fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_nisici - 21089 - 18.03.2009 : Jovo Pejić Sabanci - best (3)

Novembarska ofanziva 1994. godine


Jutro 6. novembra "94. osvanulo je okupano suncem. Mnogi su žalili za maglom od juče jer je trebalo izvršiti utvrđivanje linija na rubu Crne Rijeke "na otvorenoj sceni", izloženi i vidljivi sa stotinu brda i uzvišenja sa kojih su posmatrale neprijateljske oči.

A kada su oči odradile svoje počela je kanonada sa sjevera, istoka i zapada i najduži dan u životima svih koji su se toga dana našli na mjestu koje nam je odredila komanda brigade.

Neprijatelj je tokom jučerašnje ofanzive osvojio značajne dominantne kote na koje je postavio svoja oruđa i opleo po nama.

Sa Bukove kose (ili tzv. Fukčevo brdo iznad Toljenka) stizale su rakete 128 mm ispaljene iz LRL i granate od 76 mm iz ZIS-a (kažu da ZIS znači "Zavodi imjenji Staljina"). Iz prostora Perišića kuća (kod Zubeta) dejstvovao je srpski tenkista u redovima Armija muslimanske BiH Slaviša Šućur, a sa Pogladina opet rakete 128 mm... Mine iz minobacača drobile su sa tri strane tako da je bilo opšte "veselje". Veliki broj neprijateljskih granata na našu sreću nije eksplodirao, samo su se zabijale u zemlju.

Nevjerovatno kako vrijeme u tim uslovima sporo teče. Minuti dugi kao sati... Prva četa, koja je bila na Kosi nije mogla da se ukopava već je bila prikovana za zemlju. Druga četa bila je u boljem položaju jer je zaklonjena šumom.

Komanda bataljona je odlučila da dio boraca Prve čete povuče sa otvorenog u kuće u Šehovićima (Žere), a drugi dio premjesti naprijed oko 500 m u šumu, kako bi se spriječilo bespotrebno ranjavanje ili pogibije boraca.

Tokom cijelog dana Nišićki bataljon ostao je bez vatrene i bilo kakve druge podrške, svi zahtjevi, molbe, vapaji ostali su bez odgovora pretpostavljenih iz Prve romanijske brigade. Oko 15 časova iz komande našeg bataljona traženo je hitno da bar razgovaramo sa načelnikom štaba brigade Dušanom Savčićem (mijenjao bolesnog i odsutnog komandanta), na što je odgovoreno da do toga ne može doći jer on upravo odmara, odnosno spava! ?

Oko 15:30 časova desio se užasan prizor : sa položaja na Hadžićima počelo je masovno bjekstvo preko polja vojske koja je držala te položaje! Vidijevši to i Okruglički bataljon je napustio svoje položaje lijevo od nas i počeo da bježi. Polje je bilo prepuno vojske koja je bes cilja, kao ovce hrlila prema Nišićima. Da li je neprijatelj do tada potrošio sledovanje granata za taj dan ili šta već, iako je mogao počiniti masakr nije značajnije granatirao bježeću gomilu.

Odmah zatim pojavili su se sa naše desne strane borci iz Igmanske brigade preostali od juče. I oni bježeći i bacajući za sobom mitraljeze i ručne bacače i sve teže od puške.

Nakon ove bježanije situacija je bila sledeća: desno od naših položaja bila je šupljina od oko 2 kilometra, do položaja Sokolačkog bataljona koji je ostao na liniji. Lijevo je ostala praznina od oko 5 km vazdušne linije, do Lađevića. Iza nas su bile naše kuće, naše porodice, bez ikakve zaštite.


Onda, oko 16 časova novi masovni pokret vojske. Ovaj put to je bila pješadija Armije BiH, krenuli su preko preko Ravanskog polja i iz pravca Mačka prema našim položajima. Naš moralista Stariji Vodnik (ime, ne čin) odjednom skoči i trčećim korakom se uputi prema Nišićima. Slijedeći njegov primjer i veliki broj boraca Prve čete poče da bježi sa položaja prema kućama. Sada je doživljaj bio potpun. Na liniji su ostali napušteni naši teški mitraljezi, municija, ručni bacači i dvojica, komandant i njegov zamjenik.

Vidjevši šta se dešava, grupa boraca iz Prve čete na čelu sa komandirom odustala je od povlačenja i vratila se da pomogne komandi. V. S, Miloš Sando, Momčilo Šiljak, Miodrag Šiljak, V. B. , K. Đ. , komandant Mali i njegov zamjenik pokupili su sve oružje i MTS, usput zadržavajući neprijatelja paljbom iz minobacača 60 mm, ručnih bacača, mitraljeza po šumi ispod naših položaja u koju se neprijatelj ubacio u međuvremenu. Cjelokupno naoružanje i MTS su ubačeni u "pincgauer" našeg saniteta i prebačeni u Nišiće.

Mali je ostao sam na položaju u Šehovićima sa mitraljezom i MB 60 mm, da vatrom zadržava neprijatelja i omogući izvlačenje naših teških minobacača i granata iz Crne Rijeke.

Načelnik štaba brigade Savčić je naredio da se po svaku cijenu mora uzeti kota Gradina. Zamjenik komandanta je premjestio Drugu četu (koja nije napuštala svoj položaj) i šestoricu preostalih iz Prve čete na kotu Gradina. Usput je prikupljena veća količina naoružanja i MTS koju su u povlačenju pobacali pripadnici Igmanske brigade.

Ova jedinica ostala je do noći na koti 1108 na Gradini. Nije bilo nikakve veze sa bilo kime niti je bilo poznato šta se dešava u okruženju. Veliki broj boraca iz Okrugličkog bataljona grupisao se na Borku a oko 22 časa i jedinica sa kote 1108 se povukla, neki su ostali na Borku a neki otišli da vide šta im je sa porodicama s tim da je dogovoreno da se ujutro prije svitanja krene ponovo na Gradinu. Time je konačno okončan 6. novembar, najduži dan.

Prema dogovoru ujutro 7. 11. oko 5 časova na Borku je prikupljena većina ljudstva iz bataljona i krenulo se ponovo u pohod na Gradinu. Vojska je raspoređena u zoru na Gradini i zauzimanjem te dominantne kote onemogućeno je dalje napredovanje neprijatelja.

Predveče je Mali sa grupom dobrovoljaca zauzeo kotu Bezimeni vis, 500 m ispred Gradine. Ispred ove kote, koja je bila u šumi, bila je livada i time se znatno poboljšao naš položaj u odnosu na neprijatelja.

Ofanzivom od 5. i 6. novembra 1994. godine neprijatelj je zauzeo : Ravne, Mačak, Hajde, Zubeta, Stari Krst, Bunijevce, Toljenak, Ožegu, Hadžiće, Kovačine, Šehoviće, Bibiće, Stuparevac, dio Stomorina, Đuriće, Buljetovinu.




Idi na stranu - |listaj dalje|