fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_olovo - 20482 - 04.02.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (3)

Ratno sjećanje 25 - Vanjski prsten


Poslije velikih uspjeha Vrbasa na prostorima oko Srednjeg, Sarajevsko-romaniski korpus je pokreno svoju operaciju. Birani su pogrešni pravci na šta je Vrbas ukazivao, ali ponosni komadant Korupsa nije htio da posluša poređenog oficira.

Nakon neuspjeha na Kruševu odlučeno je da se promjeni pravac na Moševačko brdo. Akcija je krenula u rano jutro sa artiljeriskom pripremom.
Za one koji se ne razumiju u taktiku ratovanja, artiljerisko granatiranje je taktička priprema za pješadijski napad u svim armijama svijeta, a ne naše iživljavanje kako su mediji prikazivali naše ofanzive.

Posle granatiranja prve borbene linije granatiranje se prenosi na pozadinu u cilju zaustavljanja pomoći i lakšeg savlađivanja neprijatelja. Pošto je u našem građanskom ratu pozadina bila izmješana sa civilima, često su stradali i civili, i to na obje zaraćene strane.

Neka im je laka zemlja svim onim koji su izgubili život u tim ratnim dejstvima, bez obzira na vjeru i naciju.

Posle dobro odrađene artiljerijske pripreme, dat je signal za pješadijski napad. U toj ofanzivi najvećom hrabrošću se istakao General lično. On je kreno prvi ispred nas pa smo žurili za njim ne obazirući se na muslimaske rovove koji su bili puni mrtvih, bojeći se da im general padne u ruke. Kada smo uspjeli da ga stignemo, već smo bili na Mosevačkog brda. General nam je tada rekao:

  • "Vidite tamo lijevo, neki su pobjegli niz brdo. Pokušajte otkriti gdje su! "

    Govorio je to tako hladno kao da ganjamo neke životinje po šumi, a ne naoružane mudžahedine. Uspjeh je naizgled bio veliki ali uslovljen da se nastavilo sa borbenim dejstvima. Ofanziva je ponovo zaustavljena, iz ko zna kojih razloga.

    Postavljene su linije odbrane. Na samom vrhu su bili borci Blagovačkog bataljona. Branili su to brdo sedam dana. Uslijedili su žestoki udari na taj dio linije, te su poginuli junaci iz jedinice Vojvode Aleksića.

    Imena nastradlih ne mogu da se sjetim, ali ovom prilikom želim da im se zahvalim na junačkom držanju i neka im je vječna slava.

    Moja jedinica je taj dan po Vrbasovom naređenju izašla u pomoć Blagovačkom bataljonu. Kada smo ušli u noć, ustanovili smo koji djelovi su bili izgubljeni, pa je Vrbas naredio da se povučemo na početne pozicije iako smo mi tvrdili da sigurno držimo sami vrh Mosevačkog brda. Vrbas je tada rekao, da je dio linije izgubljen i ako iko od vas bude ranjen i u mali prst računajte da će iskrvariti jer mora da pređe dva do tri kilometa čistinom da mu se ukaže ljekarska pomoć. Shvatili smo koliko je opasno ostati na tom brdu pa smo se organizovano povukli po naređenju. Dva naša borca su izašla nekim drugim putem na vrh brda dok smo se mi povlačili. Ja i pokojni Radenko Galinac-Gali smo štitili ostupnicu. U toj noci smo primjetili da se prema nama kreću neke dvije siluete ali nismo htjeli da pucamo nego smo im naredili da dignu ruke i priđu prema nama. Bili su to dva vojnika iz Semizovca koji ne znajući da smo se povukli otićli na vrh drugim pravcem i kada su vidili da je sve prazno i oni su se povukli. Imali su ludu sreću da nismo otvorili vatru na njih, jer smo bili ubjeđeni da su svi naši sišli ispred nas.

    Tako se okončala još jedna ofanziva na tom djelu ratišta. Svim našim poginulim borcima u tim borbeni dejstvima neka je slava i hvala.

    Postoji i jedna priča o Generalu i toj bici, koju sam ja čuo od pukovnika M. Š. Muslimani su zarobili jednog mladog vojnika, odsjekli mu glavu i nabili je na kolac. Izbacili su glavu iz rova i povikali: "Generale, evo ti tvog vojnika". Na to je General, skočio iz rova, ali ga je neko oborio na zemlju. Ipak, pogodila su ga dva metka. Srećom imao je pancir kojega je još dugo nosio na sebi, mada su informisani mogli da na istom vide par oštećenja.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|