fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_teslic - 68470 - 11.04.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (0)

Kota 525


Kota 525 bila je jedna od dominantnih na prostoru između Teslića i Doboja, a tih dana su trajali napadi upravo prema tom gradu i jedinicama koje su se tamo bile.

Cilj komande VRS i 1 KK bio je bio smanjiti pritisak na Doboj i sa druge strane potisnuti muslimane. Naravno, zadatak je pripao 16 krajiškoj, s tim da je za preuzimanje i čuvanje već postojećih i dostignutih položaja bila zadužena 4. banjalučka LPBR.

Naši komandanti su odlično osmislili akciju i nekoliko dana prije toga počele su pripreme. I toga dana poruka je bila jasna: Kota 525 večeras mora pasti, nećete imati veliku podršku artiljerije ni mehanizacije, sve je na vama.

Pripreme su prošle, mi bili spremni za napad, podjeljeni u udarne grupe. Naša grupa je imala 6 ljudi, od tog jednog vođu koji se nije ničim razlikovao sem da je imao motorlu.

Vođa naše grupe sam bio ja, a moja grupa je dobila ime Zolja 1, ako se dobro sjećam. Teren smo dobro poznavali, mada je bio prilično loš za napad.

Granatiranje je počelo, a mi smo se kretali prema njima, dobro zamaskirani i spremni. Nekako smo došli blizu njihovih rovova, preko nekog kamenja i nekih stijena, i javili ostlima da smo spremni za napad. Sačekali smo potpun prestanak granatiranja i da naše ostale grupe budu na mjestu, a bilo ih je dosta. Moram pohvaliti momke iz artiljerije, jer su bili pa može se reći i metarski tačni.

A kada je došao je i taj trenutak, otvorili smo vatru prema njihovim položajma, sa jako male razdaljine. Imali smo i sreće jer oni izgleda nisu dobro ni pazili jer su bili u zaklonu zbog granatiranja.

Žestoka paljba je odjeknula duž cijele linije. Dragan ispaljije zolju, a mi ostali pucamo i pokrivamo ga.

Moram priznati i da su se muslimani dobro borili, uzvratili su žestoko i u tom trenutku im nije padalo na pamet da napustaju liniju, pa sam i sam u jendom trenutku pomislio da od ove akcije nema ništa. Linije nikako da im popucaju, strašno se puca ali se ne napreduje a kako cujem ginu nam i ljudi, do tada 4 mislim. Istina je da su muslimani imali bar 4 puta više poginulih, ali postojala je i šansa da se oni odbrane.

Onda mi Maki rekao:
  • "Milane moramo mi probiti ove, izgleda da naši neće uspjeti na drugim mjestima. Ako mi probijemo oni će se uspaničiti!"

    Tako i bi, ponovo mjenjam okvir i pucam, zatim puzim do nekog kamena i dok me ostali pokrivaju bacam dvije bombe, a Dragan i Momo ispaljuju zolje, nakon čega primjećujemo da neprijatelj bježi.

    I tako, po ko zna koji put ispali smo ljudi pa smo im dali šansu da pobjegnu. Kad smo bili sigurni da ih nema usli smo im u liniju i javili našima:

  • "Zolja 1 na poziciji!"

    Zatim dvojica ostaju na tom mjestu i paze na ove što su se povukli, a mi idemo dalje. Dragan i ja smo oprezno krenuli na desnu stranu a druga dvojica na lijevo.

    Pucamo da drugi dio linije jer naši nisu mogli probiti na tom mjestu. Javili smo im da smo tu, i ponovo napadamo muslimane. Tuče nas m84, ali i oni se povlače, bježe, neki transejem do drugog rova a neki livadom. Srećemo se tu sa drugom grupom, dvojica ostaju a mi idemo dalje da pomognemo ostalima. Dragan i ja idemo tranšejem a ostali idu čistinom, i opet ona ista M84 puca prema nama. Jedan borac pade kao pokošen, na mjestu je ostao mrtav, ali nas to nije demoralisalo, mi ponovo pucamo i oni bježe.

    Na tom mjestu se srećemo sa još jednom grupom, osvajamo tako još jedan rov. U tom je trenutku nastala potpuna panika kod muslimana, tako da je pala kompletna linija. Mi idemo dalje!

    Dalje smo napredovali lako, i zauzeli smo dobar prostor u jako kratkom vremenskom periodu. Istina, imali smo i nešto mrtvih, ali ne u našoj grupi.

    Napredujemo dalje, ali očekujemo borbu sa njihovom Interventnom četom, jer smo znali da će oni doći da probaju da nas zaustave i da nas vrate.

    Cilj akcije je bio skoro ispunjen, i kako to već biva njihovim razbijenim grupicama se pridružila ta njihova Interventra jedinica, mislim da je bila u pitanju četa. Međutim, i njih smo lako razbili, nakon čega smo krenuli dalje.

    U tom trenutku smo iz komande dobili naređenje da smo ispunili zadatak i da moramo stati, što je kod nas izazvalo ogorčenje. Svi su pljuvali i govorili:

  • "Što nam nisu rekli da stanemo prije nego što smo ih razbili, nego moramo sada da stanemo i da se ukopamo?"

    Izjasnili smo se da ne želimo da stanemo, ali komanda je komanda, pa smo to na kraju morali da uradimo.

    Nakon što smo se ukopali, očekivali smo njihov kontra-napad, jer je to moralo da se desi zbog toga što smo ih ostavili napola razbijene.

    Prošlo je neko vrijeme kontra-napada nije bilo. Došlo je i nekoliko naših tenkova, koji nisu bili uključeni u prvi napad. Dšsli su tu i momci iz 4. banjalučke LPBR, i desio se i kontra-napad, dobro su napali ali smo ih mi odbili i zadali im još veće gubitke.


    Tu je sada bila nova linija, daleko povoljnija nego ona prije nje. Tu sam sreo i svog brata od ujaka, koji je bio u 4. banjalučkoj LPBR. Izgrlismo se i izljubismo, popričasmo, upitah ga za moje jer skoro je bio kući. Bilo mi je drago kad sam čuo da su svi dobro i da je brat bio kući prije 3 dana i da je i on dobro jer su se tih dana vodile borbe oko Kupresa a on je bio gore negdje u okolini Kupresa, Bugojna i Srbobrana. Ali u priči vidim da mi je burazer nekako blijed i loše raspoložen pa ga upitah:

  • "Buraz, reci mi šta je? Nešto i mi loš danas!"

  • "Ma vidio sam ove vaše mrtve što ste ih imali u akciji. Jeste da se nismo tukli sa balijama do malopre, ali ovo mi je prvi put da vidim toliko mrtvih od počeka rata!"

    Mislim da smo tom prilikom imali 11 mrtvih.

  • "Istina, previše je to, ali to je cijena koju treba platiti za ovakvu kotu!"

    Kasnije smo čuli da su muslimani imali jako puno mrtvih, ali za čudo, nisu ih ostavljali, izvlačili su ih jer smo im to i mi dopuštali. U rovovima i zemunicama smo nalazili smao krvave tragove, oružje i municiju koju su ostavljali...


    Ovakvih akcija je moglo biti mnogo više tokom 1994. i 1995. godine, i to sa puno manje gubitaka i puno više osvojene teritorije ali komanda VRS iz nekog razloga nije ni pomišljala na to.
  • vogosca_rat - 68468 - 11.04.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Veliki pozdrav za mog prijatelja


    Kao prvo da pozdravim mog velikog prijatelja, ratnog druga i saradnika, Vasilja Košarca.

    Hvala ti što si se javio i razbistrio situaciju koja je u mojoj glavi bila pomućena.

    Pošto sam pročitao tekstove od Pentagona, koji piše o napadu na Olovo, postavio sam mu pitanje u kojem sam spominjao Ajdanoviće, Konjsko, Gradinu i Kruševo. Međutim on mi nije dao odgovor, nego je konstatovao da sam vrlo kratko vremena proveo na Olovskom ratištu, što je mogao pročitati iz mog pisanja.

    Pošto Pentagon spominje da je pogođen naš tenk, zbog toga je kod mene napravio konfuziju u glavi da se to ustvari zvalo Kruševo a Kruška. Mislim da sam u nekim mojim ranijim tekstovima spominjao naše učešće na Kruški ali sam tada pisao sa puno manje detalaj nego sad, zbog ograničenosti broja znakova. Zbog slićnosti u nazivima, došao sam do pogrešnog zaključka.

    Međutim, sada me je zbunilo i tvoje pisanje o tom našem napadu, zapravo, zbunio me je Mitrovdan koji navodiš kao datum tog dešavanja. Moje pitanje za tebe, dali je to bilo u novembru '94 ili krajem zime odnosno početkom '94 kako sam ja mislio? Ako je to bilo u novembru '94, kao što ti kažeš to znaći da je Polom i Moševačko brdo takođe bilo u novembru '94.

    Pošto znam da si ti bio veliki poznavalac svih tih ratnih dešavanja, pa te molim ako se još uvjek sječaš datuma da pročitaš sve moje tekstove, napraviš ispravke u datumima ili detaljima koje ti lično znaš. Tvoj drug bi ti bio veoma zahvalan na tome!

    To bi bilo od velike pomoći da se napiše realna knjiga sa tačnim datumima.

    U svakom slučaju ti hvala što si se javio dopunio ta dešavanja i ispravio moju grešku.

    Što se tiče D. M. , ja se slažem sa tobom da je on bio nenormalno hrabar i u dejstvima pod njegovom komandom, on je direktno učestvovao u borbama na terenu. Rijetki su bili takvi kao D. M. , osim našeg šefa i možda Anđića iz Hercegovine, ja ne znam nikoga ko je na taj način vodio svoje jedinice.

    Ipak, moja konstatacija je da osim te hrabrosti, nije bio sposoban da izabere dobre pravce za napad, što se može vidjeti i iz tvog pisanja o dešavanjima na Kruški, kada su naši borci vidjeli šta se dešava i kako on vodi operaciju, samovoljno su počeli da se povlače iz te ofanzive. Našim saborcima se to nikada nije desilo na drugim ratištima.

    Pozdravi svoju porodicu, naravno i Đošovu.
    P. S.
    Nadam se da ćemo se vidjeti kada budem dolazio tamo.
    stari_sloveni - 68466 - 11.04.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Stari Sloveni


    Najčešće je zastupljeno mišljenje da je riječ "Sloveni" izvedena od riječi "slovo", što i danas u ruskom jeziku označava imenicu "riječ". Drugim riječima, pojam "Sloven" označava ljude koji govore isti jezik, tj. ljudi koji mogu jedni druge da razumju.

    Ovo je sasvim suprotno od slovenskog naziva za Nijemce. Dok svi ostali evropski narodi Nijemce nazivaju "Germani", Sloveni za njih imaju sasvim drugačije ime. Riječ "Nijemac" potiče od slovenske riječi "nijem", što znači da su ih slovenski narodi tako nazvali zbog toga oni nisu govorili, nego su mrmljali.

    Ime "Nijemac" se ukorjenilo u svim slovenskim jezicima ("Slavic languages"):


    1. poljski jezik - Niemiec
    2. ukrajinski jezik - Німець
    3. češki jezik - Němec
    4. slovački jezik - Nemec
    5. ruski i bugarski - Немец
    6. slovenski jezik - Nemec
    7. srpski jezik - Немац
    8. srpski i hrvatski - Nijemac



    Posebno treba naglasiti da Sloveni ovo ime nisu koristili između sebe. Kako su oni, negdje u 5. vijeku naše ere, dali ime Nijemcima, isto tako postoji vjerovanje da su ostala evropska plemena dala njima ime Sloveni. Naime, neko je opazio da se sva slovenska imena završavaju na "slav" ( Miroslav, Radislav, Vladislav, Stanislav.. . ) pa ih tako prozvaše "Slavs" ili "Slaveni" što je kasnije evoluiralo u "Sloveni".

    Takođe postoji teorija da riječ "Sloveni" označava mjesto porjekla ovih naroda. Ukoliko je ovo slučaj, onda je riječ "Sloveni" izvedena od Istočno-slovenske riječi "Slavuta", što je ustvari bilo staro ime za današnju rijeku Dnjepar.

    U istorijskim udžbenicima je pisalo da su se Sloveni naselili na Balkan. Riječ "Sloveni" označava veliku grupaciju naroda koji se međusobno razumju zbog sličnosti jezika, ali nije tačno da su se Stari Sloveni naselili na Balkan jer su se na te prostore naselili samo Srbi, Bugari i Hrvati. Hoću da napomenem i to:

    1. Slovenci spadaju u "Južne Slovene" ali mi se sve čini da oni teritorijalno pripadaju Centralnoj Evropi, a na na Balkanu.
    2. Bugarsko porjeklo je vrlo sumnjivo i o njemu treba posebno raspravljati
    3. Postoji uvjerenje da su Srbi i Hrvati jedan te isti narod. Mnogo je argumenata koji potvrđuju ove pretpostavke!


    Drugim riječima, izgleda da se samo jedan ili dva slovenska naroda doselila na Balkan. Zbog toga bi bilo pravilnije pisati o doseljavanju Srba i Bugara na Balkan, nego o doseljavanju "Starih Slovena". Čovjek stekne utisak da su se sva ta slovenska plemena sručila na naše prostore: Rusi, i Česi, Bjelosrusi, Ukrajici, Poljaci, Slovaci.. .. Međutim, prava istina je da su se na Balkanu održala samo dva jezika (srpsko-hrvatski i bugarski) pa otuda treba govoriti o doseljavanju dva naroda na Balkan.

    Konačno, pojam Slovena kao etno-lingvističke grupe treba izbjegavati u toku pisanja istorije. Istorija treba da bude jasna i bez ikakvih zabuna, poput one komunističke dogme da su se na Balkan doseli "Stari Sloveni" a da su potom od njih nastali Srbi, Hrvati i ostali vještački narodi.
    bors - 68464 - 11.04.2012 : Bosko Marjanovic Derventa - best (0)

    Snaga BORS-a


    Poštovani predstavnici boraca!

    Kakva nas sudbina čeka za par godina, kada ovih velikih desetak pokupuje ono što je još ostalo od RS-a ne smijem ni pomisliti kada nas ovako omalovažavaju sada. Treba staviti prst na čelo i razmisliti kome ukazati povjerenje za vođenje boraca? Treba nam ujedinitelj a ne neko ko nam daje mrvice da preživimo. Da li će nam vratiti ono što su nam do sada oduzeli sa ove dve penzije ili hoće da im halalimo jer njima je i onako uvek bilo malo.

    Pozdrav!

    Nama treba pošten Srbin da bude ujedinitelj. Međutim, malo je onih koji ostanu pošteni kada se dokopaju vlasti. Za ovo, prije svega, treba kriviti naš narod jer on dozvoli da ga svaki jad i bijeda predstavlja u vlasit. U modernijim državama ovo nije slučaj!
    pjesma - 68462 - 11.04.2012 : Mrakovica Kozara Kozara - best (0)

    Lisice i hijene


    Jedan od učesnika ovog sajta pomenuo je vezivanje zastava u predratno stanje. Pa pošto sam već imao napisano jednu pjesmu, evo je neka posjetioci stranice pročitaju.

    Odavno su oni zagrljeni
    Od tada se pomalo i stezali
    I to im je bilo sasvim malo
    Pa su se tada i povezali

    Vezali se sa svim i svačim
    Barjacima, šarenim i svojim
    a treći im je jasno govorio
    Ja se vas nikako ne bojim.

    U sred dana puče jedan pucanj
    ispred starih crkvenih vrata
    jedan teški gradski bandit
    Ispred crkve ubi starog svata

    Ispred starih crkvenih vrata
    Stari čovjek mrtav je pao
    Od ubice što je odradio svoje
    Pa se poslije u bježaniju dao

    Nije prošlo vremena dugo
    Kada se narod u čudu nađe
    Nije bio potpuno svjestan
    šta će sve još, da ga snađe

    Iz Arabije doveli su one
    Što su željni ljudske krvi
    nikoga se oni plašili nisu
    pa su protiv Srba bili prvi.

    Sada ih čuvaju ko svetinje
    Neznaju da će ih doći glave
    Pa još i danas na Srbe laju
    I po cijelom svijetu telale

    Lažu svijet kao što su prije
    Da su za prošli rat krivi Srbi
    A neće istinu da svijtu kažu
    Da su rat oni započeli prvi.

    Istina pomalo izlazi na svjetlo
    Ali će vam tada kasno biti
    Ni kajanje vam vaše neće pomoći
    Jer ćete se sami od sebe kriti
    Pa se onda i međusobno biti.
    poturice - 68458 - 11.04.2012 : Kenan Sarajevo - best (0)

    Janičari


    Janičari su bili obavezni da služe do svoje 35 godine vojnom redu kojem su pripadali. Nakon toga su se ili penzionisali i dobivali zemlju i nagradu, najčešće se vraćajući u zavičaj da postanu velikoposjednici age i begovi ili je manji dio njih priman na najviše položaje u carstvu i ženio žene iz sultanovog harema (oni najbolji kao Radojica).

    Janičarski red nije bio topovsko meso koje je masovno ginulo, nego lična sultanova garda čije su se ogromne kasarne nalazile odmah do sultanovog dvora. Od malih nogu su ti ljudi svaki dan upražnjavali sport, i trening na hladnom i vatrenom oružju, i isključivo su išli u bitke u kojima je i sultan, odnosno veliki vezir učestvovao i služili su kao lična zaštita sultana odnosno vezira, i rezerva u slučaju da treba presuditi u bici.

    Rijetko su ginuli, jer su rijetko ulazili u bitku, a onda zbog svoje uvježbanosti i naoružanja imali minimalne gubitke u odnosu na druge dijelove vojske npr. spahije, akindžije, ordiju ili recimo pravoslavce vojnuke ili martologe koji su bili pomoćna vojska. Janičari su zabilježeno je masovno izginuli samo pod Bečom 1529 i 1683, jer su to ujedno i jedini veliki porazi koje su doživjeli u svojoj dugoj i slavnoj istoriji.

    Nemaš ti pojma o janičarima, a ni taj tvoj institut za Orjentalne nauke u Sarajevu u kome, kako ti kažeš radi 50 naučnika.

    Ovom prilikom, jer nemam više volje da se raspravljam sa tobom, navešću ti citat iz "Enciklopedije Srednjeg Istoka", tj. "Encyclopedia of the Middle East". Nju su srećom pisali Turci, a ne muslimani iz Bosne, pa u njoj ima i dosta istine.

    Zbog ostalih, koji možda ne govore engleski, prepričaću zadnja dva paragrafa u ovom citatu ispod:

    Negdje oko 1820. godine, u Turskoj je bilo oko 135,000 janičara, koji su bili značajan trošak za sve siromašnije riznice Otomanske imperije. Pored toga, janičari su bili kočnica modernizaciji armije, koja bi dovela do ukidanja njihovih privilegija i stvaranja moderne vojske.

    Iste godine (1820) janičari nisu uspjeli da uguše bunu grčkog naroda za nezavisnost, i tako su dokazali da su neefikasni, što je natjeralo sultana da ubrza reforme vojske. U 1826. godini, janičari su se pobunili protiv reformi sultana Mahmeda II, ali je on predvidjeo njihovu reakciju, okružio se lojalnim jedinicama i tako uspio da rasturi janičarske barake na ulazu u Istanbul, i u sjedištu svake od turskih provincija. Većina janičara je tom prilikom pobijena, a izvjestan broj je i protjeran u vojna utvrđenja na granicama Carstva.


    Evo ti za ovaj put dokaz da je svirepi sultan pobio preko 100,000 janičara. A ti kažeš da ih nije koristio za "topovsko meso". Ukoliko hoćeš, ja ti mogu navesti još dosta sličnih primjera!

    Janissary

    A Janissary (from the Turkish Yeni Cheri or Yani Cheri, meaning, "new soldiers") was a soldier in the standing army of the Ottoman Turkish Empire. The Ottomans were the first to devise a standing army in recent times, giving them an immense advantage over Europeans countries. The Janissary corps was formed about 1380 by Sultan Murad I Bey (though he was not called "Sultan" at the time, Ottoman rulers eventually were all given this title). The Janissaries lasted until about 1826, when their many revolts and increasing ineffectiveness led to the abolition of the corps and its replacement by a modernized army. They replaced the feudal ghazi army with a core consisting of a small body (about 1,000 -20,000 troops originally) of trained professional soldiers who were supposedly loyal only to the sultan. They had their own marching band and music, and fearsome whirling dervishes who were to become infamous in Europe and Russia.

    At the end of the fifteenth century there might have been a thousand Janissaries. Additional provincial Timariot, about 40,000 troops in the fifteenth century, made up the rest of the Ottoman soldiers. Unlike other soldiers in that era, Janissaries were full time soldiers paid a cash wage during both war and peace. In war, they received a part of the spoils as well.

    At first Janissaries may have been recruited from war prisoners. Later, they were recruited by systematic abduction of Christian youths from their families in the devshirmeh system, which raised them as soldiers from a young age (as young as 8 but as old as 20) in special academies. They were forced to convert to Islam, as non-Muslims were not allowed to bear arms.

    The Janissaries were originally archers, but the Janissary force became particularly important with the introduction of firearms. Infantry carrying muskets proved more effective than cavalry equipped with sword and spear, but such soldiers required intensive training. Only a standing army could really master firearms and infantry drill. Janissaries adopted firearms from about the 15th century. By the 16th century, the main weapon of the Janissary was the musket. Janissaries also made extensive use of early grenades and hand cannon.

    The Ottomans had an elaborate system of logistics and auxiliary support systems. The Ottoman army had a road engineer corps, a corps to pitch the tents and make camp, a corps to bake the bread, a cebeci logistic corps to manage the weapons and ammunition. The Janissaries also had a medical corps consisting of Muslim and Jewish physicians, and the Turks had organized field hospitals. These innovations made the Ottoman army the most formidable force in Europe for a long period.

    Initially, Janissaries had few rights and were not allowed to marry until retirement. They wore moustaches, but could not grow beards, the sign of free men. By the fifteenth century, the Janissaries had become a powerful political force within the Ottoman state, and were gradually granted increasing rights, which made them increasingly autonomous and a threat to the state. By the 16th century they were allowed to marry, and their sons, even if born Muslims, could enter the army. In 1648 the Janissaries deposed and murdered Sultan Ibrahim I.

    Janissaries, 1583

    Service with the Janissaries became so desirable that in 1683, Sultan Mehmet IV abolished the traditional devshirmeh system of conscription, and both Christian and Muslim free men applied or sent their sons willingly for service as Janissaries. The Janissaries supplemented their income by engaging in trade and other pursuits, losing their military discipline and causing them to develop interests that were often opposed to those of the ruler. They were tools in and initiators of palace intrigue and revolted several times. By the 1820s, there were about 135,000 Janissaries, an expensive drain on the increasingly meager income of the empire. The Janissaries prevented modernization of the army, which would abolish their privileges and perhaps replace them with more disciplined modern troops.

    The Janissaries failed to suppress the Greek bid for independence in the 1820s, providing evidence of their inefficiency and of the urgency of the need for reform. In 1826, they got wind of the plans of Sultan Mahmud II to form a new style army, and revolted. The Sultan, however, had foreseen their reaction and provided himself with loyal troops. The Janissary barracks in Istanbul and provincial headquarters were shelled, and most of them were eventually killed or banished. The Janissary corps was abolished.
    ekshumacija_12 - 68456 - 11.04.2012 : Miner Vogosca Vogošća - best (0)

    Boro Radić


    Pozdrav za Nenada,

    nikako mi nije jasno da se neko od Borine rodbine (mislim prvenstveno na sina Igora i brata Nikolu) do sada nije javio ili bar neko ko zna gdje su oni. Ja već dugo imam pripremljenih 1500 dolara za prenos pokojnog Bore.

    Ponovo molim da se tamo neko potrudi i pronađe Igora ili Nikolu i da im jave da ima skoro dovoljno novaca da se to odradi. Ako šta zafali ja ću se potruditi da obizbjedim.

    Pozdrav, Miner.
    nesortirano - 68454 - 11.04.2012 : Beco Sc - best (0)

    O Slovenima i srpskom porjeklu


    Pošto će ovo objašnjenje zahtijevati više "karaktera" pa ne mogu koristiti "srbicu" pišem latinicom i nadam se da će moderator već jednom omogućiti da budemo ravnopravni u izboru pisma.

    Vizantija nikada nije postojala! Oduvjek je to bila Romeja-ili Istočno rimsko carstvo. U Istorijskim knjigama do 17. v. ovaj termin nije bio poznat. U 17. vjeku jedan francuski istoričar u svom doktoratu uvodi termin Vizantija, jer je Carigrad nastao na mjestu sela Vizant (to bi bilo isto kao kada bi Rusiju nazivali Moskovsko carstvo - i ona je nastala na mjestu sela Moskva).

