Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

trazim - 71604 - 13.07.2012 : Putar Tomislav Varazdin - best (0)

Porodica Kraš

Tražim pretke koji su otišli u Ameriku 1915. godine. Prezime im je Kraš. Biću jako zahvalan ako mi neko javi nešto o njima.
bih_alkaida - 71597 - 12.07.2012 : Pozz - best (1)

Bosnia Connection: Bill Clinton and Islamist ratlines in Bosnia assisted September 11

Murad Makhmudov and Lee Jay Walker

Source: Modern Tokyo Times

Osama bin Laden wasn't articulate and media savvy like Bill Clinton who was the leader of the United States between January 1993 and January 2001. After all, whatever Osama bin Laden was he did at least speak honestly with regards to his intentions. However, Bill Clinton had a host of special advisors, an unquestioning media to ply his propaganda, and he could keep a straight face when manipulating language in order to fulfill his policy agenda.

Today all over the world people have to pay enormous airport taxes because of tightened security after September 11. This is also ironic. After all, the same security agencies in countless nations somehow missed around 8,000 International Islamists who travelled to Bosnia and Kosovo, in order to kill Orthodox Christians during the Bosnian and Kosovo wars. Of course, for the mass media which ignored this vital reality during the Bosnian war, it sums up the "propaganda machine" whereby senior politicians, special advisers, trained media corporate specialists, covert operatives, and other unsavory realities, work hand in hand.

The same grim reality is now happening in Syria whereby Islamists, the US and the United Kingdom policy objectives work in tandem. The usual players like Saudi Arabia and Turkey are also on board. At the same time the media war is in full swing once more in order to "serve the agenda" of Washington, London, Paris, Riyadh, and other powerful nations involved in destabilizing Syria.

However, the one main difference with Bosnia and Syria is that Iran is now fully aware that their past adventures in the Balkans merely assisted Islamists who deem Shia Muslims, Alawites and Orthodox Christians to be equal infidels and worthy of killing. During the war in Bosnia both the United States and Iran were on the same side. Also, Osama bin Laden negated his anti-Shia policy objective which meant the "marriage of convenience was a threesome." This is the reality of what befell the Bosnian Serbs but somehow this was mainly ignored during the entire conflict.

September 11 and international terrorism - why no investigation into Bill Clinton and his administration?

The Bill Clinton administration gave the "green light" for international Islamists to enter Bosnia and Kosovo. In time this would manifest itself with the brutal September 11 attacks against America and other international terrorist attacks like Madrid. Bill Clinton isn't the only American leader to "support international terrorism from a distance" but clearly it is no coincidence that conflict in Libya, and now in Syria, bare all the same hallmarks of "a marriage of convenience." This certainly leads to the suspicion that the Clinton family - this time Hillary Clinton along with the "dark shadows" of people like Zbigniew Brzezinski - are following the same ratlines in Syria which have been used in Afghanistan, Bosnia, Kosovo and Libya.

Abu Zubair al-Haili (Mohammed Haydar Zammar) entered Bosnia in order to kill Orthodox Christians and clearly this individual, like countless others, was given the Bill Clinton "Green Light" to enter Bosnia. Abu Zubair al-Haili was instrumental in the Hamburg al-Qaeda cell that helped the September 11 network to flourish. He further developed his skills in terrorism and hatred towards non-Muslims in Bosnia which was fertile ground because of the Bill Clinton administration.

Abu Zubair al-Haili was also instrumental in bringing Mohammed Atta into the al-Qaeda network. Clearly, the actions of Abu Zubair al-Haili in Bosnia gave him further credentials. Mohammed (Mohamed) Atta rewarded America's support of Islamic terrorist networks from "a convenient distance" by blowing up the World Trade Center.

American Airlines Flight 77 also had a powerful Bosnian connection because two Islamists on board had also gone to Bosnia to kill Orthodox Christians. Flight 77 crashed into the Pentagon but of course very few questions were raised about these Islamists being on the same side of America under Bill Clinton. However, Nawaf Alhazmi and Khalid al-Mihdhar had served in Bosnia. Also, coming from the land of "institutional religious hatred," Saudi Arabia, then clearly killing infidels would have been ingrained within the House of War theory.

Indeed, it is remarkable that no connection between the policies of Bill Clinton in the Balkans and September 11, haven't resulted in arrests or at least an open Senate hearing whereby he should testify to the American public. Surely, with 13 out of 19 terrorists of September 11 being connected to Bosnia and Kosovo then surely this must raise eyebrows? Apparently, the American public must be "extremely forgiving" because despite the thousands of American people who died on September 11 the connection between Bosnia, Kosovo and the "green light" by the Bill Clinton administration, appears to not be on the agenda.

The idea of counter-terrorism is to research how terrorist networks spread their ideology and so forth and then to "cut off the ratlines" or clampdown on areas of weakness within national security. Also, ratlines that enable terrorist networks to flourish should be held accountable. However, with 13 of 19 Islamists who did September 11 belonging to the side of the policies of the Bill Clinton administration in the Balkans, then it does get rather confusing. Bill Clinton, just like Zbigniew Brzezinski, will not "bat an eyelid" but clearly the Islamist ratlines that enabled September 11, point in the direction of the US and Islamist "marriage of convenience." This "marriage of convenience" applies to Afghanistan, Bosnia and Kosovo and in the modern period it is once more coming alive in Syria.

French Intelligence documents stipulate that Mohammed Atta visited Bosnia on three different occasions between 1994 and 1999. This follows on that not only were Islamists going to Bosnia and Kosovo to kill Orthodox Christians but they were also planning other international terrorist attacks. The Bill Clinton administration by giving the "green light" in the Balkans to international Islamists was also violating every counter-terrorist approach that you have. After all, with 13 out of 19 Islamists being based in Bosnia and Kosovo then this "breathing space" enabled many international terrorist plots to be planned without any checks by external security agencies. This can be seen by the fact that the September 11 plot materialized and clearly the terrain of Bosnia and Kosovo enabled long-term strategies to go unanswered.

Two American nationals who were beheaded also witness the Bosnia connection. Daniel Pearl was beheaded according to viable sources by Khalid Shaikh Mohammed after being lured by Ahmad Omar Saeed Sheikh. Khalid Shaikh Mohammed fought as a Mujahideen fighter in Bosnia with glee and like fellow Mujahideen fighters he would have enjoyed torturing Orthodox Christians given the chance. Likewise, Ahmad Omar Saeed Sheikh was radicalized in Bosnia.

Another American national beheaded was Paul Marshall Johnson (Jnr.) who was killed by supporters of Abdulaziz Issa Abdul-Moshin al-Muqrin. This al-Qaeda leader in Saudi Arabia had also served in Bosnia and this fueled his hatred to an even higher degree. Not only this, the training he received in Bosnia enhanced his skills and gave him further credibility. It also hints that Saudi Arabia is "open" to international terrorists but will not allow al-Qaeda cells which threaten internal security.

The deplorable terrorist attack on Madrid also witness the Bosnia Muslim connection because 11 individuals involved in this cell had been to Bosnia. The "green light" that the Bill Clinton administration gave to Islamic terrorist networks to attack Bosnian Serbs was clearly "a policy fraught with danger." However, this policy which was "fraught with danger" only applies to the innocent deaths of American, Bosnian Serbs, Spanish nationals, and others, who have died because of the "marriage of convenience" between the Bill Clinton administration and international terrorist networks. After all, this policy which was "fraught with danger" doesn't apply to Bill Clinton because "his policies have largely been ignored." Therefore, just like Zbigniew Brzezinski and his ratlines to Afghanistan - it is clear that elites escape all democratic institutions in America because they are not being held accountable for "the chains of hatred" under their sphere of influence.

The bottom line is simple. September 11 and the ratlines that did this were the same individuals who were fighting on the same side of America in Afghanistan, Bosnia and Kosovo. Simply put, no Bosnian Orthodox Christians and communists in Afghanistan did September 11. On the contrary, individuals involved in September 11 were on the same side in Afghanistan, Bosnia and Kosovo - yet this question remains unanswered. Likewise, no accountability! Put frankly, without past American administrations supporting Islamic terrorist ratlines either covertly or by doing nothing to stem the flow of Islamists, then September 11 would never have materialized.

It is dangerous therefore to see America once more moving in the same direction related to Syria. The Clinton family connection and the shadows of people like Zbigniew Brzezinski are very troubling because the same modus operandi is happening once more against the people of Syria. Therefore, the lessons learnt from September 11 have been lost and individuals within the chain that enabled this tragic event to happen have escaped their past deeds.
vogosca_rat - 71596 - 12.07.2012 : Mila Tomic Tamo daleko - best (0)

Borac sa biblijom

Da li se neko seća čoveka koji je stalno nosio bibliju sa sobom na položaje: Žuč, Orlić, Ježeve... Interesuje me kako se zove. Navodno je studirao Bogosloviju. Bio je jako kratko u Vogošćanskoj četi. Pozdrav za Vogošćanina Prvog i Brione F16 jer znam ko je on.
poginuli - 71595 - 12.07.2012 : Milorad Frankfurt - best (0)

Dimitrije (Radislav) Alempić

Dimitrije je prvi rođak moga oca, ali ja nažalost nisam imao priliku da ga upoznam jer sam imao samo tri godina kada je rat počeo. Za Dimitrija Alempića svi kažu da je bio miran i jako naravan čovek koji je uvek znao da pridobije na svoju stranu simpatiju svih ljudi u svom okruženju.

