fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

prepiska - 102321 - 22.05.2018 : Zoran Beograd - best (7)

Zašto je bitno?


Zorane imenjače moj,

Slažem se s tobom da se ponavljaju loše stvari iz srpske istorije, ali ne zbog toga kako ti reče u svom postu već zbog našeg prokletstva podeljenosti. Mi kao narod to definitivno jesmo- podeljeni i razdeljeni.

Zašto je nekome bitno ko kao ja ovo čita sa određene distance, ko je prvi uspio da uradi taj mogu slobodno reći sveti čin preno¿enja posmrtnih ostataka na¿eg velikog heroja? Svima vama koji ste na bilo koji način pa makar to bila i sama ideja o tome skidam kapu, ali isto tako odajem veliko priznanje ljudima koji su direktno organizovali, finansirali i realizovali ovu akciju.

Kada se radi o bilo kakvoj akciji za junake koji imaju takvu težinu kao što je samo ime Boro Radić tu ne treba da ima ni macki ni miševa vec jedinstva i sloge jer je taj čovek bio podjednako veliki i prema velikima i prema malima, i prema Srbima i prema muslimanima.

Iako lično ne poznajem ljude koji su organizovali podizanje spomenika, upućen sam u njihov veliki trud i zalaganje i za sve to im skidam kapu do poda sa verom da će se sve podjele između nas samih svesti na minimum i kao što ti kažeš da se ide u nove akcije i pobjede.

Bivši Vogošćanin.
sc_komentari - 102367 - 06.06.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (6)

Dobro došli u Sokolac


Evo mene, moji dragi sokolački sugrađani, hitam Jerininom cestom iz Pravca Žljebova, u namjeri da vas posjetim. Ovaj put sam krenuo na Sokolac u namjeri da produžim saobrađajnu dozvolu za mog Renoa, jer mu registracija ističe početkom juna.

Već na ulasku u Luburić polje, pogled mi privuče prekrasan krst koji je karakterističan za Rusku pravoslavnu crkvu, mada se on može naći i na manastirima koristi još iz vremena prvih Nemanjića. U principu, ideja postavljanja krsta sa pogledom na Košuticu mi se dopada, ali ne i priča sokolačkih baba da je nekropola u Luburić polju nekakvo sveto mjesto, koje je Sisko zaregistrovao u UNESCO. Provjereno, i jedno i drugo je čista laž. Svi stećci u Bosni, Srbiji i Crnoj Gori su pod UNESCO zaštitom, a pripadnici te srednjovjekovne crkve su samo djelimično bili pravoslavni, uglavnom su bili otpadnici iz Grčke pravoslavne crkve.

Prolazim kroz Vidriće. U žurbi sam pa nemam vremena da svratim do krsta, koji su donacijom podigli drvo-prerađivači sa sokolačke opštine. Koliko je meni poznato, gradska uprava za ovaj projekat nije dala ništa, jer je u opštinskom budžetu katastrofalna rupa, kroz koju je "iscurilo" u nečije džepove oko jedanaest miliona i sedamsto hiljada maraka. Drugim riječima, SDS je potrošio tri godišnja budžeta Opštine Sokolac, pa me nije ni iznenadilo da su prije mjesec dana penzionerima blokirali čekove i sa njih nadoknadili nenaplaćene poreze na imovinu. Svaka čast, gradski oče, ovako se nije radilo čak ni u Tursko doba.

U Sokolac, ulazim sa gornje strane, jer ovdje možeš samo nizbrdo, nikako uzbrdo. Oba sokolačka hotela su spremna za pretsojeću turističku sezonu. Bivši hotel "Romanija" srušen do ležeće ploče, Šs je to idealno mjesto za kampovanje - možeš slobodno da prilegneš u centru grada i nadišeš se svježeg vazduha jer od fabrika već odavno ništa ne radi. U hotelu u Podromaniji, koji ne radi, dobićeš krov nad glavom ali je vazduh zagađen zbog kamenoloma moga djede, koji se nalazi tačno preko puta magistralnog puta.