    Sloveni - da bi opravdali svoje pretenzije na prvog u Evropi, Germani izmišljaju doseljavanje Slovena na Helm (Balkan) u 7. vijeku. Međutim, Sloveni su bili jedno pleme u okolini Imeljskog jezera koje je migriralo prema Evropi, i oni su svo stanovništvo nazvali Slovenima, samo da bi im prišili odrednicu "došljaci". No, da to nije tako govori i činjenica da nigdje u istorijskim knjigama nije zabilježen sukob između "Slovena" i u to vrijeme silnog rimskog carstva. Nemoguće je da dođu stotine hiljada ljudi i zauzmu nekome najbolju teritoriju a da ne bude rata (a braća se pobiju oko pedlja međe, hm).

    Turci- ne znam šta znači naziv ove zemlje, ali znam da je to srpski naziv (kako sad to?!). Kada su Avari zaposjeli Panoniju u 9. vijeku tu zemlju srpski narodi su nazivali Turska!!! (kao dokaz ovog pisanja mogu poslati i kartu).

    Turski geni - srpski geni, nema razlike jer prva "slovenska" (srpska) plemena koja su primila islam su pleme Turata (današnji Turci) i pleme Erata (sjeverni dio Iračana). Po obliku lica i boji kože ljudi (pogledajte glumce u truskim serijama) vidjećete da ne postoji razlika sa ostalim Helmskim narodima. Kada je u pitanju jezik, Turci se ne mogu sprorazumjeti ni sa jednim susjednim zakavkaskim narodima, niti im jezik ima približno istu osnovu, a imaju iste glasove kao i kod "slovena-srba", to nešto govori. O imenima da i ne govorimo, jer nose imena ne turske konstrukcije npr: Alija-Ilija, Osman (na arijskom Odžman, znači silan) Asim-Agim-Aćim, Dino, Edin, Huso, Husenin. Oni nisu neki Abu ovaj, abu onaj.

    Srbi (Vendi) je odrednica ne samo za stanovništvo koje živi u Srbiji i okolini već za cijeli današnji tzv. "slovenski korpus".

    Istražujući istoriju (ne samo preko istorijskih činjenica, već i preko jezika) naišao sam na zanimljiv podatak, da glavne rodbinske imenice u engleskom jeziku potiču iz venskog-srpskog: majka, brat, sestra (otac nije, jer je nebitan, i ne mora značiti da je biološki otac, jer današnja istraživanja su pokazala da 30% djece nije od oca na "papiru"). Npr. u engleskom riječ lull-uljukivati je skoro ista kao i kod nas ljuljati. Zatim, mi za starog čovjeka kažemo da je "deda", a englezi za otpisanog-mrtvog čovjeka kažu "ded" - postoji paralela.

    Toliko i o identitetu srpskom, da ne pominjem našu staru vjeru, Sorbona i Sorbonu, Bakizam, boga Vida, Svaroga, Jav i Nav, badnjak, desnu stranu, stara groblja. Sve je ovo i tvoje samo to nekad mi nećemo da prihvatimo, a nekad vi. Neki ljudi kažu da ne valja gledati ili vraćati se unazad. Ali, dok čovjek to ponekad ne uradi ne zna kuda da ide naprijed.
    dragan_sorak - 68450 - 10.04.2012 : Oko - best (0)

    Šorkova pogibija


    Možda sam pobrkao imena tih mjesta jer i sam znaš da nisam iz tih krajeva. Sitnica i Stričići mi nekako zvuče slično ali se sjećam da je u tom selu pobijena velika količina svinja i da su sprejevima pisali po kućama. Na samom ulasku u selo je bila jedna kuća i uz nju garaža. Pored nje su se nalazili nekakvi balvani.

    Šorak je poginuo na nekakvoj uzbrdici, obrasloj borovom šumom. Šuma nije bila mnogo stara, iz podnožja gledano pri vrhu te uzbrdice sa desne strane je bila neka livada. Po svim nekim pretpostavkama on je izašao greškom na tu livadu. Nađen je nakon nekoliko dana
    dobrovoljacka - 68449 - 10.04.2012 : Slobodan Milic Beograd - best (0)

    Zločin u Dobrovoljačkoj ulici


    Niko na ovom mestu ne pomenu događaje u Sarajevu od prethodnog dana koji mogu unekoliko razrešiti enigmu koja se desila sutradan u Dobrovoljačkoj. O tome je general Jovo Divjak govorio u jednom intervjuu, pri čemu je na određen način za zločin u Dobrovoljačkoj okrivio Ejupa Ganića, glavnokomandujućeg u odsustvu Alije Izetbegovića.

    Nisam vojnik po struci, ali sam služio JNA, nemam nikakav čin, ali je svakom laiku jasno da je na začelju kolone morao biti general Kukanjac sa, zašto ne reći, zarobljenim Alijom Izetbegovićem.
    madjarski_srbi - 68448 - 10.04.2012 : Doko Susic Tukulja / Madarska - best (0)

    Mi smo Srbi iz Mađarske


    Kao prvo, pozdravjam sve one koji čitaju ovu stanicu.

    Ja živim u Mađarskoj, nekih 30 km od Budimpešte, selo u kojim živim se zove Tukulja, mađarski Tokol.

    Naši stari su već zaboravili odakle su stigli ovamo, ali neki podaci ipak pokazu pravac i to je vas grad i okolina ( Olovo, Fojnovo, Sebrenino, Vitorog , Foča, brdo Chlum i reka Krivaja)

    Po nekim podacima, oni su krenuli u više grupe od 1625. godine pa sve do 1687. godine a u ovoj zadnjoj godini je krenuo nekih 5000 osoba.

    Oni su rekli uvek da su oni "RAC"-i .


    Kad bi neko mogo da pomaže ili ima neku informaciju il' barem je čuo nešto u vezi toga, bio bi srećan kad bi obavesto mene u vezi ove informacije.

    Unapred vam zahvaljujem!

    Doko Susic Tukulja ( Tököl) gyokahŽgmail. com

    Brate Srbine,

    svaka ti čast što si se javio. Poznato mi je da u Mađarskoj ima jedva 10.000 Srba, ne računajući one koji su se tamo naselili u zadnjih 20-tak godina. Pored toga, relevantni naučni podaci ukazuju i na to da je veliki broj današnjih Mađara vodi porijeklo od Slovaka i Srba.

    Ovaj podatak je toliko važan za mene, da ću mu odmah posvetiti novu stranicu!
    poturice - 68446 - 10.04.2012 : Kenan Sarajevo - best (1)

    Janičari


    Što se janičara tiče - teško da se može generalizovati. Ne znam odakle vam informacije o Osmanskom carstvu, jer to nije jača strana srpske istoriografije. Tačno je da su najuspješniji među njima ostajali na Istoku, često na najvišim položajima. Većina ih je sačuvala svoj jezik, pa se naš jezik koristio kao komandni u janičarima, pa čak i na dvoru i na Porti. Radojica Baja Mehmed paša Sokolović je najbolji primjer.

    Dio ih se vraćao u zavičaj i upravo su oni bili vođe islamizacije u svojim selima i porodicama. To je u Bugarskoj bolje obrađeno i zapamćeno, ali samo ću reći da je jedan takav bio i Ferhat-paša Vuković-Desisalić kod nas u Vrhbosni koju znaš kao Sarajevo odn. Sarajevsko polje.

    U kasnijoj fazi svi muslimanski muškarci na Baščaršiji su primljeni u janičare i bili stalna vojska u Sarajevu. Preporučujem vam da malo više čitate na tu temu.. . i to autoritete.

    Poštovani,

    Kao prvo, zamolio bih te da se fokusiraš samo na jednu temu, jer ne mogu na jednom postu da ti dajem deset odgovora.

    Ovaj put ću ti odgovoriti na tvoje pitanje u vezi janičara. Na tu temu sam pročitao jako mnogo knjiga, a najbolji izvor smatram spise koje je ostavio Vuk Karadžić, koji je zapisao da su Turci poslije Kosovske bitke 1389. godine u Malu Aziju odveli više od 200.000 Srba, a poslije porobljavanja samo iz Bosne i Crne Gore su odveli dvostruko više djece. Zbog toga je i sasvim logično da se dvije stotine godina u turskoj Porti, za vrijeme dok je Srbija bila porobljena od Turaka, govorilo - srpski. Ne bosnanski, nego srpski!

    Pored toga, vjerovatno si čuo da je ugovor Turske sa mađarskim kraljem Ladislavom iz 1495. godine potpisan na srpskom, tačnije ćirilicom.

    Drugim riječima, Srbi koji su prisilno odvedeni u Tursku nikada nisu zaboravili svoje korjene. Primjera radi, dječak Radojica, poznatiji kao Mehmed paša Sokolović, je izgradio most na mjestu gdje su ga Turci splavom preveli preko Drine. Most je napravio u znak sjećanja na njegovu majku (Srpkinju) koja je ostala da plače na drugoj obali rijeke.

    Veliki broj onih koji su zauzimali ugledne položaje u Turskoj carevini, su se nakon propasti Otomanske imperije vratili u Makedoniju, noseći sa sobom zvono za crkvu koja je ozidana u Galipolju. Napominjem da je ovo bila jedna velika migracija, a stručnjacu kažu da je riječ i do 40.000 Srba muslimana. Mnogo kasnije, njih će Tito da pretvori u Makedonce.

    E sada, pošto si shvatio da "ćurak" na vagi može da pretegne i na jednu i na drugu stranu, hoću da ti objasnim i zašto je sultan bivše Srbe naseljavao u Malu Aziju, a Arnaute i Arape u Bosnu. Sultan nije htio da dozvoli da se ugledne i sposobne vojskovođe, nošene emocijama rodnog kraja, okrenu protiv njega samog.

    Evo i jednog primjera! U prvoj polovini devetnaestog vijeka, muslimani Bosne i Hercegovine su podigli bunu protiv turske okupacije. Vođa srpsko-muslimanskog ustanka bio je Husein - beg Gradaščević. Njega su podržavale mnoge plemićke porodice, a ustanici su otvoreno pozivali sve Srbe muslimane da se osvete Turcima za srpski poraz na Kosovu polju 1389. godine. Ustanici su krenuli s vojskom iz Sarajeva prema Travniku 1831. godine, a suprostavila im se turska vojska na čelu sa Sulejmanpašićima Skopljacima: Mustaj-pašom i Osman-alajbegom. Nadomak Travnika, dvije vojske su se žestoko potukle. Pobjedila je vojska Srba muslimana, a Skopljaci su se spasili bjekstvom u Duvno. Husein - beg Gradaščević je desetak godina vojevao rat protiv Turaka. Jednom prilikom je prodro u Srbiju i pobjedio je tursku vojsku i na Kosovu. No, 1851. godine je turska vojska, sastavljena od Arnauta, na čelu s Omer-pašom Latasom (poturčenim Srbinom iz Like) upala u Bosnu i ugušila ustanak bosansko-hercegovačkih Srba muslimana. Bez obzira što su pristalice kapetana Gradaščevića bile privržene islamskoj religiji i protivile se sultanovim reformama o proširenju prava hrišćanima, njihov pokret je imao srpsko nacionalno obelježje - borbu protiv okupatora iz Azije, oslobađanje Bosne i Hercegovine i pripajanje Srbiji. Tu srpsku svijest kod muslimanskih ustanika, prepoznao je njemački istoričar i pisac Leopold Ranke. U knjizi "Srbija i Turska u devetnaestom veku", Ranke će, na str. 114, navesti da su Srbi muslimani pevali:

    "Mi idemo na Kosovo ravno,
    Gde nam stari slavu izgubiše,
    Staru našu slavu prađedovsku.
    I mi ćemo na polju Kosovu
    Il' izgubit vjeru i junaštvo,
    Ili ćemo, ako Alah dade,
    Dušmanina svoga pobjediti,
    I u Bosnu vratiti se slavno."


    Nadam se da ti je sada jasno zašto je sultan poturčene Srbe - janičare naseljavao u Malu Aziju. On jeste cjenio poturice, i o tome govori podatak koliko je njih napravilo uspješne karijere u Osmanlijskom carstvu, ali je svaka sultanova odluka bila mudra. Jedna od njih je da je ono malo srpskih janičara, koji bi preživjeli mnogobrojne bitke i ratove u toku njihove duge vojne karijere, sultan nagrađvao tako što bi im dodjeljivao imanja u Maloj Aziji. Znao je on bolje od bilo koga drugog, da poturicama ne treba skroz vjerovati!

    Pitaš me odakle sve ovo znam! E pa vidiš, prijatelju moj, ja čitam knjige i na engleskom, a takvi izvori su mnogo pouzdaniji i bolji od knjiga koje se pišu na našim prostorima. I Turci imaju dosta internet prezentacija koje govore o ovoj problematici, a ima i tekstova na engleskom jeziku. Ukoliko znaš turski, mogu da ti izdvojim i pošaljem par citata.

    Uostalom, shvatićeš da u ovome ima dosta logike, pa pošto si (siguran sam u ovo) jako pametan čovjek, prihvatićeš neke stvari i bez neke velike potrebe za daljim dokazivanjem.

    Ja ne isključujem mogućnost da su se neki janičari vratili na područje Bosne i Hercegovine. Međutim, radi se o procentualno jako malom, takoreći zanemraljivom broju.

    Hajde da malo razmišljamo logično: Recimo da Osmanlije odvedu 1000 srpskih dječaka u Tursku. U internatima, u kojima bi ta djeca učila turski i savlađivala ratničke vještine, do njihove punoljetnosti vjerovatno bi bar njih 50-tak umrlo. Nakon toga, samo mali broj njih bi, kod starosti od 23 do 25 godina, bio odabran za ulazak u janičarske jedinice, u kojima bi ratovali 35 godina. Ostali bi služili kao obezbjeđenje plemstvu, i na drugim sličnim funkcijama.

    Poznato je i to da je sultan svoje veterane (one koji su u vojsci bili oko 30 godina) slao u najžešće bitke, sa namjerom da ih što više izgine kako ne bi morao da im plaća penzije, da ne govorimo o onima sa većim zaslugama, kojima je morao i da dijeli zemljišne posjede. U najboljem slučaju, možda bi svega 10% janičara doživjelo starost i dobilo penziju. Ovo, prije svega, što su Turci stalno vodili ratove, bilo na granicama Carstva, ili su morali da guše bune. Obični ratnici bi uglavnom ostajali da žive u Istanbulu, a oni uticajniji bi odlazili na svoja imanja u Maloj Aziji.

    Janičari su prestali da budu prava vojska 1566. godine, kada su od sultana dobili dozvolu da se mogu ženiti. Pored toga, od janičarske ruke su padale i sultanske glave. U 1622. godini janičari su pogubili mladog sultana Osmana II, a 1648. godine i sultana Ibrahima I. Janičari nisu smatrani "slobodnim ljudima", pa im zbog toga nije bilo dozvoljeno da nose brade (samo brkove) jer su brade bile obilježja slobodnih građana Carevine.

    Od tog jako malog broja penzionisanih janičara tek poneki "bezemljaš" bi eventualno odlučio da se vrati u Bosnu. E, ako bi se takav vratio, on bi već imao oko 60 godina, pa ne vjerujem da je bio u stanju da sa svojim "alatom" napravi sve vas muslimane koliko vas trenutno živi na tim prostorima.

    Da bi shvatio da sam u pravu, navešću ti i jedan primjer iz vremena sadašnjeg. Od svih onih ljudi koji su otišli u Australiju ili Kanadu, veoma mali broj će se pod starost vratiti u Bosnu. Ovo je zbog toga što oni u inostranstvu imaju djecu kojoj ne pada na pamet da se vrate na siromašni, krševiti Balkan. Nove generacije hoće da žive tamo gdje su se rodile i "gdje je civilizacija." Oni hoće da ostanu tamo gdje im je dobro. A roditeljima ne preostaje ništa drugo nego da ostanu tamo gdje su njihova djeca i unučići, bez obzira na to što ih drma nostalgija vezana za nekakve bosanske vukojebine...

    Nadam se da su se tvoji i moji stavovi bar malo približili u pogledu janičara...
    zaboravljeni - 68440 - 10.04.2012 : Luna - best (0)

    Šorak


    Ne znam da li će neko od njegovih saboraca odgovoriti, uglavnom, Šorak je poginuo na pravcu od Mrkonjić grada prema Sitnici, otprilike 3-4 kilometra prije Sitnice. Bio sam sa jedinicom lijevo krilo njegove jedinice, a sa naše lijeve strane je bila jedna jedinica Tigrova.
    ekshumacija_12 - 68438 - 10.04.2012 : Nenad Grujic Beograd - best (0)

    Boro Radić


    Ako dodje do pokretanja akcije za prenos posmrtnih ostataka srpskog i vogošćanskog heroja Bore Radića na Vojničko groblje Sokolac, ja ću donirati 300 evra za tu akciju.

    Kad budem pročitao na vašim stranicama da se akcija pokrenula, ja ću Vama gospodine Tomić Željko ostaviti moj broj mobilnog telefona, pa me Vi možete zvati, posto živite i u Beogradu, da se nađemo ili na Banovom brdu ili u negde u centru Beograda da Vam predam taj novac.

    Vremena su teška, živim ljudima je novac potrebniji nego mrtvima, ali mene duša boli što heroj Boro Radić nije na večnoj straži zajedno sa svojim ratnim drugovima i bio bi mnogo ponosan ako bih i ja doprineo da se njegove mošti prenesu na sokolački Zejtinlik.

    Pozdravljam Vas gospodine Tomiću, ovo ne morate da objavite na stranici Boro Radić, bitno je ono što sam napisao. Kad pročitam da je akcija pokrenuta ja ću vam se javiti.

    Veliki pozdrav Vama i svim srpskim herojima koji se javljaju i pisu na ovom sajtu o svojim ratnim iskustvima iz proteklog rata 1992-1995.

    Nenade,

    srdačno zahvaljujem na ovim lijepim riječima. Nažalost, ove godine nismo organizovali ni jednu ekshumaciju, uglavnom zbog toga što nismo uspjeli da stupimo u kontakt sa borinim sinom, niti da dobijemo potrebne informacije i saglasnosti.

    Bilo bi mi drago da se ljetos upoznamo, pa ako ti nije teško ostavi mi tvoj broj telefona da te nazovem kada budem u Beogradu. Piće častim ja!
    poturice - 68437 - 10.04.2012 : 0069 - best (0)

    Bosna i Bosanci


    Par rijeci na temu "Bosne" i "Bosanaca". Gospodin Tomić je lijepo i eksplicitno objasnio da je jedna stvar geografska odrednica tipa "Bosanac" a druga pripadnost jednom narodu.

    Istorija srpskog naroda seže duboko u prošlost i dostupna je svima ali problem je što istorija "muslimanskog", a još manje "bošnjačkog" naroda seže najdalje do 1974. godine, a najbliže do 1992 (ili već neke) godine. Zvuči otrcano ali jeste tako!

    Koju Bosnu ja trebam da doživim kao svoju? Onu istu koja nije ispoštovala volju srpskog naroda RBIH na referendumu nego na silu izgurala referendum o nezavisnosti. Ili možda Bosance sa ekavskim naglaskom koji su se naselili po rubnim dijelovima gradova i napravili kuće uz pomoć SDA koja im je pomagala u izgradnji kuća tako što im je doturala oružje 1990. i 1991. i ekspresno im mijenjala mjesto boravišta iz Novog Pazara u Najnoviji Pazar tj. Sarajevo.

    Treba li i ja da navijam za "našu" Bosnu uz tradicionalne navijačke poklike "alahu ekber" i ispod zastave ljiljana. Ti isti ljubitelji Bosne su mene istjerali iz nekadašnjeg grada Sarajeva a moje roditelje otjerali u logor...

    Sada, kad ste vidjeli, da vas ni Amerika više ne zarezuje dva posto, kada sve vaše laži padaju jedna za drugom, kada iz vaših njedara izlaze guje tipa Jašarevića i ostalih uglednih Bosanaca sa ekavskim naglaskom, sada biste malo Srba da se malo prikrijete pod maskom multi sranja...

    Nekada ste vezali šahovnice uz SDA zastave i ljiljane, sad ih možete vezati uz one crne zastave sa arapskim natpisima. Tražili ste, gledajte.

    Cijenim svakoga ko ima hrabrosti da pogleda istini u oči i da kaže kako je bilo. Niko nije sjajan izašao iz ovog glupog rata, ali je zapanjujuća upornost većine vas koji još uvijek slavite datum kada se Alija preselio na ahiret a u sebi znate, ali ne smijete priznati, da ste se debelo zajebali još davne 1991. godine...
    zaboravljeni - 68435 - 10.04.2012 : Oko - best (0)

    Cvrletova i Šorkova pogibija


    To jutro smo sjedili na nekim balvanima u selu Sitnica i pili kafu: Šorak, Cvrle, mali Fracuz, Sanitetlija i ja. Znali smo da se taj dan ide napred i razgovarali o tome kao i uvjek o onome (šta ako) pošto sam ja bio ranjen na Goraždu a Cvrle i Šorak su me tom prilikom nosili.

    Počeli su da me zezaju da se ne brinem jer su oni tu ako bude trebalo da me ponovo nose, da bi Cvrle prokomentariso kako više neće nositi mene jer je on došao na svoju teritoriju (iz tog kraja su mu korjeni) i da će on tu ostati.

    Na tu njegovu priču ja sam zagalamio i rekao da ne priča gluposti i da tog dana nigdje ne ide. Na tom nam je Šorak rekao da i on ima nekakav loš predosjećaj.

    Moram napomenuti da sam i ja prije ranjavanja isto tako govorio Pokojnom Moci. Posle kafe smo se razišli i krenuli svako na svoj zadatak. Najprije je došla vijest da je Cvrle poginuo, što me je jako pogodilo, a pogotovu nakon one njegove jutarnje priče. Sat vremena kasnije dolazi za mene još strašnija vijest da je i Šorak poginuo. Tada je Draganovoj kćerci bilo oko 40 dana, a danas kada gledam nju kao da gledam njega.

    Draganu Šorku su javili da su njegova dva mlada vojnika ranjena i on je pošao da ih vidi. Međutim, otišao je na pogrešnu stranu, tako da je neprijatelju pao u ruke. Našli smo ga tek poslije nekoliko dana. Po svemu sudeći, živ im nije pao u ruke ali se vidjeli da su ga nakon njegove smrti....

    Neka im je vječna slava!
    poturice - 68434 - 10.04.2012 : Sarajlija74 Sarajevo - best (1)

    O narodima, naciji, janičarima


    Najveći dar evolucije (ili kako to vi vjernici kažete Boga) je pravo na slobodu, a sloboda je najveća vrijednost uz ljubav naravno. U Sarajevu se u krugovima koje to zanima vrlo slobodno raspravlja o svemu, pa i religiji, pa i Islamu i to vrlo kritički do tačke negacije (Bosna je postojala i prije muslimana i hrišćana pa će i poslije njih), ali nije to popara za svaka usta i svaku pamet, u našoj zaostaloj maloj zemljici, gdje se većina bori sa elementarnom pismenošću.

    Nisam religiozan, i ne priznajem religijski identitet kao osnovni, već samo porijeklo i jezik. Ne mogu ja kao čovjek slovenskog porijekla biti isti narod sa nekim ko je turskog, mađarskog ili ko zna kojeg porijekla, jer se slučajno kod nas nalazi islamska religija. Nismo mi isti narod, i vjera nije za mene nikakav identitet, i nikakva vododjelnica nacije (Arapi i Turci nisu moja braća, već više dušmani).

    Nije slučajno da do 1993. nije bilo moderne bošnjačke nacije. Prvi ja, a takođe i masa drugih na suprotnoj strani od vaše ne smatramo da se od mješavine naroda može i treba stvarati bilo kakva, pa i bošnjačka nacija. Mi naprosto nismo narod i nacija, već "miješana salata".

    Možda je najpoštenije rješenje bio jugoslovenski identitet, ali religija nije dala da se on formira.

    Što se optužbi tiče da su "muslimani" srpski genetski otpad, samo da kažem da većina muslimana, kao i pravoslavaca, na Balkanu nisu slovenskog porijekla, pa ne mogu biti ni slovenski otpad. Ali .. . oni muslimani koji jesu srpskog porijekla (cca. 30 %) potiču od ponajviše od janičara koji su kao mali odabirani od najjače i najbistrije srpske djece, pa će biti prije da su genetska elita srpskog naroda, a nikako otpad.

