fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

deblokada - 78342 - 22.10.2012 : Nenad NS - best (1)

Ofanziva na Treskavicu 1995. godine


Zvanični plan muslimanske ofanzive na Treskavicu sa ciljem presecanja komunikacije sa Hercegovinom ( sa ucrtanim unutrašnjim prstenom )

treskavica 1995

Snaga muslimanske armije u agresiji na Srpsko Sarajevo ( tzv. deblokada 1995. godine)

Živa sila 40500

Pešadijsko naoružanje
poluautomatske puške 3114
automatske puške 23521
snajperske puške 75
puškomitraljezi 724
mitraljezi 630
puške M-48 131
minobacači 60 mm 155
minobacači 80 mm 446
automati 30
Protivoklopna sredstva
zolje 1328
ose 77
bestrzajni topovi (BsT) 73
zis -
SO90 -
topovi T-12 -
protivoklopne vođene rakete (POVR) 5
SA 76/90 - -
lanseri POLK 9K11 9
Oruđa protiv-vazdušne odbrane
protivavionski mitraljezi (PAM) 45
protivavionski topovi (PAT) 20-40mm 34
strele 2M - -
Artiljerija
minobacaci 120 mm 32
topovi 76-105 mm 22
haubice 122 mm - -
haubice 152 mm - -
haubice 155 mm - -
samohodna oružja (SH) 122mm -
topovi 130 mm - -
Oklopno-mehanizovana sredstva
tenkovi T-34 2
tenkovi T-55 9
tenkovi M-84 -
oklopni transporteri 4

Izvor: Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 1999.

Predpotstavljam da je autor pokušao da opravda debakl muslimanske vojske jer ispada da nisu delovali 122mm, 152m, 155mm , ZIS , T-12 , da su imali samo 5 maljutki ( pre toga je opisivao delovanje crvenih strela na Sokolju i snajpera 12,5 mm ali su nestali u konačnom zbiru. Vi najbolje znate da li je 105mm najveći kalibar koji je po vama padao. Zanimljiv je broj vojnika a naglašeno je da se radi o Armija muslimanske BiH ( policija nije spominjana).
ambih - 78334 - 22.10.2012 : Nenad NS - best (1)

Mešetarenje (2)


Sefer: Halo?
Juka: Halo?
Sefer: Da?
Juka: Gospodina Halilovića mogu li dobiti?
Sefer: Izvolite gospodine Jusufe!
Juka: Oooo, kako je moj dobri priajtelju?
Sefer: Slušaj.. .
Juka: Reci.. .
Sefer: Upucat ću te! Gađat ću, te plotunima ću te gađati!
Juka: Joj, odrađuješ posao to je čudo jedno!
Sefer: Jel odrađujem?
Juka: Odrađuješ majke mi.
Sefer: Kako si?
Juka: Dobro ide, eto i smjenjen eto i sve ko podmazano!
Sefer: Slušaj!
Juka: A?
Sefer: Kako si, kaži mi prvo?
Juka: Odlično! Skinuo šipke, pravo dobro!
Sefer: Jesi li sa zdravljem dobro, to me zanima!?
Juka: Jeeesam, sad ti kažem, skinuo šipke i sad još samo malo nogu da popravim i kao nov!
Sefer: Kako ti je žena i dijete?
Juka: Nije dobro.
Sefer: Nije dobro?!
Juka: Nije kakvi.. .
Sefer: Je li, gdje ti je porodica, u Zagrebu ili Ljubljani?
Juka: Jok, jok.. . na moru..
Sefer: Na moru?!
Juka: Ja..
Sefer: Hajd' makar da si ti dobro.. .
Juka: Nismo mogli sredit da izađe, pasoš joj uvalili srpski i tako to. To me gospodin Mahmutćehajić izradio, fino me nasanko i moram mu odati priznanje. Kaže načelnik je upoznat i sve, da ti moraš izaći da bi izašla i Šaklina (Jukina žena op. a). Ja kažem ja ću izaći, al da idem na Igman. Kaže on nema nikakvih problema, sve sređeno, sve upoznat načelnik, kae nemas nikakvih problema, sve ti je sređeno.
Još mi kaže hoš li para?!! Još mi kaže hoćeš li para!!!??? Koliko ti treba?? Ja kažem fala ne treba, prodo sam golfa za devet hiljada, vlastitog, jer imo' sam džipa, pa sam se mijenjo' sa Čegarom i imam još jednog golfa u gradu novog! Jer ja sam imo 4 auta prije rata i izradio me pošteno, nasanko me pošteno!!!
Sefer: Juka?
Juka: Postigo' je uglavnom ono što je zamislio u glavi.. .
Sefer: Da ti kažem Juka!
Juka: Ja.. . ?
Sefer: Ja predlažem ovako, da ti kažem. Ja i ti moramo sjesti, meni i tebi treba makar dva sata da se ispričamo kao.. .
Juka: Ja sam za priču uvijek.. .
Sefer: Nadam se kao prijatelji. Eto, evo ja se iskreno nadam kao prijatelji!
Juka: Može!
Sefer: Ja predlažem Juka, evo dva prijedloga imam. Prvi prijedlog je da se ova tvoja vojska gore uključi u ovu brigadu što se formira gore i drugi prijedlog je.. . gore ti je Karić, gore ti je Divjak, gore ti je sva ova bulumenta, da im ti pomogneš gore svojim ugledom, autoritetom, ti možeš.. .
Juka: Kako kad sam smjenjen?
Sefer: Čuješ li?
Juka: Ja.. . ?
Sefer: Sve obustavljam sa ove moje strane dok se ne vidimo, a vidjet ćemo se brzo i onda ćemo sve dogovoriti!
Juka: Sve je to uredu, al šta ću ja kad sam ja smijenjen razumiješ?? Shvataš me? Ja imam ponudu da pređem u HVO, imam ponudu u zajedničku komandu, svugdje, mene to ne interesuje. Ja sam počeo u Armiji i ja ne mijenjam dres tako lako! S tim što sam ja vas sve molio, ti znaš koliko sam ja uložio u svoje ljude??
Sefer: Sve znam.. .
Juka: Stvarno sam puno uložio i dao sam sve, čak šta više dam još više, međutim ne znam kome treba ono, švercuje sa drogom, autima, sa cigarama.. .


Sefer: Auto prošlo, kažu auto prošlo preko četnika gore na brdo. Juka ja ti opet kažem..
Juka: E da ti kažem i ovo. Ja ću raditi kako mogu i sve što je u korist države. I ja da ti kažem taj džip u kojeg može osam ljudi da stane, meni je potreban. Ne daj Bože gdje god da krenem osam ljudi će doći za pet minuta, na bilo koji položaj, bilo u Trnovu, bilo u Kijevu ili neđe.. .
Sefer: Tačno!
Juka: Prema tome sve što je u interesu.. . Ja ću sada pokušati da ih prevarim da mi ubace u grad kamion ovaca i kamion teladi. To je u interesu meni, mojih ljudi, grada, čega ne, eto.
Sefer: Slušaj ovako molim te.. .
Juka: Ja.. . ?
Sefer: Sve obustavljam sa ove moje strane dok se ne vidimo, a vidjet ćemo se brzo i onda ćemo sve dogovoriti!
Juka: Sve je to uredu, al šta ću ja kad sam ja smijenjen razumiješ?? Shvataš me? Ja imam ponudu da pređem u HVO, imam ponudu u zajedničku komandu, svugdje, mene to ne interesuje. Ja sam počeo u Armiji i ja ne mijenjam dres tako lako! S tim što sam ja vas sve molio, ti znaš koliko sam ja uložio u svoje ljude??
Sefer: Sve znam.. .
Juka: Stvarno sam puno uložio i dao sam sve, čak šta više dam još više, međutim ne znam kome treba ono, švercuje sa drogom, autima, sa cigarama.. .
Sefer: Auto prošlo, kažu auto prošlo preko četnika gore na brdo. Juka ja ti opet kažem..
Juka: E da ti kažem i ovo. Ja ću raditi kako mogu i sve što je u korist države.
I ja da ti kažem taj džip u kojeg može osam ljudi da stane, meni je potreban. Ne daj Bože gdje god da krenem osam ljudi će doći za pet minuta, na bilo koji položaj, bilo u Trnovu, bilo u Kijevu ili neđe.. .
Sefer: Tačno!
Juka: Prema tome sve što je u interesu.. . Ja ću sada pokušati da ih prevarim da mi ubace u grad kamion ovaca i kamion teladi. To je u interesu meni, mojih ljudi, grada, čega ne, eto.
Sefer: Slušaj ovako molim te.. .
Juka:Ja.. . ?
Sefer: Je li, ja predlažem opet kažem, vojska da uđe u sastav one brigade, ti sa Jovom i sa Karićem da im pomogneš, ja ću to njima reći i ja kad dođem gore, sjednemo ja i ti i ispričamo se, sve ćemo ispraviti, ja ću zaustaviti sva ova sranja što idu linijom države
Juka: Evo šta mogu, mogu ti se zakleti da će to sve biti, al bogami ono što je meni oduzeto nepravedno, da mi se vrati! Mislim da je to pošteno!
Sefer: Kad se budemo vidjeli, sve ćemo vratiti, dogovoriti ćemo se, ovaj put pomozi im, dokaži im i sebi i meni i svima svojim primjerom, dokaži da se taj problem na Igmanu riješi, da se uvežemo!
Juka: Problema nema! Radimo ko sat! Evo meni su sad ljudi na položaju. Sad je meni 30 ljudi na položaju, 30 u pripremi da pomognu, ne znam koliko ih imam po stražama, po punktovima i ono ostalo su slobodni...

Ali sutuacija s Jukom se na kraju, na žalost svih nas, njega, a najviše na štetu naše borbe nije završila kako je on najavljivao.
Juki se nije svidjelo da njegovom vojskom komanduje Karić ili neko drugi, a da on ima savjetodavnu ulogu, što bi nakon svega njemu ipak bila nagrada!
Prazina je na Igmanu jednostavno pobjesnio.
Nakon što je zarobio IKM-Glavnog štaba, pretukao Vehbiju Karića, njegova sina Emira, Mirsada Čauševića-Bradu, te maltretirao ostatak komande i vojnika koji su tu stigli iz Sarajeva, Juku je jednog jutra munjevitom akcijom rasturio Zuka Ališpago, po naređenju Sefera Halilovića. Njegov bliski pomoćnik Samir Kafedžić "Kruško" je ubijen, dok se mala Jukina banda nekako provukla do zapadnog Mostara.
Šokantno je da su Jasmin Jaganjac, savjetnik Alije Izetbegovića za vojna pitanja, Mirsad Srebreniković i Šefko Omerbašić, pisali predsjedniku Izetbegoviću 15. maja 1993. godine, u 18 sati i 5 minuta, dakle u vremenu kada je Juka već uveliko harao po Mostaru, da bi bilo korisno da ga Alija primi i sasluša.

Evo šta su napisali članovi Izetbegovićeve Komisije, o stanju u Mostaru:
".. . Mirsad Mahmutčehajić, brat člana Vlade BiH Rusmira Mahmutčehajića, koji je bio logističar u Korpusu, odnio je pune dvije torbe deviza pokupljene iz kase... Rat u Mostaru skoro da se može nazvati rat muslimana protiv muslimana.. .

Kćer Arifa Pašalića, ALMA ima butik u Makarskoj ili Splitu, gdje odvozi robu iz Korpusa na prodaju.

Juka Prazina nam je rekao da je na Igmanu vidio dokumenta koja kompromitiraju Sefera Halilovića i Arifa Pašalića.
ambih - 78332 - 22.10.2012 : Nenad NS - best (1)

Mešetarenje (1)


Iz knjige Državna tajna Semira Halilovića:

20. 8. 1992. godine Nenad Ševo (Služba bezbjednosti Vojske Republike Srpske na Grbavici, bivši profesor MUP-ove škole na Vracama) zove Juku Prazinu. Inače, Nenad Ševo u ovom razgovoru, koji je trajao gotovo 90 minuta, koristi pseudonim "Pero" .

Juka i Ćelo - 28. 2. 1993. godine

Juka: Hoćemo li šta poslovati?
Ćelo: Samo reci.. .
Juka: Prvo, poslao sam ti uniforme i čaja za onu bolest..
Ćelo: Primio! Reci kad je slatko.
Juka: Poslao sam ti onoga k'o što si tražio!
Ćelo: Ko prvi krene dole, ja ću napisati šta mi treba, da odradimo posao što prije.
Juka: Ja sam ti posl'o so, za to bi mi trebao poslati pare! A za ostalo bi se dogovorili.
Ćelo: Dobro, čim ja dobijem to ovdje, kako i šta ide, odmah ti šaljem za sljedeću turu.
Juka: Kažu da ide po 600-700 gram. Ja sam to računao po 500 i onda bi to bilo 50. 000 DM. To nisam platio, ostao sam dužan!
Ćelo: Šefica će biti obaviještena, biće upućena u to, ja ću joj sve reći šta i kako. Sljedeću turu ti šaljem za koji dan.
Juka: Uz'o sam na obraz s Nisvetom. Ako bude sve regularno, onda ćeš dobiti puno više. Litar skoro!!!
Ćelo: Nema problema. Jesi dobio ono?
Juka: Jesam, a ono ako bi ti litar slao ili pola litra, to je bruka razumiješ? Ti znaš koliko je to, a sve je čisto. Dok ti to možeš sa malterom izmiješati pa da to bude bruka.
Ćelo: Vidjeću ja koliko se može od litre glicerina napraviti punjenja pa ću ti objasniti sve.
Juka: To čisto vrijedi više nego kad miješaš. Čisto vrijedi duplo. Gledaj da se ne obrukaš, prvo vidi boju para, pa onda.
Ćelo: Dobićeš sve samo dok ja to dobijem. Ostalo ti šaljem odmah.
Juka: Dobro samo ti vidi za gotovinu da imaš što više.
Ćelo: Nema problema. Što se tiče gotovine, imam jedno 10, može li proći?!
Juka: Kako može proći? Znaš li ti koliko ti treba? Treba ti milion!!!