Kao i uvijek, obilazak Sokoca započnem uz kafu kod Rusa Bakmaza. I dok smo sjedili pored one ogromne freske sa Putinom, uz dobru piletinu sa roštilja, prozborismo o svemu i svačemu, a najviše o onom Turčinu Hamu, koji je kupio Romaniju, pa sada tamo na veliko nezadovoljstvo sokolačkih drvo-prerađivača pravi nekakve ogromne sušare.

U Sokocu sve miriše na predsojeće izbore. Doduše, njima se ne raduje ni pozicija ni opozicija jer imaju podjednake šanse da budu gubitnici. Kako stvari stoje, Čolovići su zauzeli rukovodeću fotelju u SNSD-u, i nemaju namjeru da se iz nje maknu.

Što se biznisa tiče, jedino je Čolovićima pomalo krenulo nabolje. Nedavno su dobili koncesiju na nekakav rudnik glinice (čini mi se u Federaciji BiH) pa su sve svoje točkaše usmjerili na transport. Izgleda da im je baš krenulo.

Sokolački službenici jako prijatni, ali i očajni. Još uvijek su na sedam neisplaćenih plata, a najavljena su i velika otpuštanja, kao posledica katastrofalne finansijske situacije u gradskoj kasi. Omladina još nezadovoljnija, jedva čekaju da gdje odu, makar da beru maline u Arilju.

Nastavljam izlazom niz glavnu, sokolačku ulicu. Razmišljam, dobro je što jednosmjerna ulica kroz centar grada vodi direktno prema putu za Beograd, pa ne moram da napravim još jedan krug oko Sokoca. Dosadilo mi ovo sivilo, a teško mi i da gledam tužna lica ovih dobrih ljudi, među kojima sam se rodio i odrastao. Na izlazu iz mjesta, koje je već odavno prestalo da bude grad, sjetih se riječi Arsena Diklića "Ne okreći se sine" i, bez i jednog pogleda na retrovizor, požurih u pravcu iz koga sam i došao.
boro_radic - 102319 - 20.05.2018 : Stanislav Vogosca - best (5)

Dosta čudnih dešavanja!


Poštovani Željko,

Nisam odavno pisao na ovom sajtu, jer nije bilo ni potrebe, manje-više sve je rečeno. Ali zadnjih godinu dana jedna tema se stalno započinje a nikako da se završi i dobije epilog.

Naime, dosta puta na ovom sajtu je pokretana inicijativa o eshumaciji Bore Radića, međutim sve se završavalo na tom famoznom potpisu koji se trebao dobiti od porodice. Mnogi su pričali (neću da ih navodim, ko je upućen sam zna o kome se radi) da su odavno skupili novac za Boru, da su tražili članove porodice pa da ih ne mogu pronaći a kada ih nađu porodica se ne slaže sa eshumacijom, itd...

Onda se vrlo pragmatično to sve ispostavilo da su bile laži (moj lični utisak, ispravite me ako griješim), niko nije dolazio ni kod Nikole Radića ni Igora a ni Borine majke. A u međuvremenu saznalo se da žive u nezavidnoj situaciji, međutim niko nije im ponudio nikakvu pomoć. A onda je čovjek, koji je na sasvim drugom kraju planete (a napisao je dosta članaka ovdje) pokrenuo tu priču, negdje su mu vrata zatvorili ali nije odustajao i na kraju došao i do Igora i svega potrebnog. Novac smo sakupili (nemojte me držati za riječ ali eshumacije Bore, transport i sahrana su koštali nešto više od 900 maraka) i uprkos lošem vremenu za iskop u martu 2017. se sve obavilo bez ikakvih problema, mada smo imali informacije da će možda to njegov sin da spriječi.

Moje pitanje ka vama Željko je, zbog čega ste vi i još neki sa sajta na neki način bojkotovali ovu akciju (a posebno njenog inicijatora) kada niko od nje nije imao koristi samo moralu satisfakciju prema Bori, i zbog čega sada jedan dotični piše da sada kolo vode miševi, kao da mi ostali nismo dostojini da učestvujemo u ovakvoj priči!?

