fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

beograd - 102941 - 19.12.2018 : Nomad Srbija - best (0)

Dada Vujasinović


HEKLER I KOH

Jula 1811. godine Fridrih I od Virtemberga potpisao je osnivački akt kraljevske fabrike naoružanja u Oberndorfu. Fabrika je puštena u pogon naredne godine i zapošljavala je sto trideset i tri radnika. Sažetak istorije kompanije, dostupan na zvaničnom sajtu "heklera i koha", pisan je, čini se, za ljude koji znaju šta hoće i čije je vreme dragoceno. Prelaz sa prvog na drugi pasus pokriva više od pola veka i transportuje nas iz 1811. u 1871. godinu, kada je, nakon određenih tehničkih inovacija, započela proizvodnja pešadijskog naoružanja sa oznakom M-71. Kompanija je potom promenila ime u "Vafenfabrik Mauzer" i na izmaku devetnaestog veka uvela novi model, M-98.

Prvi i Drugi svetski rat izostavljeni su iz razloga koje nije teško zamisliti; stručnjaci za odnose sa javnošću pominju samo to da su 1945. godine fabriku onesposobile "francuske okupacione snage". Trojica inžinjera, Edmund Hekler, Teodor Koh i Aleks Zajdel, uspeli su, međutim, da spasu deo postrojenja. Pet godina kasnije, "u istorijskom centru nemačke industrije oružja", osnovali su kompaniju koja će "potpomoći obnovu i izgradnju nacije uništene ratom".

Smeštena u prostorijama protivavionskog skloništa lokalne vatrogasne brigade, firma "hekler i koh" isprva se bavila proizvodnjom delova za šivaće mašine i bicikle, da bi potom proširila delatnost na merne instrumente i specijalizovane alatke za obradu metala. Kako vele autori ove komično kratke povesti, posvećenost kvalitetu i najvišim inžinjerskim standardima uskoro je dovela do razvoja prve jurišne puške "heklera i koha", G-3, koju je 1959. godine kompanija počela da proizvodi za potrebe Bundesvera.

Do današnjeg dana, ako je verovati podacima navedenim na portalu firme, oko tri miliona primeraka modela G-3 prodato je armijama više od pedeset zemalja. O kvalitetu proizvoda svedoči i to što je kompaniju 1991. godine otkupila firma "Britiš rojal ordnans". Docnijim udruživanjem sa američkim "markonijem" (ogrankom moćnog "Dženeral elektrika") i drugim gigantima namenske proizvodnje, "hekler i koh" postaje deo konglomerata koji je pitanja nacionalnog ponosa nemačkih konstruktora učinio bespredmetnim.

Priča o poslovnom uspehu i međunarodnoj saradnji ima izvesnog šarma. U kratkoj povesti kompanije čitamo da se automati nalaze u službi "borbe za ljudska prava i socijalnu pravdu", no istorijska realnost je po svoj prilici nešto složenija. Mauzerovi inžinjeri, neki od njih zaposleni u "hekleru i kohu", drugi u Francuskoj i Španiji, svega nekoliko godina nakon završetka Drugog svetskog rata nastavili su rad na usavršavanju mehanizma jurišne automatske puške StG-45. Termin SturmGewehr, od kog potiče skraćenica StG, navodno je smislio Adolf Hitler, koji je do samog kraja smatrao da se osvajanje mora ogledati na polju jezika i nomenklature.

Nakon pobede saveznika i razaranja nemačke vojne industrije, Bundesver je koristio puške francuske kompanije "fabrik nasional" (FN FAL, pravljene u Belgiji). Pitanje razvoja ubojite tehnike i pokretanja proizvodnje za domaće tržište, iskusnog i visokostručnog kadra nije nedostajalo. Bilo je za Nemačku ekonomski značajno ali politički vrlo osetljivo. Priča se da je 1957. godine, kada je delegacija Ministarstva odbrane zatražila licencu za proizvodnju pušaka FN FAL u Nemačkoj, direktor "fabrik nasionala" napravio doista neugodnu scenu i grubo izvređao ugledne goste. Kompromis je postignut sa holandskom firmom NWM: Nemačka može da proizvodi puške za svoju vojsku ukoliko holandskoj kompaniji obezbedi monopol na snabdevanje municijom. Posao je dobila fabrika "hekler i koh". Jedna od tehničkih inovacija preuzeta je iz dizajna jurišnog automata StG-45, a novija i savršenija verzija dobila je oznaku G-3.

