fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

mico_vlahovic - 20256 - 24.01.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

Sjećanje na Miću Vlahovića


Ne sjećam se tačno kada je došao u Vogošću, ali smo o njemu čuli sve najbolje i kao takvom su mu dali izviđački vod. Ja sam bio malo sumnjičav pošto je u to vrijeme u Vogošću dolazilo dosta lažnih dobrovoljaca od kojih smo imali samo probleme. Jedan od njih je bio Legija, koji je sa krovova zgrada ranjavao Srbe, a zatim nesmetano rovio stanove tražeći "snajperiste", pa je zbog toga i protjeran iz Vogošće.

Međutim pokojni Mićo Vlahović je bio sasvim druga priča. Iz dana u dan, sve sam mu se više divio. Nije ništa tražio, a ivršavao je sva naređenja koja su dolazila iz Komande. Išao je iz borbe u borbu i nizao uspjeh za uspjehom. Da je bilo pravo, Mićo je za svoje uspjehe dobio toliko ordenja da bi trebalo da se napravi jos jedan mrtvački sanduk, da bi se to ordenje zakopalo zajedno sa njim.

Imao sam čast da ratujem i sa pokojnim Mićom Vlahovićem, mada nisam bio u njegovoj jedinici. Prvi put sam bio sa njim u akciji kada smo u zajedničkom napadu pokusalo da ponovo zauzmemo Glavicu.

Komandant brigade tada je bio kapetan Antić, koji je došao da napravi malo ratnog staža i dobije koji čin prije penzije. To vam pišem jer je on bio stvarno loš oficir, a navešću vam i primjer zašto tako mislim. U to vrijeme, Vogošća je imala malo živih heroja koji su htjeli da idu naprijed. Mićo je prednjačio ispred svih. Uz njega su se mnogi proslavili! U svakoj akciji on je završavao sav posao i onda zove ostale da mu se priključe, iako ne mogu da pocjenim ni one koji su tu a ne ističu se prsima isli naprijed.

Ne mogu da se sjetim svih onih koji su išli u tu akciju, ali Koko je vodio tu operaciju, pošto je već jednom uspio da je osvoji Glavicu. Mićina jedinica je pridodata kao pojačanje. Ovoga puta, plan je bio malo drugačiji. Trbalo je uzeti Šabanovu kuću a onda oporiti liniju prema fakultetu. Artiljerija je odradila svoj zadatak i mi smo trebali da uđemo. Nastala je mukla tišina i mi smo osjetili da nešto nije uredu. Koko i Mićo su se dogovorili da se povuku na polazni položaj. Antić je na njih bio jako ljut, i govorio da su p.... i da će on sada sam otići tamo da je osvoji.

Nije se nastavilo dalje jer je Koko dobio informaciju od prislusnog centra da su muslimani čitavo vrijeme pratili naše kretanje i da su nas čekali da dođemo što bliže rovovima i da nam odsjeku odstupnicu artiljerijom, kako bismo bili lak plijen za njih. Prislušni centar je o tome obavjestio Antića na vrijeme, ali on nam nije naredio povlačenje. Sami Bog nas je spasio od krvoprolica. Ja mislim da bi to bio kraj Vogošćanskoj odbrani.

Ubrzo nakon toga, Antić je dobio čin majora. Pokojni Mićo nikada nije odbio naređenje koje je dobio od komande, pa i onda kada je znao da to što radi nije moguće izvešiti. Imao je vrlo malo slobodnog vremena, jer na tom ratištu nikada nije bilo mirno.

Sa Mićom Vlahovićem sam imao priliku da ratujem i na Lađevićima. Tada smo smakli nekog njihovog komandanta, sa kojim smo se susreli dok je obilazio naše napuštene rovove. Jedva smo se izvukli jer smo bili duboko ispred naše linije. Dobili smo naredbu od komandanta Josipovića da se povučemo jer su muslimani krenuli silovito na nas, i da su brojčano puno jači. Tu smo osvojili motorolu koju je njihov komandant nosio.

Mićo Vlahović je bio heroj kakav se rijetko rađa i nikad ga neću zaboraviti. Živjet ce uvjek u mom srcu kao junak koji je Vogošći dao najviše što je mogao dati - svoj život!

Neka mu je zbog toga vječna slava!




Idi na stranu - |listaj dalje|