Ćelo: Rekao sam deset, nisam precizirao čega.. .
Juka: Dobro i to što kažeš. Ali ako ćeš to da radiš, onda ti trebaju milioni! Ali ja mislim da bez 500. 000 ne možeš ništa ni pomisliti.
Ćelo: Pa ja mislim da sad imam 500 hiljada keša. Dogovorit ćemo se.
Juka: Gledaj kako ćeš i šta ćeš.. .


Ćelo: Ja ću pokriti što se tiče finansija, samo da ja dobijem prvi dio da vidim kako može proći, a onda ću ti ja ostali dio finansija poslati.
Juka: Ja ti odmah završavam maksimalno!
Ćelo: Znam ja sve cijene, znam ja to dole, al' nisam htio raditi.
Juka: Evo ja ću ti reći. Jedan sto pedeset razumiješ. Ako odmah, daje, a ako čekaš, onda dvjesto, znaš. Jedan!
Ćelo: Puno je to.
Juka: Gdje je puno, to je bilo i u miru.
Ćelo: Slušaj, ja sam tebe učio ovom zanatu. Ja te učio, to si prvi put vidio od mene.
Juka: Pa ja to nikad nisam ni radio. Nego ste vi to uvijek sa malterom imali.
Ćelo: Nemoj onda mene učiti mom zanatu. Pusti ti mene da ja radim.
Juka: Pusti, pusti, ali ja sad znam koliko je sad to 600-700.
Ćelo: Jeste, al' čiji je rizik???
Juka: Dobro, ima i toga. Dobro, ja sam dao instrukcije, biće to sporazum neki.
Ćelo: Dobro, ja čekam franko.
Juka: Franko dolazi ujutro.


Juka + Nenad - 20. 8. 1992. godine

Juka: Imaćeš posla ovdje. Ne idi nigdje!
Nenad: Sprema se nešto?
Juka: Moram šta ću!
Nenad: Jel' ti žao djece?
Juka: Moram! Jebo ti čovjeka koji je okružen ovdje. Slušaj, radnim danom imaš 30 ljudi na Grbavici, a ja neću napadati! Jel' pošteno? A petkom, subotom i nedeljom nešto malo više!
Nenad: U redu!


Juka: Šta će ovi tvoji Aliji predložiti sada gore?
Nenad: Srbi su uzeli dosta teritorije da ne znaju šta će sa njima. Ne mogu Srbi biti govna pa da uzmu tolike teritorije, to je jasno!
Juka: Dabogda kćeri da te hadžija uzme.. ..
Nenad: Pazi šta sam ti rekao!
Juka: Znaš kako se to meni predstavlja. Da će se podijeliti na dva dijela, Hrvatska i Srbija, a da ćemo ga mi popušiti!
Nenad: Slušaj, bio sam na Ilidži i moram ti reći da su dole to napravili bolje Hrvati i Srbi od vas. Ima finesa...
Juka: Vidi, oni mogu granatirati i ovo i ono, ali ako neko pođe mene lično da izigra, pobiću komplet sve što mogu da pobijem, a mogu puno, mogu pobiti sve ovo Srba u gradu što ima! Kad bi bilo stani-pani, jer pored ovoliko ljudi da neko pravi račun bez mene.. . Ne ide!
Nenad: Ti si Juka ličnost, ti si skupio 2-3 hiljade ljudi..
Juka: Dođi pa da obiđemo, da vidiš sve!

...
Nenad: Ja sutra prelazim..
Juka: Sutra ako budeš prelazio, u redu. Ali ako ne budeš sutra, onda sačekaj jedno 5-6 dana..
Nenad: Hoćeš li sutra u Delminijumu da popijemo kafu nas dvojica?
Juka: Ne bih smio sutra ići tamo, ne da ne bih smio, nego neću da idem tamo jer su jednom digli oružje i došlo mi je sve da zapalim, brata mi mrtvog!
Nenad: Ja sam u stanju sutra da dođem u Delminijum. Ja ću tamo između 4-6, pa ti predloži.
Juka: Na Hrvatsku teritoriju?
Nenad: Čija je da je, ja ću doći da popijemo kafu!
Juka: Eto može, biću ja u 4 tamo!

...
Nenad: Pitaj ti Aliju Izetbegovića za Munira Alibabića, on ga je ispitivao! Taj Alibabić je imao kontakte sa Alijom Izetbegovićem i sastajali su se u kafani Koševo gdje je sjedio operativac iz Službe državne bezbjednosti i slikao kada njih dvojica pričaju! Ja imam tu fotografiju, evo, ako hoćeš, donijet ću je sutra! Pazi, Alibabić je držao Izetbegovića na vezi kao saradnika. Hoćeš da ti ponesem fotografiju da vidiš te jade??
Juka: Ti mene razdvoji od njih.. .
Nenad: Sve su to policijski doušnici. Kakav si ti sa tim Alijom Izetbegovićem?
Juka: Što?
Nenad: Da mu ja pošaljem.. .
Juka: Jebi ti njemu mater onu.. .
Nenad: Ovdje su mu kod nas svastika i kćerka, ako hoćeš da ti ih pošaljem, samo kaži!
Juka: Čije? Njegove??
Nenad: Ima džaba da idu samo ako ti kažeš, a ako ih on traži, treba za njih 1. 000 ljudi!!!
Juka: Nikad neću reći. Neka crknu i on, i svastika, i kćerka!
Nenad: Jesi li me čuo? Prekosutra ujutro idu, ako ti kažeš!
Juka: Jebo im ja mater, mogu crknut' pored mene i on i one. Sad za Olimpijadu u Barseloni šalju dvojicu sportista i 25 delegata sa njima, a niko se nije sjetio da pita bi li se ti Juka malo odmorio.
Nenad: Da, mi znamo kako oni svi izvlače porodice preko Unprofora? Imamo čovjeka na aerodromu!
srebrenica - 78331 - 22.10.2012 : Nenad NS - best (1)

Demilitarizovana zona


Republika Bosna i Hercegovina
GENERALSTAB ARMIJE
STAB ARMIJE
Broj: 1-1/126-1
Kakanj, 18. 01. 1995. godine

ODBRANA REPUBLIKE
VOJNA TAJNA
STROGO POVJERLjIVO

1. Z. bbr.
n/r puk. Palić Avde

Naređenje dostavlja

Odmah obezbjedite prihvat helikoptera na dogovorenom mjestu (loženje vatre, obezbjeđenje šireg rejona heliodroma)

Ova naznačena pošiljka će se dovući helikopterom u dvije ture a rasporediti po sljedećem:

Srebrenica Zepa

1. metak 7, 62x39.. .. .. 127400. kom 100 000 27400
2. metak 7, 62x54.. .. . 19360. kom 15 000 4360
3. tromboloni (KRTM).. . 46. kom 35 11
4. trenutna trombl. mina 50. kom 35 11
5. bomba ručna 100. kom 80 20
6. RPG-7, laser sa optik. 5. kom 4 1
7. raketa RPG-7 60. kom 44 16
8. lanser 107 mm 2. kom 1 1
9. mina sa RB 60. kom 44 16
10. lanser TF-8 "Crv. Strijepa" 1. kom 1 -
11. raketa za lanser 107 mm 40. kom 28 12
12. upaljač za rakete 107 mm 40. kom 28 12
13. raketa sa TF-8 8. kom 8 -
14. snajperka puška 12,7 sa opt. 1. kom 1 -
15. 12, 7mm metak za snajper 550. kom 400 150
16. RV Motorola GP-300V (komp. ) 15. kom 15 -
17. RV Motorola GP-300U (komp. ) 15. kom 15 -
18. rez. baterija za GP-300 30. kom 30 -
19. grupni punjac za GP-300 2. kom 2 -
20. Aspirator 1. kom - 1
21. Abdominalni set 1. kom - 1
22. Traumatoloski set 1. kom 1
23. Dobosi veliki 4. kom 4
24. Mantili hirurski 4. kom 4
25. Koprese za grariranje sve sto je operacionog polja sve stiglo
26. Soli 300 200 100
27. Cigareta 10. kart 7 kar. 3. kar
28. NGM-nitro. glic. metra.. . 100. kom 100 -

Sve je spremno. Ako se ovo ne realizuje noćas čekajte do daljnjeg ili dok vam se ne javim. Čuvajte tajnost od svih, a posebno od UNPROFOR-a.
Frekvencija na kojoj ce raditi pilot i oficir za navođenje je Kanal 6. Sa ovom turom u povratku posaljite V/O (vojne obveznike) koje smo naveli u aktu za obuku u NC Bjelave, Odmah mi potvrdi spremnost za ovo! Čekam.



REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA
ARMIJA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
1. ZEPSKA LAKA BRIGADA
Broj: 08-20-44/95
Zepa, 18. 01. 1995. g.

ODBRANA REPUBLIKE
VOJNA TAJNA
STROGO POVJERLjIVO
URGENT

GENERALSTAB ARMIJE
STAB ARMIJE KAKANj

n/r brigadni general
Enver Hadzihasanovic

Veza vas broj: 1-1/126-1
od 18. 01. 1995. g.

Sve je spremno, od 21:00 sati nocas bice upaljene vatre.

KOMANDANT
pukovnik
Avdo Palic

Precizna mapa oslobađanja Srebrenice, presecanja muslimanske kolone u bežaniji, tačno vreme i mesto bombardovanja tenkova VRS od strane dva holandska aviona F-16...

srebrenica jul 1995. 
godine
ambih - 78330 - 22.10.2012 : Nenad NS - best (3)

Snajperisti tzv. ABIH ( tekbir multietničke)


Evo jednog zvanicnog ( zavedenog ) naređenja komande muslimanske vojske kojim se naredjuje delovanje snajperista 24 sata po Srpskom Sarajevu. Naredbu izdao Safet Zajko zavedena pod str-pov-br 03/01/-33-07-93 u muslimanskom delu Sarajeva 05. 01. 1993


naredba za snajpersko dejstvo

Iz ovog naređenja proizilazi da se iz svakog od tri bataljona izdvoje po 15 vojnika i sa njima realizuje program obuke za snajperiste. Naredba je da se teorijska obuka izvrši u Osnovnoj školi "Pavle Goranin", a praktična obuka na terenu u organizaciji komandi bataljona. Ova brigada je bila raspoređena na liniji od Briješća, Bačića, Stupa, Stupskog brda do Vojničkog polja i linije ka Nedžarićima.

Brigada je imala snajperski vod, a korpus najmanje snajpersku !etu a naredbom je trebalo stvoriti manevarske snajperske jedinice na nivou korpusa ( VRS je formacijski po BRIGADI imala snajpersko odeljenje. Primjera radi, Ilijaška brigada je imala šest snajperista, najviše u SRK ) što je neuporedivo manji broj nego kod muslimana. Ipak, pokušano je prilepiti etiketu za VRS da je sistematski terorisala civilno stanovništvo!?
deblokada - 78326 - 22.10.2012 : Nenad NS - best (2)

Plan deblokade Sarajeva


Plan delovanja muslimanske armije u agresiji na Srpsko Sarajevo 1995. god:

mapa deblokade Sarajeva jun 1995. 
godine
ilidza - 78322 - 21.10.2012 : Frandjelika - best (0)

Crni sa Ilidže


Da, znam Crnog. On nije u Irskoj, on je u UK.
treca_juga - 78320 - 21.10.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

Bila jednom jedna zemlja na brdovitom Balkanu


Naslov Stefanovog teksta je "Bajka o jednoj izgubljenoj zemlji", a ja sam promjenio naslovu u "Bila jednom jedna zemlja na brdovitom Balkanu", iz razloga što smatram da se to više nikad neće i nemože ponoviti. Jedan moj prijatelj je objavio ovaj tekst na FB i ja sam ga preuzeo, tako se tekst našao na ovoj stranici.

Sa današnje tačke gledišta potpuno se slažem u vez bivše Jugoslavije i nerješenog ili što je još gore veoma pogubno i loše rješeno srpskog nacionalnog pitanja u toj državi. Pretpostavljam da je to namjerno urađeno kako Srbi ne bi bili dominantni na tom prostoru i da bi ostali narodi osječali da je to i njihova država. Vjerovatno niko nije mogao u to doba zamisliti da će biti krvavi rasapad te države, pa Srbi zbog toga nisi pokušavali zaštititi svoj nacionalni interse. Očito da je napravljena veika greška!

Zbog svega što se dešavalo u ratu, u kojem sam bio direktan učesnik, a mi Srbi proglašeni okupatorima i agresorom sopstven zemlje, osjećam se prevarenim i izigranim od naroda sa kojima sam živio i kojima sam neizmjerno vjerovao u njihovu želju za zajdničkim životom. Zbog te prevare danas sam za mnoge postao "veliki nacionalista", zato što branim srpski nacionalni interes! Shvativši kakvu su zavjeru kovali narodi koji su živili sa nama u zajedničkoj državi postao sam veliki protivnik zagovaranja zajedničke države sa tim narodima, ma kako se ta nova država zvala. Mislim da bi Srbi ponovo napravili istu grešku i dozvolili da budu prevareni kao što se to desilo u predhodnim dvjema Jugoslavijama. Prije svega ta nova zajednička država nije poželjna za Srbe zog politike naših ratnih protivnika i njihovih saveznika, koji pokušavaju da nametnu lažnu nacionalnu krivicu, odgovornost i grižu savjesti srpskom narodu.

