fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

2sr - 103885 - 08.11.2019 : Dalibor D Svedska - best (0)

Misoca, stradanje pripadnika Zeničkog i vareškog odreda poslije Drugog svjetskog rata


Dobro veče Željko,

sve pohvale za rad ovog tvog sajta, trud i vrijeme uloženo da se ISTINA i činjenice čuju I pročitaju. Neko vrijeme pratim tvoj rad i pisanja ljudi na njemu. Proveo sam stotine sati čitajući člank Čovjek proživljava ponovo to opako vrijeme, vraća se u 1992-95. godine. Tako je moralo biti i kada bi trebalo opet bih uradio isto, barem ja. Mada nagrada za sve je bio Dejton, napuštanje poslije preživljavanje u okolini Zvornika, posao u VRS do 2003. godine, porodične tragedije gdje sam izgubio bračnog druga i seljenja ponovo decembra 2003. godine, ovog puta u Švedsku, daleko od svega i u mir.

Zanima me dali ti ili neko drugi ovdje zna nešto o stradanjima pripadnika Zeničkog i Vareškog odreda poslije 2. svjetskog rata, kao i podaci o Sreti Eriću i Branku Đuriću?

A evo i zašto me to interesuje.

Porijeklo mi je sa tih područja, i djed mi je bio u Vareškom odredu koji se na nagovor moje bake i "dobrih komsija Srba" dobronamjernih pripadnika OZNE- Udbe da neće biti proganjan, predao 1945. godine. Naravno, sve te "razbijače bratstva i jedinstva- izdajnike" kako su nazivani vozali su na relaciji Sarajevo - Zenica gdje im se gubi svaki trag. Pokojna baka koja je bila noseća sa mojim ocem je potrošila mnogo truda i vremena, novac ovdje nije bitan, da sazna ISTINU i šta se desilo s pokojnim djedom Brankom Đrićem. Nikada nije uspjela da sazna nesto konkretno. Nakon godina truda dok jednom prilikom u Sarajevu ne znam gdje u organima vlasti joj nije rekao jedan musliman da se ne trudi više, da djed nije živ i navodno je ubijen na Vracama sa ostalim pripadnicima koji su bili osuđeni na smrt po kratkom postupku. Po onom čuvenom našem "kadija te tuži, kadija te sudi."

Pokojna baka je rodila sina, dala mu ime Branko po ocu, nikada se nije udavala i nažalost doživjela je da u ovom zadnjem ratu sahrani i sina. Pišem, a suze mi idu na oči, vrijeme prolazi sijećanja blijede ali neke stvari se ne zaboravljaju. Ljudski je oprostiti, ali ne i zaboraviti.

Čitam ovdje o palim borcima moje Ilijaške brigade u Virtualnom groblju. Pod brojem 82 je i moj otac koji je ostavio iza sebe ženu i dva sina. Nije tačno! Ostavio je iza sebe tri sina. Ja se zovem Dalibor, najstariji sin i ja sam 1972. godište. Ne osuđujem nikoga, gospodin koji je uradio ogroman posao je raspolagao tim podacima i napravio grešku, ispraviće se nekad i to ali nije lako kopati po starim ranama i bacati so na njih kako kažu.

Nekada procitah ovdje da si tri puta bio u Misoči, objektu pozadinske baze, pa tako da smo se mi vjerovatno i sreli dole jer sam bio jedan od mladih vojnika koji se vratio iz Srbije-Hrvatske u Bosnu da brani svoje a drugi pripadnici JNA u Srbiju itd. U vojsku sam otišao jer je to bila moja moralna i građanska dužnost 1991. godine, mada nisam morao preko SDS tačnije gospodina Ratka Adžića i pukovnika .. u Sa kasarni Maršal Tito.

Ovim putem pozdravljam gospodina Ratka Adžića, i njegovu porodicu, pripadnike Ilijaške brigade. Stanovnici Ilijaša neće zaboraviti sav njegov rad i požrtvovanje na organizovanju odbrani i nabavke oružja za odbranu.

Čitao sam više puta da se "par stotina agresorskih vojnika i dobrovoljaca nalazi u Misoči i napada nedužno stanovnistvo" ovako u Kasarni Misoča koja je bila strateški bitan objekat za VRS, a kasnije se pokazalo I zašto je to bilo tako. Gorivo je bilo važno za našu borbu I bilo je povezano sa naoružanjem itd. Tu se nalazilo 50-60 pripadnika Pozadinske baze, od kojih je nas 25-30 bilo mladi vojnici koji su se vratili iz JNA, nekoliko oficira i podoficira i ostali borci iz naše opštine: braća Marković, Lazarević i da ne nabrajam, bilo nas je oko 60 pripadnika VRS. Gospodo muslimani, nema više blesavog Tucovića da pije kafu s vama, niti Sretka.

To je puna istina, a zašto su oni mislili da je nas par stotina bilo tamo, to je sasvim druga priča.

Informacije radi, bili smo okruženi sa svih strana pripadnicima tkz. ABiH, čak i kada smo Išli kući na početku rata prolazili smo pored njihove linije.

Odgovor Daliboru

Poštovani ratni druže,

jako mi je drago što si se javio, i nadam se da si ostavio ispravnu email adresu, jer ću pokušati da te kontaktiram. Napominjem i to, da sam ja jednini koji može da istu vidi na ovom portalu.

Evo i jedne male, drugarske kritike. Trebao si ovaj članak razbiti na dva: Jedan o Drugom svjetskom ratu, a drugi o ovom poslednjem. Na taj način bih ja mogao da ih razvrstam na pravilne stranice.

Još jednom srdačan pozdrav!




Idi na stranu - |listaj dalje|