fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

logori - 102793 - 17.10.2018 : Nomad Srbija - best (3)

Logor Čelebići


Piše: Strahinja Živak

LOGOR ČELEBIĆI 1992-1994.

Svjedok M. K.


"Mene su optužili da sam igrala kolo s Radovanom Karadžićem i da sam velika Srpkinja. Uhapsili su me 15. maja 1992. i odveli u logor, zajedno sa suprugom. U početku smo u jednoj prostoriji bile samo nas dvije žene. Nije bilo maltretiranja dok nije došao istražni sudija Mirso Repak. Optužio me je da sam nekakvom Muji Lizdi govorila kako će njegova kuća biti moja, a pokazalo se da taj Lizdo ne postoji. Optužena sam i što sam učila djecu da pišu ćirilicu i što ne govorim "kruh" već hljeb. Stalno su izmišljali povod da bi nas zlostavljali. Skidali su nas gole, to je bilo njihovo "saslušavanje". Udarali su nas pendrecima po prsima. "Jesi li igrala kolo s Radovanom Karadžićem?" urlali bi, a ja bih rekla: "Nisam."

I koliko god puta to kazala udarali su me po prsima, butinama i leđima. Svijećom su mi palili kosu, nožem rasecali donji veš i bokserom me udarali u usta. Sve su to činili Mirso Repak i neki što su ga zvali Bosanac, a prezime mu beše Čevra. Bio je visok, star oko 25 godina. Pričao je da je dugo živio u Švajcarskoj i da je tamo bio oženjen, a da je iz Sarajeva došao po zadatku, pa ga zato zovu Bosanac. Prijetio je da će mi odseći glavu ako se sazna šta mi rade. U logoru mi se svašta dešavalo, ali ništa naspram kako je prošla N. N. Ona je lijepa, mlada i pametna žena, i najviše puta je silovana. Silovali su nas maltene svi dežurni policajci. Kao ključari mogli su da rade s nama šta su htjeli. A nas Srpkinja u logoru bilo je 66. Ženu staru 67 godina silovao je neki Vranješ, s nadimkom Cikoja. Donio je drveni polni organ i natjerao baku A. A. da ga upotrijebi. Čak je donio i fotoaparat i slikao je dok to čini. Silovali su B. B, od 55 godina, i Ž. Ž, od 45. Iz Mostara je dovedena djevojka M. M, koja nam je kazala da su je prilikom hapšenja silovala dvojica. T. T. je silovao Hasan Toparan, a sat vremena nakon njega i Vinko Promorac. Ja sam silovana "samo" šest puta, valjda što sam starija. Silovali su me Ivan Medić, Mile Artuković, Drago Dujmović (koji je došao iz Kanade), pa neki Fiško, pa Željko Šešelj. Zapovjednik je tada bio Hektor Ćosić, zvani Dida. Jednom su nam priredili masovni čin, moglo je to biti oko 20. juna 1992. Svu su nam odjeću iskidali i odredili koji će koju da siluje. Poslije je u logor došao fratar da ih ispovjedi. Jedan debeli koga su zvali Buco, dobrovoljac iz NJemačke, govorio je: "Ja sam se danas ispovidio, ali to nije dovoljno, moram i lično da Vam se izvinim". Poslije ispovjedanja opet su mogli da čine gadosti. A onaj masovni čin: svijeće, mrak, sve je bilo jezovito. Jedan Hrvat me je uhvatio za dojku, drugi uzeo bajonet i kazao: "Sad ću ti je otkinuti". Slično se desilo i kada nas je posjetila grupa ustaša iz Mostara. Uz poklike natjerali su N. N. i Ž. Ž. da se skinu gole, zauzmu ležeći položaj i policijskim palcima imitiraju polni odnos, uvlačeći palice u sebe naprijed-nazad. Nekoliko Šiptara koji su, tobože, bili zatvoreni zbog preprodaje oružja, uhvatili su za kosu dvije naše nesrećnice i gole ih vukli po hodnicima. I tada su ih grupno silovali, uz perverzije i navijanje kao na utakmici. Jednu ženu silovala su četvorica Šiptara. NJih su naprosto izvodili da nam to čine. Jednog su zvali Ćaza, ostalima ne znam imena. hrvatski novinar Milan Vego uživao je da prisustvuje silovanju. Čula sam da je to i snimao, vjerovatno da pokaže svijetu kako Srbi siluju njihove žene. On je lično nagonio Šiptare na N. N. i uživao da gleda kako je bespomoćna. Bile smo zatvorene na spratu a muškarci u prizemlju, gdje je bio i moj muž. Mislile smo da naši muškarci ne znaju ništa o našem stradanju. Sve se radilo u nekoj tajnosti. A najviše smo stradale kad je bilo struje. Zločinci su gledali porno-filmove a onda nas izvodili. Tada je maltene svaka bila silovana.