Međutim, za pogrešan politički program u bivšim Jugoslavijama u kojoj su Srbi postali veliki gubitnici, ja lično mislim da za sve što je uslijedilo nakon stvaranja Kraljevine Jugoslavije najveću krivicu snosi kralj lično, koji je zanemario nacionalni interes srpskog naroda! Ostali narodi u Jugoslaviji su iskoristili tu državu, prije svega da se operu od grijeha koje su kroz svoju istoriju pravili prema drugima i na kraju kao prelazni period da bi stvorili svoje nove nezavisne države. Komunizam je pomogao da ideja novih nacija, prije svega muslimanske pa i svih ostalih zaživi lakše nego što je to bilo moguće u Kraljevini Jugoslaviji.

Ono što mene dotiče pa me je ponukalo da objavim Stefanov tekst je istina o prošlom i trenutnom stanju na prostorima bivše Jugoslavije. U ono daleko vrijeme kada je za mene, a vjerujem i mnoge moje tadašnje prijatelje, nacionalno pitanje bilo nevažna stvar. Bio sam mlad i željan lijepog bezbrižnog života, koji mi je ta država pružala. Sve ostalo je bilo nebitno! U druženju sa mojim tadašnjim drugovima nisam razmišlja ko je koje nacionalnosti i šta ću reći da da ga ne uvrijedim. Zaljubio sam se daleke '81 u muslimanku sa kojoj sam stvorio porodicu, sa kojom i dans dan živim. Bio sam ponosan na to i takav sam i danas ostao. Onako kako sam se osječao u toj državi i kako to danas vidim, pročitao sam u ovom Stefanovom tekstu, koji me je vratio u daleku prošlost, u mladost.

Zato je ta priča danas samo bajka koja se nemože vratiti!

Po mom ubjeđenju ni Stefan ne pomišlja da bi trebalo stvoriti ponovo takvu državu. Imam osječaj da on samo želi da kaže kako žali za tim lijepim vremenima i Jugoslavijom onakvom kakva je bila, da okrivljuje sve one koji su je razrušili. Po mom mišljenju jedimo su Srbi pokušavali da spase tu "lađu" od potopa i ako Stefana ne poznajem, vjrujem da i on isto tako misli!

Muslimani pokušavaju da naprave Bosnu po principu Jugoslavije ali je to velika zabluda i politička utopija. Ja sam bio ponosni Vogošćani, Sarajlija, Bosanac, Jugosloven. Kada se počelo sa rušenjem Jugoslavije, sve ostalo sam automatski izgubio, zahvaljujući onima koji su srušili temelj na kojem se to zasnivalo. Nakon toga, postao sam "četnički komandant", ponosno ratovao, nadam se da sam svojim stavovima i načinom ratovanja osvjetlao obraz svom narodu.

Državu za koju sam se borio napustio sam jer moja porodica ne bi imala potpunu slobodu. Na ovom sajtu pišem o ratu i iznosim svoje stavove i mišljenja da to ne bi radio u porodici i društvu, tako da ne dolazim u sukob sa prijateljima koji nemaju isto mišljenje kao ja.
Bilo, ne ponovilo se!
krajina - 78318 - 21.10.2012 : Nenad NS - best (2)

Ofanziva na Bukovačko brdo 1995. godine


Mapa muslimanske ofanzive na položaje VRS od Kotor Varoši do Šipova ( Bukovačko brdo) u martu 1995. godine

muslimanska ofanziva na Kotor Varoš i Šipovo, mart 1995. 
godine
treca_juga - 78312 - 21.10.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (13)

RE: Bilo jednom jedna zemlja na brdovitom Balkanu


Uz svo poštovanje prema Stefanu, autoru članka "Bila jednom jedna zemlja na brdovitom Balkanu", hoću da mu ukažem na nekoliko zabluda.. .


Vjerujem da bismo se svi složili sa konstantacijom da je u bivšoj Jugoslaviji život bio mnogo bolji i sigurniji od država u kojima živimo sada. Samim time i narod je bio mnogo zadovoljniji: svi su bili zaposleni, imali riješeno stambeno pitanje, besplatno školstvo.. .

Međutim, sliku života u bivšoj Jugoslaviji ne treba graditi isključivo na osnovu onoga što su vaše oči vidjele i trbuh osjetio u zadnjih nekoliko godina njenog postojanja. U objektivnoj analizi zemlje koje više nema neke stvari treba posmatrati izvan okvira vlastitog iskustva jer samo se tako dolazi do zaključka da Jugoslavija nije štitila srpske nacionalne interese pa zbog toga za njom i ne treba baš toliko ni žaliti!

Jugoslavija je bila zemlja koju su Srbi stvorili na sopstvenim leševima u dva balkanska i dva svjetska rata, a ona ipak nije imala riješeno srpsko pitanje! Na vlasti su bili uglavnom Hrvati i Slovenci, koji su uz pomoć muslimana i Albanaca krojili srpsku politiku.

Mi Srbi smo na vlastitu štetu stvorili Makedoniju i Albaniju, Hrvatima i Slovencima donijeli slobodu, a sami ostali razbacani po bivšim jugoslovenskim republikama jer nismo iskoristili svoju životnu šansu da 1918. godine stvorimo Srbiju onakvu kakva upravo nama odgovara.

Stvaranje druge jugoslavije 1945. godine je samo još više pogoršalo srpsku situaciju, pa su to ostali narodi, uz nesebičnu podršku Zapada, pametno iskoristili da 1991. godine razbiju tu državu.

Da podsjetim:

  • U dva svjetska rata Srbi su izgubili oko tri miliona stanovnika. Ubice našeg naroda su uglavnom Hrvati i muslimani. Broj onih koji je poginuo od strane Švaba je takoreći zanemarljiv.

  • Oko 250. 000 Srba je prisilno mobilizovano u partizane i pred kraj rata poslato na Sremski front da budu topovsko meso za neprijatelja. Niko me ne može ubjediti da to nije bilo učinjeno sa namjerom da se oslabi najveći narod u regionu, kako bi se sa njim moglo lakše manipulisati.

  • Nakon Drugog svjetskog rata pobijeno je na stotine hiljada najboljih sinova srpskog naroda. Neki od njih su masakrirani pod izgovorom da su četnici, a ostali su podlegli od batinanja u kazamatima u koje su zatvoreni pod optužbom da su bili pristalice Informbiroa.

  • Komunisti su Srbima zabranili povratak na Kosovo, a Albancima dali autonomiju. Na stotine hiljada Albanaca je u vrijeme Titove Jugoslavije ilegalno prešlo albansku granicu i legalno dobilo naše državljanstvo. Ovo je presjedan u svjetskoj istoriji, stvar koju ni jedan čovjek na Zapadu ne moše da shvati!

  • Srbi iz Hrvatske i Bosne su najprije iseljavani u Vojvodinu, kako bi Hrvati i muslimani dobili etnički čiste teritorije. Ne treba napomenuti da je Srbima nanijeta velika šteta što je jedan dio srpskog naroda vještački pretvoren u Makedonce i Bošnjake!

  • Bivša Jugoslavija je pukla po komunističkim šavovima upravo zbog toga što nije bila dobro skrpljena. Meni se sve čini da se njen raspad planirao još nakon Drugog svjetskog rata.

  • Devedesetih godina prošlog vijeka nacionalističke stranke Slovenije i Hrvatske su ubjedile narod da nije moguće ući u kapitalizam bez raspada Jugoslavije! Uz to, nepismena i glupa raja je vjerovala da ćemo ulaskom u kapitalizam svi postati bogataši, tj. da ćemo živjeti u blagostanju a da ništa ne moramo raditi.

    Zbog toga bih poručio Stefanu i onima koji razmišljaju slično kao on, da još jednom preispitaju svoje stavove i da prestanu da pišu ovakve komentare koje mi sve više liče na muslimansku propagandu o nekakvom "zajedništvu".

    Činjenica je da su sada na vlasti antihristi i srpski izdajnici, ali to ne znači da je lijek u tome da Srbi ponovo legnu u krevet sa svojim neprijateljima i da cjena tog braka treba da bude da se oni ponovo odreknu Srbije i Republike Srpske. Naprotiv! Opstanak našeg naroda se temelji upravo na ovim državama. Srbi su najveći narod na Balkanu pa bi trebali da dobro razmisle prije nego što krenu u sklapanje nekakvih "saveze" i izgradnje "zajedništva". Ako se, pak, ukaže neka potreba za tim mislim da bi oni koji su najjači i najveći, trebali da diktiraju uslove tog savezništva.

    Ne treba žaliti za nečim što za nas Srbe nije ni valjalo! Svaka stranica jugoslovenske istorije je ispisana srpskom krvlju i sve što je u njoj rađeno bilo je na štetu Srba. Zbog toga Jugoslaviju treba shvatiti kao jedan "lijep" izlet sa katastrofalnim posledicama za naš narod.

    Kada već spomenuh izlet, umjesto na Stradun preporučio bih Stefanu da ode i posjetu Egipatskim piramidama. Vjerujem da će mu tamo biti lijepo, neki čak tvrde da im je to bilo najljepše putovanje u životu. Međutim, svakoj normalnoj osobi neće pasti na pamet da gradi kuću u komšiluku piramida jer niko od nas ne bi mogao da sebe pronađe u toj sredini. Da se razumjemo, i tamo žive ljudi ali za nekoga ko se bar malo smatra Srbinom tamo nema mjesta. Pogotovu ne za njegove unuke!
  • bors - 78310 - 21.10.2012 : Kovica Kovic Ist.sa - best (1)

    Situacija u društvu


    Ne može biti drugačije, dok mi sami to ne odlučimo. Oni sigurno neće mjenjati ništa jer im ova muljaža odgovara. Ekonomski i privredni razvoj uveliko zavisi od morala i politike, a i kolektivne volje naroda...

    Naša stvarnost potiče od nemorala iz kojeg sve drugo proizilazi: pljačka u vezi privatizacije, kriminal u neviđenim oblicima gdje prednjači krupni biznismeni organizovani kao najpogniji po društvo, korupcija od koje vam se muči, nadmoć pojedinaca nad zakonom i državom koja se i kroji po željama kriminalaca... Pravnu odgovornost ne snosi niko, ma što uradio. Inteligencija ćuti, što je jako sramotno. Tek poneki progovori!

    Zna se na kakvim principima počiva pravna država: gramežljiva osiona vlast se otpuno otuđila od nas i vrši najgori mogući genocid nad sopstvenim narodom...
    trazim - 78304 - 21.10.2012 : Sasa Beograd - best (0)

    Mirjana Petković iz Doboja


    Ako neko zna bilo kakvu informaciju o Mirjani Petković rođenoj 1967. godine, inače iz Doboja, studirala farmaciju u Sarajevu 80-tih godina, molio bih da mi piše na sasapetrovic1967obrenovac(et)gmail.com. Unapred hvala!
    treca_juga - 78302 - 21.10.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Bila jednom jedna zemlja na brdovitom Balkanu


    Od kada sam izgubio zemlju koju sam istinski volio, više nema zemlje kojoj bih mogao dati svoje srce i dušu! Tekst koji je postavio moj prijatelj na facebook, odlučih da postavim na ovaj portal, računajući da mnogi dijele moje mišljenje!

    Bajka o jednoj izgubljenoj zemlji
    Piše: Stefan Savić

    Jugoslavija očigledno nije mogla da opstane kao što ne može da opstane ni jedan veliki san. Mudrost jedne generacije upropastila je druga a treća je sve to razbila u paramparčad i rasprodala budzašto kao da je tuđe, kao da nikada ništa nije ni postojalo. Već godinama svi oštre noževe, mrze jedni druge. Sa ove distance prosto je nerealno da su svi ti ljudi živeli u miru, pod istim krovom i osvajali svet zajedno?! Sada se polako prodajemo tom istom svetu! Neko prodaje ostrva, neko fabrike i rude a svi podjednako prodaju jedni druge. Svako ponosno iznosi na trpezu ono što ima odričući se elementarnog ljudskog dostojanstva.

    Ili sam se rodio prekasno, ili se ona rasturila prerano, uglavnom učim geografiju stare Jugoslavije naknadno. Plovim Jadranom, pentram se po Kozari, susreo sam se po prvi put sa Islamom i feredžama u Tuzli, potrčao sam za jednom Makedonkom na splićanskoj rivi i stigao je nešto kasnije u Kotoru, u Starom gradu. Sastavljam lagano razbijeni mozaik i ređam uspomenu za uspomenom.

    Prelepa je to zemlja bila, kažem bila jer sve bajke traju kratko. Tako i ova naša, jugoslovenska. Teško je obuhvatiti sve to i u jednom životu a kamoli u jednoj priči nekog tamo dvadesettrogodišnjaka?! Kako ukrotiti taj plemeniti duh i objasniti ga u nekoliko rečenica a ne pomenuti sve te ljude, gradove i sela. Kako dočarati taj cvet dok je još bio u punom zanosu a ne narušiti ništa od njegove lepote i značaja?!

    Uglavnom, saznao sam za Krležu, slušao sevdalinke, smejao se uz bećarce, probao dalmatinske specijalitete čija imena ne umem ni da izgovorim, uživao u narodnim igrama, prepuštao se zanosnoj lepoti svih tih žena koje su prolazile i svađao se sa samim sobom koja je od koje lepša.

    Čuo sam za Stradun, Baš Čaršiju, trg Bana Jelačića, no ja sam bar čuo, nešto od toga i video, proveo vikende, neko mi se tamo obradovao i nosim puno lepih uspomena a šta je sa nekom novom decom koja dolaze? Decom koja prvo nauče da mrze i odbace, decom koja nabrajaju gde ne bi išli a ne gde bi išli. I na kraju, uglavnom, ne odu nigde. Važniji su im neki nepostojeći likovi od njihove istorije, važniji su im istražitelji Majamija, roboti, marsovci od svih onih mesta gde su stasavale generacije i generacije njihovih dedova, očeva. Važnija im je Lejdi Gaga od rođene babe.