    Ja i nisam rekao da su pravoslavni Srbi danas manjinom Sloveni isključivo zbog miješanja, a bilo je i toga, i milom i silom, već time što je u moderni srpski korpus integrisano svo pravoslavno stanovništvo na teritoriji gdje Srbi danas žive, a bilo je tu i Ilira i Vlaha (Rumuna) i Cincara i Grka i šta sve ne.

    Da se srpska nacija formirala po porijeklu i krvi - mnogi bi današnji musliman i katolik bio i jeste 100% slovenski Srbin. Ali, i mnogi naš pravoslavac bi danas bio Rumun, Albanac, Grk ili nešto treće.

    Nisam vizantolog, ali sam čitao Ostrogorskog poprilično, i veoma se divim Vizantijskoj kulturi, i smatram da je veliki zločin bio prepustiti Konstantinopolis Turcima (grijeh Zapada), što je i nas koštalo viševjekovnog ropstva, jer je "Grad" bio i naš štit od osvajanja, i odatle nam je sva moderna kultura i znanje (uz arapsku Španiju, je Vizantija 1000 godina jedina bila svjetionik znanja i kulture, ustvari jedini pravi grad u Evropi).

    Slovensko mnogoboštvo i poštovanje prirode je prava religija u punom smislu, i ne bih se složio da nas je hrišćanstvo spasilo. Prije podijelilo na pravoslavce i katolike, plus muslimani kao "šlag" na tortu.

    Ako se ičemu kolektivno trebamo vratiti - onda je to naša izvorna slovenska duhovnost.



    Sarajlija,

    iz tvog prethodnog teksta izbacio jedan paragraf, a umalo ga nisam i izbrisao jer ne želim da na ovoj stranici širim dezinformacije i laži. A ti si napisao sledeće:

    "Srbi imaju najviše mongolskih i albanskih gena"

    Pa jesi li ti, bolan, ikada vidio Mongola? Oni su mali, ružni i kosih očiju. Srbi su visoki, lijepi i nemaju kose oči. Da su se Srbi mješali sa mongolima, danas bi većina nas imala kose oči.

    Sa druge strane, da malo više znaš istoriju, vjerovatno bi znao da su Mongoli pustošili i harali uglavno Sjevernu Evropu (Njemačku, Francusku) i Podunavlje sve do Iraka. Ne znam da li ti je poznato, ali u Iraku danas živi oko 15% potomaka upravo tih Mongoala.

    Mongoli su bili ratnički narod. Oni su jeli, čak i spavali na svojim konjima. Svoje zarobljenike su uglavnom ubijali, nisu ih vodili nazad u Mongoliju.

    U vrijeme kada su Mongoli harali Evropom, Srbi su uglavnom živjeli u planinskim predjelima i rijetko su imali dodira sa Mongolima.

    Eto, toliko o tvojim "naučno dokazanim činjenicama" da Srbi imaju najviše mongolske krvi!

    Što se Albanaca tiče, njih je u Albaniju došao otprilike jedan pun autobus, ali su se otprilike (kao i Srbi) umnožili u planinama i kasnije sišli u doline rijeka. Naučno je dokazano da je gotovo jedna polovina današnjih Albanaca crnogorsko-srpskog porjekla.

    Najveća glupost koju si u ovom članku napisao je da su "muslimani koji jesu srpskog slovenskog porijekla" potiču od janičara. Pa znaš li ti, bolan, da su janičari odvođeni u tursku kada su imali šest do četrnaest godina. Otuda ne stoji tvrdnja da su odvođena najpametnija djeca, jer u ono vrijeme baš i nisu postojali testovi inteligencije. Znaš li ti da su u ono vrijeme Srbi svojoj muškoj djeci rezali po prst ili dva, jer Turci takvu djecu nisu uzimali u janičare. Znaš li ti da se 99% janičara nikada nije vratilo u Bosnu. Veliki broj njih je poginuo u ratovima u Aziji. Drugi su se nakon 1566. godine ženili sa Turkinjama i zasnivali svoje porodice, uglavnom negdje dolje u Anadoliji.

    Prema tome, rijetki su slučajevi kada vi muslimani imate malo janičarske krvi. Poturčavanje muslimana u Bosni se dešavalo nad čitavim porodicama, pa čak i selima. Naučno je dokazano da vi imate manje od 1% turske krvi.

    Hoću još jednom da napomenem da ti, a i većina ljudi na našim prostorima, ne shvatate razliku između naroda i nacije.

    Narod ima svoje porjeklo, istoriju, tradiciju, jezik, kulturu, običaje, fizičke karakteristike i još mnogo drugih obilježja. Narod se ne stvara političkom odlukom, zasjedanjem u nekoj zgradi na koju padaju granate, već vjekovima, milenijumima... Primjera radi, Srbi i Hrvati imaju toliko zajedničkog, da naučnici još uvjek raspravljaju da li su Srbi i Hrvati dva različita naroda. O muslimanima kao narodu, niko i ne diskutuje.

    Nacija je definisana političkim granicama jedne zemlje. Zbog toga je apsurdno kada ti kažeš da "mi muslimani hoćemo da imamo svoju naciju". Kako to misliš "mi muslimani?" Valjda si htio da kažeš da biste vi muslimani željeli, da skupa sa Srbima i Hrvatima, napravite jednu naciju? E, odmah da ti kažem da je vrijeme nacija već odavno prošlo i da nije vrijeme za stvaranje bosanske nacije. Jer, ako Bosna uđe u Evropsku Uniju, samim time će se izbrisati državne granice i prestati potreba za stvaranje bosanske nacije. Tada možemo da raspravljamo o mogućnosti stvaranja "evropske nacije," koja će po broju naroda ličiti na onu "američku naciju," ali mislim da ni od toga neće biti ništa.

    Treba da napomenem i to da su komunisti glavni krivci što naš narod ne razumje razliku između pojma "narod" i "nacija". Oni su odradili dobar posao u prepravljanju tih definicija, pa ti savjetujem da uzmeš neku englesku enciklopediju i pročitaš pravo značenje ovih riječi.
    poturice - 68433 - 10.04.2012 : Sve za Srbiju Beograd - best (0)

    ZA: Poturice


    Citiram tvoje reči: "Neće Srbija vas bosanske Srbe kao ni Hrvatska Bosanske Hrvate. Niste vi njihovi, vi ste Bosanci i može te se deklarisati da ste vanzemaljci ali kada u Americi kažeš da si sa Sokoca, oni će reći da si Bosanac. "

    Hajde pusti da se mi sa svojom braćom iz Republike Srpske o svemu lepo dogovorimo i popričamo. Uz svo dužno poštovanje prema nezavisnim državama kao što je BH Federacija i Republika Hrvatska, mi ćemo u našoj zemlji sa našom braćom da živimo kako mi želimo. Ostale bih zamolio da ne gledaju u tuđ tanjir, tuđ novčanik, i tuđi krevet. A ti bi ipak trebao da se zapitaš, i to javno, zašto u Sarajevu ima više Kineza nego Srba. I zašto se niko ne vraća u Rajvosa, a to nije odluka samo Srba već i Hrvata i Jevreja.
    prepiska - 68428 - 09.04.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Rahmetli Smajo


    "Bio je i ratnik i vragolan. Rahmetli Smajo Šikalo je imao dugu kosu i uvijek je nosio šešir. Po tome je prepoznatljiv. Ali, imao je još nešto što ga je neobično krasilo: djevojačku dušu. Prosto, čovjek nije mogao da se načudi otkud tome junaku, neustrašivom borcu, mladiću tolike snage, tako mehka duša?"

    Ovo je tačno, ali moram ti napisati i ovo: Rahmetli Smajo je imao srce. Ono ga je vodilo od početka do kraja. Bio je previše hrabar. Poznavao sam ga. Imao je ljudsku veličinu u sebi. Štitio je slabije od sebe pa ću ti reči i to da čak ni Juka nije smio doći bez najave u njegovo naselje. Da je rahmetli Smajo živ on to ne bi dao.

    Moram ti priznati da mi ratnici, a nadam se da će se Pravi i Miner složiti sa mojim mišljenjem, nismo neki ljudi od pera. Evo sada toliko godina poslije rata smo počeli pisati. Pisati realno i pošteno bez obzira na kojoj strani da smo bili.

    Iza nas su na bojnom polju ostajala djela. Na forumima se piše sve i svašta to vidiš i sam.

    Reči ću ti iskreno da me u duši zabole neke stvari kada vidim da neko piše o nekom, a da ga čak nije ni poznavao. Pogotovo detalji kada nekoga dižu pa mogu reči do nebesa, uveličavajući stvari i izmišljajući sve i svašta.

    Kada je rat stao najviše su o ratu pisali oni koji ga nisu ni osjetili to rade to i dan danas. To su uvijek bili oni poltroni i dupelizci koji su trčali za komadantima nosajući im stvari i čistili im čizme.

    Treba pisati istinu, pa makar ona bila i gorka.

    Kota 850 nije bila vrijedna svih mojih prijatelja koji su gore ostali.

    Nadam se da si uspio dobiti odgovor.
    poturice - 68427 - 09.04.2012 : Sarajlija74 Sarajevo - best (0)

    O religijama


    Svi balkanski narodi su mješavine naroda koji su istorijski naseljavali ove prostore u prošlosti, tako da nema govora o tome da postoje neki "čistokrvni narodi". Svaki od naših naroda potiče od barem 5 do 7 većih genetskih skupina (naroda) iz prošlosti.

    Srodstvo je regionalno, pa je Srbin iz Hercegovine sličniji Hrvatu ili Bošnjaku iz Hercegovine, nego Srbinu iz Vojvodine ili Istočne Srbije i obratno. Bukvalno je većina ljudi iz iste regije srodno, pa čak i krvno vezano iako imaju različite religije.

    Dakle, porijeklo, jezik ili mentalitet kod nas nisu vododjelnica nacije ni naroda, već vjera!

    Ovdje se stalno proteže da je prihvatanje Islama bila prodaja vjere za večeru i izdaja, sa čime se donekle i mogu složiti, ali ne treba zaboraviti i da je prihvatanje hrišćanstva i pravoslavlja od 9 do 11 vijeka bila svojevrsna izdaja izvorne slovenske i ako hoćete srpske tradicije i identiteta.

    Vizantija jeste slala misionare među Slovene, ali su konačnu odluku da prihvate hrišćanstvo donoslili slovenski knezovi koji su dijelom i uz vizantijsku pomoć ognjem i mačem širili pravoslavlje među Slovenima koji nisu bili voljni da prodaju svoju izvornu kulturu i običaje za večeru. Isto su radili i katolici, a kasnije i muslimani. Batina i šargarepa! Podmiti koga možeš, ubij koga moraš.

    Sve vjere sa Bliskog Istoka nisu naše. I Islam i Hrišćantsvo su po svojoj filozofiji i stavovima strani slovenskom čovjeku.

    Ovdje je neko "izvalio" da Islam i Hrišćanstvo nemaju ništa zajedničko, a posebno pravoslavlje i Islam. Ima nešto istine u ovom potonjem, jer se pravoslavlje jako udaljilo od svojih blisko-istočnih i jevrejskih korijena. Samo treba reći da je Isus Hrist bio Jevrejin, a ne Grk ili neki pravoslavac. Bio je obrezan, a znamo kako danas histerično pravoslavci brane obrezivanje nazivajući to lošim i muslimanskim običajem, krijući od svog naroda da je to biblijski i izvorni običaj hrišćana i Jevreje. Isus nije jeo svinjetinu, itd. itd. Mogli bi ovako satima...

    Sarajlija,

    kao prvo, pozdravljam tvoje stavove. Za jednog muslimana (a znam sigurno da to jesi) ovo je jako zdravo razmišljanje, i ja ti za mnoge stvari koje si na ovom mjestu napisao skidam kapu.

    U potpunosti se slažem sa tobom da ne postoje "čistokrvni narodi". U to su iskreno vjerovao samo Hitler i Pavelić, kao i još neke, njima vjerne, pristalice. Ja u to ne vjerujem, niti sam ikada vjerovao!

    Slažem se sa tobom da je, veoma često, "srodstvo regionalno". Kao primjer toga, često sam navodio podatak da su današnji Hrvati sa Konavla sve do Drugog svjetskog rata slavili krsne slave, a da su Tomići sa Konavla moji dalji rođaci. Isto važi i za Srbe iz Istočne Srbije: asimilacijom Ilira na tom području oni su poprimili dosta njihovih gena - ali su ipak ostali Srbi sa većinskim srpskim genima. Zbog toga oni danas, još uvijek, govore srpski jezik, a ne nekakav "ilirski" koji je postojao.

    To što Srbi u Istočnoj Srbiji imaju dosta ilirskih gena, oni mogu da "zahvale" Keltima, koji su u svom ratničkom pohodu poharali Bosnu i kompletno ilirsko stanovništvo potisnuli u istočni dio Balkanskog poluostrva. Ovo ujedno znači da u Bosni veoma mali broj muslimana ima ilirskih ilirskih gena.

    Međutim, srodstvo (kako ti tvrdiš) nije uvijek regionalno! Tipičan primjer za to je područje Glasnica, koje je oko 1830. godine bilo potpuno uništeno od kuge. Nakon toga, područje Glasinca je naseljeno sa potpuno novim stanovništvom, koje još uvijek u svom govoru ima onaj karakterističan, crnogorski akcenat.

    Mnogo sam se iznenadio da, npr. stanovništvo Srebrenice i Glasinca imaju potpuno drugačiju strukturu stanovništva, a ova dva područja se takoreći graniče.

    1) Stanovništvo Srebrenice sačinjavaju: Srbi koji su u planinskim predjelima oko Srebrenice živjeli još u vrijeme prije Turaka. U samom gradu Srebrenica su živjeli Kelti i Sasi koji su se pomješali sa lokalnim stanovništvom, uglavnom srpskim. Kasnije su se svi oni utopili u mnogobrojne poturice koje su u 19. vijeku na te prostore došli iz Srbije, odakle su ih protjerali Karađorđevi ustanici.

    2) Stanovništvo Glasinca sačinjavaju Srbi iz Crne Gore, naseljeni na to područje u nekoliko etapa. Postoji nekoliko knjiga koje detaljno opisuju doseljavanje na Glasinac u periodu između 1830. i 1930. godine.

    Treba napomenuti da su Srbi u Crnoj Gori svoju "čistošu" uspjeli da zadrže vjekovima, iz prostog razloga što su živjeli u nepristupačnim planinskim predjelima koji nisu bila od velikog interesa za osvajače. Zbog tog razloga se Srbi u Crnoj Gori nisu mnogo mješali sa drugim narodima.

    Treba da znaš još jednu činjenicu: značajnije mješanje naroda se počelo dešavati tek sa izgradnjom velikih gradova i razvojem industrije. Drugim riječima, ovaj fenomen se uglavnom vezuje za noviju istoriju.

    U istoriji srpskog naroda, o kojoj sam pisao i na ovim stranicama, stoji da je svega stotinjak hiljada Srba došlo na Balkan iz svoje postojbine. Pošto su Srbi uglavnom bili nomadi, naselili su uglavnom nepristupačne planinske predjele. Osvajači (Avari, Huni, Kelti...) u te krajeve nisu zalazili. Njih su uglavnom interesovale doline rijeka (Dunav, Sava, Bosna, Neretva...) pa su oni uglavnom pustošili naselja koja su se nalazila na njihovom putu. Nakon nekoliko stotina godina provedenih u planinama, u miru i bez ratova, srpska plemena su značajno ojačala pa su se poput lavine sručila u doline rijeka i osvojili sve veće gradove na Balkanu.

    Primjera radi, navešću ti podatak da je Beograd pao pod vlast Srba tek 1284. godine. Prvi srpski kralj koji je vladao Beogradom bio je Stefan Dragutin (1276 - 1282), vladara Kraljevine Srema.

    Ipak, najveća glupost koju si ovdje "izvalio" jeste tvoja tvrdnja da se pravoslavlje jako udaljilo od svojih blisko-istočnih i jevrejskih korijena. Pa znaš li, bolan, da je pravoslavlje religija koja je nabliža originalnom hrišćanstvu! To najbolje objašnjava engleska riječ za pravoslavlje: oni ga nazivaju "Orthodox", tj. ortodoksna religija, što u prevodu znači da se nije mjenjala. Pored nje, katoličanstvo takođe ne spada u sektaške religije, ali su oni tu svoju religiju iskrivili uvođenjem niza promjena u crkvi, a u Srednjem vijeku su je značajno uprljali tako što su pod okriljem crkve na lomači spalila preko 30,000 žena.

    Vidim da ti je poznato da je Isus bio obrezan i to jeste tačno. Međutim, već je Sveti Jovan, a to ti je onaj čiko koji je u rijeci Jordan krstio Isusa Hrista i na taj način ga preveo u hrišćanstvo, bio protivnik sunećenja.

    Malo je glupo raspravljati sa tobom o hrišćanstvu, jer si za to totalni laik, ali da ti napomenem da je upravo Vizantija raširila hrišćanstvo. Dok je u Rimu vladao mrak i orgijanje, dok su rimski vojnici proganjali hrišćane tako da su oni morali svoju vjeru ispovjedati u katakombama, današnji hrišćanski svijet treba da zahvali Konstantinu I (272 n.e. - 337 n.e.) što se hrišćanstvo održala kao religija. Da napomenem za neuke, Konstantin I je bio prvi rimski imperator koji je primio hrišćanstvo. Zahvaljujući upravo njemu i Istočnom rimskom carstvu, ova se religija očuvala a kasnije i značajno proširila.

    Ne znam koliko poznaješ istoriju, ali Vizantijska kultura je bila više grčka nego rimska. Konstantinopolj je cvjetao punih 1000 godina, i bio je najveći i najmoćniji grad u Srednjem vijeku. Dugo godina je djelio slavu Vizantijskog carstva, koje se na kraju svelo samo na taj grad na Bosforu, koji je pod Turke konačno pao 1453. godine.

    Inače, Konstantinopolj se nalazio na istom mjestu gdje se danas nalazi Istambul, a Vizantija se nalazila na teritoriji današnje Turske.

    Prvi značajniji prodor hrišćanstva među Srbe se desio u 10. vijeku, a prvi srpski vladar koji je primio hrišćanstvo bio je Stefan Nemanja (1113 - 1199). Nemanja je bio naslednik Vukanović dinastije, a osnivač poznate dinastije Nemanjića. On je bio Veliki župan Raške, slavne srpske države na Balkanu. Prilikom svog krštenja uzeo je grčko ime Stefan.

    U pravu si da su Srbi sa velikom mukom i otporom primali hrišćanstvo. Ipak, istine radi treba napomenuti da smo mi Srbi, prije nego što smo primili hrišćanstvo, bili mnogobošci, pa nam hrišćanstvo dođe prva prava religija. Čak i danas, 12 vjekova nakon primanja hrišćanstva, Srbi su iz te svoje drevne tradicije sačuvali mnogo važnih detalja: krsne slave (svaka porodica ima svog sveca, zaštitnika familije), unošenje i paljenje badnjaka ( hrast je bio sveto drvo kod starih Srba)...

    Kao što vidiš, mi se i dan-danas ponosimo i ne stidimo onoga što smo bili prije 12 vjekova, pamtimo i njegujemo svoje porjeklo i tradiciju, što se ne bi moglo reći ni za jedan evropski narod, a pogotovu za muslimane jer Islam u to vrijeme nije ni postojao kao religija...

    Islam i Hrišćanstvo imaju mnogo toga zajedničkog! Danas se pouzdano zna da je Kuran nastao tako što je Muhamed prepričavao Bibliju i prilagođavao njene tekstove tradiciji i vjerovanju svoga naroda. Eto, toliko o jednom bolesniku, koji je od epilepsije bolovao još od svoje 5. godine, a za koga su čak i njegovi roditelji vjerovali da je bio opsjednut đavolom. Ovaj podatak sam našao u jednoj engleskoj enciklopediji koja kaže da riječ đavo dolazi od arapske riječi "džin" (engleski "jinn").

    Možda Isus nije jeo svinjetinu, ali je bar bio normalan i lijep! Možda je bio Jevrej, ali se pokrstio i postao hrišćanin.

    I na kraju, da pomenem i jednu važnu stvar! Na Vjeronauci sam učio da Srpska pravoslavna crkva ne preporučuje svojim vjernicima da diskutuju o religiji, čak nije dozvoljeno ni studiranje drugih religija. Isto pravilo važi i za Islam, kao i za Katoličanstvo. Ovom prilikom ti si me "navukao na tanak led" pa sam sa tobom "ukrstio koplja" u vezi religije, ali budi siguran da mi se ova greška više nikada neće ponoviti jer ću članke koje porede hrišćanstvo sa bilo kojom drugom religijom - ubuduće brisati!
    rodoslov - 68426 - 09.04.2012 : Dragan Beograd - best (0)

    Petrovići od Šekovića


    Zovem se Dragan Petrović i potičem iz sela Petrovića na Borogovu, sa Gornjih Brajinaca, više Šekovića. Da li neko može da me uputi na porijeklo moje porodice. Neki podaci ukazuju na to da vodimo porijeklo od Kosorića - Drobnjaka, ali nisam u to siguran. Slavimo Đurđevdan.

    Hvala!
    vogosca_rat - 68424 - 09.04.2012 : F-16 Brioni Vogošća - best (0)

    O lažima na drugim forumima


    Želio bi samo Maxa da upitam, kako bivši borci Armije BIH, reaguju kad čitaju raznorazne bajke na njihovim forumima i raznim blogovima u kojima se opisuju ratne godine. Evo, kopiraću jedan dio teksta o borcu Smaji Šikalu.

    "Bio je i ratnik i vragolan. Na početku agresije hvatao je policajce iz Vogošće i slao ih, uz "preporuku", Momi Mandiću. Četnicima na Ilidži upućena je željeznicom "pošiljka" eksploziva. Sjećamo se i one akcije kada je u "Pretisu" ubijeno najmanje 70 četnika, a fabrika više mjeseci onesposobljena za proizvodnju granata.

    Smajo Šikalo je imao dugu kosu i uvijek je nosio šešir. Po tome je prepoznatljiv. Ali, imao je još nešto što ga je neobično krasilo: djevojačku dušu. Prosto, čovjek nije mogao da se načudi otkud tome junaku, neustrašivom borcu, mladiću tolike snage, tako mehka duša?"

    Pitam se, koliko bi neko morao da bude nenormalan pa da povjeruje u ovakve priče? U cijeloj Vogošći, tokom cijelog rata nije poginulo 70 boraca, a ovde se navodi, kako je Smajo u jednoj svojoj akciji u Pretisu, učestvovao u ubistvu najmanje 70 četnika!?!

    Ima još dosta ovakvih primjera, ali neću sad sve da ih navodim. Samo me zanima kako Max i njegove kolege, bivši borci, koji su bili na licu mjesta, reaguju na ovakve i slične tekstove, kada ih čitaju.
    poturice - 68423 - 09.04.2012 : Edison Bosanac Vučitrn - best (0)

    Bosanac


    Moderatoru,

    Pažljivo pratim ovaj sajt, pa nekad mi se neko pisanje sviđa nekad ne, ali to nije sporno. Ne možemo svi lijepo pisati kao gospodin Žugić.

    Sporno je što ste vi gospodine toliko zadojeni mržnjom prema svemu što je Bosansko da je to prosto nemoguće. Poznajem još jednog takvog "Dodika" i više vas nema.

    Vi očito imate problem sami sa sobom. Pobjegli ste iz svoje zemlje i sada lajete na ostatak svijeta. Zašto je to tako? Pišeš o maticama srpskoj i hrvatskoj. Neće Srbija vas bosanske Srbe kao ni Hrvatska Bosanske Hrvate. Niste vi njihovi, vi ste Bosanci i može te se deklarisati da ste vanzemaljci ali kada u Americi kažeš da si sa Sokoca, oni će reći da si Bosanac.

    Tako ti je bilo i u Titino vrijeme! Bosanci su bili svi narodi koji su rođeni i živjeli u BiH. Turska jeste ovim prostorima harala 500 godina, ali mi nismo nešto pretjerano ljubitelji Bosforovaca. Njima njihovo, nama naše. Ali obzirom da si solidno načitan, kako ne znaš da je dosta tragova iz tog doba ostalo ne samo u Bosni nego i diljem Balkana. Jesil i sam dosta puta u govoru upotrebljavao turcizme, Pojedini nazivi gradova još uvijek nose turske riječi u sebi, zatim nazivi objekata izgrađenih iz tog doba ima podosta.

    Budi pametan kao što i umiješ pa lijepo odgovaraj učesnicima i nadasve argumentovano. Nemoj odguljivati kraste sa friško zaraslih rana, jer one još uvijek bole.