Vječna ti slava, strikane!
dictionary - 71582 - 12.07.2012 : Ana Beograd - best (0)

Svaka čast!

Želela bih da vam se zahvalim i uputim sve pohvale za ovako dobar i sveobuhvatan rečnik koji ste svima nama učinili dostupnim.

Prevodila sam jedan zvanični dokument sa velikim brojem pravnih termina i vas rečnik me je spasao, a i oduševio, jer sam našla bukvalno sve što mi je bilo potrebno, čak i više od toga.

Još jednom hvala!
srebrenica_spisak - 71581 - 11.07.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (5)

Najveći masakr ili najveća prevara u zadnjih 50 godina (drugi dio)

Nakon svega par sati razgledanja spiska, moj utisak je da na njemu ima više osoba za koje je MUP FBIH registrovao prijavu o nestanku, nego onih koji su stvarno žrtve rata. Zbog toga više nisam siguran ni kako da isti nazove: "spisak nestalih" ili "spisak poginulih". U jedno sam siguran, ovo je "spisak poginulih vojnika" jer 99% navedenih osoba su bili vojni obveznici.

Spisak koji sam sebe negira

Na spisku tkz. Srebreničkog masakra se nalazi i Sejmenović (Husein) Nermin za koga u istom piše da je nestao iz Bijeljine 17. juna 1994. godine. Međutim, na spisku piše i to da je ista osoba nakon završetka rata oslobođena od radne obaveze na kojoj se Nermin nalazio. Na spisku piše i tačan datum Nerminovog puštanja na slobodu: 11. 1. 1996. godine.

Drugim riječima, spisak tkz. "Srebreničkog masakra" objašnjava sve sem činjenice da Nedžad Sejmenović nema nikakve veze sa Srebrenicom a možda i ne zna da se nalazi na istom.

Avdić (Mušan) Kemala koji je, vjerovali ili ne, nestao u Zagrebu, ali smo i za njegov "nestanak" krivi upravo mi Srbi! Moja lična pretpostavka da se Kemo zaboravio javiti nani, pa se ona zabrinula i nazvala MUP. Iskreno se nadam da se Kemal vratio kući, nakon što je "obrstio" bar jednu Hrvaticu.

Ahmetović (Mujo) Tale je rođen 6. 3. 1959. godine u Hrnjčićima kod Bratunca. Nestao 12. maja 1993. godine u Crnoj Gori pa se ne javlja porodici.

Bećirović (Ahmet) Meho je rođen 1952. godine u Hrnjčićima. Nestao je kod Bratunca a njegova porodica ima podatke da živi negdje u Srbiji.

Šehić (Mevludin) Munever, rođen 1979. godine u Tegare kod Bratunca. Nestao na početku rata, porodica ima podatke da je boravio u Sremčici kod Beograda.

Ni Ćorović (Meho) Hamida nema nikakve veze sa Srebrenicom. Ova srednjovječna Žena je rođena u Foči. Nakon što nas je rat raselio na sve strane svijeta, prema saznanjima porodice Hamida se snašla negdje u Rožajima ili Makedoniji. Iskreno vjerujem da se nakon rata vratila na naše prostore živa i zdrava.

Avdić (Nedib) Zikret je rođen 15. 03. 1971. godine u Šubinu kod Srebrenice. Njegov nestanak je prijavljen 15. maja 1992. godine. Zikret se javio 12. 7. 1993. godine iz Beograda. Vjerovatno čovjeku nije bilo do rata pa zapalio u Srbiju.

Čamdžić (Juho) Ševal je rođen 1971. godine. Nakon što pročitah podatke objavljene uz tkz. "Spisak Srebreničkog masakra", povezah nekoliko informacija sa kojima raspolažem od ranije. Naime, jednom prilikom, dok sam bio na Palićkom jezeru, jedan subotički funkcioner mi ispriča da je u toku rata TV BiH objavila da se na Palićkom Jezeru nalazi nekakav "koncentracioni logor" srbijanskih vlasti. Pošto se u to vrijeme provjera dokumentacije za pasoše radila isključivo u Beogradu, subotički funkcioneri su im podjelili pasoše sa sa srpskim imenima i uspješno ih prebacili u Mađarsku. Po saznanju Ševalove porodice, i on je dobio pasoš ali im nije poznato u u koju je stranu zemlju otišao.

Alić (Ahmo) Nezir je rođen 1958. godine u Grujevićima kod Srebrenica se javio se iz Aleksinca u Srbiji gdje radi u rudniku. U ona teška, ratna vremena kada telefoni nisu radili Nezir se javio se preko "pokidanih veza".

Hasanović (Hajrudin) Abdulah, rođen 1972. godine, se takođe našao na spisku tkz. "Srebreničkog masakra" uprkos tome što je, prema podacima iz jula 1994. godine, ovaj momak svojoj porodici poslao pismo da se nalazi u Smederevskoj Palanci, gdje je smješten kod nekog prijatelja, vjerovatno Srbina.

Muminović (Sulejman) Sabirija je rođen 1966. godine u Barakovićima kod Srebrenice. Prema podacima sa ovoga spiska vidi se da se nalazi u Titovom Užicu.

Suljić (Idriz) Bajro je rođen 1959. godine u Pusmlićima kod Srebrenice. U aprilu 1992. godine se nalazio u Herceg Novom.

Bečić (Šefko) Safet vjerovatno i ne zna da se nalazi na spisku "Srbreničkog masakra". Rođen je u mjestu Kotorsko kod Doboja i vrlo je moguće da nikada u svome životu nije bio u Srebrenici. Njegova porodica je još u toku rata imala podatke da je bio u Srbiji.

Odobašić (Suljo) Hadžira takođe nema ništa sa Srebrenicom. Nakon pada Foče još davne 1992. godine, ova starica od 83 godine je viđena u Kalinoviku, promrzla i bolesna, na putu za Sarajevo.

I na kraju ovog mog prvog dijela da naznačim i par stvari. Moja namjera nije da na ovom mjestu ismijavam sudbinu nevinih ljudi koji su prošli kroz strahote rata, nego da ukažem na ozbiljne propuste bosansko-hercegovačkih vlasti koje se čak nisu ni potrudile da prikriju najveću prevaru 20. vijeka poznatu pod nazivom "Srebrenički masakr". Stavljanje živih među mrtve je bio jako nizak potez, koji je doveo do toga da ni oni koji su stvarno nastradali u Srebrenici ne mogu da nađu svoj mir na onom svijetu.

U mom prvom prilogu na ovu temu sam se bavio sa 1180 osoba koje su stavljene na spisak tkz. "Srebreničkog masakra", mnogo prije nego što se taj nemili događaj i desio. Jedno je sigurno: ova imena nisu smjela da se nađu na ovom mjestu bez obzira da li se desio zločin ili nije. A sve su prilike da je većina ovih osoba dočekala kraj rata.

U narednim prilozima ću se baviti sa preostalim dijelom spiska, tj. osobama koje su, po neprovjerenim tvrdnjama razno-raznih institucija i pojedinaca, nestale upravo u vremenu kada se desio tkz. "Srebrenički masakr".

Posebnu pažnju ću obratiti na duplikate. Njih ima jako mnogo i uglavnom su posledica grešaka u kucanju i višestrukih prijava. Za otkrivanje duplikata će mi trebati i vaša pomoć, a ostaviću mogućnost i da svako od vas može da mi da povratnu informaciju da li je neka osoba sa pomenutog spiska viđena živa nakon rata.

Ne znam da li će vam se svidjeti ovaj moj prvi izvještaj, ali takvih će u narednim mjesecima biti još nekoliko. Jer, neko mora da uradi i ono za što su drugi plaćeni!
srebrenica_spisak - 71578 - 11.07.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (5)

Najveći masakr ili najveća prevara u zadnjih 50 godina? (prvi dio)

Evo, prođe već sedamnaest godina od tog čuvenog događaja u Srebrenici, koji mnogi nazvaše "najveći genocid nakon Drugog svjetskog rata", a da se niko od ljudi i države ne sjeti da malo pogleda u taj čuveni spisak.

Nakon 17 godina uzaludnog čekanja da srebrenički spisak obradi neko ko je plaćen za to, odlučih ja da provedem 17. sati nad ovim podacima, i sa dosta lakoće učitah ove podatke u moju bazu podataka. Nakon malo razgledanja, i još manje razmišljanja, evo šta imam da kažem po ovom pitanju:

O podacima

Kao prvo, podatke sam veoma lako nabavio. Oni su dostupni svakome od vas, i mogu se naći na dosta bošnjačkih, talijanskih, pa čak i na stranicama Haškog tribunala. Jedini problem je prezentacija podataka - nisu čitljivi ukoliko ih malo ne obradite onim sokoćalom što ga kompjuter zovu.