    Sve je manje Jugoslovena, ali je zato sve više postjugoslovena. Volim te ljude jer me podsećaju na bratsvo i jedinstvo, radne akcije, zanos izgradnje jednog društva i veru u ljude, u čoveka. Podsećaju me na život gde nije sramota biti Albanac u Beogradu, gde je čast zaljubiti se u Splićanku, gde je kompliment poštovati i ono što nije tvoje. Sastavljam polako svoju staru Jugoslaviju u malom i bar fiktivno postajem njen stanovnik.

    Prvo su moje priče stigle u sve te gradove pa sam onda ja, naknadno. Zaključio sam da svi mi citiramo iste pisce, da se isto zaljubljujemo, volimo istu muziku, borimo se protiv istih stvari, kroz osmeh oponašamo dijalekte. Shvatio sam da i tamo cveće isto miriše, da se pevaju iste pesme, gledaju isti filmovi, ali da su ipak, duboko u nama, skriveni neki davni nesporazumi za koje nismo krivi mi, nove generacije ali ih i te kako ispaštamo. I tek ćemo...

    Iako sam hiljadu puta rekao svojim prijateljima da se nikada nisam osećao kao stranac u Osijeku, niti u Podgorici, niti u Zagrebu, Vukovaru. Lagao sam! Strah se oseća u vazduhu. Podsvest je močvara iz koje sve ispliva. A najčešće ono najgore. Tada vidiš i ono što ne postoji. Granice jesu veštačke, ali su ipak granice a samim tim i ograničenja.

    Unapred su me sahranili moji odavde kada sam krenuo za Hrvatsku, ispratili su me preplašeni kao da idem ne znam gde. Iako se rat odavno završio, rat i dalje traje u glavama ljudi.

    Ponekad se pitam za koga su ginuli svi ti heroji sanjajući o humanom društvu i slobodi?! Zamisli samo radničke igre, mogućnost da spavaš gde hoćeš, lakoću prelaženja prostora, ljubav prema drugom, drugačijem?! A šta imamo danas?!

    Horde obezličenih degenerika, profit kao vrhunsko načelo u svemu, interes kao znak prepoznavanja, sumnju u sve što nas okružuje, strah, iživljavanje, nezasitost, zavist. Imamo gomile drogiranih idiota koji hodaju po zemlji kao po deponiji gledajući šta mogu da iskoriste i bace?!

    Teško je bilo napraviti sve to, osmisliti, pomiriti nepomirljvo a lako srušiti, upotrebiti naoštrene noževe i od jedne od najcivilizovanijih država napraviti najvarvarskiju. Koliko je samo ljudskih kultova uništeno i od internacionalnih svedeno na lokalni karakter. Recimo kult glumaca od Ljube Tadića, Bekima Fehmiua, Šovagovića, Šerbedžije pa do Mije i Čkalje, Bate i Borisa Dvornika. Kult muzičara i muzičkih grupa od Ive Robića, Ibrice Jusića, Đorđa Marjanovića pa do Korni grupe, Indeksa, Bijelog dugmeta. Kult pisaca od Andrića, Selimovića, Kiša, Pekića. Kult sportista od Ducija Simonovća, Mirze, Ćose, Džaje. Kult radnika, kult poštenja, kult borbe za opšte dobro, kult čoveka, kult ljudskosti..

    Verovali smo da smo se borili za nas svih ovih godina, dok smo se, u stvari, borili za njih. Što smo mislili da smo jači bili smo sve slabiji, što smo bili bliži pobedi mi smo, u stvari, sve više gubili i gubili, ni ne sluteći kakav nas kolektivni poraz očekuje.

    Upravo doživljavamo taj poraz.

    Duh četništva, ustaštva ponovo provejava. Umesto da gradimo budućnost mi tražimo najmračnije detalje prošlosti, brojimo tuđe mržnje zaboravljajući vlastita prijateljstva. Umesto najlepšeg tražimo ono najgore. Umesto za ljubav prikupljamo činjenice za mržnju. Ukoliko ništa ne pronađemo onda izmišljamo, dodajemo, preuveličavamo.

    A i tako to obično biva, čim svako za sebe misli da je u pravu, znači da niko nije u pravu, niti će ikada biti jer ga ne zanima onaj drugi.

    Nabrajaju se zločini tzv. komunizma ne sluteći zločine kapitalizma koji su mnogo veći, koji zagađuju svaku poru društva i čoveka. Ko će da im objasni da osim njihovih nezasitih stomaka i ograničenih umova postoji i nešto drugo? Ko će da im priča o staroj Jugoslaviji, svim tim čudima, ko će da ih nauči da poštuju sebe i sve oko sebe?! Naviknuti su da sve neko treba da im daje a šta su oni dali ovom svetu? Šta osim pohlepe i sebičluka?!

    Svi se sada podsemavaju iz svojih mišijih rupa prisećajući se vremena kada se živelo. Koliko samo sujete, primitivizma, pakosti?! Koliko samo ničega u beskrajnoj močvari svega i svačega koja guta sve pred sobom. Umesto dana rada počinje da se slavi noć veštica, umesto dana oslobođenja počinju da se slave dani porobljenja. Još nas generacije novih istoričara uče da je bolje da smo sarađivali sa nacistima.

    Tadašnji fašizam je pobeđen, neprijatelj je bio poznat a ko će da pobedi ovaj današnji, naizgled nevidljivi, koji razara sve pred sobom od vazduha, hrane, biološkog i kulturnog bića čoveka? Sve je više fašista koji ni ne znaju da su fašisti, uništavaju svojim prisustvom sve što dotaknu? Gde je zanos, gde su ideje, gde je žrtvovanje, gde su se sakrile nada i sreća?! Svako veliča svoju ličnu priču skrivajući sve drugo. Ko će ponovo da objedini sve ljude i da ih ubedi da su ljudi a ne zveri?!

    Preuzeto iz lista "Borba"
    cazin - 78294 - 21.10.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Fikret Abdić


    prepiska - 78286 - 20.10.2012 : Stari Blizo Blizo - best (2)

    Nekada bilo 19. oktobar 2012.


    Na kompjuteru sam svakodnevno, uglavnom u jutarnjim satima, kad pijem kafu i čitam dnevne novine sa naših prostora, kako naših tako i njihovih. Ali i to brzo prođe, jer u sarajevskim novinama čitaš uglavnom napade i optužbe na Republiku Srpsku. Najviše napada dolazi preko "Dnevnog avaza"...

    Ponekad pogledam i neke video snimke. Nedavno sam gledao video snimak jednog čovjeka iz Sarajeva. Nekadašnji, a valjda i sadašnji, glumac poznat po onoj " On meni nema Bosne" bio je gost Senada Hadžifejzovića. Onog Senada, koga sam dobro zapamtio poslednjeg vikenda aprila mjeseca '92 godine. Senada koji se tog vikenda sav predao i uvuko Aliji i Ejupu u...

    I sada je Senad imao svog gosta, sarajevskog glumca, koga je na početku pitao: "Ima li Bosne?"

    Razočaran na sredinu u kojoj živi, glumac je odgovodio : "Bosne ima, ali gruntovno. "

    Ali je glumac pored mnogih pitanja koje mu je postavljao Senad, sada upitao Senada:

  • "Zašto vi ovde u Sarajevu upirete prstom u Banja Luku i Republiku Srpsku, kad ona, Republika Srpska, živi kao svaka pravna država?"

    Ovo njegovo kazivanje ima i na video snimku.

    O tom glumcu slušao sam neke ratne priče, ne baš dobre za Srbe. Ali sada, kad se on našao u klještima (jer su mu ženu istjerali s posla), onda se okrenuo na drugu stranu, uzjogunio se. Možda nisam u pravu, ali...

    Kao i obično, naveče pogledam dnevnik RTVRS i neku interesantnu emisiju, kao što je i ova koju ću pomenuti.

    Dakle, juče, 19. oktobra 2012. godine, kiša sitna tako rominja, da mi ne dozvoljava da iziđem vani u šetnju, da malo protegnem noge. Ne znam šta da radim od dosade, jer ne mogu ležati tokom dana i gledati i tu dosadnu TV na kojoj pored "Presinga", "Pečata" i "Nekad bilo" i onako nema nešto značajno.

    Zbog toga uzeh jedan časopis u kojoj se nađe jedna ukrštenica, koju bi htjeo pokušati riješiti, ali i ona nije velika, a ni teška. Prođe i to brzo. Supruga mi ko naredi da joj nešto pomognem. Završih naredbu i u tom trenutku poče Radio dnevnik, pa zatim TV dnevnik. Poslije TV dnevnika usledila je emisija: "Nekad bilo". Bio sam znatiželjan da vidim o čemu se radi. Emisija direktno iz doma Fikreta Abdića Babe iz Rijeke, u Hrvatskoj.

    Žao mi je zaista što ne znam da to postavim na ovaj forum, jer se Fikret Abdić - Babo kako kaže, zahvaljuje RTVRS, što mu je omogućila da se prvi put oglasi u javnosti preko RTVRS.

    Babo je bez dlake na jeziku počeo svoju priču. Slušajući njega pridružila mi se i supruga. Iz njegove priče sada je zaključak još jasniji.

  • "Ko je počeo prvi?"

    Skoro sat vremena Babo je govorio o uzrocima rata u Bosni. Postoji video snimak od ovog datuma.

    Po završetku emisije "Nekad bilo", kao i obično kad nešto naučiš, teško se odvići od toga odoh na ovu stranicu gdje ću nego prvo na "Najnovije". Vidim snimak o dobrovoljcima u poslednjem ratu u Bosni i Hercegovini. Odgledao sam ga potpuno i kroz gledanje vidim dvojicu mladih ljudi dobrovoljaca kako, iako ne razumijem jezik, pričaju o svom učešću u ratu u Bosni. Na kraju posjetiše i grobove svojih poginulih drugova. Pomoliše se Bogu i zapališe svijeće. Iz tog video snimka iskrsla su mi i ova po meni važna pitanja:

  • "Gdje su sahranjeni Ruski borci dobrovoljci? Ko li se brine o njihovim grobovima? Da li su i oni u Vojničkom groblju Zejtinik na Sokocu? Da li su oni u Vertualnom groblju? Ne znam da li sam u ovom opisu jasan. Ako nisam, dozvoljavam korigovanje.

    Pozdrav svima, Stari

    Poštovani,

    kao što napisah u tom prilogu koji si gledao, oko petnaestak ruskih dobrovoljaca je sahranjeno u Miljevićima. Samo jedan je sahranjen na Vojničkom groblju u Sokocu. Svi se nalaze u Virtualnom groblju.
  • izreke - 78285 - 20.10.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (0)

    Narodna poslovica


    Da Bošnjaka ukrštaš sa Rusima 3000 godina, ne bi od njega mogao napraviti čoveka...
    plemena - 78284 - 20.10.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (1)

    Pivljani


    Hercegovina cio svijet naseli a sebe ne raseli

    Piva je mala, njena su prva naselja malobrojna, ali Pivljana ima po svim srpskim krajevima...

    Pivljani

    Adžić, Avrić, Alimpić, Arsić, Bauer, Božić, Bortić, Burmazović, Vasić, Vladimirović, Vuković, Gajić, Gajčanski, Gazibarić, Geratović, Damjanović, Dobošarević, Drenovac, Dukić, Živković, Ilić, Kojić, Kovačević, Lukić, Makević, Maksimović, Marjanović, Maričić, MataloviĆ, Mačvan, Mašić, Milekić, Milutinović, Mirković, Mostić, Nešić, Novković, Pajtić, Pavlović, Pejkić, Perić, Perišić, Popović, Radišić, Radovanović, Rakić, Reljić, Savatić, Savić, Savković, Sandaljčević, Simić, Spasojević, Stanković, Stojinović, Stokić, Tomić, Đukić, Đokić, Đorđević, Jošilović, Janković, Jelić

    Muslimani pivljani

    Uz navedena prezimena spadaju još i:

  • PUZI iz (Rvi, Vlasonje, Đurašići, Džurovo, Izbičanj) slavili sv. Nikolu,
  • ZUKANOVIĆI iz Božurev do slavili sv. Jovana
  • ODZIĆI iz Nevesinja , Crkvice Odzića, Glavica, slavili sv. Đorđija
  • SMAJIĆI
  • ŠABANOVIĆI D. crkva , Božurev do , slavili nekada sv. Jovana
  • ŠAINOVIĆI


  • Podgorini Pivljani u valjevskoj Kolubari

  • PIMIĆI njihov rod su:(Panići, Brankovići, Antonijevići, Stankovići, Adamovići). U selu Dupljaju, svi slave sv. Jovana
  • TERZIĆI u selu Klanici slave sv. Jovana sa njima su rod Mijativići, Mosorovići, Ristići
  • DUDIĆI rod sa Dzodićima, u Klincima slave sv. Đorđija
  • TODORROVIĆI u Ključu i Đuričići u Rajkoviću doseljeni u prvoj pol 18 veka, slave sv. Đorđija
  • PIVALJEVIĆI I TANASIJEVIĆI u Ključu, doseljeni 18 vek , slave sv. Đorđija
  • PERIŠIĆI u Sušici(kolubara) doseljeni poč. 18 vek.. slave sv. Đorđija
  • VUJIČIĆI I ALIMPIĆI u Tuđinu doseljeni poč. 18 vek, slave sv. Đorđija