    Poštovani,

    ti si izgleda još nepismeniji nego onaj tvoj prethodnik! Jer da nisi, ne bi pisao ovakve gluposti poput sledeće:

    "Bosanci su bili svi narodi koji su rođeni i živjeli u BiH."

    Kao prvo, moram da kažem da nema ništa netačno u ovoj rečenici. Pod pojmom "Bosanci" za vrijeme Tita su se podrazumjevali svi narodi koji su živjeli u BiH: Srbi, Hrvati, Jevreji i naravno vi muslimani... Međutim, pojam "Bosanac" je bio samo geografska odrednica za dio stanovnika koji su koji su živjeli na području Republike Bosne i Hercegovine. Onaj drugi dio, i svakako nezanemarljiv, se nazivao Hercegovci. Hercegovac iz Trebinja nikada za sebe ne bi rekao da je Bosanac!

    Ako baš hoćeš iskreno, ja se za vrijeme Tita nisam baš mnogo ljutio što su me u Beogradu za vrijeme studija zvali Bosanac. Nisam se ljutio mnogo, ali me je pomalo bilo sramota jer se za pojam Bosanac najčešće vezivao atribut "glupi" i zbog toga se veoma često mogla čuti uzrečica "glupi Bosanac!"

    Pored geografske odrednice "Bosanac", veoma često su me nazivali i "Balkanac", "Romanijac", "Glasinčanin" a ponekad i "Šveđanin". Sada me zovu još i "Srpski Republikanac".

    Ne vjerujem da ćeš me ni ovaj put shvatiti, ali i ostali narodi imaju svoje geografske odrednice. Tako npr. pripadnika centralne Srbije zovu "Šumadinci", stanovnike Kosova zovu Kosovari, a stanovnike Srema zovu Sremci...

    Da si malo pametniji, shvatio bi da smo svi nekada po nacionalnosti bili Jugosloveni, i time smo se manje-više ponosili. Ja sam i tada, a i sada pripadao srpskom narodu. Po geografskoj odrednici sam nekada bio Bosanac, sada sam "Srpski Republikanac". Još uvijek sam "Balkanac", "Romanijac" i "Glasinčanin". U svakom slučaju, Bosanac više nisam, jer ste vi tu riječ uzurpirali za nekakav novi narod koji pokušavate da stvorite od muslimana.

    Izvini, ali stvarno me sramota da kažem da sam Bosanac! A to, koliko mene voli Srbija i koliko ja volim nju, to nije tvoj problem! O tome ću ja da brinem.

    I na kraju, za tvoju informaciju, ovo nije samo "Dodikovo" i moje mišljenje. Ovako razmišljaju svi normalni Srbi, uključujući i hiljade onih koji posjećuju ovu stranicu.
    rodoslov - 68422 - 09.04.2012 : Dejan Tomic Cacak - best (0)

    Tomići Dvorovi Bjeljina


    Ja sam Dejan Ivana Tomic od dede Steve pradede Ive iz sela Dvorovi kod Bijeljine, pa me interesuje poreklo moje familije. Krsna slava nam je Đurđevdan. Po nekim kazivanjima neki naši preci su se sukobili sa Turcima i prebegli u Sebiju u Badovince. Isto tako se kazuje da smo poreklom iz Crne Gore, pa bih zamolio sve one koji imaju bilo kakva saznanja ili pisane tragove da me kontaktiraju. Unapred zahvalan!
    poturice - 68414 - 09.04.2012 : Edis Škoro Mostar - best (0)

    Bosanska država, njeni narodi i poturice


    Svi mi koji živimo na ovim prostorima smo prihvatali vjeru na ovaj ili onaj način. Neko milom, a Boga mi netko i silom. Tu nema ništa sporno.

    Vjera je osobna stvar i smješno je uopše raspravljati o tome.

    Međutim, nacionalnost je nešto sasvim drugo. Nacionalna pripadnost čini čovjeka onim što on zapravo jeste. Sva njegova kultura, sva njegova tradicija, način života i sve specifičnosti koje idu uz to ga čine pripadnikom određene nacionalne skupine. Odreći se toga je kao da ste se odrekli sami sebe.

    Zato meni nikada neće biti jasno zbog čega su se naša pravoslavna i katolička braća odrekla svog Bošnjaštva.

    Edise,

    ti si, nažalost, u velikoj zabuni. Mješaš "naciju" sa "narodom".

    Narodi imaju svoju tradiciju, jezik, kulturu, istoriju... Primjera radi, Srbi su narod.

    Pod pojmom "nacija" označava se pripadnost jednoj državi. Takva je, npr. bila jugoslovenska nacija, ili američka. Nacije su obično "multikulturne" tj. "multietničke" mješavine, pa zbog toga npr. ne možeš govoriti o američkoj ili kanadskoj kulturi.

    Slažem se sa tobom da ni jedan narod ne treba da se odrekne svoje kulture.

    Za neke narode, religija je njihovo obilježje. Primjera radi, Srbi su 99% pravoslavni. Međutim, neki narodi (npr. Korejanci ili Kinezi) imaju više od jedne religije. Primjera radi, u 16. i 17. vijeku, a i kasnije, mnogo je Koreanaca prihvatilo hrišćanstvo, pa su sada podjeljeni u dvije grupacije u odnosu 60% - 40%. Uprkos različitoj religiji, oni su još uvijek jedan te isti narod iako žive u dvije države - Sjeverna i Južna Koreja.

    Neki narodi su se nakon dugog niza godina ponovo ujedinili u jednu naciju. Primjera radi, rušenjem Berlinskog zida Nijemci danas ponovo žive u jednoj državi.

    A sada da ti odgovorim i na tvoje pitanje u vezi Bošnjaštva. Srbi i Hrvati sebe identifikuju sa svojim narodom, i oni nemaju nikakvu želju niti ambiciju da se ujedno identifikuju i sa nekakvom Bošnjačkom nacijom. Štaviše, Srbi i Hrvati ne priznaju bosansku naciju jer smatraju da je BiH jedan veliki tor u kome bjelosvjetski čobani prisilno zatvorili Srbe, Hrvate i vas muslimane, a sve to zbog nekakvih bjelosvjetskih interesa.

    Što se vas Bošnjaka tiče, situacija je sasvim drugačija! Vi nemate "maticu" tj. narod sa kojim biste mogli da se identifikujete. Turci su vam previše daleko, i u amanet vam nisu ostavili ama baš ništa: ni jezik, ni kulturu, ni običaje. Od njih ste naslijedili samo religiju, ali je to nedovoljno da budete Turci. Ono što vi stvarno jeste - to sami sebi nećete da priznate.

    Vaši političari pokušavaju da naprave nekakvu Bošnjačku naciju, koja je samo jedan providni fazon da se ojača muslimanska dominacija u okvirima današnjih granica Bosne i Hercegovine.

    Po meni, nacija je istrošena kategorija. Primjera radi, imam državljanstvo tri zemlje, prema tome imam i tri nacionalnosti: Bosansku, Srbijansku i Američku. U bilo koje vrijeme mogu da se odreknem bilo koje od ove tri nacionalnosti, bilo dobrovoljno ili sa propadanjem bilo koje od ove tri države. Ipak, do kraja života ću ostati samo jedno - biću Srbin, tj. pripadaću srpskom narodu. Mogu naučiti još tri nova jezika, uklopiti se u bilo koju kulturu, ali će mi srpski uvijek biti maternji jezik! Uvjek ću poštovati srpsku tradiciju, slaviti krsnu slavu i ići u crkvu - bez obzira u kojoj zemlji živio i kojoj naciji pripadao!

    Iskreno da ti kažem, jebe mi se kojoj naciji pripadao i koje državljanstvo imao! Ja ću biti ono što hoću i što jesam! Nacija je imperijalistička kateorija i nju ne priznajem!
    saljivi_dogadjaji - 68412 - 09.04.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (0)

    Smiješna strana rata


    Pročitao sam neke smiješne anegdote iz rata, a najviše me je nasmijala ona anegdota sa nekim momkom i generalom Ratkom Mladićem. Moram priznati da dobrih 10 minuta zbog smijeha nisam mogao doći sebi.

    Desilo se to na Teslićkom ratištu, blizu mjesta Vitkovci gdje smo proveli najviše vremena. Bio je to kraj 1994. godine, u vrijeme kada se peče rakija.

    Ali da bi bilo potupuno jasno moram jos nesto da ispričam. Naša dva momka što su bili u kihinji, a naravno povremeno su dolazili i na liniju, da nama olakšaju. Jednom su se oni vraćali iz sela, naravno napili su se i usput sreli našeg tadašnjeg komandanta Vladu Topića, a on je imao običaj da gotovo svakog vojnika uputa kada je rođen.

    I tako i bi, vidi Vlado da su pijani, pa upita jednog od njih:

  • "Vojniče, kad si rođen?

    ...a ovaj mu, mrtav hladan odgovara:

  • "Ne znam, bio sam malen!" - i pade u smijeh

    Vlado se toliko iznervirao da je počeo skakati u mjestu, malo je falilo da ih strelja. Naravno to se kod nas nije radilo pa ih je zatvorio u neki podrum na jednu noć. Eto, bili su kao u nekom zatvoru.

    I tako, Dragan i ja, moj najbolji drug kako i u ratu tako i u privatnom životu, od djetinjstva pa do dana današnjeg, smo otišli predveče u Vitkovce. Kad tamo jedan čovjek peče rakiju, i zove nas da probamo, naravno oko kazna okupilo se puno ljudi.

    Uz kavu i rakiju, koja je bila vrlo jaka, Dragan i ja se dobro naroljasmo. Već je pala noć pa smo morali na liniju. Ne trebam ni govoriti da smo cijeli put pjevali. Dok smo prilazili liniji spazimo pored jedne kuće komandanta Vladu Topića kako nešto galami, a Dragan povika:

  • "Ajooooj jebaće nam Vlado mater sad!"
  • "Ma ko ga jebe!" - dobacih i ja.

    I tako spazi nas Vlado, pa po navici zapita:

  • "Momci gdje ste to bili? Ma jeste li vi to pijani?"

    Rekoh mu:

  • "Ma jok, čini ti se!"

    On me mrko pogleda i upita po navici:

  • "Kad si rođen vojniče?"

    Ja se sjetih ona dva vojnika, i da sam bio trijezan nikada mu to ne bih rekao, ali progovori alkohol iz mene pa mu ja odgovorih:

  • "Ne znam pukovniče, bio sam malen!"

    Kad ču ovo, Dragan se zacenuo od smijeha.

    To je njega tako pogodilo da je reagovao gore nego kod onih vojnika na početku priče.

  • "Majku vam jebem balavu, mene ste našli zajebavati. Pobiću vas ko pse! Sad ćete vi meni na streljanje!"

    Mi smo naravno znali da je samo bijesan i da od toga nema ništa, pa umjesto da se primirimo mi smo se smijali sve više i više, tako da nas je Topić zatvorio u onaj isti podrum.

    Podrum je bio pun vode i u njemu se nalazilo samo nekoliko dasaka naslaganih na blokove. Pokušali smo da na njima zaspimo, ali nam nije baš najbolje išlo. Kada god bi se ja pomjerio Dragan bi spao, i obrnuto.

    Ujutro kad smo se probudili, a zaspali smo samo na kratko, ulazi jedan vojnik i kaže nam da smo slobodni. Tek tada nam je bilo jasno šta smo uradili, ali ponovo nam je bilo smješno.

    Kad smo došli na liniju svi su nas zezali.

    Nekoliko dana nakon toga, Dragan i ja ponovo sretosmo Topića, a on nam pridje i reče:

  • "Momci, je li ono bješe Milan i Dragan?"
  • "Jeste gospodine pukovniče" odgovori Dragan.
  • "Momci ono vam nije trebalo, čuo sam ko ste i šta ste, da ste se stvarno dokazali u borbama, svaka vam čast ali ste ujedno i velike budale!"

    Naravno, svi se nasmijasmo.
  • prepiska - 68405 - 09.04.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Vraćanje na Žuč


    Pozdrav Mineru i Vogošćaninu Pravom,

    Citiram Minera:

    "Možda bi bilo najpoštenije da nama prepuste kako da to odradimo. Siguran sam da bi se ti sa tvojima složio. Ja i Pravi sa ove strane da sakupimo ekipu a ti sa tvoje strane, pa da povučemo crtu od kote 850 do Visa pa bez mješanja ikoga sa strane onako jedan na jednoga, pa kom opanci kom obojci i ko zijani da se kupi. "

    Citiram Vogošćanina Pravog:

    "Podržavam Minerov predlog, da se vratimo na Žuč i međusobno odmjerimo snage, ali ovoga puta neka to ne bude oružje koje je smrtonosno, nego sa kapsulama koje ostavljaju boju na tijelu. Nakon borbi da možemo diskutovati o tome. "

    Moj odgovor:

    Moram vam priznati da viteški i cijelim srcem prihvatam obje varijante. Realno gledajući volio bi da se to organizuje. Vjerujte mi da postoji takva mogućnost, ja to mogu organizovati, čak mogu obezbjediti i opremu, bitno je da sa obadvije strane postoji volja i želja.

    Ako ništa onda možemo jedan na jedan.

    Mogu zamisliti Kao što Pravi navede kakva bi to analiza i diskusija bila.

    Kod g-dina Željka ima moj mail pa se možemo privatno dogovoriti.


    Odgovor za Minera:

    " jevoSara je stalpo najćeve lose u sniBo, vjeruj mi mane ševi neo jera i u pravu si sve je Prohujalo sa vihorom "

    A za Pravog
    Nadam se da ćemo se uspjeti sresti na nekom od mjesta koja si prije pomenuo, mislim na ona mjesta u koja svratiš kada si u Sa.

    Puno pozdrava
    Max
    svijet - 68399 - 08.04.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)


    Novak trenutno 13. najuticajnija ličnost na planeti!


    Najbolji svetski teniser Srbin Novak Đoković trenutno se nalazi na 13. mestu najuticajnijih ličnosti sveta, prema poslednjim rezultatima magazina Tajm! On je iza sebe ostavio mega popularne svetske pevačice, Lejdi Gagu i Adel.

    Đoković, inače dobitnik Laureus nagrade za najboljeg svetskog sportistu 2011. godine, trenutno se nalazi i ispred nemačke kancelarke Angele Merkel, američkog predsednika Baraka Obame, glumice Anđeline Džoli, Bijonse, a ispred njega je tajvanska košarkaška senzacija iz Njujorka Džeremi Lin, kao i fudbaler Barselone Lionel Mesi.

    Interesantno, Novak je uz dobitnicu Nobelove nagrade za mir 1991. godine Burmanku Aung San Su Ki, ima ubedljivo najmanje negativnih glasova među prvih 20!

    Glasanje za tradicionalnu listu američkog magazina Tajm od 100 najuticajnijih ljudi na planeti završava se u petak 6. aprila, a ukupno ima 200 kandidata. Rezultati glasanja biće objavljeni 17. aprila.
    krusevo - 68398 - 08.04.2012 : Crni Oblak Podrinjac Podrinje - best (0)

    Ašpiljska stijena


    Poštovani!

    Interesuje me da li nešto znate o akciji iz maja 1994. godine na Ašpiljsku stijenu tj. na lokaciju između Han Pijeska i Kladnja. Bio sam učesnik u toj akciji i žali Bože izgubljenih života za nekoliko kilometara šume.

    Mi smo upotrebili jake snage, sa namjerom da napredujemo prema Vlasenici, ali komanda 2 korpusa je Podrinjce uvijek izdala. Interesuje me i komentar u vezi ove akcije sa druge strane. Pozdrav
    pjesma - 68395 - 08.04.2012 : Mrakovica Kozara Kozara - best (2)

    Novograđani Sarajeva


    Dok sjedim sa društvom, gledam prolaz
    Kroz koji se ljudi žure koje-kuda
    Nema odakle ih ovdje došlo nije
    Pa čak i onih žutih, sa Nepala Buda

    Žurno prolaze jedni pored drugih
    Čuju se žagori iz cijeloga svijeta
    Svako svojim jezikom priču priča
    A da niko nikome još ne zasmeta

    Tada se sjetih "našeg" Sarajeva grada
    Kada u njemu bijaše drugarstva i pjesme
    Bilo nam je ravno sve do "našeg" mora
    Pjevajući, pili pivu ko vode sa česme

    Dozivali se sa ulice i vilikoga parka
    I tražili zaklon od onog žarkog Sunca
    Da bi uz mezu i hlađnu sarajevsku pivu
    Naše veselje stiglo do samog vrunca

    Sada je to vrijeme drugarstva prošlo
    Prošlo kao što prođe i mladost naša
    Ponovo se izgleda vraća ono vrijeme
    Davno prošlih zemana, begova i paša

    Dizali su buku na sve strane svijeta
    Pričali laži da im Srbi prave smicalice
    A nesmiju javno svom narodu da kažu
    Da je Alija pobio narod Srebrenice

    Razišli se Srbi na sve strane svijeta
    Sa velikim bolom i tugom u sebi
    Da u Bosni sada slušaju "nove" pjesme
    To nikako sebi mogli, dozvoliti nebi

    Mislima svojim nad Sarajevom letim
    Letim kao mnoge ptice velikih krila
    A nema mjesta gdje bi mogao da sletim
    Sarajevska raja nije, što je nekad bila

    Sada su tu došli oni, iz uvala i brda
    Od kojih sarajlije stare ne mogu da dišu
    Muče se sa njima a naročito pred kišu
    Jer mnogi od njih na ovčarnik mirišu

    Povukle se u sebe "naše" sarajlije stare
    Znam da im nije, pa ni bolje neće biti
    I sada se čude šta ih sve to snađe samo
    Da se zbog novog jezika moraju kriti
    Jer se samo čuje kahva i goramo-dolamo

    I još se na sve strane čuje vika na Srbe
    U čaršiji se po cijeli dan samo to telali
    A u gradu sarajlije stare ne smiju da se jave
    Jer će brzo postati njihovi, veliki a mali
    ilijas_sjecanja - 68394 - 08.04.2012 : Boris Sirob - best (0)

    Dvadeset godina Ilijaških Nemanjića


    Dvadeset godina od kada su naši borci ušli u legendu zvanu Ilijaški Nemanjići.

    Kako koja godina prolazi. Nekako s proljeća, mi nostalgija sve teže pada, sve je teže podnosim.

    Posljednjih petnestak dana nisam dopro do sjećanja, moga kuma , mojih rođaka, komšija. Mojih Nemanjića.

    Sjetih se jednog događaja, za koji mi je jednom kum, za života pričao.
    A opet vezano za nešto o čemu razmišljam zadnjih nekoliko mjeseci. Nećemu što mi teže pada od ove prolječne nostalgije.

    Grupa građana iz Ilijaša u Bijeljini, već duži period pokušava da izgradi spomen obilježje za Ilijaške Nemanjiće. Čini mi se kako vrijeme prolazi da im je sve teže, iz kojekakvi razloga.

    Problem mjesta, lokacije u BN, nedostatak para, podjeljena mišljenja i mnogo još toga.

    E, sad pitam one koji budu ovo čitali a ujedno i molim. Da podjele mišljenje sa mnom dali su Ilijaški Nemanjići zaslužili jedno spomen obilježje. Da li zaslužuju da im država pomogne, da pomognu svi građani jedine nam države, čije temelje su podizali Ilijaški Nemanjići.

    Da li će politika i lokalni interesi da zatru ono što je ratom stvoreno?

    Da li će lični interesi da upropaste ovu ideju grupe građana?

    Da li ljubomora neće dozvoliti da se to uradi?

    Čuo sam od jednog druga da je neko iz Ilijaša sa svojim prijateljom akademskim vajarom ponudio da če izgraditi spomen obilježje za džaba. Samo da im se obezbjedi valjano mjesto za to i da se to mjesto uredi.

    Međutim do dan danas nisu dobili odgovor.

    Oprostite našim dušama grešnim, jer ne znamo šta radimo ili ne radimo.

    Kad sam ovo saznao, obuze me tuga. Kao so na ranu mi pade na nostalgiju koja me ubija.

    Oblije me ledeni znoj kad sam se sjetio, kako gore već rekoh jedne priče.

  • "Kume, znaš li šta je bilo sa Grgom?" - tako smo ga ponekad zvali kaže kum.
  • "Ko je Grga?" - upitah ja.
  • "On je bio jedan od najboljih komandanata Bataljona."
  • "Pa šta bi sa njim ?"
  • "Poslije dejtona se iselio u Zvornik, sa ženom i djetetom. Kao pravi komadant i poslije rata je nastavio borbu za svoj narod. Bio je presjednik Boraćke organizacije u Zvorniku, borio se za svoje saborce. Boreći se izgubi o je svoju prvu bitku, u ratu nije ni jednu.

    Jedan dan u kancelariju boračke organizacije mu je došao rođak.
  • "Šta radiš ovdje?" - upita ga rođak?
  • "Pa ti se ovde boriš, a ženu i dijete ti izbacili na ulicu iz potkrovlja gdje si živio."

    I ovoga puta Grga je donio odluku na brzinu, kao i mnogo puta u ratu. Međutim, ova odluka mu je bila najteža. Izgubio je bitku, morao je da se povuće sa položaja. Pokupio je ženu i djete i vratio se u roditeljsku kuću u okolini Ilijaša. Kaznio je sam sebe. Nedugo potom se razbolio, kažu da se bio prepolovio.
    Koliko znam i dan danas kažnjava sebe i svoju porodicu!

    Hoče li grupa građana izgubiti bitku, koju vode, pitam se? Kao i Grga i povući se na kraju. Da li i mi treba da se kaznimo zato što za ovi dvadeset godina nigdje ne stoji, bar mala ploča, mali krajputaš na kojem bar piše "Ilijaški Nemanjići"

    Bojim se da nekada negdje ne bude pisalo: "Oprostite našim dušama grešnim što ne uradismo ništa."

    Posvečeno Grgi, i svim komandantima Bataljona i ostali jedinica. Njih rijetko spomene neko, a radili su najteži posao. Bili su komadanti svojim očevima, braći, drugovima svojim selima.

    Boris.
  • krusevo - 68392 - 08.04.2012 : Vasilj Košarac Beograd - best (1)

    Kruška


    V. K. za Vogošćanina pravog


    Poštovani gospodine Tomiću

    Želim da pohvalim sve što ste dosad uradili po pitanju boračke populacije, poginulih boraca i njihovih porodica. Već nekoliko godina povremeno čitam komentare uglavnom na stranici "Najnovije" i po mojoj skromnoj proceni većinom su iskrena i interesantna opisivanja nekih događaja od strane njihovih aktera, a verovatno i tačna.

    Pošto sam pročitao da moj prijatelj Vogošćanin pravi ima namjeru da piše knjigu o ratnim dešavanjima u Sarajevu i okolini odlučih da se javim i da mu pomognem u vezi nedavne prepiske sa "Patagonom Olovčićem".


    U startu da razjasnimo naša brigada nikad nije učestvovala na Kruševu već na Krušci iz pravca Ajdanovića ka Bakićima. Mislim da je to bilo drugi dan Mitrovdana 1994. godine. Stigli smo kasno uveče i smestili se u jednu kuću da se odmorimo do početka akcije. U kući preko puta nas bili su smešteni momci iz jedne od Romanijskih brigada u kojoj se prepjevalo do samog polaska u akciju. Neki momci iz moje jedinice su prelazili u tu kuću jer je tamo bilo alkohola a i raspoloženje je bilo zavidno. Pre svanuća po mraku krenuli smo obodom sela zaštićeni šumom do polaznog položaja ispod brda Kruška. Kad smo došli na polazni položaj raspoređeni smo u strelce i na dati znak krenuli puzeći ka njihovoj liniji odbrane koja je bila dobro postavljena na brdu, ali u blagom padu sa njihove strane tako da je naša artiljerija ili prebacivala ili tukla po samom vrhu gde nije bilo nikoga. Sklonili su se u zadnji nagib i čekali da se pojavimo.

    Interesantno je da niko od nas u stvari i nije znao gde se oni tačno nalaze jer nismo učestvovali u izviđanju neprijateljskih položaja. Tek kad je svanulo i kad smo najebali videli smo njihovu tranšeu koja je bila prekrivena granama od omare tako da su bačene bombe eksplodirale na površini.

    Ja sam bio sa interventnim vodom Blagovačkog bataljona u kom je bio i Vili, tačno je da je on bio jedan od žešćih momaka ali nikad nije bio komandir samo zato što ga nije držalo mesto. Niko iz Blagovačkog nije nastradao samo je jedan okrznut tj. lakše ranjen. Prvi je poginuo komandant bataljona iz Vogošće Bijeljanin, nedugo za njim je poginuo i meštanin Mitrović čini mi se zvao se Milun.

