fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rsk - 100603 - 22.05.2017 : Vitez Koja Tamo daleko - best (3)

Iz knjige hrvatskog vojnika (1)


Kao što sami i obećao, delovi poglavlja u kojem razgovaraju:
Vilim Karlović pripadnik ZNG iz Zagreba i Marko Ljuboja dobrovoljac SRS iz Beograda i pripadnik odreda Leva Supoderica. Sve vezano za Vukovar i borbe u njemu.

Marko me odlučio počastiti večerom u jednom dobrom restoranu koji ima dobru srpsku kuhinju. Čekajućo večeru počeli smo razgovarati o svemu što se dogodilo one noći kada su me spasili. Nakon svih godina konačno smo imali priliku o tome razgovarati oči u oči. Imao sam strahovitu potrebu ponovno mu zahvaliti i pokazati koliko mi je drago što me spasio, ali njegov odgovor bio je onakav kakav je možda i očekivan za čovjeka koji vjeruje u Boga.

Znaš, Vilime, ja bih bio nasrećniji da te nikada nisam upoznao! Tvojim spašavanjem bio sam mnogo drag Gospodu. Voleo bih da te nisam upoznao na ovaj način, da mi nisi morao vratiti uslugu!

  • Ma moja usluga je nemjerljiva tvojim djelom mog spašavanja!- Odgovaram mu, ali on nastavlja:- Ne sme da se traži plata kod Gospoda za dobro delo! Da te nisam morao zvati na svedočenje, imao bih više Božije milosti! I znaš, nisam te ja spasao, ja sam ti samo bio orudje u Božijim rukama!

  • Bog je odabrao zbog nekog razloga da to budeš ti, on uvjek djeluje kroz ljude ali je iz nekog razloga poslao onog momka iz kuće da ode po tebe!

  • Kojeg momka? Nije niko došao po mene!
  • Kako nije? Pa zar nije netko iz kuće došao po tebe?
  • Ma jok bre! Tamo su bacali neke bombe i bančili, moj vojnik Plavi je došao i preneo mi da se tamo neko žali na njih. Pre toga on je sve vreme sa mnom i otišao je na deset minuta da to izvidi, tako sam ja dobio informaciju od njega, a on je potom otišao na Cetno naselje.
  • Pa, šta si ti, brate, slučajo došao u tu kuću?
  • Tako nekako. Da su oni bili tiši ti danas ne bi pričao sa mnom! Sećaš li se onog svog pogleda kad sam ušao u onu sobu i video te onako izrezanog s rupom na čelu? Kao da si mi pogledom govorio spasi me!
  • Vjeruj mi, Marko, da sam upravo to i mislio! Ali doslovno tako, mislio sam: "Daj me spasi odavde, izbavi me od ovog mučenja!"
  • Ma video sam ja u tom pogledu da ne smem dozvoliti da ovog čoveka ubiju! Rekao sam sebi: "Mare moraš ga spasiti od ovih krvoloka!"

  • Ali ti si se brzo vratio nakon 3-4 minute, s Kinezom.
  • Ma da, odmah tamo gde sam provalio u šupicu da uzmem cipele bila je komanda! Jel se sećaš?
  • Ma znam ali ne mogu se sad sjetiti gdje je to točno bilo. Sjećam se šupice, dvorišta i kuće u njemu!

  • E, odmah je tu iza bila komanda! Tu je Kinez večerao sa Kamenim, Radićem i još nekim oficirima! Ja tu udjem i odmah Kinezu kažem: " Eno Kinez, tamo u onoj kući one pijane budale uhvatile nekog mladog ustašu i hoće da ga kolju, već su celog isekli!" On mi kaže da će odmah samo da završi večeru, a ja mu opet ponovim:" Ma neće biti vremena, moramo odmah jer samo što ga nisu ubili!" Kinez na to prekine Večeru, uze svoj "PM" iz hodnika i odmah krene za mnom.

  • Ali kad ste upali u kuću ništa mi nije bilo jasno!- ubacujem se nakratko dok smo dobivali predjelo.