Opet ponavljam niko od ovoga nije imao nikakve koristi, već su mnogi očigleno uvrijeđeni što oni nisu (a obećavali su na sva zvona) uspjeli da održe obećanje pa je problem što je neko drugi to uradio i to samo za nekoliko mjeseci angažovanja i to na daljinu.

Nadam se da nisam nekoga uvrijedio jer mi to nije namjera, ali u priči oko Borine eshumacije je jedna istina ali se uporno pokušavaju proturiti dvije pa bih vas zamolio da mi odgovorite na post, ne morate odgovarati javno, može i preko mejla.

Unaprijed hvala i svako dobro.

RE: Dosta čudesnih dešavanja



Stanislave,

kao prvo, želim da kažem da u toku svih akcija koje sam organizovao ili pomagao, nikada nisam iznosio (ili radio) po svom nahođenju, već sam plan akcije formirao tako da zadovoljim sve učesnike, u onoj mjeri u kojoj je to moguće.

Što se Bore Radića tiče, Bog da mu dušu prosti, ja sam jako zadovoljan što je on najzad sahranjen na način koji to dolikuje svakom poginulom srpskom borcu, a pogotovu njemu jer je sačuvao Vogošću, a samim time i Republiku Srpsku.

Apsolutno nije tačno da sam ja bojkotovao ovu akciju, mada mi se (iskreno rečeno) mnoge stvari u vezi nje nisu sviđale. Insistirao sam da se prenošenje posmrtnih ostataka Bore Radića obavi bez udaranja u bubnjeve i trube, i jako sam se bojao da se ne desi neki incident. Srećom, sve je proteklo bez problema.

Nije mi zasmetalo ni to što sam vijest da je Boro Radić prenešen na Vojničko groblje dobio od jednog posjetioca ove stranice. Nisam povjeroao da je to tačno, ali sam potvrdu te informacije dobio kada sam pozvonio Sokolac.

Na parastos nisam mogao doći jer nije bilo teoretske šanse da u isto vrijeme budem na dva različita mjesta. Vjerujem da si već nešto načuo od Aleksa, kome sam objasnio razloge za to.

Jako mi je drago što ja nisam organizovao ovu akciju jer dobro znam koliki je to posao, a do sada sam gotovo sve obavljao isključivo sam. Međutim, mišljenja sam da je uz Boru Radića trebalo prenijeti još bar tri borca, jer i oni to zaslužuju, a bez Bore na spisku smo izgubili "glavnog aduta" pa će sve buduće akcije (bar na ovom sajtu) biti bezuspješne. Nekada smo na ovom mjestu imali dobru bazu, sada toga više nema. Drago mi je da su vaši glavni donatori tih 450 evra za ekshumaciju bili ljudi koji su se oko te ideje okupili upravo na ovoj stranici, poput Milana iz Podgorice i još nekih.

Pošto neki ljudi, kada pročitaju ovaj tekst, mogu izvesti nepravilan zaključak, želim da jasno napišem koje su moje zamjerke na tu "vašu" akciju:

  • Zbog nekakvih (vaših) nesuglasica razišli su se ljudi (potencijalni donatori) sa ove stranice, poput brodova na moru, i mišljenja sam da će sve buduće akcije na ovoj stranici biti bezuspješne.
  • Uz Boru Radića je bilo moguće prenijeti još nekoliko boraca. Ja sam siguran da je bilo dovoljno novca obećano za to.
  • prepiska - 102311 - 19.05.2018 : Zoran Vogosca - best (4)

    Boro Radić


    E moj Željko, spomenik pokojnom Bori je podignut, i to je u redu i po Božijim pravilima. Aleks to objavljuje na ovom sajtu, i to je uredu i po Božijim pravilima. A ti šutiš, i to je po Božijim pravilima, a ja to poštujem.