    Pivljani u Sarajevskom polju

  • JOŠILOVIĆI u Dolcu, doseljeni pre 135 god, u Pivi se zvali PIJUCI, slave sv. Arhangela
  • VASIĆI u Lukavicama, Krupcu i Staroj gori, Kijevu i Poljanama od ADZIĆA su slave sv. Jovana
  • ANIĆI u Nedžarićima od Vasovića
  • Radojevići u Lužanima doseljeni pre 80 god, slave sv. Nikolu..
  • ŠOJE u Osijeku od Bajovića , slave sv. Nikolu,
  • Čepici u Osijeku od Aprga , slave sv. Iliju
  • MIĆIĆI u Reljevu od Boškovića slave sv. Nikolu
  • MOČEVIĆI u Slatini od Adzića , slave sv. Jovana
  • JEVTANOVIĆI u SARAJEVU , slave sv. Savu

    Pivljani u Hercegovini

    STAROVIĆI, SLIJEPČEVIĆI, POPOVIĆI I DAVIDOVIĆI u Samoboru slave sv. Savu


    U Srebreničkom srezu ima KRUNIĆA pod imenom TOMIĆA I MILIČIĆA, prvo su se odselili iz pive u Peć, a potom u Srebrenicu


    U VIŠEGRADSKOM Starom Vlahu Pivljani su: STAŠEVIĆI I TOTIĆI u Prijevorcu i JOVANOVIĆI u Zubaču, svi slave sv. Jovana. Ove tri porodice su istog roda, a rod su i sa JELISAVČIĆIMA iz Bioske iz Užičkog okruga. Svi navedeni su od BAJAGIĆA IZ PIVE..
  • plemena - 78263 - 19.10.2012 : Nenad Stevović Podgorica - best (1)

    Prezime Dobrilović


    U Dečanskoj Hrisovulji I, II i III od 1335-1345. godine popisan je veliki broj crnogorskih i srpskih porodica. Dečanski Hrisovulj je zlatopečatna povelja kralja Stefana Dečanskog, napisana povodom izgradnje manastira Visoki Dečani koji su gradili kotorski neimari. Kralj je manastiru kao svojoj zadužbini darovao čitava sela za izdržavanje, kmetovi su plaćali porez manastiru. Sa prostora Huma, Zahumlja, Trebinja, odnosno današnje Crne Gore i istočne Hercegovine, naseljene su u oblast Dečana mnogobrojne crnogorske i srpske porodice. One su se kasnije pod pritiskom Turaka naselile na sjever i zapad. Od tih mnogobrojnih porodica koje su popisane u Dečanskoj Hrisovulji i danas su aktivne mnoge pod istim prezimenom sačuvanim još od XIV vijeka. Među njima je i neosporno crnogorsko prezime Dobrilović koje je u Dečanskim Hrisovuljama navedeno kao očinstvo.

    Dobrilovići u Njegušima važe za veoma staro bratstvo. O njihovom porijeklu u Njegušima ima različitih predanja, ali ni jedno nije pouzdano da bi bilo i naučno valorizovano.

    Pomen ovoga prezimena nalazimo u Njegušima 1437 - 1438. godine. Dobrilovići su živjeli u Njegušima, Dobroj Župi, Kosijerima i Pecinji ("za brdu k Bokovu"). Njihovi potomci su odselili u Poprate i Lipu i tamo su pod prezimenima:Vujović, Milanović, Popović, Živanović, Grujić (izumrli); od odseljenog u Popratima jesu Đuranović (na Lipi), Sredanović, Vukić i Rajević, a u Oćevinama (Dropska Župa - Cetinje) prezivaju se Đuranović. Kasnije su odselili u Vasojeviće, pa ponovo se jedini nasele u Oćevine. Od ostalih potomaka u Đuriškoj Rijeci jesu Đuričanin, a kod Berana naseljeni su kao: Popović, Pajković i Tomašević. Dobrilovićima u Njegušima pripada i ogranak - brastvo Radmilović.

    Dobrilovići su vjerovatno s Njeguša iseljeni i u Gluhi Do (Crmnica), "gdje su se prozvali i Dobrilović = Šuster, zagranci Šuster i Ćetkoviće sa Drešicima (7 kuća) koji su se njima pribratili"

    Dobrilovići su kao brastvo Cetinjskog plemena (vjerovatno razgranjavanjem doseljeni sa Njeguša) bili zasigurno još od kraja 15. vijeka što svjedoči i Jovan Erdeljanović. 2

    Dobrilovića ima iseljenih u Boku, u Dobrotu u XVI vijeku iz Zalaza - Njeguši.

    Dobrilovića vjerovatno istog porijekla ima iseljenih i u Perast.

    Dobrilovići se pominju kao brastvo plemena Dobr(sk)o Selo. Dobrsko Selo je stara župna oblast koja se u srednjem vijeku zvala "Dobro" i ono je zahvatalo dio današnjeg plemena Ceklin. U sudsko-notarskim spisima staroga Kotora 1489. godine, pominju se Dobrilovići - Dobrskog Sela - Dobrljani. Oni se pominju kao doseljenici u Dobrsko Selo, prema narodnom predanju koje je zabilježio R. Kovijanić, Dobrilovići su od domicijalnih Gorevuka koji su naseljeni u Dobrsko Selo preko Njeguša i Kotora odmah po doseljavanju u Dobrsko Selo dobili neke zemlje u Dobrskom Selu i Dobrskoj Župi, da se na njih nasele. Pretpostavlja se da su (i) ovi Dobrilovići kao i ranije doseljeni Gorevuci porijeklom sa Njeguša. 4. U svom istraživanju Jovan Erdeljanovič takođe pominje Dobriloviče u Dobrskom Selu: "Tjesnim vezama između Dobrskog Sela i Dobrske Župe vrlo mnogo je doprinjelo i tlo, što glavnu masu ovoga plemena, čine dva velika brastva, koja su ujedno i njegovi najstariji stanovnici. To su Gornjevučani (51 dom) i Dobriloviči (61 dom). Od 168 domova, koliko ih ima u cijelom plemenu, oni sa svojih 112 domova čine skoro tri četvrtine. U predjelu Dobrskog Sela ima 124 doma (od toga 42 Gornjevučana i 34 Dobriloviča ), a u Dobrskoj Župi 44 doma (od toga 27 Dobriloviča i 9 Gornjevučana)"

    Dobrsko Selo - Dobrljani su vremenom postali pleme. Po pravilu: više brastava istog ali i različitog porijekla činilo je pleme. Crnogorska plemena su uslijed istorijskih okolnosti stvorena po pravilu više aglomeracijom nego srodstvom, što je i bio slučaj sa Dobrskim Selom "Saplemenjavanje" starinaca i doseljenika je uvijek bilo brzo i efikasno, tako da su se na taj način svi doseljenici u plemensku zajednicu, po pravilu integrisali veoma brzo. Dobrsko selo je imalo plemenske glavare; plemensku skupšinu, koja je javno kontrolisala plemenske poslove; plemenske sudove i druge upravne organe. Na čelu plemena bio je plemenski knez koji je nesumljivo biran iz redova " jacića", odnosno jačih i brojnijih brastava, u ovom slučaju od Gorevuka i Dobrilovića. 5

    Kao iseljenici iz Dobrske Župe, u Zeti, selu Kurilu, prozvanom Dejan (1934. godine) pominju se Dobrilovići, odnosno njihovi ogranci. 6 Vukota i Akim Miljanić tvrde da su u selu Kurilu razgranati u Čanjotić = Đurašević. 7. U Zapisima o Zeti, Ilija-Peko J. Peličić, u odjeljku o starosti naselja i stanovništva navodi da u naselju nema stanovnika starijih od kraja Prvog svjetskog rata "stare porodice su izumrle između ostalih jesu i Otaševići od koje je bio prije 90 godina pop Đuro Janjetić iz Dobrske Župe, koji potiče od tamošnjih Dobrilovića". Porodice Janjetić i Kulić jedan rod su sa Davidovićima. Kulići se zovu zato što su nekad živjeli u Kulama na Žabljaku. Sada se neki od ovih Kulića zovu Đuranovići. 6

    Dobrilovići u Drobnjacima su porijeklom od starog crnogorskog plemena Novljana u Drobnjacima, od njih su u 16. vijeku iseljeni Dobrilovići kod Čajniča (koji pod ovim prezimenom više ne postoje u Čajniču) i dalje ka sjevero-zapadu ka Glasincu (Romanija) pod prezimenima: Janković, i kao Šarović i Gluvić. 8/9

    Dobrilovići su iz Crne Gore naseljeni u bosansku Krajinu u selo Vrelo, u Bihaćkoj opštini, smješteno sjevero-istočno od Bihaća prema Cazinu. Slave Sv. Georgija - Đurđev dan i porijeklom su iz Crne Gore; Dobrilovića u Bosni ima samo još u selu Sokolovići, podno planine Devetak, istočno od Glasinca. Slave Sv. Georgija - Đurđev dan i porijeklom su iz Crne Gore. Njihovo porijeklo ne mora biti istovetno sa Dobrilovićima iz Sela Vrelo jer su vjerovatno u pitanju dvije odvojene seobe dijelova bratstva Dobrilovića iz Crne Gore.

    Ako krsnu slavu uzmemo kao parametar za određivanje porijekla, Dobrilovići u Bosni su porijeklo iz Drobnjaka ili Pive a sa istom vjerovatnoćom ih možemo povezati sa Dobrilovićima iz Stare Crne Gore. Ono što nedvosmišleno potvrđuje njihovo crnogorsko porijeklo je to da je Glasinac i čitav prostor do Devetka - istočno i Romanije - zapadno tradicionalno crnogorsko migraciono područje, koje je naročito bilo aktivno tokom 18. i 19. vijeka.

    Najveći broj crnogorskih prezimena sa prostora Glasinca do istočno - Devetka i zapadno - Romanije vezan je za Pivu, Drobnjak i sjever Crne Gore, mada u značajnom procentu srećemo prezimena iz ostalih kontinentalnih djelova Crne Gore.

    Dobrilovići žive u Srbiji u Salašu Crnobarskom u Mačvi pod prezimenim Ćupić, gdje su došli iz Pive. Jedno vrijeme živjeli su na Goliji. 10

    Dobriloviće u Hrvatskoj srećemo u Dubrovniku, odnosno u Omišu 1498. godine. Mnogo kasnije na prostoru Jadrana, prezime Dobrilović srećemo tek 1660. godine.

    Dobrilovići su i sredinom 20. vijeka, živjeli u Hrvatskoj (po popisu 1948. godine) i nastanjivali su: okolinu Poreča i Pazina na poluostrvu Istri; okolinu Zagreba i obližnjeg Jastrebarskog. 12

    Rezime:

    Dobrilovići u Crnoj Gori: najstariji su u Drobnjacima, potomci starog crnogorskog plemena Novljana. U Njegušima, kao poseban rod, pominju se 1437-38. godine i odatle su dijelom nešto kasnije iseljeni u Cetinjsko pleme, Dobrsko Selo-pleme, Gluhi Do-pleme (Crmnica) i Zetu, kasnije i u Vasojeviće.. . Dobrilovići žive i u Pivi i o njima zbog nedostatka izvora ima najmanje podataka.

    Dobrilovići su veoma razgranati pod različitim prezimenima u Crnoj Gori, u Čajniču - Hercegovini i u Mačvi - Srbiji. U Bosnu su doseljeni iz Crne Gore i vjerovatno su istog porijekla Dobrilovići u Hrvatskoj - za koje postoji najmanje podataka.

    LITERATURA

    1. Pavle Ivić, Milica Grković, Dečanske Hrisovulje, Novi Sad, 1976.

    2. Dr. Jovan Erdeljanovic, Stara Crna Gora, Etnička prošlost i formiranje crnogorskog plemena, Beograd, 1976

    3. Andrija Jovićević, Riječka nahija u Crnoj Gori, srpski etnografski zbornik, Naselja srpskih zemalja, knjiga 7, SKA, knjiga 27, Beograd, 1911.

    4. Risto Kovijanić, Pomeni Crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima, knjiga druga, Titograd, 1974.

    5. Branislav Đurđev, Postanak i razvitak brdskih, crnogorskih i hercegovačkih plemena, Titograd, 1984

    6. Ilija-Peko J. Peličić, Zapisi o Zeti, Sabor Zete, Golubovci / Beograd, 1987.

    7. Vukota Miljanič / Akim Miljanič, Prezimena u Crnoj Gori, Beograd, 2002.

    8. Andrija Luburič, Drobnjaci pleme u Hercegovini, porijeklo, prošlost i etnička uloga u našem narodu, Beograd, 1930.

    9. Nikola N. Tmič, Pleme Drobnjak; - u rukopisu

    10. Dr Obren Blagojevič, Piva, Beograd, 1971.

    11. Đorđe Janjatovič, Prezimena Srba u Bosni, Sombor, 1993.

    12. Dr Velimir Mihajlovič, srpski prezimenik, Novi Sad, 2002
    deblokada - 78242 - 18.10.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (5)

    Pomoć Semizovačkom bataljonu


    Nakon vraćanja izgubljene teritorije tog kobnog petnaestog juna '95 od strane Semizovačkog bataljona u kojem su najveći teret i gubitke u kontra-napadu imali pripadnici Specijalne policije, nastale su nove nevolje za 3. sarajevsku brigadu. Zbog tog nemilog događaja trebalo je smjeniti dotadašnjeg komandanta Semizovačkog bataljona, R. Jankovića, koji je u vrijeme gubljenja teritorije, putem radio uređaja neprekidno izvještavao višu komandu da je linija stabilna i da se on nalazi sa borcima na liniji, a da je samo potrebno pojačati dijelove terena na koje se pretpostavljalo da bi mogao početi neprijateljski napad.

