fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

zaboravljeni - 21056 - 15.03.2009 : Jovo Pejić Sabanci - best (4)

Goran Glišić


Goran Glišić Glišić (Strail) Goran, 1963-1995. Na bijelom dolomitu stoji uklesano na Groblju srpskih junaka opštine Olovo u Knežini kod Sokoca. Tu je našao vječni mir junak Srpske visoravni otadžbinskog rata iz devedesetih.

Danas evo četrnaest godina je već od tog marta 14. 1995. godine i njegove nesrećne pogibije, odlaska najvećeh među najvećim junacima Visoravni na vječni branik otadžbine.

Gromada ljudska satkana od mišića neviđene snage, momčina kao brdo, od početka rata stupio je u interventni vod Nišićkog bataljona. Svugdje stići tamo gdje škripi, zakrpiti sve rupe, zaštititi neštićene, ohrabriti uplašene. Bez greške uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Znalo se nepisano pravilo : naprijed su Mali i Goran ili Goran i Mali. Tandem rođenih ratnika predvodio je svoju ekipu. Grančice nisu pucale, lišće nije šuštalo pod njima. Kao dva Indijanca iz crno-bijelih filmova. Ostali su pet-šest metara iza i prate njih. A oni, sa nekim šestim čulom, kao dvije zvijeri znali su uvijek i tačno gdje je neprijatelj.

Pala je Gradina, pao je Mačak, Kundakov grob. Vreli avgust "94. i dani herojske odbrane. Naša Srpska televizija i dnevnik u pola osam. Novinarska saga o junacima i Oni na dnevniku. Na čelu Goran i Mali, ili obrnuto, kao i uvijek. Stigli su i na Treskavicu kada se branila srpska domovina.

Kako je samo hladnokrvan bio. Znao je u vrijeme najžešće borbe sjesti da odmori, kao kosac u rosno jutro. Obriše znojavo čelo, razgrne gustu bradu i kaže "Neka malo, nek" pucaju i oni". Na Kundakovu grobu se prisloni uz deblo stoljetne omare, izvadi doručak i jede. A okolo sve pršti. A kad krene onda nema stajanja, onda kao bolid ruši pred sobom.

Bio je izuzetan strijelac i strasni lovac. Kako je samo hladnokrvno ustrijelio divljeg vepra koji se ustijemio na njega, poput Čarlsa Bronsona u filmu "Bijeli bizon".

Jedan i jedini put se posvađao s malim koji mu je iz šale ubio lovačkog psa. Otišao je u Vogošću i nije se pojavljivao petnaestak dana, do nesretne smotre.

A tog 14. marta general Milošević je postrojio jurišne jedinice. Bilo je svečano i pričalo se o predstojećim teškim danima. Poslije je četa otišla u vikendicu gdje boravi. Goran je volio remi i sa društvom započeo igru. Bila je opuštena atmosfera i neki su popili više iz boce. Digla se i pjesma, junačka, romanijska.

Nesretni Prga je poželio da baci bombu kroz prozor. Popeo se u potkrovlje i naciljao usko okno. Zelena ručna bomba pogodila je kapak sa kojim se upravo poigravao vjetar. Bomba je pala na terasu, iza leđa Goranovih.

Potmuli tresak i jauk iz usta junačkih su se slili u jedno. Goranova široka leđa pokupila su sve smrtonosne gelere. Poslednji put spasio je sve svoje drugove.

Mnogo suza junačkih proliveno je tog tmurnog martovskog dana na groblju u Semizovcu. Očaj i obećanje drugu okupljenih oko svježe humke da ga neće obrukati. Događaji koji su uslijedili to su i potvrdili.

Ana je imala godinu dana a njen brat je rođen poslije očevog stradanja. Sada su već veliki i znaju da je njihov otac bio junak dostojan slavnih predaka.

Poslije srpske sramote u Dejtonu Goranovi ostaci prenijeti su u srpski Sokolac. Tamo na vječnoj straži sa drugim junacima bdije i opominje buduće generacije da se više ne ponovi stradanje.




Idi na stranu - |listaj dalje|