fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_nisici - 21054 - 15.03.2009 : Jovo Pejić Sabanci - best (2)

Kako je pao Mačak


Neprijateljski napad je "visio u vazduhu". Uoči napada vojna policija je uspjela da prikupi "patriote" (švercere i bjegunce) i oni su privedeni na Mačak. Noć je protekla avetinjski mirno, čuli su se samo ćukovi i zavijanje lisica.

Jutro 5. novembra 1994. godine je osvanulo sa olovnom maglom koja se mogla nožem sjeći. A onda, tačno u 8 časova prolomila se huka sa Mačka. Počelo je žestoko. Napad neprijatelja usmjeren je upravo na rovove sa "patriotima". Sokolačke "Kobre" i olovski "Džokeri", stari znanci, ovoga puta su pogodili mjesto. U prvom ataku neprijatelja ranjena su naša dva pripadnika. Nakon što su vidjeli šta se desilo, ostali su počeli bježati i u bježanju je ranjeno još šestorica naših. Sreća u nesreći bila je magla, pod čijom zaštitom su preko livade pretrčali ljudi iz rovova jer bi u protivnom bili glineni golubovi. Najteže je ranjen Aleksa Đurić, čestit i pošten borac i čovjek, koji je spašen u bolnici "Žica" a kasnije je nekoliko godina radio u komunalnom preduzeću u Sokocu, gdje je i preminuo.

Napad se proširio na cijelu našu zonu odgovornosti i zabilježeni su gubitci kod Semizovčana, jedan poginuli i trojica ranjenih od pada granate, isključivo zbog slabe utvrđenosti i stalnog izbjegavanja da se bolje zaštite.

Nemajući drugog izbora, Mali je krenuo bukvalno sam da zaustavi dalje napredovanje neprijatelja na Mačku. Po dolasku na Mačak uspio je da prikupi nekoliko boraca koji su se povukli sa Mačka i sa njima se ubaci u spaljenu šumu i kotu 1113 i tako pod kontrolu stavi livadu sa koje se magla povlačila. Tu im se kasnije pridružila grupa boraca vojne policije Prve romanijske brigade te su uspjeli da izvuku top ZIS i spriječe njegovo uzimanje od strane neprijatelja.

Naš interventni vod bio je na Treskavici, tako da borci na liniji nisu mogli računati na bilo kakvu pomoć. Naš MB 120 mm bio je neupotrebljiv, tako da i sa te strane nije bilo pomoći. Sve se svelo na upoterbu ličnog naoružanja i jednog PAT 30 mm.

Jedinice za podršku sa Starog Krsta, protivavionska artiljerija iz Lukavice, odmah su se i bez ispaljenog metka povukli sa položaja.

Sedam rovova Igmanske brigade ispražnjeno je bjekstvom odmah po padu naših rovova na Mačku, bez pokušaja zatvaranja prolaza neprijatelju i bez ispaljenog metka. Naše izgubljene rovove na Mačku, koje je zaposjeo neprijatelj, pokrila je artiljerija Prve romanijske, haubice iz Sabanaka, koja je dosta uspješno dejstvovala po neprijatelju, koji je bio zaustavljen.

Napadi neprijatelja bez prestanka trajali su bukvalno cijeli dan i na cjelokupmnu liniju. Prva četa (Nišićani i izbjeglice) i Druga četa (Sabanci i Krivajevići) odoljela je toga dana svim napadima neprijatelja. Bilo je mnogo ranjenih i poginulih na neprijateljskoj strani, koji su uporno napadali okuraženi odsustvom naše artiljerije. Nekoliko poginulih neprijateljskih boraca ostalo je do noći ispred naših rovova. Odlučujuću ulogu imala je jaka utvrđenost naših linija a veliku pomoć pružila je čelična žičana mreža koju smo prethodno skinuli sa padina usjeka na magistralnom putu i razapeli između stabala ispred naših rovova. Mreža je hvatala sve rakete iz ručnih bacača i ručne bombe, što je slabilo efikasnost neprijatelja.

Na našim linijama, nakon jutarnjih gubitaka u toku dana nije bio ni jedan ranjen ili poginuo borac.

U 18 časova stiglo je naređenje iz komande brigade da naš bataljon napusti liniju iznad Ravni, pokupi sav MTS i zauzme položaje na potezu Stuparevačka kosa - Popretna strana iznad Crne Rijeke.




Idi na stranu - |listaj dalje|