Podaci se nalaze u dva spiska različitog formata. Do sada sam učitao 6518 slogova, što znači da mi nedostaje 590 imena do onih čuvenih 7108 osoba koje su, navodno ubijene u tkz. "Srebreničkom masakru". Međutim, nemojte da se brinete jer ću i taj drugi spisak da unesem za dan ili dva, a nakon toga će se automatski osvježiti i izvještaj koji će automatski biti objavljen nakon tog teksta.

O tkz. Srebreničkom masakru

Prije nego što počeh da radim ovaj posao, pogledah u enciklopediju, da vidim šta tamo piše o po ovom pitanju. Naravno, koristio sam strane izvore jer u ovom poslu stvarno želim da budem krajnje objektivan. U Vikipediji nađoh sledeći tekst:

"The Srebrenica massacre, also known as the Srebrenica genocide, refers to the July 1995 killing, during the Bosnian War, of more than 8, 000 Bosniaks (Bosnian Muslims), mainly men and boys, in and around the town of Srebrenica in Bosnia and Herzegovina, by units of the Army of Republika Srpska (VRS) under the command of General Ratko Mladić. The mass murder was described by the Secretary-General of the United Nations as the worst crime on European soil since the Second World War. "

U slobodnom prevodu bi to značilo sledeće:

"Srebrenički masakr", takođe poznat i kao "Srebrenički genocid" označava ubijanje više od 8000 bosanskih muslimana u julu 1994. godine, u toku građanskog rata u ovoj zemlji. Žrtve ovog ubijanja su bili uglavnom ljudi i dječaci, u Srebrenici i njenoj okolini, od strane jedinica Vojske Republike Srpske, pod komandom generala Ratka Mladića. Ovo masovno ubistvo je opisano od strane Generalnog sekretara UN-a kao najgori zločin na evropskom kopnu od završetka Drugog svjetskog rata. "

Nisu baš svi iz Srebrenice!

Već na prvi pogled zaključih da polovina osoba, koje su navodno ubijene u ovom zločinu ustvari i nisu rođene u Srebrenici. Evo i gradova u kojima je rođeno najviše Bošnjaka sa ovog spiska.

Grad Broj Potencijalnih žrtava
Han Pijesak62
Bajna Bašta13

Možda vam ovo i nije toliko važan podatak, ali će kasnije analize pokazati da je disribucija mjesta nestanka neke osobe u funkcionalnoj zavisnosti od mjesta rođenja.

Gledajući ovaj spisak može se zaključiti sledeće:

  • 99% podataka na ovom spisku govori o "nestaloj osobi" a ne o "ubistvu". Prema tome, ove podatke treba prihvatiti sa rezervom, i ja sam mnogo više ubjeđen nego juče da je većina osoba na ovom spisku živa.

  • Primjetio sam izuzetno puno duplikata. Vjerujem da ćete ih naći i vi.

    Nestali i poginuli prije tkz. Srebreničkog masakra

    Ono što me je posebno zasmetalo na ovom spisku jeste da su naša "braća" na ovaj spisak nakalemili i poginule prije tkz. "Srebreničkog masakra". Elem, prema definiciji koju ja nađoh u enciklopediji, ovaj nemili događaj se desio između 11. i 17. jula 1992. godine. Međutim, ja pronađih bar 1140 osoba koje su nestale, a možda i poginule, do tog tragičnog datuma i za muslimane, a i za nas Srbe.

    E, sada nešto i o "Datumu nestanka/pogibije". Ovo je, uglavnom datum kada je neka porodica prijavila nestanak neke osobe i on uopšte ne odgovara datumu nestanka / eventualne pogibije. Napominjem i to da su ovi spiskovi nastali još u toku rata, tako da nema pouzdanih podataka da li je neka osoba poginula ili je preživjela rat. Žalosno je što i po ovako važnom pitanju istina mora da bude slijepa!

    I vojnici kao žrtve tkz. Srebreničkog masakra

    Na spisku tkz. Srebreničkog masakra nalaze se i stotine boraca Armije BiH, koji su poginuli u sukobu sa neprijateljem. Primjera radi:

  • Cvrk (Husein) Fehim, rođen 1. 10. 1963. godine u Milačivićima kod Srebrenice. Ubijen 08. juna 1992. godine iz zasjede kao legitimni vojni cilj.

    U toku rata, srebrenička enklava uopšte nije bila enklava. Komunikacija sa Tuzlom, a samim time i Sarajevom, se odvijala teško ali se odvijala. I dok su se oni bogati i poznatiji vozili helikopterima UNPROFOR-a, obični ljudi su za Tuzlu morali da idu preko srpske teritorije. Put je bio naporan, ali i ne tako opasan za neke koji su isti prepješačili nekoliko desetina puta. Bilo je više razloga za odlazak u Tuzlu, mnnogi od njih vojne prirode tj. donošenje materijalno-tehničkih sredstava, ali i cigareta na kojima se moglo zaraditi čitavo bogastvo jer se šteka cigareta u to vrijeme u Srebrenici prodavala za 100 njemačkih maraka. Zbog toga, ako pročitate da je neko poginuo na putu od Srebrenice za "slobodnu teritoriju", to znači da muslimanski vojnik kretao srpskom zemljom i da je samim time bio i legitimni vojnički cilj.

  • Omerović (Fuad) Habib rođen 1973. godine u Sikiriću kod Bratunca. Nestao 10. 12. 1992. godine na putu Konjević Polje - Kladanj.

  • Salkić (Adem) Idriz rođen 31. 10. 1969. godine u Bratuncu. Nestao 9. 12. 1992. godine na putu Tuzla - Srebrenica.

    Dosta osoba sa ovoga spiska je poginulo na Ružinoj vodi kod Vlasenice, omiljenog mjesta prelaska muslimana preko magistralnog puta Sarajevo-Beograd, ali lokacije na kojoj je Vojske Republike Srpske veoma često postavljala noćne zasjede. Vrlo je moguće da su u srpsku zasjedu upali i sledeši vojnici:

    1. Omerović (Habib) Huso
    2. Hukić (Abid) Ismet
    3. Hodžić (Nurija) Rešid
    4. Hodžić (Mujo) Muhamed
    5. Memić (Jusuf) Sakib
    6. Mustafić (Alija) Hidajet
    7. Nuhanović (Aljo) Alija
    8. Nuhanović (Aljo) Mehmedalj
    9. Orić (Ahmed) Mujo
    10. Porobić (Zaim) Ramo

    Dodatni komentari po ovom pitanju slijede, a za sada prvo pogledajte spisak osoba navedenih na "Listi srebreničkog masakra", za koje je prijavljeno da su nestale mnogo prije nego što se masakr desio.
  • trazim - 71577 - 11.07.2012 : Usvojče Berane - best (0)

    Tražim rođake

    Trazim rođake. Rođen sam u Beranetu (Ivan Grad) 21. 10. 1989. bio sam posvojen kada sam imao samo 21 dan. Sada imam djecu, a živio sam u Sloveniji i Libiji. Mobi +38640853283
    luna - 71575 - 11.07.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ačkerov grob

    Pozdrav i jedna molba za Lunu,

    Pošto si u jednom od svojih tekstova spomenuo da je tvoja jedinica učestvovala u borbama na Ačkerovog grobu u junu '95, ja bi te zamolio da opišeš te borbe ako danas možeš da ih se sjetiš?
    kosovo - 71572 - 11.07.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Tadić: Najveći srpski izdajnik

    Najveći srpski izdajnik od "Boja na Kosovu" pa do danas, bivši presednik Srbije boris tadić (njegovo ime pišem malim slovima jer je on to zaslužio), dao interviju za hrvatski Globus, u kojem ovako prestavlja svoju izdaju Srbije!

    Njegova borba za treći mandat presednika je borba da završi planiranu izdaju Srbije! Njegovim porazom došlo je u pitanje sve što je planirao i dogovorio sa svojim nalogodavcima.

    Dok se u regionu pravi, velika muslimanska, hrvatska i albanska država, preko srpske zemlje i srpske krvi, bivši presednik Srbije ovako komentariše o novom presedniku i njegovim obavezama!

    Tadić: Nikolić se mora odreći velike Srbije
    Izvor: RTS

    Da sam na mestu predsednika Tomislava Nikolića, otišao bih u Vukovar i Srebrenicu, rekao je predsednik DS-a Boris Tadić u intervjuu za hrvatski Globus. Tadić je rekao i da je Srbija, u izvesnom smislu, prihvatila kosovsku realnost, kao i da njegovo rukovanje sa Tačijem olakšava naredni korak Nikolića - susret sa predsednicom Kosova.