    Jedno pitanje za tebe. Da li je sve to po Božijim pravilima? Šta reći. Sve je pokrenuto ovde, na TVOM sajtu a sada miševi kolo vode. Izgleda da se stara srpska istorija ponavlja. Znam da ćeš ovo pročitati ali nećeš objavititi ali jedini način da doprem do tebe!

    Ali nema veze, život teče dalje i neke nove inicijative su u toku!

    RE: Boro Radić



    Poštovani,

    U svemu ovome, dobro je da je Boro Radić najzad našao Vječni Mir, i da počiva sa krstom iznad glave. Strašno je bilo da njegova humka nije bila čak ni obilježena, tj. sa je gotovo niko nije mogao naći, čak ni na onako malom groblju kakvo je ono u Radića Potoku.

    Aleks me je zvao na parastos, ali ja iz opravdanih razloga nisam mogao da odem. Koliko ja znam, nekoliko njih koji žive na ovim našim prostorima su sakupili novac i podigli Boru spomenik...

    Dobro je da ima i drugih inicijativa. Iskreno da kažem, ja sam pomalo umoran da gazim kroz smetove, pa mi je drago da ima još onih kakvi su Aleks, Slavica i još neki drugi.

    Pozdravljam te puno, pa se javi kada si na ovim našim prostorima.
    prepiska - 102327 - 24.05.2018 : Zoran Vogosca Vogosca - best (3)

    RE: Boro Radić


    Stanislave,

    pozdrav za tebe. Evo ti moja imail adresa i javi se meni direktno da malo prodiskutujeme. Nema potrebe da opterećujemo Željka. Ako hoćeš javi se meni na: darchptyltdŽgmail.com i onda možemo da se dopisujemo. Zaista bih to želio. Može mnogo stvari da se razjasni u nekoj normalnoj i drugarskoj komunikaciji. Pozdrav od Zoke (Minera). Javi se!! Nadam se da će Željko ovo da ti prenese lično na tvoj imail ili objavi ovdje!
    vojnicko_groblje - 102391 - 13.06.2018 : Boračka Brod Brod - best (2)

    Brođani u posjeti Vojničkom groblju


    VELIKO POŠTOVANjE BORCIMA NA VJEČNOJ STRAŽI

    U nedjelju, 10.juna, posjetili smo, organizovano pri Boračkoj organizciji, vojničko groblje u Sokocu- mali Zejtinlik.

    Pogledi na nepregledne redove bijelih grobova i nadgrobnih krstova oživjeli su priče junaka koji su živote dali za otadžbinu, za Republiku Srpsku. Od jednog krsta, u sredini groblja, dopirao je bolni jauk i naricanje starije žene u crnini. Razumjeli smo kroz njen lelek, kroz njenu plačnu priču koju je pričala bijelom krstu, da je to majka čiji je sin jedinac tu sahranjen. Razumjeli smo da, iako je prošlo 25 godina od smrti sina , bol majke za sinom jedincem je ista i bolno odjekuje Romanijom. Na samom početku groblja mlađa žena smireno uređuje i čisti (iako su čisti) četiri groba u nizu sa istim prezimenima-Đuričić. Pitali smo je, a ona tiho i sjetno kaže: " To je moj otac i moja dva brata koji su poginuli u ratu, a tu sam sahranila i majku koja je umrla od boli za njima.

    Na majčinom grobu uklesano je srce na kojem piše "napaćeno".

    Pitamo se koliko još Romanija, koliko još Mali Zejtinlik, čuva sinova jedinaca u svojoj svetoj zemlji, koliko braće oplakuju sestre, koliko djece tu traži svoje očeve, sa koliko je Romanija krvi zalivena?

