fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

gorazde - 21081 - 17.03.2009 : Oko Bijeljina - best (0)

Goražde - aprila 1994. godine (1)


Krajem marta 1994. godine je došlo je naređenje da je I. D. V. u stanju pripravnosti jer treba da se ide za Goražde. Pored toga, pridodate su nam i interventne jedinice iz svih bataljona, kao i vod dobrovoljaca.

Nakon popunjavanja sa opremom i ljudstvom, krenuli smo u pravcu Rogatice. Tridesetog marta smo smješteni u jednu školu na ulasku u grad. Spavali smo po učionicama i fiskulturnoj sali. I sledeći dan se ništa nije dešavalo, pa smo hodali po Rogatici gdje sam upoznao Radovana, jednog starijeg čovjeka koji je bio učesnik Drugog svjetskog rata. Pozvao nas je na kafu i pričali smo o ratu. Radovan je služio kod Pavla Šurišića i učestvovao u borbama za Višegrad. Nakon rata je odležao višegodišnju kaznu zatvora.

Tu noć, prije nego što smo i krenuti u akciju, imali smo i prvi gubitak u ljudstvu. Jednom borcu, čini mi se iz Ilidžanske brigade, izvukao se osigurač iz bombe što je bilo kobno po njega.

Bio je 1. april kada smo krenuli dalje. Stigli smo u Mesiće i razmjestili se po nekim objektima. Vrbas je otišao na izviđanje terena, kao i da nas uveže sa ostalim jedinicama. Lijevo od nas su bili raspoređeni Višegrađani i demineri iz Rudog.

Neprijatelj je bio veoma dobro utvrđen, a rovovi povezani tranšeima. Pored toga, imali su i više linija odbrane. Naši prvi gubici su bili iz redova dobrovoljaca, mislim da su tada poginula četri borca. Toga dana je jednom od njih bio rođendan.

Nakon nekoliko žestokih napada, njihova linija je pukla i u njihovim redovima je nastala panika i rasulo. Tom prilikom su zarobljeni njihovi najboji borci, nekoliko prisilno mobilisanih Srba. Idući dalje, nailazili smo na sve slabiji otpor neprijatelja, ali i dosta mina ručne izrade od koje je poginulo nekoliko Ruđana, a i Mićo Vlahović je nagazio na paštetu punjenu ekserom koji mu se zabio u petu. Odbio je da ode do doktora, nego je samo malo zavio ranu i krenuo dalje.

Početak aprila 1994. godine je bio veoma hladan, pa su borci veoma često palili vatre. Ostao mi je u sjećanju porucnik Zoran D. , koji je koristio svaku pauzu da zapali vatru i ogrije se. Čuo sam da sada radi u kasarni na Topčideru.

Desno od nas, Ilidžanci su imali žestoke okršaje, ali su veoma dobro napredovali.

Izašli smo i na Jabučko Sedlo. Tu smo imali žestoke okršaje sa neprijateljem, i zauzeli smo čitav plato. Zarobili smo i rovokopač, kojim su muslimani kopali tranšeje i rovove.

Krenuo sam sa nekoliko boraca ( Šorak, Radovan N. , Mali Francuz i jedan borac iz grupe Plavi Golf ) prema repetitoru koji je bio sa naše lijeve strane. Kod repetitora smo zarobili dva neprijateljska vojnika. U svoj toj gužvi i pucnjavi, u susret nam je posao džip UNPROFOR-a. U tom opštem metežu, bilo je ili mi ili oni. Mi smo pretekli.

Na tom djelu terena smo nailiazili na ostatke padobrana, kojima je NATO dopremao svojim muslimanskim saveznicima oružje i municiju, a čitavoj svjetskoj javnosti plasirali imformacije kako im dopremaju hranu i ćebad.

Ispod Jabučkog Sedla se nalazio Sjenokos. Tamo smo naišli na česmu sa vodom i par vikendica. U jednoj od vikendica je bila priručna ambulanta. U gomili lijekova pronašli smo i kesice na kojima je pisalo "prah protiv straha"!

U jednoj jako smjeloj akciji, jedna izuzetno hrabra grupa, koju izuzetno poštujem i cijenim, je zarobila plavog golfa. Samo trojica boraca iz te grupe su preživjeli rat.

Puno sreće i zdravlja svim preživjelim borcima, a poginulim junacima neka je vječna slava i hvala. Bila mi je velika čast boriti se rame uz rame sa svima njima.




Idi na stranu - |listaj dalje|