    Tadić: Nikolić se mora odreći velike Srbije Predsednik Demokratske stranke Boris Tadić izjavio je danas da bi, da je na mestu predsednika Srbije Tomislava Nikolića, otišao u Vukovar i Srebrenicu i naglasio da velikosrpske ideje iz Nikolićevih misli i reči moraju nestati.

    "Očekujem od Nikolića da vodi računa o interesima srpskog naroda, što znači da velikosrpske ideje moraju nestati iz njegovih misli i reči", rekao je Tadić u intervjuu za hrvatski Globus.

    Tadić je rekao da su se kod Nikolića desile neke promene koje on mora potvrditi i delima. Treba napraviti iskorak, pružiti ruku, izviniti se, rekao je lider DS-a i dodao da bi bilo korisno da se sastanu Nikolić i hrvatski predsednik Ivo Josipović.

    Na pitanje da li je koalicija SPS-a i SNS-a, na koju se s velikim oprezom gleda u Hrvatskoj i međunarodnoj zajednici, opasnost za stabilnost regiona, Tadić kaže da bi bio srećan kad se to ne bi desilo zbog velikog napora koji je uložen u stabilizaciju regiona.

    "Sve što sam lično radio bilo bi poništeno i bio bih nesrećan kad bi crveno-crna koalicija imala takve efekte na stanje u regionu", prenosi Tanjug reči lidera demokrata.

    Tadić apeluje na "lidere crveno-crne koalicije da budu suzdržani i da ni po koju cenu ne poništavaju dostignuća u regionu".

    Sve urađeno sa Josipovićem može biti dovedeno u pitanje

    Govoreći o odnosima s predsednikom Ivom Josipovićem, Tadić je rekao da sve što su njih dvojica do sada uradili može biti dovedeno u pitanje.

    "Da li je izgubljeno, tek ćemo videti jer se bez srpsko-hrvatskih odnosa ne može rešiti konfliktnost regiona", naveo je Tadić.

    On je takođe izrazio razumevanje za obrazloženje Josipovića zašto nije došao na Nikolićevu inauguraciju.

    "Bilo bi bolje da je došao, ali ne mogu mu zameriti jer ni ja nisam došao na njegovu inauguraciju zbog prisustva kosovskog predsednika", dodao je Tadić.

    Srbija prihvatila realnost Kosova

    Govoreči o Kosovu, Tadić je rekao da je Srbija u izvesnom smislu prihvatila realnost da je Kosovo samostalno i da čak ni tokom pregovora nije imala nameru da Kosovo učini nesamostalnim već je želela da se definiše pravni okvir te samostalnosti.

    Prema njegovim rečima, Srbija više nema nikakve institucije niti instrumente kojima bi upravljala bilo kakvim procesima na Kosovu.

    Ističući da Kosovo i njegovi saveznici imaju strategiju polaganog koračanja prema punoj nezavisnosti, Tadić je rekao da je taj interes kojim bi bio ispunjen cilj Albanaca na Kosovu legitiman i niko ga ne može poricati.

    "Ali i Srbija ima svoje interese na Kosovu gde imamo svoje građane, svoje kulturne spomenike i svoj državni integritet. To ne smeju zaboraviti ni druge zemlje regiona, jer ako se prihvati demontaža integriteta Srbije, onda će pre ili kasnije moći biti demontiran ceo region", rekao je Tadić.

    Rukovanje s Tačijem olakšava naredne korake
    Povodom negativnih reakcija na njegov odlazak na "Kroacija samit" i rukovanje s Hašimom Tačijem i optužbe dojučerašnjeg saradnika Ivice Dačića da je tako dao legitimitet kosovskom premijeru, Tadić je primetio da "Dačić zaboravlja da je novi predsednik Srbije u Briselu najavio svoj skori sastanak s predsednicom tzv. države Kosovo".

    On s druge strane smatra da je ta ideja predsednika Nikolića dobra i daje mu podršku za taj susret.

    "Moj susret s kosovskim premijerom može samo olakšati taj novi korak na koji se sprema Nikolić", rekao je Tadić i dodao da to ne znači da Srbija treba da prizna nezavisnost Kosova.

    "Smatram da u demokratskom dijalogu treba pronaći rešenje koje će uzimati u obzir interese obe strane. I dalje verujem da Kosovu ne treba da se pristupa po logici pobednika i poraženog", zaključio je Tadić.
    zene_borci - 71566 - 11.07.2012 : Mila Tomic Tamo daleko - best (2)

    Branka iz Vogošće

    Ja vidim da se dosta polemiše o Branki iz Vogošćanske brigade. Lepo je što se neko i nje seća! Neša Marković ima dosta informacija o njoj.

    Pozdrav svima i od mene. Nađoh neki članak o Zaboravljenima. Ja nikoga ne zaboravljam a pogotovo neću da zaboravim nekoga ko je pored mene pao i ostao jer nemadoh dovoljno snage da ga izvučem. Neka ti je laka zemlja brate!

    Svaka čast onome ko je osnovao ovaj sajt. Veliki pozdrav!
    rodoslov - 71561 - 11.07.2012 : Sveto Rackov Beograd - best (0)

    Poreklo prezimena Rackov

    U knjizi "Prezimena u Crnoj Gori" piše sledeće:

    Za prezime Radin:

    "Radin, iz Vraćenovića (Nikšić) prešli u Meku Grudu (Bileća) i Šehovine (Hercegovina); u Srpsku Crnju (sjeverni Banat) i kao: Monoštorac, potomci Jova (pa Jovin, od Jova i Racka - Rackov i Rada - Radin) oni su porijeklom iz Crne Gore"

    A o istoriji Srpske Crnje( Vikipedija ili bilo šta drugo.. . ) piše :

    "Velika bitka između hrišćanske carske vojske, koju je predvodio knez Fridrih Avgust, i turske vojske na čelu sa sultanom Mustafom, odigrala se 26. avgusta 1696. godine u blizini Crnje, u delu hatara koji se danas zovu Seleš i Endres, na reci Begej, koji je u to vreme tuda proticao. Srpske čete predvodio je Jovan Monastirlija.

    Carski vojnici i graničari (militari), koji su učestvovali u borbama protiv Turaka kod Slankamena (1691. ), Srpske Crnje (1696. ) i Sente (1697. ), naselili su se 1698. godine u Crnji. Tada je naseljeno 13 porodičnih zadruga Srba i Crnogoraca. Mnoge crnjanske porodice vode poreklo od ovih graničara (militara), koji su proteravši Turke došli na crnjansku gredu."

    ...a tih 13 familija-porodica su:

    1. Stevanovi,
    2. Markovi,
    3. Tomini,
    4. Arsen-Miljanićevi,
    5. Gajini,
    6. Ivini,
    7. Jovovi,
    8. Gavrilovi,
    9. Glišini,
    10. Milankovi,
    11. Aleksini,
    12. Nenadovi.

    Taj Jov što se pominje je naš daleki predak. On je imao 3 sina: Racka, Rada i Miju. Od Racka su Rackovi, od Rada(e) su Radini i od Mije su Jovini. Zašto su od Mije Jovini, a ne Mijini, verovatno je ime dede Jova bilo značajno pa su se dalje po dedi nazivali.. . No to nije sad važno.

    Ako uzmemo da je Rade po dedi dobijo ime, rodoslov bi izgledao ovako:

  • Rade
  • Jov
  • Racko
  • ...

    Rackovi su se dalje raselili po celom Banatu, Vojvodini, Srbiji i svim krajevima gde su Srbi živeli. Skoro sam pronašao da su se selili i za Ameriku.

    Moj pradeda se zvao Dimitrije Rackov, došao je u Beograd iz Banata, ne znam tačno koje selo, ali saznaću...

    Ono što me najviše zanima je ko je bio pre Rada, to jest iz kojeg smo bratstva to jest plemena u Hercegovini ondnosno Crnoj Gori. Mesto Vraćenovići se nalazi na granci Republike Srpske i Crne Gore. Tu su se nalazila starohercegovačka plemena Banjani i Oputne Rudine, i možda još neko. U ta dva plemena nisam našao bratstvo sa prezimenom Radin. To su bila plemena sa najvećim migracionim strujanjima kroz istoriju pa je možda to razlog, a možda smo i iz nekog drugog plemena. Ili se samo prezime menjalo. Dosta stanovništva u Nikšiću je naseljeno iz Stare Crne Gore i njenih plemena... ali i iz drugih krajeva...
  • ilijas_nemanjici - 71548 - 10.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Virtuelna spomen soba Ilijaške brigade

    Iako sam se sa Nedeljkom Žugić upoznao još u toku rata jer je Nedeljko dolazio u Ilijaš u posjetu Ilijaškoj brigadi, nisam sa njim kontaktirao sve do 23. juna 2012. godine kada je došao kod mene u moju "Vilu Dejton" u Bijeljini sa Željkom Tomićem. Taj dan smo zajedno posjetili turističku manifestaciju "Zlatni kotlić Semberije" koja je održavana na lokaciji Pet Jezera u neposrednoj blizini manastira Sveta Petka u Bijeljini.

