fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

zuc - 20415 - 01.02.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (3)

Ratno sjećanje 21 - Penini junaci


U mome sjećanju je ostala jedna herojska jedinca iz Krivoglavačkog bataljona. Njihov komandir je bio Pena, a zamjenik je bio njegov brat pokojni Peca Kuzman. U početku rata njihova jedinica je išla na najteže zadatke, čak i tamo gdje niko nije htio da ide.

Ne mogu više da se sjetim imena svih boraca iz te, za mene najbolje jedinice toga vremena na tim prostorima. Mnogi od njih su poginuli.

Peca Kuzman je pogino na Kršama, čini mi se 25. maja 1992. godine. Naši su postigli sporazum sa muslimanima sa Krša da ostanu u svojim kućama i budu lojalni građani civilnim vlastima. Međutim, Ismet Kršo je sa svoje štale iz mitraljeza otvorio vatru na naše, pa ne nakon toga nastala pucnjava u kojoj su mnoge Krše izgubile život, dok smo mi izgubili našeg heroja Pecu, a imali smo i nekoliko ranjenih. Neka mu je vječna slava i hvala za viteške borbe na tim prostorima.

Pričalo se kasnije da su došli muslimani iz grada sa bratom Hakije Mrše i isprovocirali taj napad. Neki od prisutnih su ga poznali i nisu htjeli da pucaju na njega dok je bježao.

Nakon Peninog ranjavanja na Misoči, mnogi njegovi junaci su se rasporedili po elitnim jedinicama Vogošćanske brigade.

Nebojša Lalić - Nešo je pogino onako kako je čitavo vrijeme i ratovao: junački, uspravno, sa svojim M84 u rukama i mnoštvom redenika na grudima. Nakon naših uspjeha na Glavici, Nešo je krenuo u juriš iz koga se nije vratio. Za njim je ostala velika tuga i bol. Neka mu je vječna slava za herojske podvige!

Svi borci iz Penine jedinice su bili pravi heroji. Ne mogu, a da ne spomenem jednog velikog junaka koji je pogino na Žuči, čini mi se da je to bilo 1992. u onim silinim napadima na naše položaje. Ime sam mu zaboravi ali njegovi drugovi iz rova nisu i neće nikada. Prezivao se Skrkar, sin Žika i imao je brata blizanca. Tih dana na njihov dio linije je izvršen napad i u njihov rov je upala ručna bomba. On se na nju bacio poklopio je svojim tijelom i spasio svije drugove iz rova. Nažalost, po cijenu svoga života. Bomba je razvalila njegov stomak i on je podlega. Neka mu je vječna slava i hvala za takvo herojstvo.

U Peninoj jedinici su se isticali i Predo i Bodan*. Sjećam se tih borbi na Žuči 1992. godine, kad je pala jedna granata nedaleko od nas i teško ranila Predu. Dok smo ga nosili niz brdo on je stalno ponavljao jednu rečenicu, a mi smo se smijali. Ta recenica je bila: "Jebem ti Reks majku, što spasi Titu na Drvaru ovo smo mogli još tada završiti! "

On je bio uvjek šaljivdžija, pa i u tim trenucima. Oporavio se od rana i vratio se da pomogne našem narodu do kraja rata. Kada su se djelili paketi za porodice poginulih boraca njegova mala kcerkica mu je rekla: "Tata što i ti nisi pogino, pa da i mi dobijemo paket! "

Mnogih boraca iz te jedinice danas ne mogu da se sjetim, a pričalo se da ih je bar polovina pola poginulo. Za mene su bili jedni od najboljih boraca tokom čitavog rata i ja im ovom prilikom odajem priznanje i zahvaljujem u ime našeg naroda.

Bilo bi mi drago kada bi još neko mogao da se sjeti nekog od tih junaka jer bi bio grijeh da se ne spomenu u našoj istoriji.
* Ispravka moderatora na zahtjev učesnika foruma




Idi na stranu - |listaj dalje|