fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

ozren - 103639 - 12.07.2019 : Amaros Tuzla - best (0)

Ubijani Srbi


Čitam mnoge komentare i između ostalog zašto su nas komšije ubijale na Ozrenu.

Ja mislim da je lako naći odgovor. Godina 1994. Lisača na Majevici je oslobođena i zarobljeno je bilo preko 70 srbskih boraca i postupalo se fer prema njima i niko nije bio ubijen.

Godina 1995. godine je pala Srebrenice, gdje je izvršen pokolj nad muslimanskim narodom.

Eto to je odgovor. Sirotinja uvijek ispašta svugdje i još nisu svjesni da nas političari zavađaju. Dok je ovaca biće i vune. Nadam se da se neše niko naći uvrijeđen.

RE: Ubijeni Srbi



Ovo je svakako jedan od najbanalnijih komentara koje sam pročitao do sada. Ovo je ujedno I klasičan recept kako se u politici manipuliše podacima da bi se jedna strana prikazala žrtvama.

Da voda proključa treba naložiti dobru vatru. A "vatre su ložene" još I u vrijeme prije zvaničnog početka rata u Bosni I Hercegovini. Da podsjetimo, prvi zločini nad srpskim stanovništvom su se desili u Posavini I Hercegovini, još prije 6. aprila 1992. godine, koji se uzima kao datum početka rata. Sjetimo se, naprimjer, Sjekovca, gdje su formacije HVO upale još u martu 1992. godine I izmasakrirale srpsko stanovništvo, uglavnom žene I starce.

Zločini u Sarajevu su se desili odmah nakon početka rata. Srbi nikada neće zaboraviti javne kuće po sarajevskim hotelima, niti kazamate po podrumima. Neće zaboraviti ni Kazane, kao ni Čemerno. Svaki od ovih zločina je promjenio odnos među zaraćenim stranama, smanjio prag tolerancije I pomjerio granicu dozvoljenog. Pri tome, treba obavezno pomenuti mudžahedine, čije slike sa odsječenim glavama nikada neću zaboraviti. One su nešto najstrašnije što sam u životu vidio.

Ne prođe ni jedan članaka, a da u njemu muslimani ne pomenu Srebrenicu, koja je (nažalost) isfabrikovana priča, napravljena od strane Zapada, u cilju ostvarivanja njihovih ciljeva na Balkanu. Jer, kako objasniti činjenicu da imaš paravo optužiti nekoga za zločin, a da pri tome optuženi nema pravo da se brani. Zašto u poslednjih 20 godina nije pokrenuta detaljna istraga, onako kako zakon nalaže, da se taj zločin detaljno istraži i dokumentuje. Odgovor je jednostavan: broj poginulih je višestruko napumpan, pa Sarajevu ta varijanta ne odgovara.

U srpskom narodu se kaže da je zvijer najopasnija kada se satjera u ćošak. Tako je I u prošlom ratu, ako se uzuzmu zločini koji su napravili mudžahedini u Federaciji BiH, najveći zločini napravljeni nad srpskim selima u okolini Srebrenice. U 1992. i 1993. godini je na području Srebrenice i Bratunca, pod komandom još uvijek neosuđenog ratnog zločinca Nasera Orića, popaljeno oko stotinjak sela i zaseoka i ubijeno oko 3600 Srba. Među njima ima I onih koji su bili moji poznanici I prijatelji, pa čak ni ja ne pokazujem izvjesno žaljenje za taj počinjeni zločin. Zbog toga imam I izvjesno, racionalno objašnjenje, zašto su se preživjeli članovi porodica okomili na ratne zarobljenike (isključivo muškarce) I pobili ih po onom, već nekoliko milenijuma starom pravilu, da u prva 24 sata nakon pada neke teritorije, ne važi civilno pravo.

Mi Srbi ćemo na Srebrenicu gledati istim očima samo ukoliko se složimo da slučaj treba dobro istražiti I svaku pojedinačnu žrtvu posebno ispitati. A sve dok se to ne desi vi ćete pričati o nekakvom "masakru" a mi ćemo govoriti bez imalo sažaljenja: "neka, to su I zaslužili!".

Srebrenica je samo početak. Treba ispitati i napraviti detaljnu studiju o sukobu u Bosni i Hercegovini. Mi se čak ne slažemo ni u pogledu toda da li je bilo rata? Imamo suprotna mišljenja i o tome ko je počeo rat, ko je bio žrtva istog, kao i ko je izašao kao pobjednik. Da nije žalosno, bilo bi smiješno!




Idi na stranu - |listaj dalje|