    Nakon toga smo se ponovo vratili mojoj kući, razmijenili mišljenja, kada sam im ja pokazao spomen sobu Ilijaške brigade koju sam stavio na CD i koju sam nazvao "Spomen soba za svaku kuću"

    Nedeljku se to dopalo i odmah je predložio da napravimo neku prezentaciju na internetu da bude dostupna svakome. Nedeljko je to prebacio na filmsku traku sa izborom prikladne muzike i dobili smo jedan divan materijal, a ja mislim jedinstven u ovakvoj formi.

    Neka je našim poginulim borcima vječna slava i hvala.

    Nedeljku, takođe, velika hvala za trud i dobro urađenu prezentaciju Virtuelne spomen sobe Ilijaške brigade.
    ilijas_nemanjici - 71546 - 10.07.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Virtuelna spomen soba Ilijaške brigade

    Po prvi put u istoriji, srpski narod sa lijeve obale Drine je složno krenuo u odbranu Srpstva. U toj časnoj borbi mnogo je hrabrih momaka dalo svoje živote za opstanak Republike Srpske...

    Sa prestankom rata, naš narod se vratio svom svakodnevnom životu, a većina onih koji su zaduženi za njegovanje tekovina Otadžbinsko-građanskog rata su se okrenuli očuvanju ličnih interesa i enormnom bogaćenju. Zbog toga se mi Srbi nismo ni makli iz 1995. godine, sem što smo polako počeli da zaboravljamo istoriju ispisanu krvlju vlastitih sinova.. .

    Da ne bude sve tako crno, potrudio se Velimir Adižić, čovjek koji ni u prošlom ratu nije morao da učestvuje jer zbog svojih godina nije bio vojni obveznik. Uprkos tome, on je posao Pomoćnika komadanta Ilijaške brigade za moral i vjerska pitanje odradio savršeno do perfekcije: još u toku rata je sakupljao podatke o palim borcima Ilijaške brigade.

    Za razliku od mnogih drugih, Velimirovi radni apetiti se nisu ugasili ni nakon rata. Nastavio je da obilazi groblja i porodice poginulih boraca, sakupljajući fotografije i podatke o palim junacima. Plodove svog rada je objavio u knjizi "Ilijaški Nemanjići", a napravio je i predivnu kompjutersku prezentaciju koju sam imao prilike da vidim.

    Ovog ljeta sam Velemira povezao sa Nedeljkom Žugićem, pa je kao rezultat te njihove saradnje nastao i ovaj video zapis. Svi komplimenti Nedeljku za izbor muzike i prebacivanje ovog materijala na filmsku traku.

    Ovaj video je dug jedan sat i deset minuta, ali sam ga ja već dva puta odgledao. Uvod traje do osmog minuta, a zatim počinje prezentacija o Virtualnoj spomen sobi. Pogledajte obavezno, jer, kako Velimir kaže, "sve dok neko na njih misli oni nisu zaboravljeni".

    vogosca_rat - 71540 - 10.07.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Poginuli borci Vogošće

    Izgleda da je ova diskusija o poginulim borcima Vogošće krenula stranputicom, pa bih želio da po ovom pitanju napišem i svoj komentar.

    Kao prvo, želio bih da pohvalim sve one koji se trude da na ovom portalu iznesu informacije o poginulim borcima, uključujući mjesto, datum i opis pogibije, kao i mjesto sahrane. Ovi podaci su zlata vrijedni i u svakom slučaju će biti korišteni za ažuriranje podataka u Virtualnom groblju.

    Međutim, treba da shvatite da zvanični spiskovi već odavno postoje, i njih je napravila Boračka organizacija Republike Srpske. Spiskovi su po opštinama i ja ih koristim za kreiranje baze podataka na osnovu koje dodajem borce u Virtualno groblje.

    Moram priznati da ni spiskovi BORS-a nisu perfektni, pa je za očekivanje da postoje i poginuli borci koji nisu upisani u njihovu knjigu. Jedan od mojih zadataka je da prilikom unosa podataka zabilježim i sve greške u tom spisku i namjera mi je da BORS-u pošaljem moje ispravke.

    U isto vrijeme, napominjem da su svi ostali spiskovi nezvanični, pa nema potrebe da dižete toliko buke oko toga što nečije ime nedostaje.
    sokolac_video - 71539 - 10.07.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Izgubljena olovka

    Film "Izgubljena olovka" snimljen je 1960. godine na području opštine Sokolac, tačnije u selima Džimrije i Sokolovići. Mišljenja sam da ga vrijedi pogledati jer će vas vratiti u vrijeme kada su naši roditelji bili đaci.

    Jedan od dječaka u ovom filmu je i moj bivši predavač srpskog jezika, profesor Savić, koji nam je u vrijeme gimnazijskih dana pričao o ovom filmu. On je u filmu izgovorio samo jednu rečenicu ali je prepoznatljiv po svojoj žutoj kosi i visokim rastom.
    vogosca_rat - 71538 - 10.07.2012 : Neba Bak Smederevo - best (0)

    Poginuli borci Vogošće

    Pozdrav svim forumašima.

    Reših da se javim posle pisanja F-16 Brioni i da se nadovežem na poginule za koje se pravi spisak. Da li se spisak sada detaljno pravi ili ga selektirate ali da se ubacim u priču i napomenem na cetiri poginula borca u našim redovima.

    17. 10. 1992. godine, u akciji Fočanskom, sa Hotonja prema Kobiljoj glavi u nasim redovima su časno poginuli Pajić Dejan iz Smedereva, mali Siske iz Sarajeva, Bidža ili Ljuba četnik i Zorkin rođeni brat iz Apatina, a kome ne mogu da se setim imena.

    Dva meseca kasnije, otprilike polovinom decembra na Otesu je poginuo još jedan borac iz Smedereva - Mića Austrijanac, neka im je laka zemlja. Dokumentacija je uredno ispisana i predata tamosnjoj Vogošćanskoj komandi od strane našeg komandira Buce a kako mi je rekao i u skorijem razgovoru da je dokumentacija sačuvana i uvek je dostupna ako zatreba.

    Kako reče Špiro, bilo bi najbolje da se to odradi po abecednom redu, i smatram da nikog ne treba izostaviti sa spiska ako ga već pravite, jer istoriju ne treba menjati.

    Još jednom veliki pozdrav za sve forumaše i za gospodina Željka.
    dobrovoljci - 71537 - 10.07.2012 : Branka Pavlovic Veliki crljeni. - best (0)

    Boračkoj organizaciji Rogatica

    Porodica smo poginulog borca Ilije Pavlovića. Za ovih 20 godina niko nas nije ni obišao niti pitao kako živimo. Živimo u Lazarevcu kod Beograda. Kao dobrovoljac je poginuo u selu Štavanj.

    Pavlović Branka
    bors - 71536 - 10.07.2012 : Branka Pavlovic Veliki crljeni. - best (0)

    Boračkoj organizaciji Rogatica

    Porodica smo poginulog borca Ilije Pavlovića. Za ovih 20 godina niko nas nije ni obišao niti pitao kako živimo. Živimo u Lazarevcu kod beograda. Kao dobrovoljac je poginuo u selu Štavanj.
    romanijske_pjesme - 71534 - 10.07.2012 : - best (3)


    E moj brate đe si dosad bio
    kad je lola, kad je lola Grmečom jurio.
    prepiska - 71524 - 09.07.2012 : F-16 Brioni Vogošća - best (0)

    RE: Poginuli borci Vogošće

    U momentu kad je poginuo naš tadašnji komandir, odnosno čovjek koji nas je uveo u borbu tih dana, Tomo Milović inače rodom iz Goražda, ja sam momentalno prestao sa pravljenjem pribilješki i vođenjem dnevnika. Naknadno poginuli nisu u mojoj evidenciji.

