fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

vogosca - 15823 - 07.11.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Junaci iz Vogošće


U Vogošći je se znalo tko su face, a tko su miševi, koji vrebaju svoj trenutak. Tako je se znalo za Boru Radića da je bio legenda i za njegovog života. Također Gipso, Genga, Miki Polovina, Paradžići, Đonla, Željko Janković, koji eto postade Luna, a inače smo ga zvali Kinez, spadali su što bi rekli u zeznute likove, ali pozitivne u svakom smislu.

Drugu ekipu činili su Gaga, Zajko, Kenedi, Semir, Muse i ostali Gagini poltroni, čiji je glavni poduhvat bio opaliti čvoku nekom tko je sa strane dolazio u Vogošću.

Treću ekipu bi činili oni koji su se divili prvoj ili drugoj i svoj trenutak su dočekali u ratu, e tu su mnogi hvaljeni i spominjani na ovom forumu (ne znam radi cega, Vitko, Dule, Pice, pokojni Špiro i sl. ) Naježim se čitajuci hvalospjeve kako se tu radilo o velikim srpskim, muslimanskim ili hrvatskim herojima. Nitko od njih nije imao pojma ni o jednom nacionalizmu. Njihov ideal je bio doći do lake love i onda imitairati provode što je npr znao provoditi Bori kod "Cige".

Ne sporim da je se neko ili čak i svi pokazali sposobnim i dobrim borcima, ali sporim ono sto piće npr. Špirin otac da je njegov ideal bio borba za srpstvo. To je demagogija i prodavanje magle. Joja je dobro plaćao dovoz oružja iz Novog Sada i to je bio dobar početni kapital, u ratu se na prodaji dijelova iz TAS-a, auta, saobraćajnih dozvola to prilično uveličalo. Mudri su tada znali stati, pa su se pokupili i u Srbiji započeli posao, a oni koji nisu znali stati platili su glavom.

Božurovi najbolji prijatelji su bili Škore, Špirini Dino-Guto, Hete, Devici. Volio bih da se o ljudima, posebno o onima kojih više nema piše onako kakvi su doista bili. U tom smislu, evo ja mogu napisati da je većina likova o kojima se ovdje raspravlja bili raja, da su druženja sa njima ostala u dobrim sjećanjima, da su ostavili traga za vrijeme svog života, ali "idealizirati" ih da su bili borci za srpstvo, ustaštvo, četnistvo, islamizam i sl. daleko je od istine.

Nebojša Špirić je bio dobar čovjek, zanimljiv za društvo, da su ga djevojke voljele, da su mu profesori u školi ocjene davali za njegove fore, a ne za znanje - jer se nije ni trudio, da je imao cilj i da nije birao sredstva da dođe do njega.

Okolnosti u kojima smo mnogi bili, projektirale su nam neku "sredinu" u društvu i životu, a on je želio uvijek biti netko. Zato je i bilo druženje sa Hetama, koji su bili imućni (on im se revanširao na početku rata jer ih je izvukao, kao i Gutu kojeg proziva njegov otac, stoga je bio dobar i svećenik iz Semizovca koji mu je oženio sestru i poslao prvu lovu da kupi poker aparate i bilijar, nije bio ni loš Meša sa stanice kao drugi zet i brojna druga druženja i poznanstva sa pripadnicima drugih vjera. Kad je se otvorila mogućnost da se lova i utjecaj uvećaju na drugi način i tu je se našao.

Pitar,
prilično objektivno pisanje, i sa dosta argumenata. Međutim, molim te da iz svojih klasifikacija izbaciš Božura, jer je on bio drugačiji od svih gore nabrojanih. Kao prvo, jedino je on imao svoj legitimni biznis od koga je živio, a za vrijeme srpskih (ali i muslimanskih) praznika mnogi prosjaci su se nahranili u njegovom kiosku, koji se zvao "Božur" po na daleko čuvenim kosovskim božuruima.

Tačno je i to da mu je Škore bio najboli prijatelj, da Božur nikada nije bio nacionalista, čak ni u ratu. To mi je i lično rekao! Ali je tačno i to da je godinama postio svake srijede i petka, kao i to da je jedan od rijetkih koji u ratu nije bio opsejdnut novecem i slavom. To i zbog toga što je duboko vjerovao da rat neće preživjeti, tj. da će poginuti. I to mi je lično rekao.

Znam nekoliko primjera da je poklonio aute (npr. Vojnoj bolnici na Palama). I meni je nudio novog golfa, kojeg sam ja - odbio.

U godinama nakon rata sam se naslušao svakojakih priča o Vogošćanima. O mnogima sam čuo kontraverzne priče, ali jedno je sigurno - o Božuru svi pričaju najbolje.




Idi na stranu - |listaj dalje|