fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

moje_price - 102277 - 11.05.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (11)

Bilo jednom na Ilindan


Prije mnogo godina, u vrijeme kada sam bio jako mlad, uzeh nekakav čekić i počeh da popravljam staru, drvenu kapiju ispred naše kuće. Nije mi smetalo toplo avgustovsko sunce, ne znam da li zbog moje uzavrele mladalačke krvi ili su u to vrijeme ljeta na Romaniji bila nekako manje topla nego što su danas.

I tek što udarih par puta u nekakav zarđali ekser, izleše iz kuće moja stara baka. Inače, otkako se moja majka udala u Tomiće, baba je prestala da se zanima kućanskim poslovima, pa je njen jedini posao bio da me špijunira i roditeljima prepričava moje vragolije. Bala mi priđe ubrzanim korakom, postavi ruke na bokove i otpoče da mi čita bukvicu:

  • "Šta to radiš, crni kukavče? Pa znaš li ti da je danas Sveti Ilija?"

    O Svetom Iliji u tim godinama nisam znao skoro ništa, izuzev što sam u školi učio da su Makedonci na taj praznik podigli nekakav ustanak, koji se za njih kobno završio.

  • "Pa šta? Kakve veze ima taj tvoj Sveti Ilija sa mojim čekićem?" - ljutito uzvratih ja, uvijek spreman da se prepirem sa njom.

    Baka nervozno pruži svoju tanku, staračku ruku u pravcu mog čekića. Ja ustuknuh, pokušavajući da zaštitim taj zarđali komad gvožđa, koji je bio dio moje lične imovine.

    Pošto je dobro znala da je moja mladost na kantaru sile već odavno nadvladala njenu slabašnu figuru, baba popravi svoju crnu maramu i odluči da promjeni taktiku:

  • "Sveti Ilija Gromovnik je kod nas Srba jedan od najvećih praznika. Taj dan se ništa ne radi. Tada čak ni muslimani ne obavljaju nikakve poslove u polju i njivi..."

  • "A zašto?" - upitah je ja, spreman da joj dam i čekić, jer sam znao da nakon ovog kratkog uvoda slijedi još jedna njena zanimljiva priča.

  • "Sve ovo što ću ti sada ispričati desilo još prije onog Velikog rata, u vrijeme kada su muslimani bili jako svjesni svoga porjekla, pa su poštovali i naše, srpske običaje i praznike. U to vrijeme, živjela je nedaleko od Sokoca, u selu Kuti, jedna porodica čiji su preci prešli na Islam. Jednom prilikom krenu oni na Svetog Iliju u polje da pokupe sijeno. Njihova porodica je bila velika i radna, pa taj dan na sakupljanje sijena krenu njih sedmoro: djed, otac, majka i četvero djece."

  • "I tek što su započeli sa radom, naiđe nekakav hodža. On se, onako kao što dolikuje putniku prolazniku, najprije pozdravi sa gazdom, a zatim ga zabrinutim glasom upita:"

  • ""A brte gazdo, što baš sada iziđe da kupiš sijeno? Znaš li ti bolan, da je danas aziz, koga su i naši preci od davnina poštovali?""

  • ""Znam hodžo, znam. Međutim, od nerada se ne živi, a hoće i kiša, pa je hasar da se isharaba ovako dobro sijeno.""

  • "Nakon što ga sasluša, hodža produži niz sokak, nezadovoljno klimajući glavom. Gazda se vrati k poslu."

  • "Kada se Sunce već visoko popelo na nebo, gazda odluči da svi zajedno sjednu na podinu, popiju malo kiselog mlijeka i pojedu po komadić pite sa sirom. Kako su svi članovi porodice vrijedno radili, posao se brzo primicao kraju. Rezultat njihovog rada se mogao vidjeti na prostranoj livadi, po kojoj su se, poput niza bisera, pružili svježe strpani plastovi. Zadovoljan prizorom koji se pružao ispred njega, gazda prkosno pogleda prema crnom oblaku koji se nadvio nad njima i tiho izusti:"

  • ""E sad mi, šejtane, ne možeš ništa!""

  • "I tek što to izgovori, udari grom baš u mjesto gdje su sjedili, i izginu svih sedam duša: i djed, i sin, i snaha, i svo četvoro djece..."

    I dok sam ja otvorenih usta gledao u baku, ona iskoristi priliku da mi otme čekić. Međutim, ja ne obratih pažnju na to. Moj pogled je bio uperen u nebo. Ono bješe čisto, plavo, gotovo bez oblačka. Kao da mi čita misli, baba reče:

  • "Hoće Ilija Gromovnik ponekad da opali i iz vedra neba. Međutim, ako ga poštuješ, ne moraš ga se plašiti jer on gađa samo mjesta na kojima stoji đavo."

    Stajao sam zbunjeno i razmišljao. Nisam znao šta da mislim o Iliji Gromovniku. Baka odluči da prekine tu mučnu situaciju, pa mi se obrati onim svojim tihim, gotovo molećivim glasom:

  • "Hoćeš da tebi tvoja baba sa pekmezom od šljiva namaže jednu krišku hljeba?"

    Dal' zbog toga što sam jako volio pekmez od šljiva, ili što sam želio da se sakrijem od Ilije Gromovnika, babinu ponudu sa zadovoljstvom prihvatih. I ne čekajući baku dugim koracima krenuh u pravcu kuće.

    Ovu priču sam još jednom čuo od nekog starca. Miđutim, niko nije znao da je ispriča tako dobro i ubjedljivo kao moja baka. Kroz nju mi je usadila u glavu poštovanje prema Svetom Iliji, ali i Ostroškom Vasiliju i još nekim svecima.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|