    Nebojšu Špirića Špiru sam vidio nekoliko sati prije pogibije, ali to je bilo tek u aprilu 93. godine. Bio je u maskirnoj uniformi i vjerovatno se spremao za akciju. Poznavao sam ga i potpuno shvatam bol njegove porodice nakon gubitka takvog momka.
    poginuli - 71513 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Tomislav (Pero) Nikolić

    Bio je pripadnik 1. pč. 3. pb. Ilijaške brigade, rođen 10. 10. 1931. godine u Ilijašu. Poginuo 02. 07. 1995. godine u Čekrčićima, krećući se prema rovu pogođen gelerom granate. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Ruža
  • sin Srpko
  • kćerka Slavica
  • poginuli - 71512 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Miodrag (Jovan) Nikolić

    Bio je pripadnik PVO, Ilijaške brigade, rođen 02. 11. 1957. godine u Misoči. Poginuo 30. 06. 1995. godine na Nabožiću od gelera granate. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, а posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
    Posmrtno odlikovan 1995. godine Medaljom zasluga za narod.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Ratka
  • kćerka Jelena
  • sin Jovo
  • poginuli - 71511 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Slavko (Tomislav) Nikolić

    Bio je pripadnik 3. pč. 1. pb. Ilijaške brigade, rođen 18. 09. 1955. godine u Visokom. Poginuo 15. 06. 1995. godine na Nabožiću kod Okrugle njive gdje je pronađen mrtav tek 21. 06. 1995. pogođen metkom iz streljačkog oružja. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, а posle rata prenesen u Vojničko sapomen groblje u Sokocu.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Savka
  • sinovi Siniša, Boriša i Bojan.
  • poginuli - 71510 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Mladen (Žarko) Nogić

    Bio je pripadnik 2. pb. Ilijaške brigade, rođen 24. 03. 1965. godine u Loznici. Poginuo 31. 12. 1992. godine u Odžaku na pložaju Zajezda, tako što je, prilazeći rovu, pogođen snajperskim metkom u leđa. Sahranjen je u groblju u Podlugovima, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Jovanka
  • sin Siniša 1992.
  • poginuli - 71509 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Branko (Petar) Nogić

    Bio je pripadnik 2. pč. 4. pb. Ilijaške brigade, rođen 10. 05. 1967. godine u Donjoj Bioči. Poginuo 28. 12. 1992. godine prilikom napada muslimana na srpske položaje Višegrad u Bioči, pogođen iz streljačkog oružja. Sahranjen je u groblju u Gornjoj Bioči, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
    Posmrtno odlikovan 1994. godine Zlatnom medaljom za hrabrost.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Olgica
  • sin Dejan 1989.
  • poginuli - 71508 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Petko (Andrija) Nikolić

    Bio je pripadnik 2. pč. 1. pb. Ilijaške brigade, rođen 08. 05. 1964. godine u Podlugovima. Poginuo 23. 08. 1992. godine na Bogdanovićima-Mrakovo. Prilikom izbacivanja ručne bombe iz bacača bombi sa AP od strane Kašiković Vinka sa kojim se nalazio u rovu, došlo je do eksplozije bombe koja je raznijela bacač i njega usmrtila. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Stana
  • kćerke Željana 1991. i Slađana 1989.
  • poginuli - 71507 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Dušan (Stojan) Narančić

    Bio je pripadnik 3. pč. 1. pb. Ilijaške brigade, rođen 26. 11. 1943. godine u mjestu Donji Žabar-Orašje. Poginuo 02. 08. 1992. godine u Ilijašu. Vrativši se sa položaja na odmor izlazeći iz kamiona pogođen sa više gelera od granate u predjelu glave pa je smrt nastupila trenutno. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
    Posmrtno odlikovan 1993. godine Medaljom zasluga za narod.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Jagoda
  • sinovi Vladimir 1982. i Marko 1984.
  • poginuli - 71506 - 09.07.2012 : Ljesevo Ljesevo - best (0)

    Zoran (Konstantin) Ostojić

    Zvani Kiza. Eh, kakav je to momak bio! Počivaj u miru!
    poginuli - 71505 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Milinko (Zdravko) Mitrović

    Bio je pripadnik 4. pč. 4. pb. Ilijaške brigade, rođen 13. 02. 1961. godine u Ilijašu. Poginuo 07. 07. 1995. godine od gelera granate na prvoj liniji odbrane u Ubojištu-Banjer. Sahranjen je u groblju u Ljubnićima, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Jadranka
  • poginuli - 71504 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Jovo (Nikola) Mirković

    Bio je pripadnik 4. pč. 4. pb. Ilijaške brigade, rođen 28. 05. 1945. godine u Podvincima-Visoko. Poginuo 16. 06. 1995. godine od gelera granate u mjestu Drenovice prilikom nošenja ranjenika Popić Zdravka. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Rosa
  • sin Stojan
  • kćerka Stojanka
  • poginuli - 71503 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Tihomir (Božo) Mojsilović

    Bio je pripadnik 1. pč. Pozadinskog bataljona, Ilijaške brigade, rođen 05. 03. 1958. godine u Visokom. Dana 21. 06. 1995. godine teško ranjen od gelera MB mine ispred KM 3. pč. 1. pb. u Misoči. Prebačen u Dom zdravlja u Ilijašu, a zatim u bolnicu "Žica" u Blažuj, pa u bolnicu na Sokolac, a odatle na VMA u Beograd gdje je 24. 06. 1995. godine umro. Sahranjen je u groblju u Ljubnićima, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokolcu.
    poginuli - 71502 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Milenko (Nedeljko) Macanović

    Bio je pripadnik MPOAD-a, Ilijaške brigade, rođen 27. 11. 1957. godine u Kadarićima, neoženjen. Poginuo 17. 06. 1995. godine na Čečavki-Čekrčići u rovu kod topa od gelera granate. Sahranjen je u groblju u Kadarićima, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
    Posmrtno odlikovan 1995. godine Zlatnom medaljom za hrabrost.
    poginuli - 71501 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Nikola (Cvijan) Makitan

    Bio je pripadnik 2. pč. 1. pb. Ilijaške brigade, rođen 06. 01. 1952. godine u Brezi. Poginuo 15. 06. 1995. godine na Papratnoj njivi u Mrakovu od gelera granate. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Cvija
  • kćerka Milijana
  • poginuli - 71500 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Ratko (Nikola) Mihajlovski

    Bio je pripadnik 1. pč. 2. pb. Ilijaške brigade, rođen 12. 12. 1941. godine u Kumanovu-Makedonija. Poginuo 12. 10. 1994. godine u Podlugovima. Prilikom prevoza drva za vlastite potrebe pao sa traktora i tako izgubio život. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Emilija
  • sin Boris
  • poginuli - 71499 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Dragan (Rastko) Marinković

    Bio je pripadnik 1. pb. Ilijaške brigade, rođen 17. 02. 1969. godine. Poginuo 01. 08. 1994. godine u Kunosićima. Naime, u toku napada muslimana tog dana je nestao, ali je 25. 09. 1994. godine u Čekrčićima razmijenjen mrtav. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Nada.
  • poginuli - 71498 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Rade (Milinko) Mirić

    Bio je pripadnik 1. pč. 3. pb. Ilijaške brigade, rođen 05. 09. 1956. godine u Visokom. U toku muslimanskog napada na Kopače 08. 08. 1994. godine nestao, ali je 05. 09. 1994. godine u Čekrčićima razmijenjen mrtav. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
    poginuli - 71497 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Voislav (Slobodan) Mirić

    Bio je pripadnik MPOAD-a, Ilijaške brigade, rođen 13. 02. 1969. godine u Visokom, neoženjen. Poginuo 01. 05. 1994. godine na Krčevinama-Čekrčići od granate. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
    Posmrtno odlikovan 1994. godine Zlatnom medaljom za hrabrost.
    poginuli - 71496 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Radomir (Neđo) Marić

    Bio je pripadnik 3. pč. 2. pb. Ilijaške brigade, rođen 06. 11. 1938. godine u Sovrlima. Poginuo 10. 03. 1994. godine u Sovrlima na položaju Putina, gdje je pogođen od snajpera radeći u tranšeji. Pogođen kroz obje ruke i prsa. Sahranjen je u groblju u Podlugovima, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
    Posmrtno odlikovan 1994. godine Medaljom majora Milana Tepića.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Koviljka
  • sin Tomislav
  • kćerka Smiljka
  • poginuli - 71495 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Branka (Rajko) Motika

    Bila je pripadnica 2. pč. 7. pb. Ilijaške brigade, rođena 25. 08. 1970. godine u Sarajevu, neudata. Nakon kraće bolesti umrla 10. 12. 1993. godine u bolnici VMA u Beogradu. Sahranjena je u groblju u Krivajevićima, a posle rata prenesena u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
    poginuli - 71494 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Đorđija (David) Mališanović

    Bio je pripadnik 1. pč. 3. pb. Ilijaške brigade, rođen 12. 05. 1952. godine u mjestu Bokotići Maglaj. Poginuo 21. 08. 1992. godine u mjestu Usijela-Čekrčići prilikom napada muslimana, gdje je pogođen mitraljeskim rafalom. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
    Posmrtno odlikovan 1994. godine Zlatnom medaljom za hrabrost.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Veruša
  • sinovi Mladen 1978. i Bojan 1980.
  • poginuli - 71493 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Miroslav (Neđo) Marinković

    Bio je pripadnik 3. pč. 4. pb. Ilijaške brigade, rođen 16. 07. 1947. godine u Brgulama, opština Vareš. Poginuo 15. 03. 1993. godine u Kralupima. U trenutku napada muslimana pala je granata na borbenoj liniji i smrtno ga ranila. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Vasilija
  • sin Dragan
  • poginuli - 71492 - 09.07.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Tihomir (Sekula) Marković

    Bio je pripadnik 2. pč. 1. pb. Ilijaške brigade, rođen 03. 04. 1958. godine u mjestu Žalja-Vareš. Poginuo 19. 03. 1993. godine kod pošte u Ilijašu. Sa linije došao vojnim kolima i kada je iz istih izašao pala je granata i geler ga pogodio u potiljak. Sahranjen jeu groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.