    Nakon što se linija konsolidovala, među borcima su kružile priče da je R. Janković za vrijeme gubljenja teritorije bio u Kiseljaku i odatle se javljao komandi brigade.

    Semizovački bataljon do momenta gubljenja svoje teritorije bio je brojčano najveći, a po vojnim uspjesima možda i najjači bataljon u 3. sarajvskoj brigadi. Zbog rasula vojske, gubljenja kontrole komandovanja i teritorije, Bataljon je došao u situaciju da ponovo mora da vrši mobilizaciju. Krivicom njihovog komandanta zbog velike i neoprostive greške, Bataljon je izgubio onu svoju vrijednost i poštovanje koje su u toku rata stekli svojom hrabrom i junačkom borbom.

    Kada se govori o njihovim vojničkim uspjesima, treba spomenuti da su najzaslužniji borci ove jedinice bili pripadnici Jurišnog voda, koji je nizao uspjehe u svim borbama na kojima je učestvovao u vanjskom i unutrašnjem prstenu Sarjevskog ratišta.

    Komanda Brigade je pronašla rješenje za smjenu komandanta i u najtežim trenucima na to mjesto u mjesto R. Jankovića dovela poručnika Lazu K., koji je do tada bio jedan od najpouzdanijih operativaca u Brigadi.

    Lazo je preuzeo Bataljon sa polupraznim linijama, a rovovi koji su u tom momentu bili popunjeni, nalazili su se ljudi koji do tada nisu imali iskustvo u borbama, ljudi iz radne obaveze i čuvari važnijih objekata po Vogošći. Bili su to uglavnom roditelji naših boraca. Iako neadekvatno opremljeni odjećom, obučomi i naoružanjem za borbu u tim teškim vremenskim uslovima, zbog neprekidnog padanja kiše, od tih staraca smo mogli da čujemo samo ohrabrujuće riječi. Jenom prilikom sam u razgovoru sa jednim od tih po meni velikih heroja, čuo kada kaže:

  • "Ne bojte se djeco moja! Dok smo mi živi muslimani ovuda sigurno neće proći, jer mi, sve i da hoćemo odavde ne možemo pobjeći. Zato nam samo dajte dovoljno municije a nama će samo preostati da se borimo za životu i ovu liniju".

    Koliko je meni poznato ovaj čovjek danas živi u Vogošći pa neću pomenuti njegovo ime ali ako prati ovaj sajt on će se sigurno prepoznati.

    Pošto je moj brat preuzeo Semizovački bataljon, i ja sam smatrao da sam obavezan da mu pomognem jer je i on meni pomogao u mnogo teških situacija. Lazo je u kratkom vremenskom roku uspio da utvrdi koliki je broj ljudi koji se ne javljaju u komandu da budu raspoređeni po liniji. Napravio spisak ljudi sa adresama stanovanja, poslao u Vojnoj policiji sa zahtjevom da se borci sa spiska ne hapse, nego da se obavjeste o datumu i vremenu kada će biti odžana smotra Semizovačkog bataljona. U Vojnu policiju je stigao spisak sa preko 200 imena boraca Semizovačkog bataljona. Zbog nedovoljno vozila za izvšenje ovog zadatka, Vojnoj policije je trebalo nekoliko dana da se obiđu svi borci i obavjeste o zakazanoj smotri u bataljonu.

    Nakon što su svi borci obavješteni, održana je smotra ispred Osnovne škole "Braća Ribar" u Semizovcu. Na smotri je, osim boraca koji su obavješteni, bila prisutna i kompletna komanda Semizovačkog bataljona, major Radić kao zamjenik komandanta Brigade, te Gali i ja sa jednim odjeljnjem borbenog voda Vojne policije.

    Drugi zadatak koji sam dobio od novog komandanta Semizovačkog bataljona Laze, bio je da preuzmem tri rova na Kameničkim stijenama, i da ih držim kao zonu odgovornosti Vojne policije, da vršim smjenu po svom nahođenju do konačnog vraćanja boraca Semizovačkog bataljona na tu liniju.

    Zadatak je izdat u toku noći. Oko 22:00 zvoni vojni telefon u mojoj kancelariji. Pošto su vremena bila nepredvidiva, ja sam već bio u vojničkom krevetu, kako bi bio odmoran u slučaju uzbune. Ustajem iz kreveta i javljam se na telefon. Sa druge strane začuh dobro mi poznat glas, u to vrijeme vječiti dežurni u komandi Brigade, V. Ćetković mi kaže:

  • "Diži vojsku i idi kod brata da popuniš liniju".
  • "Koji dio linije?" - upitah ja.
  • "Ne znam" - odgovara on - "idi dolje pa ćeš saznati. Samo znam da ti treba desetak ljudi, i da ćeš jedno vrijeme držati taj dio linije i vršiti smjene na njemu".

    Šaljem vozača sa "Nisanom" da ide po Garu, koji će voziti tamića, a potom podižem na uzbunu odjeljenje Saobračjnog voda, koji je bilo u pripravnosti u prostorijama VP. Borci, kao da su očekivali ovakvu naredbu i, za veoma kratko vrijeme su bili spremni za pokret. Postrojavam policajce i u ratni dnevnik upisujem borce koji su krenuli na ratni zadatak. Kako je već nekoliko dana padala kiša, napominjem borce da sa sobom obavezno ponesu i šatorsko krilo jer bi se moglo desiti da dio linije koji ćemo držati bude bez krova nad glavom.

    I tako, dok smo obavili pripremu za pokret, Garo je već stigao u prostorije Vojne policije. Izdajem naredbu za pokret. Garo pali Tamića, a ja "Nisana" i krećemo prema Semizovcu. U toku vožnje zovem Lazu sa radio uređajem. Javlja se on, a ja ga pitam:

  • "Buraz, gdje teba da dođem sa vojskom?"

  • "Na Kameničkim stijenama" - odgovara on.
  • "A kako mogu doči do tamo?" - upitah ja.
  • "Onim istim putem na kojem ste prije par dana upali u muslimansku zasjedu, ali ovaj put morate ostaviti vozila na glavnom putu jer će neprijatelj da primjete farove pa će vas poklopiti sa artiljerijom!"

    Ja se naježih i na samu pomisao na taj nemili događaj. Ponovo ga upitah:

  • "Ko će nas tamo čekati da nas uvede u rovove koje treba da popunimo?"
  • "Ja" - odgovori on kratko i jasno.
  • "Dobro! Javiću ti se kada budemo dovoljno blizu" - odgovorih ja i završih razgovor.

    Sa vozilima smo stigli do puta za koji mi je Lazo rekao da treba ga ga koristim da bih stigao do linije. "Nisana" sam parkirao pored puta a Gari rekoh da se sa Tamićem vrati u prostorije VP. Nakon toga se u koloni po jedan lagano uputismo putem uz brdo. Put je bio krivudav, pa smo strmi nagib lako savlađivali. Kiša je neprestano rominjala, pa smo se pokrili sa šatorskim krilima kako bismo ostali suvi.

    Prvi dio puta smo lako savladali, ali smo potom ušli u dio terena na na kome je bila nedavno isječena šuma. Javih se Lazi i rekoh mu da više nema puta i pitao ga kako da dođemo do tih rovova?

  • "Super, pa vi ste blizu! Idite pravo prema vrhu još nekih 700 metara i stići ćete do mene. "

    Tmurni oblaci su napravili noć još tamnijom, pa nam je to dodatno otežavalo kretanje. Zbog slabe vidljivosti, borcima sam rekao da podignu noćne nišane na puškama, da ne žure i da neprekidno imaju kontakte sa borcem ispred i iza sebe, kako bi bili sigurni da niko nije zaostao.

    Kolona je polako napredovala prema vrhu. Kiša je učinila svoje, pa je teren postao jako klizav pa je stalno neko od boraca posrtao i padao, nakon čega bi se začuo gromoglasan smijeh. Izgledalo je kao da smo pošli na izlet a ne u borbu. Bilo mi je drago da su borci raspoloženi i da to pokazuju i u ovim teškim trenucima.

    Nakon više od jednog sata iscrpljujućeg kretanja, ponovo pozvah buraza preko radio uređaja. On me preduhitri i upita me:

  • "Buraz, pa gdje ste do sada?"
  • "Evo nas buraz, prešli smo nekoliko kilometara a još nema vrha brda" - odgovaram ja.
  • "Dobro, dobro! Samo vi nastavite dalje, tu ste vi blizu" - kaže on.
    Ja onako ljut zbog svega što nam se dešavalo tih dana, počnem da vičem na njega:
  • "Nemoj buraz da me i ti zajebavaš, već sam prešao više od tri kilometra, a ti si mi rekao samo sedamsto metara!"

  • "Ej buraz" - kaže on meni - "zaboravio sam da ti kažem da je to sedamsto metara vazdušne linije!"

    Nakon toga, Lazo poče da se smije. Iako sam bio pomalo ljut zbog situacije u kojoj sam se našao, jer je ova popuna mogla da se obavi i u toku dana a ne u sred noći, počeh i ja da se smijem jer sam shvatio da se moj brat bojao da ću odbiti naređenje i neću doći da mu pomognem u popuni linije, pa mi je slagao za tačno rastojanje do linije.

    Tu smo ponovo zastali da se malo odmorimo. Nakon kraće pauze, nastavili smo da se i dalje krećemo ka vrhu brda. Iz straha da se ne vratimo nazad, Lazo nam je krenuo u susret i ubrzo smo se susreli sa njim. Nakon što je vidio da se borci ne ljute na njega zbog napornog noćnog marša, zadovoljno se okrenuo i poveo nas prema rovovima.

    Kada smo stigli na vrh brda, bilo je negdje oko 2 sata po ponoći. Bili smo mokri i blatnjavi od silnog padanja u blato. Lazo nas je izveo na rovove koje smo bez oklijevanja odmah popunili. Nakon što sam rasporedio borce, obišao sam i susjedne rovove da vidim sa kim smo u kontaktu. I baš zbog toga mi je i postalo jasno zašto smo baš mi morali da popunimo upravo taj dio linije. Pored toga što rovovi nisu bili pokriveni, na tom dijelu linije su se nalazili ljudi bez ratnog iskustva, koje sam već ranije pominjao i koji nisu imali adekvatnu opremu za zadatak koji su dobili. Na našu sreću, tih dana smo muslimanima već održali jednu dobru lekciju u lijepom ponašanju pa se nisu usudili da ponovo napadnu na taj dio linije.

    Nakon par dana, Semizovački bataljon je ponovo preuzeo svoju zonu odgovrnosti, smjenivši sve jedinice koje su izašle da im pomognu u držanju njihove linije. Semizovački borci su nastavili da se bore i brane Srpsko Sarajevo, upravo onako kako je to taj herojski bataljon radio tokom čitavog rata!
  • srpske_izreke - 78240 - 18.10.2012 : Aleksandar Makedonski Lazarevac - best (1)

    Narodna umotvorina


    Ko zaspi sa dupetom koje svrbi, probudi se sa prstom koji smrdi.
    prepiska - 78238 - 18.10.2012 : Stari Blizo Blizo - best (2)

    Susret Srba Sarajevsko-romanijske regije


    Poštovani Krajuišnik-Kičiner,

    Koliko sam se samo obradovao da ću nakon dvadesetak godina vidjeti mnogo mojih drugova i poznanika koji žive u Kičineru i Torontu, još više sam se razočarao u snimak koji nam je ponuđen.

    Znam da snimatelj nije profesionalno lice, ali ako je već htjeo da nam predoči naše zemljake u dalekoj zemlji Kanadi, onda je trebao da malo uspori snimanje, kako bi mogli bar nekog prepoznati. Ovako je ispalo kao da je sa kamerom trčao pored gostiju koji su sjedili za svojim stolovima.

    Iskreno rečeno, nisam prepoznao nikoga od onolikog broja prisutnih. Ipak vjerujem da će drugi uspjeti pronaći nekog od svog roda ili poznato lice.

    Hvala ti i za ovo što si nam ponudio.
    Pozdrav svima, Stari.
    zaboravljeni - 78234 - 18.10.2012 : Nenad NS - best (4)


    Русские Белые Волки в Боснии и после войны

    Intervju za rusku NTV dobrovoljca VRS iz Rusije i pripadnika slavnog odreda Bijeli vukovi. Koliko sam razumeo radi se borcu po imenu Jurij.



    Za razliku od muslimana koji su mudžahedine slali redovno tamo gde je najtvrđe, Jurij je na 02:12 rekao jednu divnu stvar koja objašnjava mnogo toga. Na pitanje novinara:

  • "Da li su vas Srbi slali na najpasnija područja?"

    Jurij je odgovorio:

    "Ne, sve je bilo na dobrovoljnoj bazi. Oni nam kažu da se ide u akciju pa ako želiš ideš ako ne želiš ne ideš!"

    YU čaure su JNA porekla ( PPU je 93-95 imao 2/3 radnika na prinudnom odmoru i ako su uopšte pravili municiju onda sigurno nisu radili vojni program)

    Ruske konzerve i ruski automat su verovatno iz Ruskog kontigenta mirovnjaka jer ako su bili upola loši kao 2000. na Kosovu onda odgovorno tvrdim da bi prodali majku za dolar i da su za par cigara trave bili spremni da daju bilo šta od opreme što su domaći kriminalci koristili. Ukrajnski kontigent je bio takođe naoružan post-sovijetskim puškama i onim Kalašnjikovim u NATO kalibru a oni su na nekim mestima bili otvoreno na muslimanskoj strani i po onome što sam čuo su čak otvarali vatru na VRS u okolini turskih enklava.

    Nenade,

    mnogo ti hvala na ovom poučnom prilogu!

    Ovaj reportaža je napravljena od priloga snimljenih u zadnje dvije godine rata, kao i u vremenu nakon završetka istog.