    Kao da znaju šta mislimo, borci, čuvari groblja, provodeći nas kroz redove srpskih grobova pričaju:

  • Srpsko vojničko spomen-groblje Mali Zejtinlik je nastalo po završetku Otadžbinskog rata 1996. godine, odnosno po potpisivanju Dejtonskog sporazuma. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, jedan dio teritorije Srpskog Sarajeva je pripao Federaciji BiH, nakon čega je došlo do masovnog egzodusa 150.000 Srba iz Vogošće, Grbavice, Dobrinje, Hadžića, Ilidže, Rajlovca, Ilijaša, Centra i drugih dijelova Srpskog Sarajeva. Tada je došlo do masovnog iskopavanja i prenošenja grobnica srpskih boraca, od čega je jedan dio bio organizovano prenesen na današnju lokaciju srpskog vojničkog spomen-groblja Mali Zejtinlik na Sokocu. Te tužne godine kraja rata, na ovom groblju, sveštenici su sahranjivali već jednom sahranjene srbe, po cijeli dan i cijelu noć. Ovdje su grobovi osam porodica sa 3 poginula borca, 30 porodica sa dva poginula borca, tri mlada borca od po 15 godina, baš kao što je bio i Spomenko Gostić, 29 godina je prosjek starosti poginulih boraca, a računajući koliko jedna osoba ima krvi u svom tijelu i broj poginulih, ovo sveto mjesto je natopljeno sa preko pet hiljada litara krvi.

  • Svaki grob ima svoju priču. Kod svakog bi trebalo stati, svijeću upaliti. U mnogim porodicama je ugašena slavska svijeće, zatrto je sjeme i za nekoliko godina, ili deceniju, neće imati ko ni svijeću da upali na grobu. Zato su oni ovdje našli mir, a na nama je da dostojanstveno prenosimo svojim potomcima, da škole prenose učenicima, istinu o našoj borci, da ovo mjesto bude posjećeno i da se svijeća na njihovim grobovima ne ugasi.

  • Evo vidite, reče nam jedan od RVI koji čuvaju groblje, ovdje su grobovi braće Cvijanović, pripadnika Ilijaške lpbr. Slobodan je poginuo '93., Cvjetko '94., a Milinko '95. godine. Kakav je Božiji put trojice braće?

    Staze kroz svete krstove junaka dovedoše nas i do groba Riste Jankovića. Pripadnika VP 7061 Pale, koji je poginuo 1993. godine u mjestu Nedžarići. Njegova kćerka Milena sa sinom Petrom došla je sa nama u autobusu. Njegova porodica je izbjegla i živi u Brodu. Položili smo cvijeće na njegov grob. Pored njega sahranjena su i dva brata, Vučenović Boško i Žarko. Milena nam je rekla da njihov brat Nenad živi u Brodu. Upalili smo svijeće za njih i za sve srpske borce.

    Kakav je to Božiji put i mnoge druge naše braće, naših očeva, naših djedova? To je put istine i Vaskrsenja! Kakav će naš put biti ako sve to zaboravimo? Na ovo pitanje i odgovore dao nam je i monah Andrej u manastiru Sokolica, koji smo takođe posjetili ovom prilikom. Zidovi manastirskog hrama su obloženi spomen-pločama na kojima su ispisana imena 4.000 poginulih srpskih boraca. Na ulaznom zidu u manastir stoje uklesane riječi:

  • "Nema njive koja nije groblje, niti drveta koje nije nadgrobni spomenik"

    Romanija je samo jedno od mijesta stradanja srpskog naroda.

    Na dozvolimo zabrorav, tražimo i prenosimo istinu, svako na svoj način, posjetom, spomenom, upaljenom svijećom, pisanom riječi, pročitanom knjigom¿., svako ko ima dobru namjeru, naćiće svoj način da se oduži precima.
  • boro_radic - 102365 - 05.06.2018 : Miner- Zoran Vogosca Vogošća - best (2)

    Boro Radić


    Svima onima koji žele na bilo koji način da komuniciraju u vezi pokojnog Bora Radića, a i ostalih ratnih dešavanja, neka se jave na moju imail adresu: darchptyltdŽgmail.com.