    Sa naše desne strane bili su momci iz "Igmanske" jedan je poginuo a drugi je teško ranjen, mi smo nekako uspeli da ga izvučemo, a svo to vreme tukao nas je PAM sa brda levo od nas koje se zvalo Konjsko brdo. U toku dana smo dobili informaciju da je na žalost i on preminuo. Interesantno je da je vod koji je bio pod komandom pok. Bjeljanina odbio da učestvuje u akciji i vratio se u Vogošću tako da je čovek bukvalno sam išao.

    U ovoj akciji učestvovao je i pokojni Mićo Vlahović sa svojim momcima, a opšte je poznato da je on imao najbolje borce (i poneku jajaru). Vidno razočaran i ljut dešavanjima tokom dana Mićo je uveče povukao svoju ekipu u Vogošću. Borci iz ova dva voda u startu su skontali da je sve nakaradno organizovano ali su ostali do kraja samo zato da ne bi ispali jajare u očima drugih borac.

    Tačno je i da je tenk pogođen. Po naređenju pukovnika D. M. tenk je krenuo za nama i kad se popeo na brdo i bio jako blizu njihove tranšee nije mogao da toliko spusti cev i dejstvuje po njima, ali su zato oni iz ručnog bacača pogodili gusenicu tenka i onesposobili ga tako da je ostao kao nezaštićena meta. Posade ovog pogođenog i drugog tenka reagovale su fantastično i velikom brzinom zakačili tenk i izvukli ga nekih 20 metara i tu mu brzo zamenili gusenicu tako da je tenk bio ponovo u funkciji. Za svo to vreme mi smo ih pokrivali jakom vatrom po njihovom položaju tako da nisu mogli da dejstvuju po tenkovima jer smo mi bili ispred tenka nekih dvadesetak metara prema neprijatelju.

    Moram da kažem da smo bili oduševljeni reakcijom tenkista, mislim da su bili iz Igmanske brigade, prije svega što smo mi imali više posada od kojih su većinom bile jajare, čast izuzecima.

    Jednom prilikom pred kraj rata razgovarao sam o toj akciji sa generalom D. M. i on mi je rekao da su za izviđanje bili zaduženi komandanti brigada, čovek nije mogao da veruje da nas je Antić izradio i zbrisao u Vogošću a ostavio J. M. da ga tu zastupa.

    Za razliku od mog prijatelja Vogošćanina pravog ja i dalje imam visoko mišljenje o generalu D. M. kao i o "ŠEFU". To su jedina dva visoka oficira iz našeg korpusa što su nešto uradili za razliku od mase pijanih pukovnika i potpukovnika u komandi korpusa u hotelu "Turist" i raznim pozadinskim bazama.

    Zaboravio sam da kažem da je i komandant Prve romanijske pukovnik kojeg sam upoznao na Nišićkoj visoravni izuzetan oficir, mislim da je Romaninac na žalost ne mogu da se setim prezimena.

    Ovim putem pozdravljam Vogošćanina pravog, Minera, Lunu i ostale učesnike na ovom forumu i nadam se da ćemo se videti uskoro.

    Da ne misliš možda na Vlada Lučića?
    bosna_komentari - 68389 - 08.04.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Interviju sa Dr. Nenadom Kecmanovićem


    Moj prijeratni politički favori u bivšo Bosni i Hercegovini, za koga sam glasao na prvim višestranačkim izborima, govori o političkoj situaciji Bosne i Hercegovine. Ja ga u potpunosti podržavam i smatram da je 100% tačno ovo o čemu on govori. Srbi su izgubili Sarajevo ali su zato sačuvali Republiku Srpsku i opstanak srpskog naroda na tim prostorima. Ovo je prava istina, koju sam ja osjetio na svojoj koži i zbog čega sam se opredjelio da se borim protiv nezavisne BiH.

    Pročitajte njegovu izjavu!

    Doktor političkih nauka i ugledni politički analitičar tvrdi: Sarajevo je žrtvovano da bi opstala Srpska!

    Aliji je bilo više stalo do Baščaršije i Begove džamije nego do cele BiH, a Milošević mu je u Dejtonu izašao u susret i izazvao gnev rukovodstva RS. Ispostavilo se da je to bila, šahovski rečeno, žrtva teške figure za dobitak partije: Sarajevo je izgubljeno da bi opstala Republika Srpska!

    Nenad Kecmanović, jedan od najcenjenijih političkih analitičara na Balkanu i svedok brojnih krupnih događaja koji su prethodili raspadu Jugoslavije i krvavom građanskom sukobu u BiH, tvrdi da je Sarajevo žrtvovano da bi opstala Republika Srpska!

    Potkrepljujući ovu tvrdnju, Kecmanović u ekskluzivnom intervjuu za Press RS, navodi da bi se BiH reintegrisala da je Sarajevo posle rata proglašeno za ekstrateritorijalnu zonu. On podseća da su to stranci i planirali, što bi, kako kaže, stvorilo uslove za povratak u Sarajevo velikog procenta i Srba i Hrvata, posle čega bi se taj model onda proširio i na druge krajeve, i BiH bi se reintegrisala.

  • Međutim, Aliji je bilo više stalo do Baščaršije i Begove džamije nego do cele BiH, a Milošević mu je u Dejtonu izašao u susret i izazvao gnev rukovodstva RS i u početku generalno negativan srpski stav prema Dejtonskom sporazumu. Ispostavilo se da je to bila, šahovski rečeno, žrtva teške figure za dobitak partije: Sarajevo je izgubljeno da bi opstala Republika Srpska - zaključuje Kecmanović.

    Pa, može li onda Sarajevo biti ono što je nekad bilo?

  • Ništa nije kao što je nekad bilo, pa ne može da bude ni Sarajevo. Promenili su se i Banjaluka i Mostar i Beograd i Zagreb. Prošlo je 20 godina, dogodili su se smena režima i tranzicija, a u Sarajevu je 3, 5 godine besneo i građanski rat na nacionalno-verskoj osnovi. Posle rata se iz Sarajeva pokupilo i ono malo Srba i Hrvata što je bilo ostalo i grad je postao bezmalo potpuno etnički čist - bošnjačko-muslimanski. Eto, to je naprosto tako i ništa ne može promeniti ni povratak Bregovića, ni to da Kusturicu zamole da se vrati, pa čak ni da ožive Pimpek, Mirza i ostale ikone predratnog Sarajeva.

    Da li se slažete da taj mit podržava današnje Sarajevo?

  • Sa tim pričama o tome kakvo je Sarajevo nekad bilo, o nekadašnjem duhu, harmoniji zajedničkog života itd. se naveliko preteruje, a mit o zlatnom dobu uvek je indikator loše savremenosti i osećanja nemoći da se promeni. Postoje i druge i drugačije ocene tog nekadašnjeg Sarajeva i kao "karakazana" i kao "tamnog vilajeta", baš kao što je Andrić pisao. Pa nije valjda toliko zlo kasnije ni iz čega nastalo. Nisu nacionalne stranke napravile državni udar nego su ih izabrale Sarajlije i to ubedljivo u svih deset gradskih opština.

    Koja vam je prva asocijacija na pomen 6. aprila 1992. godine?

  • Bio je to početak kraja. Sve što se kasnije događalo možda su bile samo neizbežne posledice. Tih dana su se dobro poznati događaji smenjivali kao na filmskoj traci, ali opšti utisak koji mi je ostao jeste - rasulo. Otkazivao je jedan po jedan podsistem, ljudi i odnosi su se preko noći menjali.. .

    Šta vas je zadržalo u Sarajevu posle tog datuma?

  • Nije lako napustiti rodni grad, pogotovo ako ste u njemu sa kraćim pauzama proveli bezmalo pola veka. Iako sam mnogim prijateljima, koji su mi i sada zahvalni, još dva tri meseca ranije savetovao da treba što pre da idu, ja sam osećao obavezu da još nešto pokušam. Uostalom, bio sam rektor univerziteta, lider parlamentarne stranke, javna ličnost od koje se to i očekivalo. Kasnije sam nekim Srbima bio kriv što nisam odmah otišao, a nekima što nisam i danas tamo da branim ono što je od srpskog ostalo. Tako to ide u politici.

    Kada i zašto ste odlučili da napustite Sarajevo?

  • Onda kada sam procenio da više ne mogu ništa da učinim da se spreči najgore. Ja sam i tokom prvih meseci rata i kao lider parlamentarne stranke i kao član predsedništva i ponajviše lično u nekoliko navrata prelazio liniju fronta, išao do Pala i Beograda i susretao se sa Miloševićem, Ćosićem, Kostićem, generalom Adžićem, Milanom Panićem, patrijarhom Pavlom i, naravno, sa Krajišnikom, Koljevićem i Karadžićem. A sa Izetbegovićem, Ganićem, Kljujićem i drugima, svakodnevno sam komunicirao i imao uvid u ono šta oni govore, misle i rade, tako da sam imao dosta dobar pregled situacije.

    Kako gledate na izlazak iz Sarajeva uglednih srpskih intelektualaca i javnih ličnosti?

  • Takvi odlasci imaju svoju dugu predratnu istoriju i kontinuitet. Decenijama su desetine i to najboljih odlazili put Beograda, a ponajviše od perioda kada se federalna država počela pretvarati u konfederaciju, kada je počelo "federiranje federacije" i republike počele sticati "državnost" po receptu Kardelja i Bakarića. BiH je svoju suverenost afirmisala prekidanjem prirodnih veza bosansko-hercegovačkih Srba i Hrvata sa maticama preko Drine i Une pa su se srpski, ali i hrvatski intelektualci koji su tome pružali otpor našli na udaru kao nacionalisti. Tako su otišli Vojislav Zeremski, Rajko Nogo, Novica Petković, Zec, Subotić, Lubarda, Šešelj, ali i Mladen Čaldarević, Ivan Foht, Vanja Sutlić, Ante Pažanin i drugi. Najveći srpski grad posle Beograda već tada je postepeno postajao muslimanski, a početkom 90-ih odigrala se samo dramatrična završnica tog procesa. Da nije stvorena Republika Srpska, cela BiH bi sada izgledala kao današnje Sarajevo.

    Kako su izgledale sednice Predsedništva SR BiH na kojima ste učestvovali?

  • Svoj ulazak sam uslovio uvođenjem prava veta svakog člana predsedništva, kako ne bi bilo preglasavanja kao u periodu dok su tu bili Plavšićeva i Koljević. Prihvatili su, ali su onda taj princip izigravali. Recimo, ako bih tokom diskusije izrazio neslaganje sa većinom koju je kontrolisao Izetbegović, on je temu skidao sa dnevnog reda, a onda noću zakazivao sednicu za koju tobože nisu uspeli da me obaveste zbog pucnjave, zamračenja, prekida telefonskih veza.. . Prethodne odluke i zapisnike na koje sam se pozivao jednostavno nisu mogli da nađu i sl. Ali, predsedništvo je inače bilo samo paravan. Postojala je paralelna SDA - linija rukovođenja preko probranih stranačkih kadrova. Hasan Čengić, Bakir Alispahić i dr. su bez najave svakodnevno dolazili u Alijin kabinet i tu su se donosile odluke.
  • politicari - 68388 - 08.04.2012 : Vox Populi Primčići - best (0)

    Rane junačke


    U vrijeme ono, dok je po BiH bijesnio ratni vihor, za neke se pričalo da ne mogu stradati od neprijateljskog metka, da je veća vjerovatnoća da poginu na nekoj krsnoj slavi, usljed mogućnosti pada im na glavu kandila za vrijeme obavljanja složene dužnosti dolibaše.

    Rat se završio i borci su odavno obasuti mirnodopskim problemima a profesionalne dolibaše i dalje istrajno vrše ovu složenu dužnost, rizikujući i u miru isto kao i u ratu. Jedan od ovih, vrijedni i čestiti (što reče Dodik) Mirko Čolović tako postrada proslavljajući dan svetoga Lazara, godine 2012.

    A tek što je, po naređenju i blagoslovu Miloradovom, smijenio kriminalizovanog direktora sokolačke šumarije i ustoličio novu uzdanicu. Naravno to je priča za narod. Za sofrom je lijepo i koncizno obrazložio da dosadašnji direktor ostaje ono što je i bio, samo neznatno pomjeren na mjesto tehničkog, da oni nastavljaju zajedno na kursu započetom prije šest godina. Do posljednjeg stabla. Novi direktor je samo paravan, lutka na koncima, već dobrano uključen u mnoge specijalne šumske operacije, isključivo u poslijeponoćnim satima. Ima da radi šta mu se kaže, da kada ga pozovu ustane u 3 i zagusla veselom društvu, kao i do sada. I šuti u slobodno vrijeme.

    E, onda se desi taj nezgodni maler. Rana nimalo bezazlena, prostrelna, na lijevoj potkoljenici. Plus prst polomljen. Od pištolja na krsnoj slavi! Iako je htio sakriti ljute rane odlaskom u koševsku bolnicu, zaobišavši sve zdravstvene ustanove Sokoca i okoline, nekako se sve doznalo.

    Hristos je Lazara digao iz mrtvih ali Čolović je sokolački SNSD toliko zatukao da ga ne može dići ni hiljade čuda, uključujući sve dosadašnje i buduće "kozmetičke" promjene i "obračune sa kriminalom" koje provode Mirko i njegov šef. Na žalost "kolateralna šteta" svega je uništenje Sokoca, svih moralnih i ljudskih vrijednosti jedne tradicionalno istinoljubive sredine odvažnih stanovnika koja to odavno više nije.
    novosti - 68386 - 08.04.2012 : Risto Glogo Koran - best (0)

    Pucnjava na Sokocu



    Nezvanično se saznaje da je riječ o zamjeniku načelnika opštine Sokolac Mirku Čoloviću i Bojanu Tošiću, koji je u petak imenovan za vršioca dužnosti direktora Šumskog gazdinstva Romanija Sokolac.


    Izvor: Oslobođenje

    Na Sokocu su tokom noći iz vatrenog oružja lakše povrijeđena lica čiji su inicijali B. T. (29) i M. Č. (47), rekla je za Srnu portparol Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo Danka Tešić.

    Tešićeva je dodala da je istraga u toku, nakon čega će se znati pod kojim uslovima su ta lica povrijeđena.

    Ona je navela da je MUP Kantona Sarajevo oko 2. 00 časa obavijestio CJB Istočno Sarajevo da su u Klinički centar Koševo primljena dva lica sa Sokoca sa prostrelnim ranama.

    Tešićeva je napomenula da su, prema prvim informacijama, jedno ili dva lica, na porodičnom skupu koristila vatreno oružje, pri čemu je došlo do nehotičnog povređivanja.

    "Povrijeđeni su napustili bolnicu Koševo i nalaze se u svojim kućama", rekla je Tešićeva i dodala da policija vrši uviđaj i uzima izjave, kako bi se ustanovilo ko je pucao.

    Nezvanično se saznaje da je riječ o zamjeniku načelnika Opštine Sokolac Mirku Čoloviću i Bojanu Tošiću, koji je u petak imenovan za vršioca dužnosti direktora Šumskog gazdinstva Romanija Sokolac.

    Portparol Kliničkog centra Koševo Biljana Jandrić rekla je za Srnu da je u 00. 45 časova primljen B. T sa prostrelnom ranom desne pete, nakon čega mu je rana obrađena, primio je zaštitu i pušten kući.

    Jandrićeva je navela da M. Č. ima prostrelnu ranu lijeve potkoljenice i frakturu petog prsta šake.

    Prema njenim riječima, njemu je predložena hospitalizacija, ali on je odbio i napustio Klinički centar.
    plemena - 68385 - 08.04.2012 : Ranko Lopatic Svajcarska - best (0)

    Lopatići


    Da li neko na ovom portalu zna nešto o porijeklu plemena Lopatić koje živi na regionu Romanije, Mokrog i Pala.

    Pozdrav Ranko Lopatić
    bosna_komentari - 68382 - 08.04.2012 : Miner Vogosca Vogošća - best (0)

    Odgovor Maxu


    Pozdrav i tebi Max,

    bez obzira na moj stav na ošstu situaciju u Bosni, moram ti priznati da mi je drago da su mine uklonjene. Kad smo popušili u Dejtonu, samoinicijativno sam počeo uklanjati sve mine u blizini naselja jer nisam želio da neko dijete nastrada. Međutim, snijeg i opšta nerovoza oko pakovanja me je spriječila da uklonim mnogo više.

    Kada sam se razdužio sa opremom u Višegradu, kompletne i veoma detaljne šeme sam predao skupa sa uputstvima za najlakše čitanje istih. U proteklim godinama sam često razmišljao da li su one korisno upotrebljene. Prema nekim izvorima one su predate UNPROFOR-u.

    Zbog svojih pozitivnih stavova mi postaješ drag, i volio bih da ti kažem "vozdra xma" ali mi to nekako para uši, bigaje limša se.

    Ajde matere ti, kažes li ikada nekom prijatelju "Ajmo na jednu hvuka". Ako mi ista u životu fali to je onaj jedinstveni smisao i način humora koji je nekada bio tamo. Obožavao sam kad neko uleti u kafić i kaže: "Joj rajo, jesam se danas provalio", pa ispriča neku provalu na svoj raču pa poslije ne može desetak dana da živi od zajebancije.

    Ali bigaje sve je to prošlo sa vihorom, kako volim da kažem. Nažalost ovi ovamo nam ponovo predviđaju sranje i izgleda da ozbiljno rade na tome. A što oni zacrtaju, to mora i da bude.

    Možda bi bilo najpoštenije da nama prepuste kako da to odradimo. Siguran sam da bi se ti sa tvojima složio. Ja i Pravi sa ove strane da sakupimo ekipu a ti sa tvoje strane, pa da povučemo crtu od kote 850 do Visa pa bez mješanja ikoga sa strane onako jedan na jednoga, pa kom opanci kom obojci i ko zijani da se kupi.

    Jel' pošteno?
    Pozdrav svima Miner!
    ogovaranja - 68380 - 08.04.2012 : Rajko Biv¿i Sokolac - best (0)

    Kad ne zna!


    Na Krsnoj slavi kod Pera Šarenca u Sokocu, Mirko Čolović je ranio sebe i Bojana Tošića. Ranjavanje je vjerovatno slučajno i iz neznanja. Da je bio u ratu kao što priča ne bi se to desilo. Možda mu je žao i Rajka Bulajića kojeg će smijeniti ranjeni Tošić bojan. Možda ga je Bojan izazvao i rekao mu da mu neće dati balvana. Ma ko zna šta je bilo, a neće se ni saznati jer ih štiti Radovan Šarenac komandir policije u čijoj kući se to i desilo.
    ogovaranja - 68374 - 07.04.2012 : Lela Rora Sokolac - best (1)

    Sokolac-grad poremećenih vrijednosti


    Sokolac, grad koji istinski volim, je jedan od onih u kome je(nažalost svima onima koji na svojn način osjećaju pripadnost "grupi" u ime koje pišem ovaj komentar) došlo do skraćivanja, kasapljenja, devalvacija i unižavanja određenih vrijednosti koje su ga činile prepoznatljivim.

    Na svu sreću, postoji negdje u najskrovitijim uglovima sokolačkih dušama još uvijek tračak vjere da će kad-tad Sokočani prepoznati u sebi snagu koja će biti dovoljno snažna da mu povrate poziciju koja mu pripada.

    U međuvremenu, dragi Sokočani, neka nam je Gospod Bog na pomoći! I neka nam uporavo ON oprosti to što nikada nismo htjeli (ili nam se jednostavno nije dalo) da ga sačuvamo da postane ono što danas jeste.
    war_crimes - 68372 - 07.04.2012 : Serbian Government Beograd - best (0)


    I-034
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 25-28 May 1992, village of Bradina (Bosnia and Herzegovina).
    BRIEF DESCRIPTION: Summarily and brutally executed were: Pero Mrkajic (poured with petrol and set in fire), Rade Mrkajic, Zoran Mrkajic, Rajko Mrkajic, Spaso Mrkajic, Risto Mrkajic, Zoran Mrkajic, Velibor Mrkajic, Zoran Djordjic, Nedjo Djordjic, Bosko Djordjic, Milorad Kuljanin, Nedeljko Kuljanin, Gojko Kuljanin, Pero Kuljanin, Sreten Kuljanin, Zdravko Kuljanin, Milovan Kuljanin, Slavko Kuljanin, Nedeljko Kuljan, Kesa Vujicic, Dragan Vujicic, Zdravko Zivak, Toma Zivak, Veseljko Zivak, Branko Zuza, Njegos Koprivica and Bogdan Kures. It is believed that the number of murdered civilians is more than the 26 listed above.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): The Croatian and Moslem forces.
    EVIDENCE: Report of the President of the Association of Serbs from Bosnia and Herzegovina; testimony of a witness whose name haa been filed with the Association of Serbs from Bosnia and Herzegovina and with the State Commission for War Crimes and Crimes of Genocide.
    NOTE: Sretko Kuljanin and one other Serb were beheaded and their heads were taken to Konjic as a trophy.

    I-035
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 7 June 1992, village of Tasovcic (Capljina), Bosnia and Herzegovina
    BRIEF DESCRIPTION: Civilians Milan Misita, alias Pota (1944), Ilija Misita, alias Pundo (1929), Vojko Ijacic, alias Majstor (1921), Branko Bekan, (1942), Djoko Djonlaga (1943), Djurdja Reljic (1943) and Vukasin Reljic, (1974) were violently killed. First three persons were killed on their door steps. The others were shot in the back while they were trying to flee the invading HOS units.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Jozo Vegar ( who murdered Milan Misita) and other unidentified HOS soldiers.
    EVIDENCE: Statement of a witness whose identity is known to the Association of Serbs from Bosnia and Herzegovina and kept on its files.
    NOTE:

    I-036
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 7 June 1992, village Klepci (Capljina), Bosnia and Herzegovina
    BRIEF DESCRIPTION: Simana Cukteras, nee Slijepcevic (1925), massacred on her doorsteps.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): HOS soldier from Capljina
    EVIDENCE: Statement of a witness whose identity is deposited with the Association of the Serbs from Bosnia and Hercegovina.
    NOTE:

    I-037
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 7 June 1992, around 14. OO, Potkosa village (Capljina), Bosnia and Herzegovina
    BRIEF DESCRIPTION: Bosa Ijacic, (1928), massacred on her doorsteps.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): HOS soldiers from the Seitanic family residing in the village of Oplicic, who were the victim's next-door neighbours.
    EVIDENCE: Statement of a witness whose identity is deposited with the Association of Serbs from Bosnia and Hercegovina.
    NOTE:

    I-038
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 7 June 1992, around 15:00, Recice village (Capljina), Bosnia and Herzegovina
    BRIEF DESCRIPTION: Radoslavka Zdralic, (1932), massacred on her doorsteps.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): HOS soldiers from the Suta family living in the neighbouring village of Oplicic, Cuckovina hamlet.
    EVIDENCE: Statement of a witness whose identity is deposited with the Association of Serbs from Bosnia and Herzegovina.
    NOTE:

    I-039
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 7 June 1992, Prebilovci village (Capljina), Bosnia and Herzegovina.
    BRIEF DESCRIPTION: Gospava Dragicevic, alias Gosa, (1905), and Draginja Medic, alias Draga, (1930), massacred on their doorsteps.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): HOS soldiers from Capljina
    EVIDENCE: Statement of a witness whose identity is deposited with the Association of the Serbs from Bosnia and Hercegovina.
    NOTE:

    I-040
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: Morning of 10 June 1992, village of Cemerno near Sarajevo.
    BRIEF DESCRIPTION: After the brutal attack on the village, in which there were only civilians, 29 Serbs were murdered and massacred, and the village was burned down. The following persons were killed: Djordje Bunjevac (56), Rajko Bunjevac (56), Goran Bunjevac (35), Koviljka Bunjevac (56), Milosava Bunjevac, Milan Bunjevac, Ranko Bunjevac and Slavojka Bunjevac (7), Radinka Damjanovic (32), Ranka Damjanovic (30), Pasa Damjanovic (52), Zdravko Damjanovic (27), Staka Damjanovic (57), Stanoje Markovic, Djuka Markovic, Manojlo Markovic, Milenko Trifkovic (59), Jana Trifkovic (47), Rajko Trifkovic (17), Zarko Malesevic, Milovan Malesevic, Miroslav Jankovic, Sreten Jankovic, Stana Rasevic (68), Svetozar Kapetanovic, Radomir Jevtic, Gojko Djurdajic, Nedeljko Micic and Novo Cvjetkovic.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Moslem-Croatian forces.
    EVIDENCE: A video recording the site of the crime with testimonies of Petar Rasevic and of a survived member of the Trifkovic family.
    NOTE:

    I-041
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 6 July 1992, border between Montenegro and Bosnia- Herzegovina.
    BRIEF DESCRIPTION: Members of The Serb Territorial Defence force of the Serbian Republic of Bosnia and Herzegovina killed a family of three trying to evacuate, with permission, from Foca to Montenegro.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Six members of the Territorial Defence force of the Serbian Republic.
    EVIDENCE: Charges have been brought before the Higher Court in Podgorica against the six persons concerned for committing a war crime against civilians, as stated in the information No. A. 69/92 dated 28 October 1992, received from the Federal Public Prosecutor.
    NOTE:

    I-042
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: Between 25 and 28 September 1992, villages of Rogosije and Nedrista near Milici (Bosna and Herzegovina).
    BRIEF DESCRIPTION: The following persons were killed: D. Alimpic; J. Sevkusic; M. Kovacevic; M. Vuicic; Lj. Jurosevic; Z. Ravnjakovic; M. Mitrovic; Luka and Velimir Majstorovic; Nedjo, Nenad and Mile Stanisic; Dragoljub and Radomir Deuric; Zarko, Milomir and Marko Prodanovic; Bora and Tomislav Tesic; C. Tosic; M. Mijic; R. Rebic; Radenko and Tomislav Tesic. Three corpses are still unidentified, while nine others have not yet been found. Two of the victims were impaled. The others were first shot into the legs to prevent them from running away and then they were massacred, beheaded and set in fire. A number of corpses were found castrated or with fingers cut off.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Members of the Moslem armed forces.
    EVIDENCE: TV Belgrade filmed story showing massacred bodies and account by S. Djeric, surgeon in the hospital in Milici and a report of the US journalist Richard Ross.
    NOTE:

    I-043
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 20/21 December 1991, 44 Nikola Tesla Street, Novska, Croatia.
    BRIEF DESCRIPTION: The Couple Keleura, Mirko and Marica, nee Milanovic, and the couple Uzelac, Andrija and Jela, were massacred in the home of the Keleura family. Jela Uzelac was beheaded, Marica Keleura's body was ripped from throat to genitals, while Andrija Uzelac was found with his left hand fingers chopped off.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S)S: Kata Tomic known as Katica, next- door neighbour of the murdered family, with a group of ethnic Albanians members of the Croatian National Guards.
    EVIDENCE: Testimony of Dragan and Drazen Keleura.
    NOTE: The victims were buried in the village of Borovac. No autopsy was performed but there is testimony of their relatives.
    war_crimes - 68371 - 07.04.2012 : Yugoslav Government Beograd - best (0)


    I-022
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: Second half of 199l, village of Karadzicevo, UNPA.
    BRIEF DESCRIPTION: Radomir Tismak, Zoran Sodolovac, Bogdan Rajicic, Cedo Marceta, Sveto Marceta, Miroslav Kuzmanovic, Drazen Petrovic, Zeljko Petrovic and Radmila Katic - all Serb civilians, were most brutally killed. Radmila Katic was massacred (cut throat), while Zoran Sodolovac was beheaded.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): ZNG members.
    EVIDENCE: A video made at the site of the crime.
    NOTE: ZNG members raided into the village with three trucks and one tank bearing JNA symbols, which misled the villagers and they went out to welcome their army.