  • Ma Kinez je poludeo, počeo je psovati na njih! Ništa ja ne bih mogao da nije njega bilo! Kinez se baš jako zauzeo za tebe, bio je spreman pucati na njih!Časno je ratovao na Prvomajskoj i nije trpeo ničiju nedisciplinu, a kamoli zločin!
  • Čekaj brate, ti si se borio na Prvomajskoj? - iznenadjeno ga pitam.
  • Pa da, gore sam bio mesec dana, na ovom području!
  • I ja sam se gore borio, negdje negdje od 20. listopada pa na dalje!
  • Pa eto, brate, ja sam negde od 15. oktobra gore ratovao!
  • Ovo je zaista zanimljivo! - kratko komentiram.
  • Kameni ti je prvi uvideo strateški značaj pada Prvomajske. On je ubedjivao oficire, Tešića i ostale, da je naše napredovanje u tom pravcu ključno za pad Vukovara. Oni su se prvo bunili, ali Kameni mi je pričao da je kapetan Stijaković prvi uvideo težinu i važnost njegovih predloga. Potom su se i oni složili da naša jedinica udari punom snagom u pravcu naselja Boška Buhe i Milovog brda preko Prvomajske. Kameni i ja smo mnogo cenili operativne sposobnosti kapetana Stijakovića! Znaš mi smo oficire JNA zvali komunjare, ali ne one niže oficire koji su s nama ratovali i ginuli, nego tu mislim na potpukovnike i više, a to su ovi niži oficiri i razumeli!
  • Pa gledaj, Mare, i mi smo svoje iz JNA zvali "komunjare" isto tako misleći na sve one koji su bili po nekim kancelarijama i s većim činovima!
  • Vraćamo se na noć mog spašavanja i kako je ono izvedeno, a Mare mi sa smijehom govori koliko sam ga ispitivao o svemu i svačemu. Kaže mi da sam bio toliko dosadan da sam svojim insistiranjem uspio od njega saznati čak i njegovo puno ime i prezime. Takodjer mi govori i da je znao zašto ga "zapričavam" te da sam želio psihološki utjecati na Kineza i njega jer sam bio u strahu za život. Iako ga je malo živciralo to što sam bio nepovjerljiv prema njima dvojici nakon onakvog spašavanja ipak, me shvaćao, pogotovo kad bi mi pogledao onako izmasakrirano tijelo i rupu na čelu.
  • Zatim se malo uozbilji pa me pita: - Ujko, sjećaš se onog zavoja gde si me pitao da te pustim?
  • Iako sam mu rekao da se ja nikad nisam osjećao ustašom i da mi se ta ideologija ne svidja, a pogotovo sve ono što su učinili, on me ipak uporno naziva " ujkom". Uglavnom me tako naziva u trenucima kad se želi našaliti, sjetiti se nečeg smješnoga.
  • Sjećam se, brate, kako ne! Odgovaram mu.
  • E pa, dobro da te nisam dole pustio! Posle sam saznao da je celo ono polje bilo minirano!
  • Ajde, dobro da me nisi poslušao i nasjeo na moje molbe!
  • Ma pusti, ti si bio "mudrov" ! Ujko je mudrovao sve vreme! - kroz smjeh mi govori dok već polako jedemo večeru.
  • Morao sam psihološki djelovati na vas da mi se smilujete! - S mješkam se dok mu odgovaram pa ga još pitam: - nije mi jasno kako to da je Kinez imao na beretki petokraku? Znam da četnici ne vole komuniste kao ni mi!
  • Ma to je malo specifična priča! Kinez je bio zamenik komandanta, pa da bi ga ovi "partizani", mislim na visoke oficire JNA, malo ozbiljnije shvaćali i uvažavali nosio je petokraku. Jednostavno da si olakša komunikaciju s njima! Ti visoki oficiri JNA nisu nas baš voleli, ali su nas poštovali, hteli su da ratujemo za njih jer su dobro znali da vas bez nas ne mogu nikada pobediti.

    Takodjer mi je pričao o tome kako je njihov vodja, Vojislav Šešelj, obilazećo prvu crtu na Cvijetnom naselju 04. 11. rekao Kamenom:

  • "Pazi, Kameni, da te ne uvuku u neki zločin!"