    Od uže porodice ostali su:
  • supruga Milka
  • sin Dragoslav 1980.
  • kćerka Dragoslava 1985.
  • vogosca_rat - 71488 - 09.07.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Poginuli borci Vogošćanske brigade


    zbunio si me svojom reakcijom! Koliko ja vidim, ovaj spisak koji je postavio F16 Brioni sa tačnim datumima pogibije boraca su do 1. oktobra '92. godine. On je pokušao da pomogne svima nama da se sjetimo naših poginulih boraca i na tome mu veliko hvala!

    Pokojni Špiro je poginuo 26 aprila '93, pa zato i nije mogao biti na ovom spiku!

    Molim sve učesnike ovog foruma, da pažljivo pročitaju tekst pa tek onda stavljaju komentare na njih, kako ne bi dolazilo do nepotrebnih prepucavanja.

    Ja sam takođe došao do jednog spiska uz pomoć dobrih ljudi koji žele da pomognu, na kojem nema datuma pogibije, nego je sortiran po abcednom redu. Sada se bojim da taj spisak objavim jer će neko na taj spisak pogrešno reagovati.

    Molim sve one koji primjete da na spisku nedostaje neko ime, da to na fin način ukažu i pomognu da se spisak dopuni!

    Za ovaj spisak koji si postavio, još jednom, "Veliko ti hvala F16 Brioni"!!!
    betanija - 71482 - 09.07.2012 : Baki Beograd - best (2)

    Betanija - akcija Vrana

    Pozdrav svim borcima koji su se borili na obodima Sarajeva između 1992-1995. godine i slava junacima koji nisu više među nama!


    istine radi mislim da bi neke stvari trebalo pojasniti i reći ono šta se stvarno događalo na terenu Vogošće, brda Žuč, Betanje i Orahovog brijega u vreme kada je pukovnik Stupar Milorad sa svojom jedinicom bio na tom terenu.

    Stupar je u rejon Vogošće došao 16. 12. 1993. godine i tamo je ostao sve do Badnjeg dana 1994. godine.

    Akcija "Vrana" - to joj je naziv - koja se pominje na Betanji i Orahovom brijegu odigrala se 27. 12. 1993. godine i u njoj su pripadnici Stuparove jedinice pretrpjeli najžešće gubitke ikada, kako na Betanji gdje je poginuo kapetan Galjak Goran sa grupom svojih saboraca, tako i na Orahovom brijegu gdje je poginuo kapetan Dragan Stojković - Piksi sa svojim saborcima.

    Zarad istine i poštovanja prema poginulim i prema učesnicima ovih događaja koji nisu ukaljali vojničku čast molim vas da govorimo rečnikom činjenica, a ne ostrašćenošću i srdžbom prema bilo kom učesniku tih borbi.

    Ako postoji interesovanja, uskoro ću dati svoj širi doprinos ovoj temi, kako bi je otrgli od zaborava, sačuvali istinu i o istoriji sudili kada za to dođe vreme.

    S poštovanjem, učesnik tih događanja!
    vogosca_rat - 71474 - 08.07.2012 : Spiro Spiric Novi Banovci - best (0)

    RE: Spisak poginulih boraca

    Pročitah spisak poginulih boraca Vogošće i iznenadih se da u njemu ne nađoh i svog pokojnog sina Nebojšu - Špiru Špirića koji je poginuo na Ravnom Nabožiću 26. aprila 1993. godine. Jeste da je u toj akciji on bio dobrovoljac, ali mi nje jasno zbog čega ga nema na tom spisku ili možda već pravite neku selekciju među poginulima.
    vogosca_rat - 71472 - 08.07.2012 : F-16 Brioni Vogošća - best (1)

    Poginuli borci Vogošće

  • 23. 05. 92. Branko Kondić iz Vogošće, mjesto pogibije Vogošća
  • 25. 05. 92. Petar Peco Kuzman iz Krivoglavaca m. p. selo Krše
  • 30. 05. 92. Đoko Ikanović iz Vogošće m. p. Poljine
  • 08. 06. 92. Srpko Koprivica iz Krivoglavaca m. p. Žuč
  • 08. 06. 92. Ranko Bojić iz Vogošće m. p. Žuč
  • 08. 06. 92. Boško Mizdrak iz Sarajeva m. p. Žuč
  • 08. 06. 92. Branko Bozalo iz Pofalića m. p. Žuč
  • 08. 06. 92. Aleksandar Milošević iz Vogošće m. p. Žuč
    (ovde nisu navedeni oni koji su nestali ili naknadno ekshumirani)
  • 09. 06. 92. Boro Gračanin iz Vogošće m. p. Žuč
  • 14. 06. 92. Rade Savić iz Vogošće m. p. selo Uglješići
  • 17. 06. 92. Milorad Zorić iz Vogošće m. p. selo Uglješići
  • 19. 06. 92. Milorad Škrkar iz Krivoglavaca m. p. Žuč
  • 19. 06. 92. Slavko Jovanović sa Blagovca m. p. Žuč
  • 19. 06. 92. Mile Košarac sa Blagovca m. p. Žuč
  • 02. 07. 92. Zoran Bogojević Heto iz Vogošće m. p. Žuč
  • 19. 07. 92. Željko Jovičić iz Krivoglavaca m. p. Misoča
  • 19. 07. 92. Boro Radić iz Vogošće m. p. Ljubina
  • 19. 07. 92. Dejan Lalić iz Vogošće m. p. Ljubina
  • 19. 07. 92. Željko Marković Raze iz Vogošće m. p. Ljubina
  • 19. 07. 92. Srđan Amiđić Điđi iz Vogošće m. p. Ljubina
  • Mladen Kuzman preminuo nakon ranjavanja
  • 20. 07. 92. Goran Šućur iz Hotonja m. p. Vogošća
  • 23. 07. 92. Sretko Cvijetić sa Blagovca m. p. fabrika UNIS
  • 30. 07. 92. Velibor Kovačević Vela iz Hotonja m. p. Hotonj
  • 31. 07. 92. Kosta Nešić iz Semizovca m. p. Žuč
  • 12. 08. 92. Zoran Rosić Gliga iz Vogošće m. p. Ugorsko-Hrastik
  • 16. 08. 92. Mitar Subotić iz Semizovca m. p. Nebočaj
  • 16. 08. 92. Predrag Rajić iz Semizovca m. p. Nebočaj
  • 16. 08. 92. Budimir Rajić iz Semizovca m. p. Nebočaj
  • 16. 08. 92. Spasoja Rajić iz Semizovca m. p. Nebočaj
  • 18. 08. 92. Radislav Janjić iz Krivajevića m. p. Ljubina
  • 20. 08. 92. Branko Grabovac iz Semizovca m. p. Vranjak
  • 20. 08. 92. Zoran Zekić iz Semizovca m. p. Vranjak
  • 20. 08. 92. Božidar Petrović iz Semizovca m. p. Vranjak
  • 28. 08. 92. Živan Lalić iz Krivoglavaca m. p. fabrika UNIS
  • 06. 09. 92. Mihajlo Suslovski iz Vogošće m. p. fabrika UNIS
  • 07. 09. 92. Željko Blagovčanin Gipso sa Blagovca m. p. Vogošća-caffe Mango

  • 12. 09. 92. Slavko Popović Leo iz Vogošće m. p. Doglodi
  • 18. 09. 92. Predrag Žarković Božur iz Vogošće m. p. Žuč-Orlić
  • 18. 09. 92. Radenko Krčo iz Vogošće m. p. Žuč-Orlić
  • 18. 09. 92. Željko Mastilo sa Blagovca m. p. Žuč-Orlić
  • 18. 09. 92. Boro Vuković sa Blagovca m. p. Žuč-Orlić
  • 18. 09. 92. Đorđe Vidaković iz Vogošće m. p. Žuč-Orlić
  • 18. 09. 92. Petko Motika iz Semizovca m. p. Žuč-Orlić
  • 19. 09. 92. Slaviša Bošković sa Kremeša m. p. Žuč-Orlić
  • 21. 09. 92. Anđelko Marković iz Vogošće m. p. Žuč-Orlić
  • 21. 09. 92. Aleksandar Borovčanin iz Semizovca m. p. Žuč-Orlić
  • 21. 09. 92. Sreto Perić iz Vogošće m. p. Žuč-Orlić
  • 21. 09. 92. Radenko Starčević iz Hotonja m. p. Žuč-Orlić
  • 22. 09. 92. Trifko Babić iz Vogošće m. p. Žuč-Orlić
  • 22. 09. 92. Cvjetko Botić iz Vogošće m. p. Žuč-Orlić
  • 22. 09. 92. Miladin Musić iz Vogošće m. p. Žuč-Orlić
  • 01. 10. 92. Borislav Boća Čolaković iz Vogošće m. p. Vranjak

    Ovo su imena poginulih boraca i datumi njihovih pogibija, koje ja posjedujem. Napominjem još jednom da svaki od ovih podataka ne mora da bude 100% tačan, možda se negdje omakla greška u mjestu pogibije ili datumu, mada ja mislim da je u visokom procentu tačno sve što sam naveo.