    I-023
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: Early January 1992, Pakrac (UNPA).
    BRIEF DESCRIPTION: Nevenka Vuckovic, age 64, killed by a gunshot in the head.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Croatian National Guards.
    EVIDENCE: Testimony of Jovan Miljanic.
    NOTE:

    I-024
    DESIGNATION OF CRIME: Willful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 16-17 February 1992, village of Cerna near Zupanja, Croatia.
    BRIEF DESCRIPTION: Rade, Anica, Nena, Milena (16) and Marko (13) Olujic killed by a gunshot in their family home.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Ivan Cetina, commander of the Croatian National Guards in the village, and Jakisa Situm, Ivan Mandic and Ivan Stepic.
    EVIDENCE: Testimony of Branko Olujic given to the State Commission for Establishing War Crimes of Genocide against Serbs and other Ethnic Communities during the Armed Conflicts in Croatia (current address: 69 Zemunska Street, Dobanovci).
    NOTE: According to Branko Olujic the Zagreb weekly "Arena" published a story on the crime.

    I-025
    DESIGNATION OF CRIME: Willful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 25 February 1992, around 21:00, 17 Kranjceviceva Street, Daruvar, Croatia.
    BRIEF DESCRIPTION: Radovan (36), Jovanka, nee Medakovic (32), Dejan (14) and Nenad (10) Radosavljevic murdered in their home.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Croatian National Guards from Daruvar.
    EVIDENCE: Testimony of Milica Milkovic, nee Radosavljevic, given to the State Commission for Establishing War Crimes of Genocide against Serbs and Other Ethnic Communities during Armed Conflicts in Croatia (current address 8 Baranji Karolja, Temerin).
    NOTE: Remains of the killed Radosavljevic family were buried in the village of Imsovac near Daruvar. According to the information on the reported crime, a Croatian National Guard whose family name was Mudri was arrested on suspicion of having committed this crime and subsequently acquitted by the court.

    I-026
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 26 March 1992, village of Sijekovac near bosanski Brod, Bosnia-Herzegovina.
    BRIEF DESCRIPTION: After an incursion into the village, 12 local Serb civilians were executed. The following were killed: Branislav Zecevic, Borislav Zecevic, Jovo Zecevic, Milan Zecevic, Pejo Bacic, Risto Bacic, Zarko Bacic, Vid Radovanovic (an infirm old man), Zeljko Radovanovic, Milan Milosevic, Nenad Milosevic and Momir Martic. 50 Serb houses were totally destroyed.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Moslem-Croatian forces. EVIDENCE: A video recording the site of the crime and testimonies of eyewitnesses.
    NOTE: The crime site was visited by Fikret Abdic, member of the BH Presidency.

    I-027
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 26 March 1992, around 16:00 hours, Sijekovac, northern Bosnia.
    BRIEF DESCRIPTION: An armed paramilitary Moslem-Croatian group first called the inhabitants of the village of Sijekovac to negotiations. After the negotiations, as confirmed by a delegation of Serbs, had failed, the group attacked the village and killed Jovo Zecevic and his sons Milan, Petar and Vaso; Luka Milosevic and his sons Zeljo and Dragan; Vido Radanovic and his son Mirko, and Sreto Trifunovic. They loaded some of the corpses on trucks and tractors and threw them into the Sava River.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): The crime has been committed by the members of the Croatian ZNG, led by Anto Prkacin and some Moslems (enclosed is a list of names of 28 persons who massacred the villagers) who previously invited the Serb delegation to the crisis headquarters in Sijekovac.
    EVIDENCE: A written testimony concerning the crime and its perpetrators, given by the Serbs who participated in the negotiations: Milan Bacic, Milan Zecevic and Nikola Kusljic.
    NOTE:

    I-028
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 3 April 1992, village of Kostres near bosanski Brod, Bosnia-Herzegovina.
    BRIEF DESCRIPTION: Upon incursion into the village, 66 Serb inhabitants were massacred. The following were killed: four members of the Zoric family, three members of the Stanic family, two members each of the Mitric, Gojkovic, Ivic, Pavic, Misic and Djuric families respectively, one member each of the Vasic and Lazic families. In addition, the massacred included 20 men, 15 women and 10 children who have not yet been identified.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Alija Selimagic, Sead Mujcin, Enes Havic, Becir Hodzic and other members of the Moslem-Croatian forces.
    EVIDENCE: A video recording a statement by Alija Selimagic.
    NOTE: Before massacring their victims, the perpetrators raped women including girls aged 12 and 14. The 108th Brigade of the Croatian Army also took part in the operations around Bosanski Brod.

    I-029
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 6 April 1992, Kupres, Bosnia-Herzegovina.
    BRIEF DESCRIPTION: After torture, 29 local Serb civilians were most brutally killed. The following were killed: Niko Karajlic (massacred), Milorad Kontic called Ciro (left eye taken out), Spiro Bosnic (massacred), Todor Dragoljevic, Tripko Pavlovic called Lola (killed by a hit on the head with a blunt instrument so that the upper part of his skull was smashed), Stevo Bubonja (right eye taken out), Lazo Kontic (right side of the face smashed after a hit with a blunt instrument; right ear cut off), Stevo Vugonja (right eye taken out), Milan Duvnjak, Cvetko Duvnjak, Jovo Duvnjak, Dusan Duvnjak, Vlado Duvnjak (80), Mitar Duvnjak, Drago Celebic, Marko Kalinic, Dragan Sormaz, Predrag Bastic, Jovo Pavlovic, Momcilo Sesum, Jovo Zubic, Nedeljko Karan and Vlastimir Jarcevic.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Ratko Rebrina, Safet and Sulejman Pilic, Matko Vila, Ivo Males, Branko Zulj and other members of the Croatian- Moslem forces.
    EVIDENCE: A video recording the site of the crime and testimonies of witnesses, the statement of Milica Sormaz, photos of the killed persons.
    NOTE:

    I-030
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians
    TIME AND PLACE: 1 May 1992, village of Odzak and Kupres, Bosnia and Herzegovina.
    BRIEF DESCRIPTION: The following nine Serb inhabitants of Kupres were killed: Jovo Pavlovic, Mirko Kaulic, Jovo Zubic, Dragan Sormaz, Vlastimir Jarcevic, Nedeljko Karan, Vlado Duvnjak, Momcilo Sesum and Predrag Bastic.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Safet Pilic, Sulejman Pilic, Sejo Pilic, Ekrem Pilic, Milenko Vila, Marko Vila, Mirko Vila, Mijo Vila, Zoran Vila, Ratko Rebrina, Smail Mandjuka, Miroslav Kaminski, Ante Jelic, Zijad Mandjuka, Bozo Zulj and Pero Dumancic. They are all from Kupres and on the run.
    EVIDENCE: After the report was made on the site of the crime in cooperation with the military investigating authorities, the Higher Public Prosecutor's Office in Banja Luka filed charges, No. KU-94/92 dated 13 May 1992, against all of the 16 persons involved on suspicion that they cruelly and perfidiously killed those Serb villagers for ethnic reasons and thus committed a crime against humanity and international law.
    NOTE:

    I-031
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 2 May 1992, Konjic (Bosnia and Herzegovina).
    BRIEF DESCRIPTION: Djuro Magazin (70) was killed near his home, while mending the damaged fence around the Serb Orthodox church.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): M. Comaga, a Moslem extremist
    EVIDENCE: Report of the President of the Association of Serbs of Bosnia
    and Herzegovina. NOTE:

    I-032
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: Second half of May 1992, detention camp Ljubuski
    BRIEF DESCRIPTION: After being arrested in Capljina in late April 1992 Drazen Tripic (S/O Sreten) and Sreten Tripic were tortured in Ljubusko camp for a month, taken to the Trebizat river and killed near Kravica waterfalls. Drazen was impaled in the presence of his father and roasted alive. Sreten was then mutilated and killed.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Members of the Croatian Armed Forces (HOS) from Capljina or Ljubusko
    EVIDENCE: Statement of a witness whose identity is known to the Association of Serbs from Bosnia and Herzegovina and kept on its files.
    NOTE:

    I-033
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 22 May 1992, villages of Bjelovcina, Cerice and Donje Selo (Bosnia and Herzegovina).
    BRIEF DESCRIPTION: Summarily executed were: four members of the family Milosevic, Milorad Cecez, Dusan Cecez, Velimir Cecez, Mirko Cecez, Stevica Ninkovic, Marko Ninkovic, Rade Ninkovic, Predrag Kuljanin, Tihomir Kuljanin and Novica Zivak. It is believed that the number of the killed Serbs is even bigger.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): The Croatian and Moslem forces
    EVIDENCE: Report of the President of the Association of Serbs from Bosnia and Herzegovina.
    NOTE: After the attack, all Serbs from these villages were taken to the Celebici detention camp.
    war_crimes - 68370 - 07.04.2012 : Yugoslav Government Beograd - best (0)


    I-010
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: September-October 1991, Vukovar, UNPA.
    BRIEF DESCRIPTION: Direct involvement in the organized killings of Serb civilians, JNA officers and Territorial Defence members who were brought to the Vukovar Hospital for treatment of their wounds.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Jure Njaro, a doctor; Sadika Bilus, a doctor; Berislav Kucan and his wife Ljilja, a nurse; Mirko Mandic, a plaster maker; Adela Kolesar, a nurse; Stef, a dentist; Andrija Sijanovic, a doctor; Tomislav Meretler and his wife Ljubica, a nurse; Martin Dosen and his brother called Boxer; Braco Sain and a large group of the rest of the staff suspected of having participated in the commission of crimes.
    EVIDENCE: Testimonies of witnesses to the Federal Secretariat for Internal Affairs.

    I-011
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: Early October 1991, Borovo Naselje.
    BRIEF DESCRIPTION: Milo Djukic and two unidentified civilians, all Serbs, were killed in order to pursue the policy of ethnic cleansing. They were first imprisoned, physically abused and tortured, inter alia, by stabbing and swallowing salt, etc.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Perpetrators are Vlado Sabljic, Vlado Sterc and Marko Filkovic including Stevan Demetar who also was also involved in the torture of victims.
    EVIDENCE: Investigation proceedings have been instituted against the above named persons. All evidence on the nature of the crime and time of its commission including testimonies of witnesses are in the file I VTK No. 1364/92 at the Military Prosecutor's Office.
    NOTE: The above persons were exchanged under the relevant Agreement reached by the Governments of the FR of Yugoslavia and the Republic of Croatia.

    I-012
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: mid-October 1991, Borovo Naselje.
    BRIEF DESCRIPTION: After being arrested Cedo Jovic, N. Vojvodic, Panitic (waiter), Milan Siladjin and 6 more unidentified Serbs were taken to Vukovar and killed there. This was part of the action to take civilians from shelters, houses and apartments and conscript them by force.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): There is evidence that the perpetrators are Vlado Sterc and Vlado Demetar, members of ZNG military police.
    EVIDENCE: Investigation proceedings against the abovementioned persons have been instituted by the Military Prosecutor's Office. All evidence about the nature of the crime and time of its commission including testimonies of witnesses are in the file I VTK No. 1364/92 at the Military Prosecutor's Office.
    NOTE: Both perpetrators were exchanged under the relevant Agreement reached by the Governments of the FR of Yugoslavia and the Republic of Croatia.

    I-013
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 16-18 October 1991, Kukin Do, in the area of the village of Siroka Kula near Gospic, Croatia.
    BRIEF DESCRIPTION: After being tortured 24 Serb civilians from Gospic were executed. Forensics have identified the following 11 persons: Branko Stulic, Ljubica Trifunovic, Stanko Smiljanic, Dana Bulj, Simo Kljajic, Zeljko Mrkic, Mirjana Kalanj, Djordje Kalanj, Dragica Vranes, Nikola Gajic and Radovan Barac.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Members of the Ministry of Internal Affairs and the ZNG of the Republic of Croatia.
    EVIDENCE: Forensic findings; a video filmed at the site of the crime; a video containing testimonies of the family members of the killed; military medical corps review magazine No. 2/92.
    NOTE: According to the testimony of witnesses, by the end of October 1991, app. 500 Serb residents of Gospic were missing. All of them are believed to have been killed.

    I-014
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: May/June 1992, village of Zagoni, Bratunac, Bosnia- Herzegovina.
    BRIEF DESCRIPTION: Cruel torture of Serb civilians (taking out of brain, eyes, breaking of bones and ribs, belly stabbs, etc. ). The following were killed: Dusanka Paunovic, Rada Milosevic, Miodrag Madovic, Dragoljub Gvozdenovic and Milos Jovanovic-Spat.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Moslem forces.
    EVIDENCE: Forensic findings of the Bratunac Health Centre which have been submitted to the State Commission for War Crimes and Crime of Genocide.
    NOTE:

    I-015
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: November 1991, Vukovar, UNPA.
    BRIEF DESCRIPTION: Planting of mines and other explosives in civilian facilities in the Vukovar area, which claimed many lives among the civilians including children.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Zdenko Novak (1959), formerly residing in Vukovar; Franjo Brodanjac (1969), formerly residing in Nasice and Zoran Cako (1960), formerly residing in Djenovac, municipality of Nasice.
    EVIDENCE: Reports on the autopsy performed on the victims, testimonies of witnesses and partial confessions of the accused are kept on the criminal records of the Military Court in Belgrade, KI No. 125/92.
    NOTE: The above persons have been indicted.

    I-016
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: November 1991 (date unknown), Borovo Naselje.
    BRIEF DESCRIPTION: Milan Vezmar, Milorad Zoric and Bosko Grbic were killed in shelter, as part of the campaign to exterminate the Serbian population in this region.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Members of the military police of Croatian National Guard.
    EVIDENCE: The Military Prosecutor's Office in Belgrade has initiated an investigation against Mate Jozicic and Darko Babic, Croatian citizens, who showed the above Serbs to members of the military police of the Croatian National Guards. All evidence about the nature of the crime and time of its commission including testimonies of witnesses are in the file I VTK No. 1366/92 of the Military Prosecutor's Office in Belgrade.
    NOTE: Mate Jozicic and Darko Babic were exchanged under the Agreement on POW Exchange reached by the Governments of the Federal Republic of Yugoslavia and the Republic of Croatia.

    I-017
    DESIGNATION OF CRIME. Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 15 November 1991, Vukovar.
    BRIEF DESCRIPTION: Ivan Jagic, 7 Cvorkovac Street, Vukovar, was killed after hearing only because he was a Serb.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Perpetrators, by order of Ivica Stojanovic, are Ivica Smit and Milan Linic, all members of the military police of the Croatian National Guard.
    EVIDENCE: Investigation proceedings have been instituted against the above persons. All evidence about the nature of the crime and time of its commission including testimonies of witnesses are in the file I VTK No. 1139/92 at the Military Prosecutor's Office in Belgrade.
    NOTE: The above persons were exchanged under the relevant Agreement reached by the Governments of the FR of Yugoslavia and the Republic of Croatia.

    I-018
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 15 November 1991, Marino Selo, Novska, Croatia.
    BRIEF DESCRIPTION: The Croatian ZNG forces massacred in this village 14 local Serbs of the villages of Kip and Klisa near Daruvar (now UNPA); namely, Mijo Danojevic, Filip Gojkovic, Mijo Gojkovic, Nikola Gojkovic, Nikola Krajnovic, Petar Novakovic, Jovo (Tadija) Popovic, Jovo (Teja) Popovic, Milan Popovic, Pero Popovic, Dusan Popovic, Jovo Gojkovic, Rade Gojkovic, Savo Gojkovic.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): It is assumed that the persons taking part in the torture and murder of Serbs were members of the Daruvar police and the Croatian military - Vlado Kec, Gojko Boro, Josip Hunjek, Keja Joscak, Zeljko Sepl, Zoran Sepl and Damir Sepl.
    EVIDENCE: Testimonies of eye witness Mija Krajinovic concerning the crime made to the Red Cross Organization of Yugoslavia and documents of this Organization submitted to the Joint Commission to trace missing persons and mortal remains.
    NOTE:

    I-019
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: The night of 11-12 December 1991, village of Paulin Dvor near Osijek, Croatia.
    BRIEF DESCRIPTION: During the night of 11-12 December 1991, the Croatian forces and some Croatian paramilitary units massacred 18 Serb villagers and one ethnic Hungarian, who served in a Serb family. The following villagers were killed: Bozo Sudzukovic (1913), Marija Sudzukovic (1914), Dara Vukovic (1934), Draga Katic (1919), Mile Katic (1933), Mitar Katic (1909), Petar Katic (1937), Bosa Katic (1939), Milan Labus (1940), Jovo Gavric (1936), Vuko Medic (1929), Milka Rodic (1925), Bosko Jelic (1942), Andja Jelic (1953), Spasoje Milovic (1933), Milka Milovic (1933), Boja Grubisic (1916), Milka Lapcevic (1916), Karlo Keckes (approximately 55).
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): The ZNG forces and Croatian paramilitary. One of the perpetrators undeniably Nikola Ivankovic known as Danguba from the village of Vladislavci, age 35. Other perpetrators are believed to be also from the neighbouring villages of Vladisavci and Hrastin.
    EVIDENCE: A testimony of witness Novica Sudzukovic deposited with the State Commission for Establishing War Crimes and Crime of Genocide Committed against the Population of Serb and other origin during Armed Conflicts in Croatia; medical report on the causes of death of Dara Vujnovic (a cut on the neck and face, both hands, and a piece of skull removed). There is also evidence in possession of the Red Cross Organization of Yugoslavia relating to this crime.

    I-020
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 17 December 1991, around midnight, Podravska Slatina, Croatia.
    BRIEF DESCRIPTION: Stanko Grkinic (1924) was killed by a gunshot in his bedroom. His wife Marica (1926) was gravely wounded by seven shots.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Croatian National Guards
    EVIDENCE: Testimony of Milan Grkinic, hospital discharge paper for Marica Grknic.

    I-021
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians
    TIME AND PLACE: 25 December 1991, Osijek (Croatia)
    BRIEF DESCRIPTION: During the night of 25 December, the police broke into the apartment of Milenko Stanar (1948) who was there with his mother. They dragged him away and savagely killed. His mother had to pay for her son's body to give him a decent burial.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Members of the Croatian police from Osijek.
    EVIDENCE: Statement by a witness, Novica Sudjzukovic, Belgrade, to the Commission entrusted with the task of collecting information on the crimes of genocide and other crimes against humanity carried out on the population of Serbian and other origins. The statement was given on 7 April 1992.
    war_crimes - 68369 - 07.04.2012 : Yugoslav Government Beograd - best (0)


    ...
    The provisions of the national criminal legislation of the former Socialist Federal Republic of Yugoslavia (1977 Criminal Code, still in effect in all former Yugoslav Republics) are in full accordance with the international obligations assumed. The Criminal Code of the SFR of Yugoslavia, Chapter XVI, defines as crimes against humanity and international law, genocide (Article 141); war crimes against the civilian population (Article 142); war crimes against wounded and sick persons (Article 143); war crimes against POWs (Article 144); organization of groups and instigation to the commission of genocide and war crimes (Article 145); arbitrary killing and wounding of the adversary (Article 146); looting of the killed and wounded persons on the battle front (Article 147); use of prohibited means of combat (Article 148); hurting of the parliamentary (Article 149); inhuman treatment of wounded and sick persons and POWs (Article 150); destruction of cultural and historical monuments (Article 151); instigation of a war of aggression (Article 152); racial and other discrimination (Article 154).

    The Government of the Federal Republic of Yugoslavia reiterates its readiness to cooperate fully with the Commission of Experts and the Secretary- General of the United Nations in the further investigation and ascertainment of all facts related to grave breaches of the Geneva Conventions and violation of other provisions of the law of war and humanitarian law.

    Belgrade, 3 November 1992

    I. WILFUL KILLING OF CIVILIANS



    I-001
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 4 July 1991, Borovo Naselje.
    BRIEF DESCRIPTION: In order to intimidate the Serb population and to ethnically purge territories, Croatians killed Dragan Mijatovic, Stojan Stojanovic and some other unidentified ethnic Serbs.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Perpetrators belong to the ZNG and the Ministry of Internal Affairs of the Republic of Croatia, Zdravko Komsic, Marko Nujic, Stjepan Mackovic and Tade Istuk.
    EVIDENCE: A request to carry out an investigation against the above persons was lodged by the Military Prosecutors Office in Belgrade. All evidence relating to the designation and timing of the crime and testimonies of witnesses are in the file I VTK - No. 1139/92 on this case in the Military Prosecutor's Office in Belgrade.
    NOTE: Under the agreement on the exchange of prisoners between the Governments of the FR of Yugoslavia and the Republic of Croatia, all of the above persons were exchanged in Nemetin on 14 August 1992.

    I-002
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians
    TIME AND PLACE: 13 July 1991, Borovo Selo (UNPA)
    BRIEF DESCRIPTION: On the date indicted above around 17:00 hours, Milenko Djuricic was taken away and killed by two members of the Croatian National Guards. His corpse was found in the Dunav River near Begec on 17 July 1991. His family identified him on 27 July and he was buried in Novi Sad.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Nebojsa Hodak, who arrested Djuricic, is suspected of being one of the killers.
    EVIDENCE: Testimony of the victim's wife to the State Commission for War Crimes and Crimes of Genocide, on 7 April 1992. Death Certificate issued by the Medical School in Novi Sad; autopsy report No. SP 566/91 made by the Forensic Institute in Novi Sad, and other relevant documents of the Ministry of Internal Affairs and the District Court judge in Novi Sad.
    NOTE: Nebojsa Hodak's name is associated with the murder of the Zec family in Zagreb.