Tokom 1991. godine, u vreme kada je britanska kompanija otkupila Nemačku, od hrvatskih snaga je na ratištu zaplenjena izvesna količina automata "hekler i koh"; pojedini službenici kompanije su oštro ukoreni zbog ovog propusta. Proleća iste godine, u luku Bar su uplovili brodovi koji su, kako je kasnije ustanovljeno, iz Libana prenosili sličan tovar: između ostalog, automatske puške "hekler i koh", model G-3, sa odgovarajućom municijom. Istraživači su takođe utvrdili da su ovi automati osvanuli 1992. godine u okolini Zvornika, u rukama pripadnika Srpske dobrovoljačke garde, da bi potom došli u posed Specijalnih jedinica policije, takozvanih "Crvenih beretki".

U neobjavljenom intervjuu koji je početkom jeseni 1993. godine dao novinarki Dadi Vujasinović (1964-1994), lider Srpske radikalne stranke požalio se da su njegovi borci dobijali nekvalitetno oružje, dok su jedinice pod kontrolom policije i Službe državne bezbednosti dobijale najsavremeniju tehniku. Teško je odoleti poređenju, ma kako užasavajućem, da iz njegovih reči provejava lik ozlojeđenog dečaka koji drugarima zavidi na boljim igračkama: "Dobili smo rashodovano oružje Š?Ć". Njegovi dobrovoljci zadužili su, naime, trofejne automate "tompson" koji su status popkulturnog fenomena i nadimak "čikaška pisaća mašina" stekli u obračunima američkih gangstera, mada ih je ranije, 1914. godine, Nacionalna garda upotrebila u napadu na šatorsko naselje rudara koji su štrajkovali u Koloradu.

O poreklu naoružanja, lider radikala u cenzurisanom intervjuu kaže: "Sve Tompsone upotrebljene u Borovu Selu dobili smo od policije, iz policijskih magacina. osle su nas optuživali da smo ubijenim ustašama vadili oči, što nije tačno. Oči ispadaju od pogotka tompsonom. " Poznavaoci vatrenog oružja ovu tvrdnju opisuju kao preispoljnu glupost.

U eksplozivnoj smesi tada poverljivih informacija i besmislica, nakon više od deset godina naziru se, međutim, zanimljive i za to doba ne sasvim uobičajene tvrdnje. Pomenuta je, na primer, uloga "crvenih beretki" u napadu na Zvornik, pljačkanju Iloka ("koji se predao bez borbe"), unosnim poslovima dopremanja nafte, kao i mesto po imenu Đeletovci. O tim poslovima, Dada Vujasinović je u članku "Vukovar, godinu dana posle" navela svedočenje jednog slavonskog seljaka: "Narodu je pukao film, stalno ovde dolaze neke namrgođene vojske, s oštrim pogledom koji govori: ne diraj me, mnogo sam ljut, tovare, odvoze šta im treba, a niko nam za to ne polaže račune. Skoro su tu došle nekakve 'crvene beretke'...

Možda poučena neprijatnim iskustvom u vezi sa ovim tekstom, o tome nemamo pouzdanih saznanja, iako postoje dokazi da je bila izložena pretnjama povodom drugih članaka, novinarka u razgovoru sa liderom radikala kaže: "Ovde upozorovam Šešelja da je za sve to odavno znao i ćutao, a onima koji su u tom kontekstu pominjali Đeletovce i 'crvene beretke' otvoreno je rečeno da će svoj dugačak jezik platiti glavom". Iz daljeg teksta može se zaključiti da nije bila zadovoljna odgovorom, premda je sažeto iskazao doktrinu koja je i docnije imala moćne pobornike: "Nekad je trebalo sramotu sakriti radi nekog višeg interesa."

Sredinom devedesetih, na suđenju izvesnom Vasi Pavićeviću pojavilo se više pripadnika beogradskog podzemlja koji su pred ulazak u sudnicu zamoljeni da odlože naoružanje. Tom prilikom uočen je veći broj pištolja marke "hekler i koh", uredno registrovanih, iako je oružje tog kvaliteta dotad smatrano obeležjem pripadnika tajne policije i osvedočenih patriota.

Tehnički urednik specijalizovanog časopisa Najamnik, Piter Kokalis, bio je, čini se, u pravu kada je "hekler i koh" nazvao izborom nove generacije. U martu 2003. godine, premijer Srbije ubijen je automatom G-3; pretpostavlja se da potiče iz tovara koji je u luku Bar uplovio proleća 1991. Za organizaciju i neposredno izvršenje atentata, kao i za druga ubistva i pokušaje ubistva, optuženi su neki pripadnici "crvenih beretki". Suđenja su u toku. O smrti Dade Vujasinović postoje različita mišljenja; nedavno je najavljena nova istraga.




Idi na stranu - |listaj dalje|