fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

gorazde - 21093 - 18.03.2009 : Oko Bijeljina - best (0)

Goražde - aprila 1994. godine (2)


Svanuo sunčan dan, kada smo krenuli u izviđanje terena prema "Pobjedi". Bilo nas je dvadesetak u grupi, a dobili smo i nekog mještanina da nam bude vodič. Teren je bio strm i pun nekakvih vrtača i rupa. Da napomenem i to da smo do tada probili sve njihove linije odbrane, pa do fabrike više nije bilo klasičnih rovova. Ispred nas više nije bilo nikoga jer su nestali kao da su u zemlju propali. Mi smo nastavili sa izviđanjem, sve do fabrike a onda se vratili nazad.

U jednom trenutku smo sjeli da se odmorimo na jednoj zaravni koju su okruživale vrtače. Bilo je jako naporno kretati se po takvom terenu. Na začelju su bili Šorak, Moca, R. C. , Mićo koji je blago šepao od paštete na koju je stao, i ja. U jednom trenutku Mićo Vlahović je primjetio trojicu vojnika. On je sjedio na zemlji, gledajući u smjeru iz koga smo došli, pa nas zapita iz koje su jedinice oni vojnici. Bacili smo pogled u pravcu neprijatelja koji nam se primakao na svega tridesetak metara. Nakon toga je nastala borba. Zbog konfiguracije terena, njih trojica su nas neko vrijeme držali u unakrsnoj vatri, ali su se povukli nakon što je jedan od njih ostao da leži. Na našoj strani niko nije bio ni okrznut. I ovaj put smo bili zahvalni budnom Mići što smo ostali živi.

Nemojte mi zamjeriti ako sam nešto ili nekoga zaboravio da pomenem, i nadam se da će me učesnici ovih događaja dopuniti jer ja nisam mogao biti na svim mjestima i ne mogu sve opisati.

Dobro se sjećam i 11. 04. 1994. godine. Neprijatelj nas je zasipao artiljerijom, pa je naš tenk sa najboljom posadom u čitavoj vojsci Republike Srpske, na čelu sa Peđom S. morao da dejstvuje po njima na šta su muslimanski saveznici, NATO avionom pokušali da pogode Peđu koji je vješto uništavao njihovu artiljeriju. Na svu sreću imali smo momka spremnog za avione - K*. Prilikom pikiranja tenka K je iz drugog pokušaja pogodio avion. Pilot aviona se katapultirao, i na njegovu sreću a našu žalost, spustio se među svoje saveznike. Šteta što ne dođe kod nas.

Svanulo je maglovito jutro 17. aprila, dan koji mi je sve krenulo naopačke. Još dok sam sa svojim drugovima pio prvu jutarnju kafu, onu iz NATO kesica, imao sam neki loš predosjećaj koji se i obistinio. To jutro smo išli na "Pobjedu". Prije toga jedan dio jedinice se i slikao, a čuo sam da je ista ta slika kroz par dana objavljena i u nekim od sarajevskih novina.

Krenuli smo oprezno prema fabrici, koja se nalazila u kotlini. Kada smo prišli na vidokrug fabrike iz pravca "Azotare", počela je borba. Pored mene je bio Radovan N. , a desno od nas su bili Šorak, Mali Francuz, Petko T. i Moca. Pred nama se prostirao vijugavi makadamski put, koji je vodio prema kući koja se nalazila uz samu fabriku. Taj predio je golet, sa nekoliko većih panjeva. Odvojio sam se od Radovana i krenuo napred. Iza jednog panja sam zatekao Ćurku.

U jednom trenutku, dok smo pucali u pravcu neprijatelja, nešto je zapraštalo oko nas. Pomislio sam da me je promašilo. Mećutim, kada sam probao da se malo bolje sklonim iza panja, noge nisu htjele da me slušaju, pa shvatih da sam ranjen. Reko sam Ćurki da sam ranjen, na šta je on pobjegao ostavivši me ranjenog u obe noge. Pomislio sam u tom trenutku da bi bilo bolje da me je ubio nego što me je ostavio takvog. Nekako sam se dovuko iza tog panja, izvadio svu municiju i bombe i nastavio da pucam jer nisam bio daleko od neprijatelja.

Na moju srešu Radovan, Šorak, Moca i ostali su shvatili šta mi se desilo, pa su otvorili nemilosrdnu vatru po muslimanima a Francuz Mali i Petko T. su me izvukli do Cvrleta i Radeta koji su me u šatorskom krilu, pod vatrom brovinga sa druge strane fabrike, uz nadljudske napore iznjeli na brdo do auta.

Rogatička bolnicu je bila puna ranjenika. Najviše je bilo Ilidžanaca, a među njima i njihov komandir, koji je podlegao ranama na par metara od mjesta gdje sam ja ležao. Mene su operisali naživo, jer u bolnici nije bilo anestezije. Taj dan ću do kraja života pamtiti sa nekom gorčinom.

O daljem toku akcije, znam samo iz priče. Čuo sam da su se u "Pobjedi" naši borci pomješali sa mudžahedinima, tako da se nije znalo ko je ko.


(*) Inače, ovaj Vogošćanin je oborio avion F-18 koji se zove Hornet (u prevodu: stršljen). Avion je oboren ruskom raketom SAM-7, koja ima žiroskop za navođenje rakete. Interesantno je i to da su ovo automatski navođene rakete, tj. nije dovoljno pritisnuti obarač. Raketa se ispali tek kada žiroskop detektuje infracrvene zrake motora aviona. Cijena jedne rakete (u to vrijeme) je bila 7000 njemačkih maraka.




Idi na stranu - |listaj dalje|