    Za neke od navedenih imam i zapisan način na koji su poginuli, npr. svi ovi u fabrici su poginuli od snajpera, Milorad Zorić i Boća Čolaković su nagazili na minu, Goran Šućur je poginuo nesretnim slučajem, Zoran Rosić iz zasjede.. . itd.

    Za neke sa spiska je suvišno bilo šta pisati, jer je svima dobro poznato kako su poginuli i gdje, pogotovo kad je u pitanju Boro Radić, koji je poginuo 19. 07. 92. kod kafane Ranč u mjestu Ljubina u kasnim popodnevnim satima.

    Za sada toliko i pozdrav za sve.
  • trnovo - 71470 - 08.07.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Zločin u Presjenici i Strajištima

    U toku našeg zajedničkog puta u Trnovo, moj prijatelj Nedeljko Žugić je snimio i ovaj film o zločinu koji se desio u Presjenici i Strajištima. Ovaj dokumentarni film, djelo jednog čovjeka, će mi poslužiti da otvorim temu o seriji zločina koje su muslimani počinili na području opštine Trnovo.

    Kada govorimo o masakru srpskog stanovništva na području ove opštine, posebno treba naglasiti da je više od 80% zločina nad srpskim civilima u Trnovu i okolini izvršeno je na najmonstruozniji način - noževima, maljevima, davljenjem i paljenjem.

    Iako su o počinioci ovih zločina poznati Tužilaštvo BiH ni nakon 20 godina po ovom pitanju nije procesuiralo ni jednog zločinca.

    U prvih nekoliko mjeseci rata ovdje je registrovano preko stotinu ubistava, od kojih je 37 zločina dokumentovano i sva izjavama svjedoka i svom potrebnom dokumentacijom poslato Haškom tribunalu. Međutim, ovaj anti-srpski sud još uvijek nije otvorio ovaj slučaj.

    Vjerovali ili ne, u Ledićima, mjestu u kome je izvršen najstravičniji masakr nad srpskim civilima, vlasti Federacije BiH su podigle spomenik poginulim muslimanskim vojnicima!

    U vezi zločina počinjenih u selima Trebečaj, Ledići, Lisovići, Gornja i Donja Presjenica, Strajišta, Kijevo, te u naselju Trnovo i na lokalitetima Škipov gaj, Rajski do i Godinjske bare, policija Republike Srpske je 24. februara 1994. godine podnijela prijave protiv 53 osobe bošnjačke nacionalnosti.

    U selu Ledići su pobijeni gotovo svi mještani, od dece do staraca. Maljevima i noževima u Ledićima je usmrćeno devet članova porodice Tešanović, od kojih je najmlađi Milan imao svega 11 meseci, a ubijeno je i deset članova porodice Vasić, među kojima i starica Savka Vasić, rođena 1914. godine.

    Jedna od prvih krivičnih prijava za zločine u Trnovu podnesena je još 4. avgusta 1992. godine za masakr nad 23 civila iz porodica Cvijetić, Šehovac, Samardžija i Kravljača, koji je izvršen 7. i 8. jula 1992. godine u selima Gornja i Donja Presjenica i Strajišta. Za taj zločin terete se Ethem Edo Godinjak, predratni načelnik policije u Trnovu i ratni nosilac "zlatnog ljiljana", Hajrudin Ploskić, zvani Lelo, Munib Ademović, Hajrudin Elezović, Ismeta Kolar, zvana Nevenka, te Šefik i Hamdo Karić, zvani Hamo.

    Sledeći civili, starosti između 60 i 87 godina, pobijeni su između 7. i 8. juna 1992. godine u Presjenici i Strajištima.

  • Cvijetić Miloš
  • Cvijetić Vinko
  • Cvijetić Dragica, supruga Vinka
  • Cvijetić Dušan, 61 godina
  • Cvijetić Zorka, supruga Dušana
  • Cvijetić Dragica, supruga Obrena, 86 godina
  • Šehovac Kosta, preko 85 godina
  • Šehovac Jovanka, nepokretna preko 83 godine
  • Šehovac Mirko
  • Šehovac Tankosa
  • Šehovac Obren
  • Šehovac Rade
  • Vasković Jovo
  • Ljuboje Risto
  • Ljuboja Staka
  • Popović Janko
  • Popović Jankova supruga
  • Kravljača Mirko, star 87 godina
  • Kravljača Mirkova supruga
  • Kravljača Pero
  • Danilo Pucar
  • Štaka Aranđija

    Agonija preživjelih civila se nastavila i nakon ovog zločina. Preko 30 civila je odvedeno u logore iz kojih se mnogi nisu vratili. Dosta je Srba stradalo dok su se krili po šumama. Neki od njih su nakon 45 dana uspjeli da se preko Kijeva prebace na srpsku teritoriju.

  • vogosca_razno - 71448 - 08.07.2012 : Spiro Spiric Novi Banovci - best (0)

    Pop Stanko

    Moj prijatelj Oko vjerovatno nije upoznat da je pop Stanko umro prije više od godinu dana. Bio je na službi u Velikom Selu kod Lešnice, ali ne znam gje mu je sada porodica.
    krajina - 71444 - 07.07.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (0)

    Za Mira Zijamet

    Miro lepo od tebe što si zahvalan. VRS za propustanje hrvatskih civila a i hrvatske vojske, preko Srpske teritorije...

    Zahvalnost ostalog hrvatskog naroda sam lično video na VHS snimku sa grobllja u Mrkonjić gradu kada pobiste i poklaste civile i zarobljene vojnike VRS...

    Veruj da su nam muslimani neprijatelji sekundarnog značaja! Vi Hrvati znajte da sudija nije svirao kraj, da će drugo poluvreme biti jako jako bolno po vas!!! I čekajte, čekajte...
    bratunac - 71436 - 07.07.2012 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (0)

    U Bratuncu obeleženo stradanje 3. 627 Srba srednjeg Podrinja

    Služenjem parastosa i polaganjem venaca na centralni spomen-krst na gradskom groblju u Bratuncu danas je obeleženo 20 godina od stradanja 3. 267 Srba, pretežno civila, koje su na području srednjeg Podrinja i Birča ubile muslimanske oružane snage iz Srebrenice tokom 1992. godine.

    Parastos je u prisustvu 2. 000 ljudi koji su došli iz nekoliko opština Podrinja služio episkop zvorničko-tuzlanski vladika Vasilije.

    Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Petar Đokić rekao je da zločine u Podrinju ne treba niko i nikada da izgubi iz vida, ističući da je ova komemoracija prilog da se govori o istini.

  • "Ali, deo te istine jeste da u pravosudnim institucijama BiH i Haškog tribunala još niko nije osuđen, niti procesuiran za ove zločine", rekao je Đokić.

    On je pozvao međunarodnu javnost da jednako daju značaj i zločinima koji su počinjeni u Podrinju nad srpskim narodom, kao što pridaju značaj zločinima nad Bošnjacima, a koje Srbi ne spore.

    Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Stanislav Čađo, koji je kao izaslanik predsednika Srpske Milorada Dodika položio venac, rekao je da u BiH nedostaje procesuiranje ratnih zločina nad Srbima, što je civilizacijski neshvatljivo.

  • "Zato Republika Srpska ulaže napore da se kroz strukturalni dijalog o reformi prevosuđa zaustave nepravde i da odgovaraju svi oni koji su počinili zločine nad Srbima", rekao je Čađo.

    Delegat u Domu naroda parlamenta BiH Staša Košarac rekao je da nametnute institucije u BiH, kao što su Sud i Tužilaštvo BiH, ne rade pravedno i da njihov rad ne podržavaju dva naroda.

    Vence su položili u ime Vlade Srpske Petar Đokić, predstavnici Narodne skupštine Republike Srpske, predstavnici amabasada Srbije i Rusije, visokog predstavnika BiH, boračkih organizacija, porodica poginulih boraca, opština iz Podrinja i mnogobrojnih udruženja građana.

    Za ubistvo 3. 267 Srba srednjeg Podrinja, pretežno civila, među kojima je bilo najviše žena dece i staraca, i nad kojima su počinjeni stravični zločini, još ni jedan Bošnjak nije osuđen, niti je u toku neki sudski proces, a nema ni uhapšenih.

    Jedino je do sada komandant muslimanskih oružanih snaga iz Srebrenice Naser Orić prvostepenom presudom Haškog tribunala bio osuđen 2006. godine na dve godine zatvora, međutim njega je žalbeno veće Haškog tribunala presudom 2008. godine oslobodilo, jer navodno nije dokazana njegova komandna odgovornost za te zločine.

  • Idi na stranu - |listaj dalje|