    I-003
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 29 June 1991, village of Sotin, Vukovar.
    BRIEF DESCRIPTION: In order to expel the Serbian population from that region, through intimidation, threats against life and property, a villager, Mihajlo Nadj, was also killed in an attack against the village of Sotin.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Perpetrators are Zdravko Komsic, Stjepan Mackovic, Ivan Mikulic and Tade Istuk, all Croatian National Guards.
    EVIDENCE: The Military Prosecutor's Office in Belgrade has instituted investigation proceedings against the above persons. All evidence about the nature of the crime and time of its commission including testimonies of witnesses are in the file I VTK No. 1139/92 of the Belgrade Military Prosecutor's Office.
    NOTE: All of the above named were exchanged in Nemetin, on 14 August 1992, under the Agreement on POW Exchange reached by the Governments of the Federal Republic of Yugoslavia and the Republic of Croatia.

    I-004
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians
    TIME AND PLACE: July-August 1991, Mirkovci (now UNPA)
    BRIEF DESCRIPTION: Members of the Croatian National Guards brutally killed the following villagers: Milan Macura, Cvetko Sivcic, Pajo Sasic, Marija Sasic (before being killed she was subjected to torture), Dragoljub Gradjanski (his throat was cut while he was asleep).
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): The military and police forces of the Croatian National Guards.
    EVIDENCE: Statement of the competent authorities in the village of Mirkovci, submitted to the Red Cross office in Novi Sad and to the State Commission for War Crimes and Crimes of Genocide.
    NOTE:

    I-006
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: 2 August 1991, Sarvas (now UNPA).
    BRIEF DESCRIPTION: The following Serbian civilians were killed: Melanija Bojanic (1927), Dusan Bojanic (1950), Branka Bojanic (1952), Veselin Adamovic (1944), Gospava Adamovic (1949), Lazar Jerenic (1954), Zorka Petrovic (1926), Svetislav Sandic (1939) and Dusan Milojevic (1964).
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Members of the police and the Croatian National Guard, Republic of Croatia.
    EVIDENCE: Report issued by the Local Community Office of Jelenovo (formely Sarvas), testimonies of Veljko Tepavac, Radomir Simic and an administrative officer who was unwilling to reveal his identity.
    NOTE:

    I-007
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: Between 23 and 27 August 1991, Sisak, Croatia.
    BRIEF DESCRIPTION: Zoran Vranesevic, employee of the "Karic Banka" in Beograd and previously working in the Sisak police station was killed on his way to the village of Kinjacka for the burial of his father. He was killed by a gunshot in the head and chest.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Members of the armed units of the Republic of Croatia.
    EVIDENCE: Testimony of Ljubica Vranesevic (8 Misarska Street, Beograd)
    NOTE: According to the testimony of Aleksandar Banjanin, from Sisak, Zoran's body was found near the place called Stari Grad, hung by a willow tree and pushed into the Kupa river. His remains were buried at the Sisak cemetery on 28 August 1992.

    I-008
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians
    TIME AND PLACE: 26 August 1991, Borovo Naselje, near Vukovar (UNPA)
    BRIEF DESCRIPTION: The Croatian National Guards killed Ilija Lozancic in his home as part of the campaign of intimidating and plundering the property of the Serbian civilian population aimed at forcing them to move out of the region.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Ivo Zivkovic and some other members of the Croatian National Guards.
    EVIDENCE: Investigation proceedings have been instituted by military prosecutor against Ivo Zivkovic. All evidence about the nature and time of the commission of the crime are kept in file I VTK No. 1142/92 of the Military Prosecutor's Office in Belgrade.
    NOTE: The above person has been exchanged under the Agreement reached by the Governments of the FR of Yugoslavia and the Republic of Croatia.

    I-009
    DESIGNATION OF CRIME: Wilful killing of civilians.
    TIME AND PLACE: August-November 1991, Vukovar (now UNPA).
    BRIEF DESCRIPTION: About 200 civilians were taken out of shelters in Vukovar and Borovo Naselje and executed. The bodies of victims were thrown into the Danube.
    INDICATION CONCERNING PERPETRATOR(S): Zdenko Novak, Djuro Brodjanac, Ksenija Piplica, Martin Sabljic, Zoran Sipos and nine other members of the Croatian National Guard in Vukovar.
    EVIDENCE: Files I K Nos. 108/92, 112/92, 125/92, 133/92 and 144/92 of the Military Court in Belgrade.
    NOTE: The above persons were exchanged in Nemetin on 14 August 1992, under the Agreement reached in Budapest.
    war_crimes - 68368 - 07.04.2012 : Yugoslav Government Beograd - best (0)


    FEDERAL REPUBLIC OF YUGOSLAVIA
    FEDERAL GOVERNMENT

    R E P O R T


    SUBMITTED TO THE COMMISSION OF EXPERTS ESTABLISHED PURSUANT TO SECURITY

    COUNCIL RESOLUTION 780 (1992)

    BELRADE 1992


    ABBREVIATIONS

    BH - Bosnia and Herzegovina
    ECMM - European Commission Monitoring Mission
    HDZ - Croatian Democratic Union
    HOS - Croatian Armed Forces
    JNA - Yugoslav People's Army
    POWs - Prisoners of War
    TANJUG - Yugoslav News Agency
    UNPA - United Nations Protected Area
    UNPROFOR - United Nations Protection Force
    ZNG - Croatian National Guard (Army)





    I N T R O D U C T I O N



    In response to the requirement contained in paragraph 1 of Security Council resolution 780 of 5 October 1992, the Government of the Federal Republic of Yugoslavia submits its Report on the violations of humanitarian law, including breaches of the Geneva Conventions, being committed in the territory of the former Yugoslavia.

    The Government of the Federal Republic of Yugoslavia supports the establishment of an impartial Commission of Experts to collate, examine and analyse information relating to grave breaches of the Geneva Conventions and other violations of humanitarian law.

    The Government of the FR of Yugoslavia considers that it is of the utmost importance for further political solution of the crisis in the territory of the former Yugoslavia to establish all relevant information relating to armed conflicts and violence, particularly those relating to grave violations of the law of war and humanitarian law. The first and principal precondition for any future stability in the region and for relations among the new States which have emerged as a result of separation from Yugoslavia, as well as for further relations among its peoples is to determine responsibility for acts of violence, destruction, the suffering and violent death of a large number of the population.

    The submitted Report describes gross violations of the law of war and of international humanitarian law, being perpetrated from the outbreak of conflicts in the Republic of Slovenia to date. The listed cases are based on documentary evidence gathered by Government authorities, non-governmental organizations and associations, and on reports of reliable news agencies. Documents for each of the listed cases are available to the Commission of Experts for its further study. In some of them proceedings are pending before the competent judicial authorities.

    In an effort to submit the Report within the initial period of 30 days of the adoption of the resolution, it was not possible to include many other cases constituting or indicating equally grave breaches of the law of war conventions and violations of humanitarian law.

    The Government authorities of the FR of Yugoslavia are in possession of the records and documents of the former SFR of Yugoslavia, containing information on the crimes against international law and perpetrators of such crimes and sanctioned, in accordance with international law, in the legislation of the SFR of Yugoslavia, which brought about the armed conflicts in Slovenia and, later on, in Croatia and Bosnia-Herzegovina. The documents cover the period which preceded their international recognition and when the SFR of Yugoslavia, as an internationally recognized State, exercised power on its entire territory. The documents reveal the relationship between causes and effects, the instigators and executioners in the events which escalated into subsequent gross violations of international humanitarian law and into war crimes. The FR of Yugoslavia will make these documents available to the Security Council Commission of Experts as well.

    Enclosed is just a fraction of eyewitness evidence supplied by Yugoslav and foreign reporters. Such evidence is plenty, and some of it will be provided with all relevant information in future supplements to the present Report.

    Over half a million of refugees fleeing the war and terror in Croatia and Bosnia-Herzegovina have found shelter in the FR of Yugoslavia. Most of them are either eye witnesses or victims of violations of humanitarian law themselves. They witnessed killings, expulsions and other crimes committed against their close relatives, civilians and members of the armed forces of the SFR of Yugoslavia. The Government authorities and non-governmental organizations of the FR of Yugoslavia will continue to make this evidence available to the Commission of Experts and to the international public at large.

    The work on the collection and systematic compilation of information on the war crimes committed in the territory of the former Yugoslavia is exceptionally complex. Two criteria have been taken into account in their systematic compilation: on the one hand, the war crimes have been classified according to the sources of the law of war and humanitarian law, and, on the other, according to the nature of the armed conflicts in the territory of the former Yugoslavia and under the provisions of the national criminal legislation of the former SFR of Yugoslavia.

    Bearing in mind the nature and types of the crimes committed, the international legal basis for the punishment of these crimes perpetrated in the territory of the former Yugoslavia, which are mostly the Geneva Conventions for the Protection of War Victims (1949) and the Protocols I and II Additional to the Geneva Conventions (1977), should be supplemented by the provisions of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (1948), the International Convention against the Taking of Hostages (1979) and the Convention for the Protection of Cultural Property in the Event of Armed Conflict (1954). All these Conventions have been ratified by the former SFR of Yugoslavia.

    In view of the types of breaches of international legal precepts contained in the principle sources of international humanitarian law, the crimes committed in the territory of the former Yugoslavia can be classified into the following categories:

    I) Wilful killing of civilians;
    II) Wilful killing of detainees - POWs;
    III) Inhuman treatment of civilians;
    IV) Inhuman treatment of detainees - POWs;
    V) Wilful killing and inhuman treatment of wounded and sick persons;
    VI) Hostage-taking and detention camps;
    VII) Wanton devastation and destruction of property;
    VIII) Devastation of places of worship, cemeteries, cultural and historical monuments;
    IX) Ethnic cleansing.

    The inhuman killing of civilians, wounded and sick persons and detainees - POWs (this distinction is necessary to make because of the change in the legal characteristics of the armed conflict) is a very widespread form of the law of war and humanitarian law violations. As a rule, the killings were carried out in groups, seldom individually. In a number of cases, the groups were mixed. The victims were usually tortured and humiliated before execution. Particularly abhorrent were the massacres committed in Bjelovar (a large number of regular JNA soldiers were taken prisoner in the local barracks), in Gospic (at least 24), on the Korana river bridge in Karlovac (13 regular JNA members), in Borovo Selo (civilians), on the Kupres plateau (civilians and detainees on several occasions), in the village of Milici (civilians), etc.

    The recent reports on mass graves near Vukovar, as referred to in the report of the Human Rights Commission's Special Rapporteur Tadeusz Mazowiecky of 28 October 1992, are still to be checked in order to ascertain whether there were systematic killings of civilians by the parties to the conflict as reprisals or for other motives or whether victims were killed in combat which lasted in that area for a very long time and was heavy.

    Instances of inhuman treatment of civilians, the wounded and sick persons and detainees - POWs are also abundant. Women of all ages were raped and forcibly taken to brothels where they were abused by members of the armed forces and detainees - POWs were forced to make false statements for TV programmes and newspaper reports and subjected to various other physical or mental abuses.

    The inhumane conditions of detention, in which civilians belonging to various ethnic groups were, frequently held with detainees - POWs, were often dangerous to their lives and harmful for their physical and mental health. Cases in point are the camps in the Bradina tunnel, in Trnopolje, Tomislavgrad, Sarajevo, Konjic and Mostar. The fate of many detainees in the camps in Herzegovina, for instance, is uncertain even today. Over 2, 000 Serbs detained in these camps have disappeared and their fate is unknown. Detained civilians were often used for massive exchanges of POWs which departed from some of the international legal rules: they were exchanged for perpetrators of very serious crimes who had either been tried or had not been brought to trial at all (those responsible for the massacre on the Korana River bridge in Karlovac, perpetrators of many murders in Vukovar and others).

    Wanton devastation and destruction of property were carried out by the members of all military and paramilitary forces on the battle front across Croatia, and especially in Bosnia-Herzegovina. These were the wilful devastation and destruction related to ethnic cleansing in areas with mixed populations. Simply, homes were razed to prevent their fleeing owners from ever coming back. The main yardstick was the ethnicity of former inhabitants. This is a re-run of the gruesome events begun by the Independent State of Croatia in World War Two with the exception that in danger today are also Moslems, Croats and others.

    The same is true of their systematic destruction of places of worship, cemeteries and cultural and historical monuments. Many such important monuments in western Slavonia and eastern Herzegovina no longer exist (Cathedral church in Mostar, Zitomislic monastery and others).

    Ethnic cleansing as a grave violation of international humanitarian law under the provisions of Article 147 of the Geneva Conventions relative to the Protection of Civilians in Time of War (deportation and transfer of protected prisoners and wanton devastation and destruction of property are aimed at ruling out any possibility of deportees or displaced persons returning to their homes in the distant or near future), has taken large-scale proportions in the armed conflicts in the territory of the former Yugoslavia. The documents on war crimes submitted to the Commission contained only the most serious cases of massive ethnic cleansing for which it is reasonable to assume to contain the elements of the crime of genocide.
    serbian_krajina - 68366 - 07.04.2012 : Serbian Government Beograd - best (0)

    Dossier Serbian Krajina: A country without people


    Nearly two months after Croatian forces drovemore than 120, 000 Serbian troops and civilians from the Krajinaregion of Croatia, Serbian villages continue to burn and an averageof four to six Serbian civilians are found dead each day, sayofficials of the United Nations and the European Union "Since the August offensive, U. N. patrols have documented a systematic campaign of arson, murder and looting by the Croatian military, '' said Alun R. Roberts, the U. N. press officer in Knin. He said Croatian troops had "destroyed whole Serb villages, making it impossible for those Serbs who fled to return. "Our U. N. patrols are continuing to find bodies, usually of elderly Serbs, killed in their homes. Despite repeated requests by the U. N. to the Croatian authorities to intervene, they appear to make little effort, and usually do nothing. '' The killing of elderly Serbs, many of them too weak to flee, has shocked and angered U. N. and European Union monitors here. Many of the victims lived alone in abandoned hamlets, where they would be visited by aid workers bringing food. In recent weeks many have been found dead, usually with a single bullet wound in the head. Earlier this month, Croatian special forces made a sweep through the largely deserted Plavno Valley, where some 40 Serbian hamlets lie abandoned or in ruins. U. N. peacekeepers following the sweep found two elderly men dead, one shot in the back of the head and the other with his throat cut. The next day, the United Nations found three more elderly Serbs killed, including a 90-year-old woman. "Evidence of atrocities, an average of six corpses a day, continues to emerge, '' says the latest European Union rights report. "The corpses, some fresh, some decomposed, are mainly old men. Many have been shot in the back of the head or had throats slit. Others have been mutilated. Isolated pockets of elderly civilians report people gone missing or detained. ''

    "Of 102 civilians and 126 military personnel, only 57 were apparently identifiable. It seems rather strange that so many should have been without ID cards. ECMM has interviewed witnesses who say their Serb relatives were definitely carrying IDs when they were killed, however their names do not appear on any of the lists. The Croatian authorities have stated that fingerprints and photographic records have been kept of all the unidentified bodies .. . "

    The suspicions of the European monitors have increased in recent weeks, as their report makes clear. "Granic a Croatian official stated on 24 August that of all the 524 victims from Operation Storm, only 24 civilians had been identified, when in SS (UN Sector South) alone there were 33 identified civilian corpses on 11 August. The figures are either extremely inaccurate or there are mass graves unaccounted for. It can only be presumed that the tip of the iceberg. " If any observers remain unconvinced by this devastating assessment, they have only to read the report of the UN human-rights team, led by Petr Soucek, which wrote to the organisation's humanitarian- affairs officer from south-western Krajina on 30 August. "In Gracac gravesite we saw 81 graves (crosses), " his report said. "Only a few crosses bore a name of the soldiers. There were 22 more crosses than on 18 August when the site had been visited last time. In Korenica grave site, we found 21 crosses .. . with no names" Then the report takes on a chilling tone. "In the Czech battalion area located in Korenica, I was informed by the Operations officer that on Sunday 5 August, 21 Serb civilians had been seen .. . chased by Croatian soldiers along the Czech battalion base. Later on, soldiers had heard inhuman screaming and then shooting. It might be just a coincidence between those 21 civilians and the 21 graves with no names on them!"

    - The Independent September 5, 1995 Croatians count toll in a 'clean war'; By: Robert Fisk

    Nor is there any end to the Croatian depredations in formerly Serb Krajina. Over the weekend, Croatian troops burned 98 per cent of the houses in five more deserted Serb villages in the Cetine valley, once home to around 1, 800 Serbs. The graffiti on a wall which I saw in the gutted village of Kistanje, west of Knin, summed up the emotions of the victorious Croatian army whose supposed discipline has been widely praised in Croatia and abroad. "Ovo ste trazili, " it said. "You were asking for it. " Following the banishment of about 200, 000 Serbs from the Krajina, the number of Serbs who remained in Croatia is 150, 000 at most, out of 600, 000 who had lived there before the crisis, says "la Liberation" claiming that the nationalist authorities have deprived the Serbian population of all minority rights. They have already gone back on the autonomy status of the Serbian area, electoral rights of the Serbs, establishment of the human rights tribunal etc. All this has been done on the eve of new parliamentary elections. Moreover, for the purpose of the forthcoming population census in Croatia a category of "non-citizen" has been introduced.

    "Zagreb lagalises ethnic cleansing" LA LIBERATION, Paris Sept '95

    "The authorities of Franjo Tudjman do not recognize Serbs as citizens, but grant Croatian citizenship to Bosnian Croats who have never lived in Croatia. This is not merely ethnic cleansing, this is racist policy". While stressing this point, the extensive report in "La Liberation" concludes with a warning that all these crimes and terror elicited "reticent objections on the part of Europe and America, but without any results". -

    "The Great Mover" by Boris Dezulovic Feral Tribune, Split, Croatia, 9/11 1995

    Vicepresident of the Croatian government Bosiljko Misetic publicly summarized at a press conference the thoughts behind the statements of the Great Transporter: "Croatia doesn't want people of non-Croatian ethnicity living in her. "

    "U. S. -trained forces massacre Serbs" By Gary Wilson Via Workers World News Service Reprinted from the Oct. 12, 1995 issue of Workers World newspaper

    An open letter from the Belgrade-based Serbian-Jewish Friendship Society to the American Jewish Committee says that "anti-Serbian propaganda" is "a twin sister of anti- Semitism. " The letter states that today in Croatia a policy of eliminating the Serbs is being carried out. This policy is so thorough that "in Croatia there are ŠnowĆ no more Serbs than there are Jews in Germany or Poland. " The letter is signed by the chief rabbi of Yugoslavia as well as many other prominent Jews of Yugoslavia. But this letter has not been referred to in the U. S. media.
    serbian_krajina - 68365 - 07.04.2012 : Serbian Government Beograd - best (0)

    Dossier Serbian Krajina: A country without people


    "Serbs in Krajina: past and future" ABC Saint-Bar

    Madrid, 3/4 April - After Constantinopolis fell to Muslims in 1453, the Balkans were conquered within a short period of time. The whole of Bosnia and Herzegovina was occupied in 1463. After reaching the borders of the Austrian Monarchy, the Turks started their regular raids into the territory of this Germanic empire. They robbed and laid waste to everything. A few times they even reached the Alps. They came to Ljubljana too, the capital of Slovenia. During those raids, the local populace had to take refuge in the woods. Most often, however, they would leave those unsafe areas and emigrate northwards. Fleeing, these people would come as far as Bavaria and Italy. In that way, a true no man's land appeared at the southern borders of the Holy German Roman Empire, a kind of cordon sanitaire that the imperial authorities decided to make into a fortified borderland. Therefore, the Vienna authorities started to systematically settle this area with Serbs since the 15th century. In that way, a true military border was created. Settled in that protective belt zone, through the centuries, the Serbs turned into real warriors. In the Krajina region, their closed ranks were the best defense of the monarchy against the Turk attacks. In the 17th century, a military government was formed in the Austrian city of Graz. Its primary task was to organize the settlement of Serbs, who would later turn into the Austrian defense shield. In that way, the whole of Krajina was turned into a Serbian province. The Austrian Emperor solemnly confirmed the privileges given to Serbs on many occasions. He did it for the first time on September 5, 1538, and again on March 8, 1659. This, then, was the way in which the military border in Krajina came into being. It could be said that, through the centuries to come, there were no major conflicts between Serbs and Croats in that region. At the same time, a significant number of Serbs lived in the Croatian capital of Zagreb. In 1905, the Serbian-Croatian Political Coalition was formed in Zagreb. It played an active role in negotiations over the formation of Yugoslavia held during WW I. The Croatian political leaders were saying without wavering that they consider Serbs and Croats to be branches of one and the same nation. This was particularly stressed by Stjepan Radic, the leader of the Croatian Peasant Party which was supported by the majority of Croatian peasantry. The only real antagonism between the Serbian and the Croatian population occurred during WW II. The Nazis attacked and destroyed a big part of Yugoslavia, and they established the Ustasha government in Zagreb. This Fascist state was led by Ante Pavelic who committed a terrible genocide against Serbs and Jews between 1941 and 1945. It is estimated that more than 600. 000 of them were killed in that period. After WW II, and during the last fifty years, the Serbian and Croatian population lived in perfect harmony. This is proven by the fact that between 15 and 20 per cent of the children born there come from the mixed marriages between the Serbs and Croats. Unfortunately, the upheavals of the last three years had suddenly put into question the peaceful co-existence of those two peoples, particularly since Croatia one-sidedly decided to secede and leave the Yugoslav federation. This decision is against the norms of the international law.

    The Zagreb Government wanted to preserve the internal, administrative borders set up by Tito in 1974, which were not international in character. The new Croatian constitution neglected the rights of Serbs and the legal status they enjoyed in the Krajina region since 15th century while they were still living under the Vienna authority. This arbitrary decision was supported first by the German government, and later by almost all of the international community. There were 700. 000 Serbs living in Krajina who did not want it to be a part of the new state. That's why they proclaimed another, sovereign state in Knin. If the Serbs in Krajina could, in the last instance, accept a sovereign Croat state, it would be only just to grant the same right to Krajina, an autonomous region since the 15th century. Thanks to the UNPROFOR, Krajina is living in peace since 1991. The one-sided Tudjman's decision to expel the 12. 500 peace keepers from Krajina represented the danger of the resumption of fierce hostilities. Under the international pressure, the president of Croatia agreed that UNPROFOR should stay, but under the condition that their number be reduced to 5. 000. He is also demanding that the UNPROFOR soldiers control the borders dividing Krajina from Serbia and Bosnia, so as to prevent the military aid from these two countries from reaching the Krajina Serbs. Were the Krajina Serbs to agree to this proposal, they would face a serious threat of the attack from the Croatian regular army. The Croatian army has, in concert with the Muslim army of Alija Izetbegovic, already intervened in Bosnia and Herzegovina, which is something that gives the Krajina Serbs reasons for caution. Now that Croatia has decided to let the UN forces remain in this region, the German Foreign Minister, Claus Kinkel demanded that the president of Serbia Milosevic recognize Croatia. Milosevic refused to do so. It seems strange that the West is asking for the recognition of this country, which had never in modern history had state sovereignty, and which refuses to recognize Yugoslavia, now reduced to Serbia and Montenegro, which exists since 1918, and which had been one of the founders of the United Nations in 1944. Of all the former Yugoslav republics, only Serbia and Montenegro had been independent states in the 19th century. The Croatian government and Krajina should find a solution that would guarantee autonomy for the Krajina Serbs, which is the only way of reaching a lasting peace in that region of the former Yugoslavia.

