fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

politika_srebrenica - 102855 - 16.11.2018 : Nomad Srbija - best (1)

Munira Subašić - brkata spodoba


Majke Srebrenice kradu pare
18. 04. 2009.

preuzeto sa blog-a neboljubavi. blogger. ba

Vise mi je dopizdilo da gledam te ožalošćene majke srebrenice, dopizdila mi je ogromna količina laži koju nas naivni narod proguta jer "nemoj se griješiti, pusti teško im je..." Ne griješim se ja, griješe se oni, a ja malo je reć da mrzim nepravdu i laži...

Prije svega HVALA DRAGOM ALLAHU, što postoji Bakir i emisija 60 minuta, jer jedino on ima dovoljno hrabrosti da sruši sve barijere, mislim da apsolutnu niko drugi ne bi imao hrabrosti da kaže nešto protiv tih ožalošćenih jer su izgradile prejak lobi oko sebe, stavili citav svjet oko sebe, i hajde budi hrabar pa reci nešto protiv njih?

Prije svega osvrt na emisju koja je emitirana 08. 09. 2008. gdje dotična Munira Subašić, Predsjenica udruženja majki Srebrenice, javno i bez imalo stida i kajanja priznaje sljedeće: u svom vlasništvu ima dvije kuće u Sarajevu, kuću u Srebrenici, od čega je jedna sarajevska kuća prijeratna, ali druga i neuporedivo veća je sagrađena nedavno, ima tri sprata i potkrovlje (fino prikazana), i čak nekog ministra kao podstanara koji, naravno, uredno plaća zakupninu. Podrazumijeva se da se ova zakupnina najvjerovatnije plaća iz budžeta (dakle, našim novcem), jer ne znam ni za jednog ministra iz Sarajeva da nema svoj stan ili kuću, što znači da ovaj dolazi van Sarajeva (nije htjela otkriti o kome se radi).

Sljedeća stavka je bilo pitanje o njenoj plati, za koju ova "ožalošćena" sa smijehom reče da je "4.000 maraka", a onda i dodaje: "pa eto, dvije mi mogu biti za života, a dvije onako, da se ima... " (?!)

Ni tu nije kraj, pa na pitanje novinara o službenom automobilu (džip doniran Organizaciji od UN-a)" ožalošćena "hladno" kaže kako "to auto ne može držati ispred kancelarije (nije navela razlog zašto ne može), pa ga parkira pred svojom kućom, a njen sin ga vozi jer nema svog vlastitog auta... " (?!?!?!).

Zatim je rekla i za donacije, naime, BH Telekom je njenoj organizaciji donirao 300. 000 KM (?!), od čega je, po njenim riječima, potrošeno oko 18. 000 za renoviranje prostora u kojem je smješteno udruženje (prostor doniran od vlade, kao i "nešto malo" na funkcionisanje organizacije, a da na računu još uvijek ima tih para za budući rad. Onda se nadođe na to da od tih para na računu organizacije ima još oko 100.000, pa ispade da je spomenuti utrošak od "nešto malo" za rad organizacije oko 170-180.000 KM... Kako se došlo do te donacije od 300.000 je, opet, posebna priča.

Na kraju je priznala da ta "ožalošćena" cijeli rat nije ni bila u Srebrenici, njen muž jeste ali ne kao borac, nego je tamo radio za nekoga, i naravno izvukao se. Ali ono što je užasno nisko jeste da se njihova kćer nalazi na spisku Srebrenicke djece bez roditelja i prima pomoć u to ime?!?!

Ja za još mnoge laži nje i njoj sličnih, koje su rat iskoristile u smislu: "rat jest jednako brat" znam, ali mi je bilo potrebno da se ima argument za priču i evo sama ga je dala.

Ta ista žena, zajedno sa njima 11 jula nosa one krpe sa natpisima imena poginulih a sin i muž živi i čitavi i bogatiji od nas sviju. I nije ona jedina, znam potvrđeno od ljudi iskrenih Srebrenična, da je većina žena iskoristilo priliku da na spisak poginulih stavi i imena ljudi koji su umrli godinama prije rata. Isto tako znam da ni jedna nema apsolutno nikakve namjere da se vrati u Srebrenicu a i zašto bi? Djeca im se rađaju u Sarajevu, završavaju fakultete, što nikad ni sanjati nisu mogli, a i kad toliko pate i žale za poginulim muževima (čast izuzecima i poštenim ženama) zbog čega oko svake vidim po četvero male djece?

Muka mi je od činjenice da ta brkata spodoba Munira kako je zovu, bez osnovne škole putuje po svijetu i što se ta ista nepismena žena uspjela susresti sa najvećim državnicima svijeta, ne treba nam takva prezentacija zemlje u svijetu kroz ljude nepismene, neobrazovane.

Muka mi je i od toga što u javnom prijevozu gdje si prinuđen biti sa njima u malom prostoru čuješ priče kako se u Sarajevu ništa nije desilo.. (a masakri, a komadi tijela, a to što je moj život svakodnevno bio u opastnosti konstantno 4g) to što sam djetinjstvo provela u podrumu i bila zahvalna Bogu na svakom preživjelom danu. Samo se u Srebrenici desio zločin?? I otkud im pravo da izdižući svoju žalost iznad žalosti ljudi iz Sarajeva, Mostara, Višegrada, Goražda i drugih, po njima se samo u Srebrenici desio zločin, naša bol i patnja su minorne, baš one znaju čija je bol veća?

Muka mi je i kad dodje 11 jul pa vidim da te iste koje žive u blizini, gledaju prijenos preko televizije, a djeca iz sarajevskih škola budu organizovana da taj dan otputuju u Srebrenicu i daju počast, a one sjede i gledaju na televiziji?

Ljudi vjerovatno na osnovu ovog teksta će reć, nije muslimanka, ne vjeruje, ali ljudi ja sam na strani istine, i ukoliko ne vjerujete meni pogledajte emisiju 60 minuta, i povjerujte onda bar svojim ušima, gdje dotična sve to priznaje bez imalo stida i kajanja. Njena plata je 4000, a mi smo ubjeđeni da političari kradu?

Budite na strani pravde!


E, kada sami muslimani ovo pišu međusobno, šta li mi Srbi možemo da zaključimo, nego da smo još i dobro prošli devedesetih i ne sluteći kakve paklene planove su imali muslimani u BiH i njihovi nalogodavci. Setite se Markala, Vase Miskina, Tuzlanske kapije i ostalih scenarija u kojima su žrtvovani životi muslimana, a za to optuživani Srbi... Rekoh sam sebi, dobro prođosmo, kakvo je zlo bilo pored nas. Pozdrav Nomad.




Idi na stranu - |listaj dalje|