fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_nisici - 20590 - 10.02.2009 : Jovo Pejić Sabanci - best (5)

Naša ofanziva - oktobar 1993. godine


Rat muslimana i Hrvata na području Kaknja i Vareša iz 1993. godine riješen je pobjedom muslimana. Postrojbe HVO-a su napustile to područje i muslimanske jedinice ostavile besposlenim. Dodatnu prevagu u brojnosti snaga Armije BiH davale su jedinice koje su izašle iz Sarajeva kroz tunel. Brojčano nadmoćniji neprijatelj spremao se da zauzimanjem Nišićke visoravni i tako zada odlučujući udarac srpskim snagama, prišavši sa leđa Vogošći i Ilijašu.

Područje Visoravni bilo je idealno za prolaz neprijatelja jer je bilo mnogo šupljina u odbrani a muslimani su držali dominantne kote na Moševićkom brdu, Gradini kod Bakića, Gradini iznad Crne Rijeke.

Da bi preduhitrili neprijatelja Srbi su morali hitno preduzeti svoju ofanzivu i napraviti liniju odbrane na ovom području. Pripreme su tekle ubrzanim tempom u oktobru "93. i nakon nekoliko odlaganja određen je ponedeljak 8. 11. za početak naše ofanzive.

Da bi zavarali neprijatelja dio svoje artiljerije premjestili smo prema Varešu i vikend uoči dana "D" gađali muslimanske položaje u Varešu u sadejstvu sa HVO. U noći između nedelje i ponedeljka moralo se postaviti kompletno oruđe za neposredno gađanje na nove položaje. Uz velike napore to je urađeno i ujutro je osvanula artiljerija na mjestima gdje do tada nije bila, na položajima odakle su muslimanski rovovi bili kao na dlanu.

Čekao se znak za istovremeni početak dejstva i zbog magle se moralo malo sačekati a kada se magla digla, u 8:10 sati iznenađene muslimane zasula je paljba sa mjesta odakle se ni u snu nisu nadali.

Nakon artiljerijske pripreme krenula je pješadija i relativno brzo zauzet je prostor desno od Brgula: Čamovine, Zubeta, Ravne...

Na Crnu Rijeku iz pravca Bijambara iz Nišićkog bataljona krenuo je interventni vod i Prva četa u sadejstvu sa interventnim vodom MUP-a. Kroz šumu i gustu uvelu paprat probijali smo se ka vrhu brda. Neprijateljski vojnici su krenuli niz brdo na rezervne položaje i naišli na nas. Vjerovatno je faktor iznenađenja bio odlučujući jer smo im prišli s leđa, pa su nalijetali kao muve. Bez gubitaka smo izašli na kotu 1123 i čekali dalja naređenja.

Sa kote se pružao pogled na cijelu visoravan i ratište. Napredovanje jedinica koje su krenule direktno preko polja je usporeno, iako su stanovništvo i vojska iz Crne Rijeke u panici bježali. Naime, na svoje su došli oni koji temeljito pretresaju kuće i pridaju značaj ratnom plijenu. Dan je brzo promicao, džamija je odletjela u vis i ubrzo je pao sumrak a mi dalje nismo išli. Čekalo se...

Drugoga dana došla je televizija, snimani su borci na novodostignutim položajima, a selo je bilo puno vojske koja se vrzmala, bez napredovanja. Za to vrijeme neprijatelj se ukopavao na rezervnim položajima.

Nakon napuštanja svojih prvobitnih položaja muslimanska vojska se povlačila u dva pravca: grebenom prema Zvijezdi i naniže prema Musićima. Nakon pregrupisavanja glavni udar srpskih snaga bio je na kotu Mačak gdje su se muslimani ukopali u rekordnom roku. Naša jedinica koja je učestvovala u ovoj akciji podijeljena je na dva dijela. Interventni vod i manji dio Prve čete upućen je prema Mačku a ostatak čete raspoređen je prema muslimanskim položajima u šumi u pravcu Musića.

Borbe na Mačku potrajale su oko mjesec dana dok nije zauzet. Bilo je ranjeno 5 naših boraca a poginuo je Slobodan Živanović - London, momak iz Visokog koji nije imao nikoga od rodbine. Kasnije je sahranjen na Vojničkom groblju u Sokocu.

Dio naših snaga koji je išao prema Musićima nije se utvrđivao nego se postepeno napredovalo. Položaj je pomjeran nakon izviđanja i tek nakon 20-ak dana otkriven je položaj muslimana. Bili su ukopani na lokalitetu Kundakov grob. Prilikom ovog izviđanja sa svojom jedinicom ranjen je u kuk Rajko Janković.

Sledećeg dana došao je sa svojom ekipom pokojni Mićo Vlahović. Oni su veoma brzo locirali sve muslimanske linije, krećući se bez saginjanja i puzanja između stabala i prisiljavajući muslimane da otvore vatru i odaju svoje položaje. Zaista, radilo se o izuzetno hrabrim momcima ispred kojih je išao Mićo, malo pogrbljen i povremeno davao znakove rukom.

Uslijedio je napad naših jedinica, jedan naš tenk je uspio kroz šumu doći na ovo područje, muslimani su davali nešto otpora i kad su im pali prvi rovovi pobjegli su u pravcu Musića. Sljedećeg dana, poslije 28 dana provedenih u šumi dio naših snaga otišao je prvi put kućama na odmor.

Nakon ovoga u sledećih nekoliko dana izašli smo na Kozlovce, poslije kojih je teren veoma strm, kao odsječen i od Ačkerovog groba prema Bijambarskoj pećinu utvrdili smo našu liniju. Na drugoj strani provalije bila je Kremenjača i položaji muslimanskih snaga iz Olova. Tu smo ostali do proljeća a tada liniju prepustili Jahorinskom bataljonu a mi premješteni prema Zvijezdi.




Idi na stranu - |listaj dalje|