napišeš nešto čitljivo kako samo ti znaš.




Idi na stranu - |listaj dalje|