    Za mene je najinteresantniji kadar u kome se u vojničkim uniformima pojavljuju čak dva srpska heroja: Srđan Knežević i Saša Rus.

    Srđan Knežević se pojavljuje još jednom - u svom kafiću na Palama nakon završetka rata.

    Evo i nekoliko interesantnih misli iz ove reportaže:

  • "Mi predstavljamo Rusiju na Balkanu!"
  • "Beli vukovi zarobili od muslimana automat i metke proizvodene u Rusiji 1994. godine!"
  • "Kod muslimana nalazimo jugoslovenske čaure. Novac ne zna za granice!"
  • "Ruske konzerve nalazili i kod muslimanskih vojnika!"
  • "Dobijao platu od 20 maraka, a sada obilazi institucije Republike Srpske da dobije neku pomoć"
  • "Srbi nagradili Jurija Zlatnom medaljom za hrabrost. Njegovi drugovi dobili nagradu da leže ispod ovih krstova!"
  • "Trideset ruskih dobrovoljaca poginulo u Republici Srpskoj. Polovina leži na groblju u Miljevićima!"
  • dijaspora - 78210 - 17.10.2012 : Krajisnik Kitchener - best (0)

    Susret Srba Sarajevske-romanijske oblasti


    Pozdrav svima koji posjećuju ovu stranicu i nadam se da će ovaj video uljepšati nekome dan. Ukoliko neko živi u blizini Toronta, 11. susreti su 20. 10. 2012. u Oplencu u Torontu. Živjeli!

    tuzla - 78208 - 17.10.2012 : Ratko Obrenovic Sokolac - best (1)

    Tuzlanska kolona












    zlocini - 78206 - 17.10.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (1)

    Crnogorci i hrvatski zločini nad njima


    judo - 78198 - 17.10.2012 : Mitar Krunic Sokolac - best (0)

    Prvenstvo RS za mlađe seniore


    Dana 14. 10. 2012. godine na Palama u dvorani PEKI održano je prvenstvo RS u džudou za seniore do 23 godine.

    Takmičari JK Sokolac Đurović Milorad i Strahinja Krunić ostvarili su zapažene rezultate i kvalifikovali se na državno prvenstvo BiH koje će se održati u narednom periodu.

  • U kategoriji do 73 kg STRAHINJA KRUNIĆ osvojio je 3 mesto
  • U kategoriji do 81 kg MILORAD DJUROVIĆ osvojio je 2 mesto
  • zaboravljeni - 78193 - 17.10.2012 : Aleksandar Milovic Visegrad - best (1)

    Tomo Milović


    Želio bih da se zahvalim ljudima koji su pisali o mom ocu, pogotovu što veoma malo znam o dešavanjima u Vogošći i doprinosu moga oca toj borbi.

    Tomo Milović je sahranjen u Srpskom Goraždu, na groblju pravoslavne crkve. Bilo bi mi drago kada bi me neko kontaktirao ko je poznavao moga oca.

    Vječna slava svim poginulim borcima u Vogošći.

    I još jedna ispravka! Tomo Milović nije bio samac. Otac me je sa mojom mamom i sestrom na početku rata avionom poslao za Beograd. On nije htjeo da pođe sa nama i ostao je da ratuje u Vogošći.
    dobra_knjiga - 78164 - 16.10.2012 : Stari Blizo Blizo - best (2)

    Zabranjena knjiga o Srebrenici, bahato kršenje ustava BiH


    15. oktobar 2012. Izvor: Tanjug

    BANJALUKA - Predsednik udruženja Istorijski projekat Srebrenica Stefan Karganović protestovao je zbog zabrane prodaje knjige tog udruženja "Srebrenica: falsifikovanje istorije" na Sajmu knjiga u Sarajevu, istakavši da je to bahato kršenje Ustava BiH.

    Karganović je saopštio da ta zabrane ne samo da kompromituje evropsku orjentaciju BiH, već u pitanje dovodi mogućnost njenog opstanka kao civilizovane zajednice.

    "Njihov nekulturan postupak ne samo da ozbiljno kompromituje evropsku orijentaciju BiH, već dovodi u pitanje i samu mogućnost njenog opstanka kao održive i civilizovane zajednice", navodi se u saopštenju.

    Karganović je rekao da to predstavlja i bahato kršenje odredbi Ustava BiH i Evropske povelje kojom se garantuju slobode štampe i govora.

    U saopštenju se navodi da je ovim incidentom, koji se dogodio na dan zatvaranja Sajma u subotu, 13. oktobra, teško povređeno ustavno pravo građana da kupuju i čitaju knjige po svom izboru, kao i pravo izdavača da čitalačkoj publici ponudi literaturu koja javnost interesuje.

    Karganović ističe da vlasti koje su ovakvo nasilje dopustile pokazuju svoju potpunu nesposobnost da vode argumentovanu debatu o Srebrenici.

    On navodi da je pred kamerama BHT1, koje su se navodno slučajno pojavile u kritičnom trenutku na štandu gde se prodavalo izdanje Istorijskog projekta Srebrenica, građanima bilo uskraćeno pravo da kupe navedenu knjigu, a da je koristeći nasilničke metode prodavcu zatim bilo zabranjeno da ovo izdanje prodaje i naređeno da ga skloni.

    Knjiga "Srebrenica: falsifikovanje istorije" je zbornik kritičkih eseja o događajima u Srebrenici 1995. godine iz pera deset uglednih domaćih i stranih autora, a vlasti Federacije BiH su 28. juna protivpravno zabranile distribuciju te knjige.
    poginuli - 78148 - 15.10.2012 : Svim Palim Herojima NS - best (0)

    Posle Smrti


    Hожеви кад ми срце поделе,
    Над гробом звекне крвави мач,
    Слатке девојке, ружице беле,
    Нећу да чујем ваш горки плач!

    Немојте рећи: "Овде почива
    Љубави наше увели струк!
    "Не кун'те земљу, није вам крива
    Стишајте јада ласкави звук!

    Немојте трошит руже убаве,
    Китећи њима мој вечит дом!
    Реците само: "Доста је славе-
    ВЕРАН ЈЕ БИО НАРОДУ СВОМ!
    hag - 78147 - 15.10.2012 : Delija Zvornik - best (0)

    Ratni snimci


    Gledam ove ratne snimke na Yutube sa raznih ratišta i otprilike tek svaki deseti je sniman sa naše strane. Sve ostalo su muslimanski pa me zanima zbog čega je odnos takav ili su oni više snimali ili se naši snimci zbog nekih razloga ne postavljaju, a ako se može negde još pogledati nešto sa naše strane volio bih da znam gdje i kako.

    Poštovani,

    kao što ti je poznato, naša arhiva je pokupljena i odnešena u Hag. To važi i za TV priloge koje je snimila SRNA. Pored toga, snimci koje objavljuju muslimani na YOUTUBE su uglavnom preuzeti od razno-raznih amatera koji iste "kradu" sa njihove televizije. Takvih snimaka je jako malo na našim televizijama pa video materijal snimljen za vrijeme rata uglavnom trune u podrumima beogradskih televizijskih kuća jer se ni tamo ništa ne objavljuje o slavnoj borbi srpskog naroda za slobodu!
    velimir - 78146 - 15.10.2012 : Srdjan Srpsko Sarajevo - best (0)

    Velimir Adžić


    Neka mu je laka zemlja i pokoj duši našem dragom Velimiru!
    deblokada - 78142 - 14.10.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (10)

    Početak ofanzive i istaknuti borci


    Početkom juna '95, nakon ranjavanja komandanta Josipovića, imao sam osjećaj da je moral kod podčinjenih komandanata počeo da opada. Josipović nije imao adekvatnog zamjenika koji je bio sposoban da umjesto njega izdaje naredbe podčinjenim komandama a da se te naredbe izvršavaju i u potpunosti prenesu na borbene jedinice 3. sarajevske brigade.

    Josipović, svejstan situacije, iako teško ranjen, pod lijekovima i injekcijama podiže se na noge i nastavlja držati referisanja u svojoj komandi. Izdao je naredbu, koja je glasila:

  • Od ovog momenta pa do završetka muslimanske ofanzive komandiri i komandati jedinica ne mogu odlaziti kući bez odobrenja isključivo komandanta Brigade.

  • Svaku jutro u 6:00 i veče u 21:00 potčinjeni komandanti i komandiri su imali obavezu da se sa komandnog mjesta jave komandantu Brigade putem vojnog telefona.

    Josipović je nastavio svakodnevna referisanja u komandi Brigade gdje smo ga redovno izvještavali o stanju u jedinicama i izvršenim naredbama koje smo dobijali od njega sa predhodnog referisanja.

    Sve je funkcionisalo perfektno i moglo se osjetiti da je moral po jedinicam naglo porastao, a borci su sa nestrpljnjem očekivali kada će neprijatelj krenuti u napad.

    U svojoj jedinici sam podigao borbenu gotovost na viši stepen! Izdao sam naredbu:

  • Dvije trećine jedinice moraju da budu neprekidno spremne za borbene zadatke a jedna trećina na odmoru sa obavezom da se hitno javi na poziv komande VP. U jedinici smo uvježbali kurirsku vezu za uzbunu i to je odlično funkcionisalo, tako da su borci mogli da stignu u jedinicu u roku od 30 minuta i budu spremni za pokret.

  • Prvi vod (borbeni) komandir Radenko Galinac dobio je zadatak da dva odjeljenja neprekidno budu u pripravnosti u prostorijama VP.

  • Drugi vod (vojnici do 21 godine starosti) komandir Dragan Damijanović, osim redovnih zadataka koji su bili obezbeđenje komandi u brigadi i pratnja komandanta, dobili su naredbu da preuzmu redovne vojno-policijske zadatke koji je do tada obavljao prvi vod.

  • Treći vod (sabraćajni) zamjenik komandira Saša Blagovčanin koji je mijenjao tadašnjeg komandira voda Boška Mandića a koji je bio teško bolestan, dobio je naredbu da jedno odjeljenje obavlja redovne kontrole u saobraćaju na punktovima, drugo odjeljenje da bude u pripravnosti i u slučaju napada na neku od linija, po potrebi izađu kao ojačanje odbranbenih linija ili u sadejstvu sa Borbenim vodom, po naredbi komande Brigade ili komande ČVP.

    Jedinica je bila u pripravnosti i sa neizvjesnošću se čekao početak neprijateljske ofanzive.

    Ja sam takođe držao svakodnevna referisanja u svojoj komandi po povratku iz komande Brigade. Prenosio sam situaciju na terenu i izdavao sledeće zadatke i uzimao informacije od komandira vodova šta je urađeno u toku predhodnog dana. Moral je bio na visokom nivou i sa pažnjom se sliušalo referisanja!

    Petnaestog juna '95, kada je muslimanska ofanziva počela, borbena gotovost ČVP je bila 100% i trajala je sve do potpunog sloma neprijatelja.

    Puno boraca iz sastava ČVP se isticalo u tim borbama: Radenko Galinac - Gali, R. Radovanović, S. Jajčanin, S. Ješić i još monogi drugi. Ipak, najviše me je oduševio vojni policajci S. Stanišić koji je bio mlađi od 21 godine i po mojoj ličnoj odluci tu djecu nisam želio da koristim u borbenim zadacima, zbog njihovih godina i zanosa koji ih može odvesti u nepromišljnost koja vodi u sigurnu smrt.

    Kada sam ga rasporedio u vod koji ne učestvuje u borbi, on je ljutito reagovao i rakao mi:

  • "Komandire, nisam ja došao u VP da čuvam zgrade nego da se borim i ja hoću u borbu, ako ne može, insistiram da me vratiš u moju matičnu jedinicu!"

    Prihvatio sam njegov zahtjev, priključio ga Galijevom borbenom vodu i bio je velika uzdanica te jedinice u toku borbi. Na kraju te ofanzive sam ga poslao u školu za oficire i po završenoj školi postao je potporučnik VRS.

    Drugi borac koji je ostao duboko u mom sjećanju, a takođe se isticao svojom nevjerovatnom hrabrošću bio je Đoš Košarac. Teško ranjen kao pripadnik VP u borbama na Žuči '92, od čega je zadobio veliki procenat invalidnosti. Nakon oporavka, ponovo je pristupio VP. Kada se formirao Saobraćajni vod, rasporedio sam Đoša u tu jedinicu, ali je on insistirao da ga zadržim u Borbenm vodu, jer je fizički sposoban za borbu. Njegovim željama nisam udovoljio obrazlažući mu da mi je potrebniji u Saobraćajnom vodu ali ću ga po potrebi ubacivati u Borbeni vod. On je to prihvatio, ali mi je na kraju ipak rekao:

  • "Ja sam sposoban za borbu, i kada naša jedinica bude išla na borbeni zadatak, hoću da idem sa njima, ne možeš mi to zabraniti!"

    I tako, Đoš je išao sa nama u sve borbe u kojima je učestvovala VP. Zbog njegove velike požrtvovanosti, njegova invalidnost u borbi se nije primjećivala. Bio je udarna snaga ČVP.

    Saobraćajni vod je paralelno sa borbenim vodom dao veliki doprinos da ČVP odlično funkcioniše u zaprečavanjima terena i borbama u toku muslimanske ofanzive.

    U najtežim trenucima za srpski narod na tom prostoru, nije bile teško voditi takve junak u borbu. Svi postavljni zadaci pred nas su izvršavani timski i bez pogovora i zbog toga jedinica je imala značajne uspjehe u odlučujućoj odbrani Srpskog Sarajeva.
  • komunizam - 78131 - 13.10.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (3)

    O životu za vreme Tita


    Selma Selma, zdravo Selma, putuj Selma i molim te ne naginji se kroz prozor

    Nisam baš tog mišljenja da smo nekada živeli u raju! U bratstvu i jedinstvu, sa veličanstvenim SINOM svih naših naroda i narodnosti! To inače i ukazuje da je majka Josipa Broza trenirala "osmerac bez kormilara"...