    Mare je sve to čuo jer je bio u njihovoj pratnji, a misli da je do toga komentara došlo jer je Šešelj obilazeći prvu borbenu crtu ugledao mrtve hrvatske vojnike. Još jednom je Šešelj dolazio u Vukovar, 12. 11. i tad je, podržavajući Kamenog, otjerao nedisciplinirane vojnjike kao i neke prije toga. Šešelj je sve ponovio oko 25. 11. u svojoj kancelariji u starom sjedištu stranke na Slaviji, ali detaljno, čemu je prisustvovalo i Mare. Rekao je da im zabranjuje bilo kakvo sudjelovanje u masakrima i bilo kakvom ubijanju civila ili ranjenih zarobljenika. Mare mi govori kako su te riječi i zapovjedi koje im je izdavao Šešelj kasnije dovele do zaključka i sumnji u to da su mu "komunjare" htjeli namjestiti ratni zločin i u to uvući njega i njegovu vojsku. Zanima me što Mare misli o Šešelju i kako danas gleda na njega i njegovu ideju pa ga pitam:

  • A šta danas misliš o Šešelju?
  • Šešelj svojim stradanjem i dostojanstvenim držanjem u Hagu staje u red najvećih srpskih vojvoda koji su hodali srpskom zemljom! - pa mi dodaje još nešto aludirajući na njegov položaj u Hagu: - Ako ga ubiju njegova nacionalistička ideologija tek će zaživeti za 10, 20 godina. Ako li ga pak puste i dodje ovde on je nerešiva energija za sve koji imaju interes na ovim prostorima.

    Njegovo mišljenje o Šešelju me nije iznenadilo, ali isto tako se nadam da njegova nacionalistička ideologija nikad neće zaživjeti, jer znam da bi to značilo nove ratove izmedju naših naroda. Saznao sam da je Šešeljeva skupina bila satavljena od oko 100 vojnika dobrovoljaca, većinom iz Srbije, a jedan dio vojnika bio je iz Vukovara. Do kraja operacija za Vukovar broj njihovih boraca je porastao na 350, ali Mare mi objašnjava da nikad u akcijama nije sudjelovalo više od 60 do 70 vojnika. Šešeljevi ljudi bili su pridodani postrojbama gardijske brigade. Jedinicom je zapovjedao Milan Lančužanin zvan Kameni, dok je Kamenom zapovjedi izdavao major Tešić. Jedinica se zvala "Leva Supoderica" , zamjenik Kamenog je bio Kinez, a zapovjednici odjeljenja koji su vodili akcije na Cvijetnom naselju bili su pokojni Joja iz okoline Zrenjanina i Mare. Kaže mi da su ta dva odjeljenja pretrpjela najteže gubitke i da su njihovi pripadnici bili nosioci borbi na Prvomajskoj. Govori mi i o nekim zapovjednicima grupa, pa tako spominje Kapetana ili Cecu, a kasnije, na kraju bitke za Vukovar, zapovjednik jednog odjeljenja će postati i Džo zbog hrabrog držanja u borbama. Dok spominje ta imena izgovara ih s posebnim poštovanjem te mi govori da su to sve bili hrabri pošteni ratnici i da nikome od njih zločin nije padao na pamet. Ja mu sve to ne mogu zamjeriti i ne želim jer i ja o svojim suborcima i dobrim ratnicima govorim kao on o svojima. Mare mi je još rekao da je njega Kameni promaknuo u zapovjednika drugog udarnog voda dan ili dva prije njegovog ranjavanja u lijevu ruku, odnosno nekoliko dana prije završetka borbi. Kameni je svim svojim vojnicima i dobrovoljcima strogo zabranio sudijelovanje u bilo kakvom zločinu. Dok mi to priča, pitam se koliko je njih zaista poslušalo tu zapovjed i koliko ih je sudjelovalo u zločinima na Ovčari. Po onome što sam saznao od Mareta, nitko od zapovjednika iz njihove jedinice nije imao veže sa zločinom i nedjelom na Ovčari. Mare mi je objašnjavao da je ponosan što nitko iz njegovog odjeljenja i nitko od ljudi s prve crte na Prvomajskoj nije osumnjičen niti osuđen za Ovčaru. Večer provodimo cijelo vrijeme razgovarajući od tom zločinu, a on ima i svoje viđenje cijele situacije:




  • Idi na stranu - |listaj dalje|