    Ima toga puno što je napisano, bilo tačno ili netačno, a i nenapisano, a što bi trebalo da bude zabilježeno. Spreman sam za bilo kakvu prepisku, ali na korektan i pošten način sa argumentima, dokazima, imenima itd. Može direktno sa mnom i na mom imailu. Ne želim da koristim ovaj sajt is prostog razloga jer je ovdje sve pokrenuto, iskreno i pošteno i sa najboljom namijerom od samog osnivača, ali se je nažalost sve izrodilo u nešto što ne dolikuje normalnim i poštenim ljudima i borcima.

    Sa Stanislavom sam razmijenio par prepiski. Mom imenjaku Zoranu iz Beograda sam poslao sličnu poruku koja je objavljena sa malim zakašnjenjem. Ali generalno svi imate moju imail adresu i ko god želi, može da mi se javi direktno "jedan na jedan" da prodiskutujemo o svemu ili o bilo čemu ili direktno "oko u oko" kada za to budem imao priliku. A moje destinacije su jako poznate i unaprijed objavljene!

    Generalno svi koji gajite neke iskrene osijećaje za rodoljublje, ponos i poštovanje naših saboraca ste pozvani na parastos našeg heroja pok. Miće Vlahovića, 02. 08. 2018. godine u Aleksandrovu (Velike Livade) u Bačkoj u blizini Zrenjanjina. Za one koji su dalje od 50 km imaju od mene donaciju za potrošeni benzin, za dolazak i povratak!
    nedeljko - 102387 - 10.06.2018 : Nedeljko Žugić Pale - best (2)

    Ljudovanje: Nedeljko Žugić (RTV RS, urednik Veselin Gatalo)


    prepiska - 102369 - 06.06.2018 : Zoran Beograd - best (2)

    Odgovor Mineru


    Zorane, ja sam uvijem za normalnu i korektnu komunikaciju i mislim da je krajnje nekulturno da se ispod imena takvog junaka kao što je bio Boro, vode nekulturna i nepotrebna prepucavanja. Nije mi problem da ti odgovorim na privatnu mail adresu, mada bi neke stvari trebalo da se kažu i javno... Pozdrav. Bivši Vogošćanin.

    RE: Odgovor Mineru



    Zorane,

    ja ću, nažalost, morati da prekinem ovu temu jer ne želim zaoštravanje diskusije na ovim stranicama. Svi daljni komentari su nepotrebni. Mišljenja sam da Miner ima pravo, objavio je svoju email adresu, pa vi (ukoliko želite) nastavite diskusiju, bilo tamo ili na FB.
    akcije - 102351 - 30.05.2018 : Neba Bak Srbija - best (2)

    Pomoć: Rogić Lavko - Roga


    Dobro veče draga braćo. Nisam se skoro javljao, pa koristim priliku i ovog puta bih se obratio svim ljudima dobre volje putem ovog našeg foruma.

    Naime, posle teške operacije karcinoma, našeg saborca i brata, Roge, koji se nalazi u nezavidnoj finansijskoj situaciji, a samim tim njegov oporavak i lečenje iziskuje određena novčana sredstva, pa vas draga braćo, prijatelji ovim putem molim za jednokratnu pomoć. Rogić Lavku-Rogi, su hitno potrebni lekovi pa ako ste zainteresovani da se napravi mala akcija pomoći za njega, simbolično, ko koliko ima njemu će mnogo značiti. Hvala.
    kultura_ss - 102336 - 26.05.2018 : Nedeljko Žugić Pale - best (1)

    Sokolac: Pjevanja od 5 DO 85 godina (Uroš, Mihailo, Nenad, Tomislav I Radomir)


    kultura_srpska - 102380 - 08.06.2018 : Nedeljko Žugić Pale - best (1)

    Čajniče: 25. festival guslara Republike Srpske (finale)


    kultura_srpska - 102381 - 08.06.2018 : Nedeljko Žugić Pale - best (1)

    Novo Goražde: Petnaesti sabor starog pjevanja u Srba, 27. 05 2018.






    Idi na stranu - |listaj dalje|