    U taj raj dođoše loši političari i "zavadiše narod" , naučiše ga da mrzi preko noći... Kao da ima političara na kugli zemaljskoj koji ne pripada naciji "samodupljivih svojeguzičara"!

    Za Titinog zemana tinjala je mržnja pokrivena osmehom i Judinim zagrljajima, iz straha od represije kod Srba i iz ekonomskih razloga kod Hrvata i muslimana.. Jer, Tito je amnestirao poražene snage, mnogima na kraju rata je obukao partizanske uniforme i počastio boračkim penzijama i čak dodelio razne funkcije. Nagrada za uništavanje i istrebljenje Srpskog naroda u NDH!

    Pa Titovo proganjanje po ratu, Srba političkim progonom. Ukoliko to već ranije nisi negde pročitala, 96% političkih zatvorenika između 1945 i 1988. godine su bili Srbi! O kojoj ljubavi mi pričamo? Nama Srbima, Hrvati i muslimani nikada neće oprostiti što su poklali milion nenaoružanih civila, prekodrinskih Srba!

    A još manje će nam oprostiti, što im, ludi kakvi jesmo, nismo 1991. i 1992. godine dopustili da to ponovo urade i vode nenaoružane Srbe na klanje sa svojih kućnih pragova!

    Neosvešćeni Srbi zaneti ljubavlju "bratstva jedinstva" , završiše u jami "Kazani", po priručnim logorima Sarajeva, a njihove ćerke pod čizmama vojske BiH! Ostali su od pustog straha i panike, i zbog toga što je Aliji marketinški bilo potrebno, postajali vojnici muslimanske armije BiH, lažući sebe i druge da to rade iz ljubavi prema "gradu Sarajevu", u kome muče i ubijaju njegov narod! Milina im se jutom buditi uz mujezina!

    Alija Izmetbegović se borio za muslimansku državu u srcu Evrope, ni malo ne štedeći domaći muslimanski narod ni malo, mastajući da Bosnu naseli radikalnim belosvetskim muslimanima, pokornim islamu, a ne domaćim konvertitima koji piju i peku rakiju, jedu krmetinu, komunizmom oslabljenu veru pojačao je dodelom državljanstva mudzahedinima a u nekim delovima Bosne pokušao i sa radikalnim pristupom i zavodjenjem reda mudzahedina, pa je došlo i do sukoba lokalnih muslimana sa njima...

    Alija je napravio agresiju na Bosnu, radikalnim islamom, pokušajem da druga dva naroda budu potčinjena istome! A rezultat je odbijanje Hrvata da budu Alijina pesnica i da ginu za islamsku Bosnu!

    Mržnja je sveprisutna, dugotrajna i večna što se Bosne tiče. Ako ne mrzimo, onda bar ne volimo. Laže masa ljudi bilo koje nacije kad kaže da ne mrzi i da nisu nacionaliste! A ko ne voli svoju naciju, i nije nacionalista taj je opasan konvertit, opasniji od neprijatelja!

    Nisu nas političari zavadili, već Pavelićev nož na grkljanu srpske dece koji je u Bosni u velikom broju bio u rukama "hrvatskog cveća" tj. bosanskih muslimana "slavne handžar divizije"! Mržnja će biti večna, jedino eventualni nestanak nekog od ta tri naroda tj. dva, bi doveo do njenog nestanka.

    Mi Srbi teško možemo mrzeti tim intenzitetom, kojim smo mi izloženi! Hvala bogu te se odvojismo, iako nas mnogo grlite i želite i bez metka unitarnu Bosnu, logičan pokušaj pošto metkom niste mogli.

    "Ko hoće veće, izgubi iz vreće", muslimani treba da budu zadovoljni time što imaju, mada su oni u gradovima i ima ih mnogo ali više nema one industrije.. . U zadnjih 10 godina cena hrane se utrostručila, sa tendencijom daljeg rasta. A njive su u srpskim rukama! Biće tu još belaja!

    Pozdrav Selma, i molim te ne naginji se kroz prozor!
    zavidovici - 78105 - 13.10.2012 : Dado - best (4)

    Gostović i Kamenica kod Zadvidovića


    Na snimku koji je objavio Ratko Obrenović se vidi moja nekadašnja Osnovna škola, porušena fiskulturna sala, a ispred nje su postrojeni mudžahedini na stadionu. Mjesto se zove Gostović i nalazi se devet kilometar od Zavidovića. Eh, koliko sam samo tu puta igrao fudbal na tom stadionu! I ko bi tada pomislio da će za neku godinu na njemu fudbal igrati fudbal Sirijci, Pakistanci i Bog zna kakav još šljam, ubice, psihopate...

    Eto, nas više u Gostoviću nema! Vozuća je prošla onako kako je prošla. Na desetak kilometara od te škole se nalazio zloglasni logor koji je bio u vikend naselju Kamenica i tu su mučeni i ubijani zarobljeni borci VRS sa Vozuće i Ozrena...

    Nedaleko od tog stadiona se nalazi crkva, koja je za vrijeme rata bila porušena a groblje devastirano... Prije neku godinu sam bio tamo, kada je obnovljena i crkva. Za Petrovdan je dolazio i vladika, koji je i osvještao crkvu. Sakupilo se tu dosta ljudi, doneli spreme, sofre... Tako se to kaže u našem kraju... Bilo je svega, i hrane i pića...

    Očistili smo i groblje. Grob mog pokojnog strica koji je umro 1978. godine sam pronašao porušen. U tom momentu sam razmišljao:

  • "Bože, kome li je on bio kriv? Umro je 1978. u dvadeset i nekoj godini. Šta im je njegov spomenik smetao?"

    Po završetku smo krenuli do kola, a onda je svako otišao na svoju stranu. Rasuli smo se svi po svijetu!

    I dok sam prilazio autu nosio sam ostatke hrane. Bješe tu i dosta prasećeg pečenja. Dan je bio jako vruć, 12. juli. Prasetina se sva sparušala, skoro pokvarila. Mast curi na sve strane. Kontam, baciću u prvi kontejner. Vidim dvojicu policajaca muslimana. Ne poznajem ih. Jedan mi prilazi:

  • "Dobar dan." - kaže on meni.
  • "Dobar dan." - odgovaram mu ja.

    Gledam ga ja i kontam da me je možda prepoznao. Vjerovatno iz škole ili tako nešto. Međutim, on me kaže:

  • "Da li bi mu dao te prasetine što ti ostalo?"
  • "Eh", rekoh, "evo ti jedi! Hoćete li i piva?"
  • "Moreee.." - odgovori mi on.

    Kontam, balija ostaje balija!

  • trazim - 78104 - 13.10.2012 : Biljana Bl - best (0)

    Krojačka radnja Ivica Šolić


    Pozz svima!

    Potreban mi je naziv ulice u Sokocu u kom je '60-tih i '70-tih god bila krojačka radnja Ivica Šolić.

    Ova informacija mi je jako bitna jer nemam nikakve veze sa Sokocem, nekada davno tetka je išla tamo na praksu i sad joj treba taj podatak za formulare za penziju.

    Molila bih ako neko od vas može da pita svoju mamu / tetku / strinu...

    Hvala unaprijed!

    Biljana,

    za ovo pitanje mi ne treba baba, tetka ili strina. Odgovor znam i ja!

    Ivica Šolić je imao radnju u Ulici Slaviša Vajnera - Čiče bb u jednoj od one dvije stare, drvene kuće koje su napravljene preko puta vrela odmah nakon Drugog svjetskog rata. Ulica se danas zove Cara Dušana.

    U prizemlju jedne od njih je Ivica držao krojačku radnju, a u drugoj se nalazio muški frizerski salon, čiji je vlasnik bila Stojkica Ćajić.

    Imam i crno-bijelu fotografiju te kuće, mislim da je napravljena negdje oko 1963. godine, i na njoj se vidi tabla te krojačke radnje.

    Te dvije kuće su srušene krajem sedamdesetih godina i na njihovom mjestu je napravljena stambena zgrada. U prizemlju te zgrade je otvoren supermarket.

    Nisam siguran, ali mislim da je Ivica nakon toga otvorio radnju na uglu Ulice Slaviše Vajnera - Čiče i Danila Đokića, ali se tu nije dugo zadržao.

    Ivica je nakon toga zatvorio radnju, ali je još dugo godina šio odjela u svom stanu za svoje vjerne klijente. Nije mi poznato koje godine je umro.
    english_stories - 78098 - 12.10.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Argeta


    argeta
  • You have never loved my mother and this was the reason she divorced you - told mi once my daughter with noticeable anger in her voice!

  • You might be right - I replied - However, let me first tell you a a few things and after that you can decide whether or not I loved her.

    My daughter agreed, so I began the story:



    Once upon a time a war burst out in your mother's hometown. Some evil politicians became leaders of the country, each of them intended to establish their own kingdom. However, Bosnia was only one with three constituent nations living in it: Bosniaks, Serbs and Croats. It soon became obvious the negotiations would lead nowhere, so politicians handed over guns to their closest followers and each national group occupied the territory on which they were dominant.

    Your mother's used to live in a part of Sarajevo controlled by the Muslim forces. On the beginning of the war she resisted all my persuasions to run out of the city. A few months later, she realized there was no way to escape the war zone. While being held in Sarajevo, she experienced many unpleasant situations: in several occasions Muslim solders broke into their apartment looking for money and firearms. During the sleepless nights she was listening the sounds coming from the stairways, always being afraid that evil Muslim soldiers could come back to their place in order to torture her father.

    In several occasions her father was forcefully taken to dig trenches for the Muslim army. One day he came back severely injured by a grenade explosion. After that they realized he couldn't bend the thumb, index, and middle finger of his right hand, the very same fingers Serbs bring to a point in order to make sign of the cross. Having those three fingers in a strait position was a big deal during the war because some Serbs would use as a greeting sign between themselves. Since they all knew some Muslim extremists would easily kill him because of that, her father never left their apartment until the end of the war.

    However, the biggest problem for them was starvation. After living in a double encirclement for two months, they run out of money and food. The were surviving on the Red Cross parcels I was able to send.

    In those sober times, even a smallest wish couldn't come true. For example, your mother was daydreaming for three years about having a decent meal, the same one you eat every day. In one of the Red Cross messages I got from her, she mentioned that she would love to get a can of chicken liver pate for her birthday, which was also known as "Argeta". It was her favorite food from the times before the war. She was also hoping she wouldn't need to share it with her family: father, mother and the sister.

    Soon after I received the letter, I begun my search for her favorite delicacy. I asked all my friends and family members to help me to find "Argeta". Even my sister living in Serbia checked out all stores looking to buy a can of the pate. However, the grocery stores were almost empty everywhere in the region. Shortly after I realized there was no way to find it. My last hope was a letter I sent to a cousin living in Slovenia, the country which produced the chicken liver pate before the war. However, the answer from him never came back. A few month later I gave up on my search for "Argeta".

    At that moment I looked at my daughter and I saw a bitter disappointment from across her face pushing tears from her eyes.

    Shortly after I was recruited into 2nd Romanija Motorized Brigade and sent to a place called The Major's Grave, a mountain top in Eastern Bosnia. During that time, soldiers in trenches would get a single meal per day, which consisted of some tea, a dish of bean soup without meet, and a dry loaf of bread which happened to be so hard and tasteless I couldn't eat it even though I was starving.

    One foggy morning, an old man followed by an animal showed up on a narrow forest trail. I easily recognized John, a resident of a nearby village, who was followed by a donkey which he called The Stubborn. They were on their regular trip to deliver food to the soldiers. While he was still far away, I could hear delightful shouts of the soldiers from the trenches he was passing by, so I realized that we were getting something really delicious for that day. When the man appeared in front of me, after his usual greeting "God bless you young man", he handed over to me a daily ration of beans, bread and food. Finally, he took a small can of chicken liver pate out of his military bag and gave it to me. At the first glance I immediately knew it was "Argeta". I was so trilled the chicken liver pate found me when I wasn't able to get it myself.

    That morning, a small clearing in the forest was filled up with loud laughter of the soldiers. I decided to stay away from them because I couldn't watch their delightful chewing and resist the smell of the food. Even though I was starving I decided to save the chicken liver pate for you mother!

    After a while, I was approached by a soldier I barely knew. He asked me why I was sitting alone. Somehow I felt I should open my heart and tell him my sad story. While I was talking the soldier was listening very carefully, and then, when I was done, he took out of his pocket the chicken liver pate can, and said:

  • "Would you mind to send her my can as well! I still have some cigarettes, so I don't really feel like eating today!"

    Three weeks later, a small Red Cross parcel arrived at your mother's address. In a small cardboard box she got a small bag of flour, which I hid the two chicken liver pate cans in. This was a necessary precaution because the Muslim authorities tend to steal valuables from the Red Cross parcels. Even though my birthday present arrived a bit late, your mother was trilled with it. She ate the chicken liver pate alone, together with a piece of green onion which they got in exchange for a couple of cigarettes. Her mother, father and sister shared the other can of chicken liver pate.

    My daughter quickly hugged me tight and kissed me passionately. I am not sure if I deserved the kiss by telling her a good story or I finally succeeded to convince her that I used to love her mother, almost as much as I love her at the moment.
  • ambih - 78096 - 12.10.2012 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (1)

    Mudžahedini su bili u sastavu Armije BiH


    cetnici - 78095 - 12.10.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (3)

    Nema vojnika bez četnika


    NAPRAVI STRANU NAJNOVIJI: ORA-06502: PL/SQL: numeric or value error: character string buffer too small