Niti su nas čuvali od trudnoće, niti nas za to pitali. Bilo je slučajeva da su žene kao S. S. silovali u njihovim stanovima, pa ih otud dovodili u logor. S. S. su silovali Mirso Repak i onaj Čevra što su ga zvali Bosanac. Jedna drugoj smo pričale šta nam se dešavalo i međusobno se tješile da je važno da ostanemo žive i opet vidimo svoju djecu, i sačuvamo pamet da ne poludimo. S. S. je pričala da su je silovali na očigled muža. Vodili su je i u Split da dokažu da je silovana, a potom smijenili Mirsu Repka, glavnog isljednika u logoru. Na saslušanje su nas izvodili samo da bi nas dobro istukli. Vraćale smo se modre, a noću privijale mokre krpe na uboje. M. M. mi je pričala da su je kombijem dovozili iz Mostara. S njom su bili i njena drugarica R. R. i Srbin B. B. U pratnji je bio i Sergej Bjelović, Srbin sin muslimanke, koji se deklarisao kao najokorijeliji ustaša. U kombiju je Sergej natjerao Srbina B. B. da legne na Srpkinju M. M. i da ga seksualno zadovoljava. A ta žena je 55 godina stara. K. K. nam je pričala da su nju u Mostaru silovali u zgradi policije. Poslije se nekakav inspektor potrudio da i lekari ispitaju da li je silovana. Cilj im je bio da to prikriju i medicinski. A bila je zaista divna djevojka. Sve smo im, naravno, govorile da o silovanju nećemo nikome nikad pričati.

I Blaž Kraljević je često slao isljednike da ispituju ove slučajeve. Dovodili su i novinare. Davali su nam češalj da se očešljamo i pred novinarima smo morale govoriti da nam je u logoru dobro. Žene sa vidljivim ozljedama tada su negde sklanjane. Drago Dujmović je rekao novinarima: "Ovo su četnikuše", a ja sam se usprotivila: "Mi smo u logor dovedene iz svojih stanova!" Dujmović je tada novinarima kazao da su nam muževi četnici. Jedan ustaša iz Šibenika stalno je izvodio N. N. da je siluje, uvijek pijan. Potom su ubili Blaža Kraljevića jer im je smetao. Jednog dana su izveli nas deset da s kantama i lopatama idemo u obližnju šumu. Tamo smo vidjele izrešetan automobil.
Prepoznala sam vozilo Blaža Kraljevića. Kada sam vidjela mozak i dijelove kose, i hiljade crva, došlo mi je zlo. Tada nam je rečeno:

  • "Što ste vidjele niste vidjele, nikome ništa ne smijete pričati".

    Narednik Ejub Buljubašić, izrekao se pred nama pijan da je ubijen Blaž Kraljević. I ranije smo čule da to planiraju, jer je Kraljević postao suviše moćan imao je 16. 000 svojih hosovaca iz svih krajeva Jugoslavije i svijeta, a i dosta iz Australije, odakle je došao. Čule smo da je za nas bio pripremio masovne grobnice. Dana 18. avgusta smjestili su nas u drugi logor. I tu su navaljivali da nas siluju. Izvodili su nas i ubjeđivali da pristanemo dobrovoljno. Ja sam jednom stražaru rekla: "Kako te nije sramota, mogu ti biti majka, i kako ti se ne gadim ovakva prljava, ti si mlad čovjek!" Nije imao više od 18 godina.

    Navalio je da me miluje, da mi stavlja ruke na nezgodna mjesta, nagovarao me da se sama skinem, a kad sam zaprijetila da ću ga prijaviti, odustao je. Prijavila sam ga Veseljku Zupcu i taj se više nije pojavljivao u logoru. Koliko znam, tu nisu silovali, ali su nas noću svaki sat izvodili na prozivku. Samo im kažeš: "Tu sam gospodine. " Nakon sat eto ih opet, izvode i muškarce i žene, i tako do zore.. . "

    (Iz knjige Strahinje Živaka, Logor Čelebići 1992-1994, izdanje "Srne", Pale Republika Srpska, 1997)

    Strahinja Živak je rođen 1932. Penzionisani inženjer elektrotehnike. U Drugom svetskom ratu muslimani mu zverski ubili oca. U Otadžbinskom ratu 1991-96. ubili mu, na sličan način, oba sina. U muslimanskom zatvoru u Sarajevu proveo tri godine, pušten novembra 1994. Predsednik Udruženja logoraša Republike Srpske, i autor memoara "Živim da svedočim", Javnost, Sarajevo, 1996.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|