    - By CHRIS HEDGES 1995 New York Times News Service, 9/30/95
    serbian_krajina - 68364 - 07.04.2012 : Serbian Government Beograd - best (0)

    Dossier Serbian Krajina: A country without people


    CROAT AGGRESSION: OPERATION 'LIGHTENING' AND 'STORM'

    Playing on the card of inter-Serbian divisions under changed strategic circumstances, after having armed themselves very well and obtained the support in the international environment, Franjo Tudjman and his followers were constantly instigating and provoking "the hard liners" in the Republic of Serbian Krajina to suspend negotiations and renounce on the implementation of the Zagreb agreement on economic issues. This actually happened by the end of April 1995. Once having received the desired excuse, Croat army on May 1, 1995 penetrated the northern part of the Republic of Serbian Krajina and occupied Western Slavonia. In a cruel and brief military encounter (operation "Lightening") Western Slavonia was cleaned of Serbian old-settlers who escaped to the Republic of Srpska and the Federal Republic of Yugoslavia. Encouraged by this military victory, Croat authorities immediately started preparations for the attack on Knin, the main stronghold and heart of the Republic of Serbian Krajina. Zagreb was still playing on the card of interior divisions within the Krajina authorities, which did not draw any lessons from the loss of Western Slavonia, but retained a repulsive attitude towards political negotiations about the plan Z-4. Instead of politically evaluating the fact that Republic of Croatia did not in full accept the plan Z-4, because it was of the view that this plan is offering to the Krajina Serbs a too high degree of political and cultural autonomy, the authorities in Knin with the support of the leadership of the Republic of Srpska in Pale, imprudently pushed the Serbian people of Krajina into a new war adventure. This was perhaps the loss of a historical chance to avoid the Croat aggression and obstruct the true intentions of Croatia, a chance in the face of international public to reveal how much Fascist-oriented the Croat politics are, which was soon to be seen in action. After the failure of negotiations on August 3, 1995 in Geneva, a brutal aggression of Croatia on the Republic of Serbian Krajina took place. The consequence is the mass exodus of the Serbian people, unprecedented in the recent European history. The Republic of Serbian Krajina over only a few days, faced with the attack of over 100, 000 Croat soldiers within the military operation "Storm", was almost completely ethnically cleansed. It is a question of a strategically well thought out and tactically very well prepared and conducted military operation with the direct cooperation of the American military experts, with the logistic support of the NATO military structure and of the western sponsors of the Republic of Croatia. The most influential political and state centers in the West have only formally condemned the aggression of Croatia, while in the essence they are satisfied with such an outcome. By applying the policy of double standards, however, the Croat allies have found themselves at a loss how to justify the most massive exodus of one people from its centuries long homes. Not little confusion was caused also by the direct announcement of settling there of Croats - "Croatization of Krajina", and the factual banning of return of the exiled Serbs. Crimes committed over Serbian civilians, including a large number of women, children and aged, have caused the great part of the world public, even the western and mostly anti-Serbian, to be appalled.

    CROATIZATION OF KRAJINA

    Croat leader Franjo Tudjman immediately following the exodus of 250, 000 Serbs from the Republic of Serbian Krajina announced settling of Croats in this emptied space, Croats from all over the world. He publicly called upon them to come to Serbian Krajina and appropriate the homes and farms of exiled Krajina Serbs. Having forcibly and by military occupation changed the demographic structure of Serbian Krajina, now certain Croat leaders, as is the notorious Croat nationalist and chauvinist in the Croat parliament (Sabor) Vladimir Seks, are demanding the census of population. In accordance with the results obtained from this census which is well known in advance - Seks proposes to abolish the constitutional law of the Republic of Croatia on the rights of national communities or minorities. This law was formally granting Serbs a special status in the counties in which they were a majority. "The Ethnically Clean Croatia" - an unrealized dream of both Hitler and Pavelic - would now become a reality 50 years after their miserable fall. But Serbs who had a large share in the victory of the anti-Nazi coalition, are now expelled from the homes of their ancestors, robbed and humiliated, and are suffering once again from the arms and plans of a new and a rather strange genocidal alliance. The reports of the United Nations representatives are bearing witness to plundering of Serbian property, burning down and mining by eplosives of Serbian homes and killing of the remaining, mostly aged Serbs who were unable either to hide themselves or evacuate on time. President of the Croat Sabor, Nedeljko Mihanovic, reproaching those who are calling upon the exiled Serbs to return, said that the eventual return of Serbs "could complicate Croat future". For the Serbs never again to even wish to return to the Serbian Krajina, care was taken by the Croat chauvinists who have in an organized way attacked, harassed and stoned endless and kilometers long convoys of refugees moving towards the Federal Republic of Yugoslavia. This has appalled even those who are on the Croat side such as the U. S. Ambassador in Zagreb Peter Gallbright. The exiled Serbs have found refuge in the homeland - the Federal Republic of Yugoslavia (Serbia and Montenegro). In the country which is still chained by sanctions, economically impoverished and pushed years into underdevelopment, suppressed and humiliated by the so-called democratic world. Even under such circumstances, just like in the far away year of 1941, Serbia and Montenegro have remained fully opened to the refuged Serbs. So far over 150, 000 refugees Serbs from Serbian Krajina have been registered who have entered Serbia and Montenegro.

    SERBIAN KRAJINA: LAND WITHOUT PEOPLE

    Croat President Franjo Tudjman, under the pressures from abroad and the pressure of testimonies, now is "correcting himself" and saying that Croatia "will receive those individuals (without mentioning Serbs) who have not done any wrong and who wish to come to Croatia as its citizens". Therefore, only individuals from amongst some 500, 000 of refugees, Serbs, from the beginning of war in 1991 (during the latest exodus of 1995 Serbian lands were abandoned by some 250, 000 Serbs) can return to the regions where they have lived for over 400 years. Serbian Krajina is now a land without people. In this respect, there is a characteristic statement by the member of the Helsinki Federation for Human Rights William Hayden who states that the return of exiled Serbs in Krajina is systematically obstructed. Croat claims that there was no burning of civilian property or plundering, Hayden has denounced as false, accusing the Croat Army of systematic plundering and burning down of Serbian homes. In this way he has only confirmed previous finds of the representatives of the United Nations. Ethnic cleansing of Serbs, as a constant line of the Croat politics, could soon be also attempted in Eastern Slavonia. Such an attempt could have grave not to say fatal consequences not only for the Serbian and Croat people, but also for the other peoples in the Balkans and in Europe.
    serbian_krajina - 68363 - 07.04.2012 : Serbian Government Beograd - best (0)

    Dossier Serbian Krajina: A country without people


    ROOTS OF CROAT SECESSION IN 1991

    In the period 1945-1991 the position of Krajina Serbs in the federal Croatia was only at the beginning in accordance with the proclaimed principles established in Topusko. The aspirations of Croats to have their own and ethnically pure state (without Serbs) were only temporarily suppressed by the fall of NDH in the World War Two. These tendencies, however, were revived again by the beginning of the seventies in order to reach their peak in the year 1971 in the form the so-called Maspok (or Mass Movement). At that time the Croat political leaders swimming down the stream of Croat nationalism, under the influence of immigration and revival of neo-Ustashis, made a demand for an independent state of Croatia. This attempt was a failure, but in the new federal Constitution of the year 1974 and republican constitutions of the year 1976, political assumptions were given for the secession of Croatia from Yugoslavia. At the same time, this marked the beginning of new persecution and exodus of Krajina Serbs, but only the appropriate moment was awaited for the decisive pressure to be made. When Tito died in 1980, the road was open for this to be brought into life. At the head of the movement for secession of Croatia from Yugoslavia - the Croat Democratic Community (HDZ) - came the retired General Franjo Tudjman, a Croat nationalist of conviction. He was creating political prerequisites, with the nationalists in Croatia and those abroad - the descendants of the Ustashi movement, for the achievement of secessionist aims and chauvinist anti-Serbian targets. Tudjman made also political and other preparations for such an action, he asked for and obtained support from abroad, most of all the support of Germany and of Vatican, therefore, those same centers which at the time have helped Ante Pavelic create his monstrous, genocidal and Fascist NDH in 1941. Franjo Tudjman who is now proclaimed "father of the Croat nation", was building his program of the new Croat state on the nationalistic and chauvinistic traditions of the "first father of the nation" Ante Starcevic and his successor Josip Frank. It is the question here of the rascist concept of the ethnically "clean Croat state". Ante Starcevic was basing his political concept on the slogan that "Croatia belongs to Croats only", that "in Croat lands (including Serbian Krajina) only one people is a political one - the Croat people", that in Croatia "Serbs are not recognized as people". Similar to the Fascist ideology, the idea was also based on the racist, national and religious superiority of Croats over Serbs. In a word, Serbs are nothing, while Croats are a superior race and thus, Croat people can not renew its national state without previously exterminating or expelling the Serbian people. Such insane ideas have served as basis for the formation of Tudjman's program for the creation of "the independent democratic Croatia", whose realization has started by the end of the eighties. The said ideas have found their place in the program of the HDZ the ruling political party of the Croat Democratic Community, headed by Franjo Tudjman. By accepting the symbols of the one-time Ustashi state, Franjo Tudjman, the undisputed leader of the HDZ, says for the Pavelic's NDH even before the secession of Croatia, that it was not a bare "Quisling concoction and a Fascist crime, but an expression of historical strives of Croat people to obtain its own independent state and recognition by the international factors". In this way Franjo Tudjman obviously is trying to establish a continuity between the NDH and the present-day Croatia and with this fact justify all the crimes, ethnic cleansing and extermination of Serbs which, unfortunately, did happen in the civil war of 1991-1995, just as it did in 1941.

    FORMATION OF THE WESTERN-MOST SERBIAN STATE

    Guided by the historical remembrances, educated by the previous terrible experiences and directly faced with a neo-Ustashi and Fascist ideology at work, Serbs in Serbian Krajina at the beginning of nineties decided to fight for survival on the soil and in the land in which they have been living for centuries. Defending themselves from the new and probably even more atrocious genocide and ethnic cleansing after the secession of Croatia from Yugoslavia, Serbs offered resistance and formed their own state - the Republic of Serbian Krajina with the capital in Knin and the areas in which the Serbian people is living. This was an understandable reaction, under the given circumstances, because by the decisions of the Croat authorities, all the achievements of the anti-Fascist Serbian struggle in the period 1941-1945 have been abolished: after having been deleted from the new Croat constitution as a constituent people, Serbs were transformed into a minority. Starting from the right of Serbian people to self-determination, Serbs in the Republic of Serbian Krajina have, after the secession of Croatia, adopted their own Constitution, formed their own Assembly, Government and judiciary as well as other state institutions. Republic of Croatia under Franjo Tudjman openly strived at any cost to subjugate the Republic of Serbian Krajina and did not abstain from violating international agreements, such as the Vance's plan. This plan was guaranteeing Serbs in Serbian Krajina the protection of the United Nations and was making possible negotiations with the Croat state, without prejudice to the final political solution. Authorities of the Krajina Serbs in Knin, with the support of the Federal Republic of Yugoslavia, persistently were striving to reach with the Republic of Croatia, through the mediation of the international community, a reasonable and mutually acceptable political agreement. Krajina Serbs and their representatives, of course, did not have any illusion as to what are the final aims of the new Croat state. And they were: expulsion of Serbs from their centuries long hearths or their subjugation (Nolens, volens).

    PLAN Z-4

    International mediators have offered their plan which would secure for the Serbs in Serbian Krajina an incomplete political (without Constitution, army and foreign policy) and complete cultural autonomy, but all this within the framework of "the internationally recognized borders of the Republic of Croatia". According to this plan economic, cultural and other links of Serbs in Serbian Krajina with Serbs in the motherland would be allowed and in the other Serbian countries, and in international organizations. Serbs in Serbian Krajina would have their own coat-of-arms and their flag, their language and alphabet "Cyrillic", their radio-television, police force, their own currency and their president. Krajina government would conduct independent fiscal policy, and the corresponding Krajina legislative bodies would pass laws and there would be a judicial power with first-instance and appellate courts of law. Serbs in Serbian Krajina would take part in election of the central government in Zagreb, of the Croat parliament (Sabor) and the Croat president. One of the renown and reputable Serbian intellectuals who did not refuse political agreement between Serbs and the Croat state, otherwise the president of the Serbian Independent Party, Milorad Pupovac, is of opinion that it is a question of the political autonomy which is having roots in the status which Serbian Krajina already had in the past, when it was Military Krajina, with the difference that now it would not be linked directly with Vienna but with Zagreb.

    DIVISIONS

    Krajina authorities in Knin were divided in the views as to how they should react to the constat military threats and political pressures from the Republic of Croatia, for the Republic of Serbian Krajina to accept the so-called "peaceful re-integration into the Croat state", and to the attempts by the international community to mediate in finding political solution within the plan Z-4. One line was against negotiations, saying that it was only a play and introduction to total subjugation of the Republic of Serbian Krajina to the new Croat authorities. Thus, it was persistent in refusing the plan Z-4 which also included the military resistance if the Republic of Croatia should try a re-integration by force. This line counted on the support of the opposition in Belgrade. Yugoslav authorities have in principle supported the Z-4 plan. The second and more realistic and pragmatic line in Knin - as well as the government in Serbia - was of opinion that there should be negotiations with the Republic of Croatia. The basis for negotiations in the first phase was the Zagreb agreement between the Krajina Serbs and Croat authorities on the economic issues, as well as the opening of the Zagreb-Belgrade highway, of the oil pipeline and the railway line Zagreb-Split via Knin. This political line of negotiation was supported also by the former Krajina prime minister, a renown businessman Borislav Mikelic, who had in this a clear support of Belgrade, i. e. of the Federal Republic of Yugoslavia. After the end of war of 1991/1992 by the arrival of the United Nations peace forces in Croatia and Bosnia, it had decided in favor of solving the Serbian issue, i. e. the position of Serbs on the other side of Drina River, by political means and with the mediation of the international community, thus, only through negotiations. Such an approach was only formally suitable for the Croat leaders to the extent to which it was making an illusion for the local and international public on the alleged good intentions of the new Croat state.
    serbian_krajina - 68362 - 07.04.2012 : Serbian Government Beograd - best (0)

    Dossier Serbian Krajina: A country without people


    AFTER THE AGGRESSION OF CROATIA ON THE REPUBLIC OF SERBIAN KRAJINA

    It is written in the encyclopedia that the first recorded settling of Serbs in Krajina started as early as the 15th century, after the penetration of Turks further inland in the Balkan Peninsula and after the fall of the Bosnian state. In order to prevent further progress of Turks towards Central Europe, Austro-Hungary in the area of the present-day Serbian Krajina formed from Serbs, a strong defence fortification, or more precisely, a zone defended by the Serbian soldiers. And they were at that time considered to be the best in Europe. The so-called Military Krajina (Vojna Krajina) comprised northern Dalmatia, Lika, Kordun, Banija and Bosnian Krajina ( Western Bosnia). Serbian population and Serbian settlers in these areas were receiving from the Court in Vienna the land and were exempt from taxes and other dues, as one of the conditions for them to serve the army and defend Krajina from the new Turkish penetrations towards Central Europe. At that time, Serbs in Military Krajina had their cultural and religious autonomy, as well as a political (people's) self-administration. They were privileged (richer social strata of citizens and free farmers) in respect to the majority of serfs under the Hungarian feudal lords. Only a few of the noblemen from amongst Croats could expect to make a military carrier and better themselves in the social status. For this reason, many serfs-Croats, dissatisfied with their position, were joining Krajina Serbs and were thus freed from feudal and serfal servitude. All through the time, until the great interior crisis erupted in the Habsburg monarchy, the relations between Serbs (Orthodox) and Croats (Catholics) were mostly tolerant and correct. They were speaking the same language, they even shared the same churches with two altars, which has remain the practice until the 19th century. Therefore, the main and the significant difference between them was in their social status. If there were some disputes, they never had an ethnic character. The time of growing Catholicism and the withdrawal of Turks towards the south-east in the 17th and the 18th century, however, was the time when first intolerance started to erupt.

    FIRST DISPUTES BETWEEN SERBS AND CROATS

    The growth and strengthening of the Catholic Church in these areas has initiated the eruption of violent unification (conversion of Serbs). Against their fee will, forced to adopt Roman-Catholic religious services, parts of Serbs in Krajina and especially in northern Dalmatia and the Coastal area, were gradually losing their ethnic character and were assimilated by the Croat (Catholic) environment. Those Serbs who did not renounce on their Orthodox faith, as well as those who have accepted the conversion but have retained their ethnic (Serbian) awareness, were being persecuted. This became especially emphatic with the strengthening of the Croat etatistic consciousness (in the second half of 19th century) and under the circumstances of weakening of the Austro-Hungarian monarchy and the departure of Turks from the Balkans, which left Serbs in Krajina practically devoid of their role of the European defense shield. In spite of these unfavorable developments of the historical circumstances for Serbs, they maintained in Military Krajina their compact ethnic entity. Historical events also helped them when in the year 1918, after the fall of the Austro Hungarian empire, the first Yugoslavia was created, where Serbs had given the greatest contribution through the Balkan liberation wars, expulsion of Turks from the Balkans and the victory in the World War One. In this first Yugoslavia, however, the feud between Serbs and Croats continued, to be accelerated by the coming into power of Hitler in Germany in the year 1933 and the assassination of King Alexander Karadjordjevic in 1934. Immediately prior to the World War Two the disputes between Serbs and Croats resulted, under the exterior pressure of Germany, in the formation of the Banovina Croatia. After the fall of Germany and Italy and the disintegration of the First Yugoslavia in 1941, on a broader area of Banovina Croatia and with the support of Nazi Germany and Fascist Italy, the Independent State of Croatia (NDH) was created. It is a question here of a puppet-state, a Ustashi-Fascist concoction which included also the region of Serbian (Military) Krajina. That is when the first massive genocide started over Serbs and a mass exodus of Serbian people towards Serbia. In the basic Ustashi ideology of the NDH the key position was devoted to the program of extermination of Serbs, Jews and Gypsies and the creation of an ethnically "clean Croat state". In the period 1941-1945 some 900, 000 Serbs were killed, and several hundreds of thousands of Serbs, escaping in the face of the Ustashi criminals, had found refuge in Serbia.



    KRAJINA SERBS DURING WORLD WAR TWO

    After the fall of the First Yugoslavia in 1941, faced with the danger of total annihilation in the Ustashi-Fascist state of Ante Pavelic, Krajina Serbs rebelled. They formed one of the strongest resistance movements in Europe. Military skills of Krajina Serbs based on centuries-long tradition of military resistance to Turks, now came to the fore. Thus, the main body of partisan units in the anti-Fascist struggle of the Yugoslav partisans in the territory of the NDH, for a long time - until September 1943 - consisted mostly of the Krajina Serbs. The key military positions in the ranks of the partisan army were held by the very able warriors - Serbian officers, and the largest number of victims in the people's liberation war 1941-1945 was suffered by Serbs. The experience of genocide and their role in the people's liberation war were the main reasons why, after the end of the war and liberation of the country in 1945, Krajina Serbs in the then-federal Croatia as a component part of second Yugoslavia, were granted the status of the constituent people. At the session of the Anti-Fascist Council of the People's Liberation of Croatia held in Topusko in 1944, a historical agreement was reached between Serbs and Croats on an equitable joint life in the joint federal state of Croatia within the framework of second Yugoslavia.
    jovo_mijatovic - 68358 - 07.04.2012 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (1)

    Legende koje žive - Jovo Mijatović


    Napisao: Velimir Elez
    Preuzeto sa: www.palelive.com

    Dugo će život putovati Romanijom, a u njemu se neće naći čovjek koji će na čudesan i neobjašnjiv način ulaziti u dušu trava, kao što je to činio čuveni travar Jovo Mijatović. Možda to vrijeme neće ni doći.

    Prije šest decenija, malo selo Zagajevi, smješteno na tromeđi opština Rogatica, Pale i Sokolac, postalo je mjesto pohoda nevoljnika, bolesnih, najčešće onih od kojih su i najelitnije zdravstvene ustanove dizale ruke. Tražili su zdravlje, koju godinu života više u Jovovim travama, čajevima i melemima.

    Zbog Jova i njegovih Zagajeva, u mjestu, na putu Podromanija-Rogatica, u to vrijeme, stajao je putokaz istesan od drveta na kome je pisalo "Jovina stanica". Tu su se formirale kolone i makadamskim drumom, šumom i livadama putovale prema malom selu i spasenju.

    Naravno, vlasti su se ljutile i teško podnosile travarevu popularnost. Jovo, visok, stasit, vatrenog koraka, obučen u staru romanijsku nošnju, izazvao bi pažnju gdje god bi se pojavio.

    U šetnji sarajevskom Baščaršijom, događalo se često da trgovci napuštaju svoje radnje i tramvaji zakasne na polaznoj stanici, da bi radoznali pozdravili romanijskog travara. Isto bi se dešavalo ulicama Beograda, Novog Sada, Niša, Kragujevca i drugih gradova kojima bi Jovo prolazio. Samo su Sokolac i Rogatica, ko zna zbog čega, bili hladni i namrgođeni prema čovjeku koji im je imena kroz svijet nosio.

    U vrijeme komunističke borbe protiv nadriljekarstva i svake pojave privatnog razmišljanja vlastitom glavom, Jovo je često bio u zatvoru. Dešavalo se da ga je policija po nalogu onih iz Komiteta, sprovede u zatvor, a kada bi nekom bitnijem teško oboljelom progonitelju trebala trava spasa, vraćan je iz zindana dok ne obavi posao. Potom, ponovo u ćeliju, na prevaspitavanje. Policijska marica je, u to vrijeme dežurala u dvorištu Mijatovića. Dešavalo se često da narod u Rogatici opsjedne sudnicu, da glasno protestuje zbog progona narodnog ljekara, da sudije popuste pred narodom i oslobode ga, a on bi, potom, na ulici obavljao preglede.

    Duga je lista imena ljudi koje je narodni ljekar sa Romanije otrgnuo iz zagrljaja smrti. Nakon travareve terapije, u kojoj je odlučujuću ulogu imala priroda, otpisani su odlazili na kontrole u bolnice, gdje ih je čekala zbunjenost i nevjerica vrhunskih stručnjaka. Liječio je i znamenite ljude-političare, oficire, glumce, sportiste... Putovao je i u Ameriku, na poziv tadašnjeg aktuelnog predsjednika Niksona, da pomogne u liječenju njegovog teško oboljelog sina. Romanijski travar je vrhunski obavio posao i vratio radost u porodicu prvog čovjeka najmoćnije zemlje. Teško je ošamario svjetska dostignuća u medicini. Dobio i darove od velikog Ričarda, prsten na kome je ugravirano ime poznatog državnika koji je sa ponosom nosio.

    I general jugoslovenske vojske, nekada prvo ime JNA Nikola Ljubičić, tražio je lijek za svoje bolesne bubrege kod travara iz Zagajeva i našao ga. Poklonio Romanijcu čarobnjaku lovački karabin. Policajac Mišo Subotić nije među živima. Najpoznatija slovenačka klinika poslala ga je kući kao neizlječivog. Travar Jovo je mladog policajca liječio kao svoje djete. Živio je, nakon travareve terapije, još 22 godine. Kada je posjetio Ljubljanu i ljekare koji su mu predviđali još samo mjesec dana života, nisu ga mogli prepoznati. Gledali su u njega kao priviđenje.

    Pomagao je bolesnima, otimao ih od smrti, bio poznat po vedrini i uživanju u životu. Ostaće vječna tajna, šta je poznatog narodnog ljekara natjeralo da digne ruku na sebe, posebno ako se zna da je i u poznim godinama imao savršeno zdravlje. U septembru 1986. godine, kada se primicao devedesetim, odlučio je da napusti ovozemaljski život. Nikakvu poruku nije ostavio.

    Legenda o Jovi travaru putuje podno Romanije. I danas vremešni kondukteri u autobusima koji saobraćaju na putu prema Rogatici, i sada polje nazivaju "Jovovom stanicom".
    breza - 68356 - 07.04.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Breza, Podgora, Popovići, Kostrača


    Sve je više onih koji posjećuju ove stranice! Međutim, ono što je još važnije, sve je više onih koji se odlučuju da fotografijom ili člankom dodatno obogate njen sadržaj. Posebno mi je drago kada mi se jave i "oni sa druge strane" sa iskrenim i poštenim namjerama. Jedan od njih je i Amir, koji mi posla ove slike i prigodan tekst iz Podgore, opština Breza.


    Poštovani gosp. Željko,

    šaljem Vam nekoliko slika iz Podgore, tačnije iz okoline kapelice koja se nalazi na području između Popovića i Podgore.

    Breza, Podgorica, spaljena kapela na groblju


    Breza, Podgorica, spaljena kapela na groblju


    Evo i slike pravoslavnog groblja. Tu su se sahranjivale porodice Erić, Nedić i još neke druge. U groblje nisam ulazio.

    Breza, Podgorica, groblje porodica Eriš, Nedić...

    Breza, Podgorica, groblje porodice Erić, Nedić...


    Ima takođe i jedna slika sa pogledom na Kostraču.

    Breza, Podgorica, pogled na Kostraču groblju


    Ukoliko želite još nekih slika sa ovog područja, ovih dana za svoj merak crtam neke crteze i tako slikam meni zanimljiva mjesta pa vam mogu poslati još fotografija. Meni je svakako zanimljiva i kapelica na Banjevcu u Brezi.

    S poštovanjem!
    Ami




    Idi na stranu - |listaj dalje|