fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

momir_krsmanovic - 102859 - 21.11.2018 : Nedeljko Žugić Pale - best (2)

Sokolac: Neđo Gačanin i Momir Krsmanović - Bez dlake na jeziku, 3. 10. 2018.


buducnost_srba - 102865 - 22.11.2018 : Nomad Srbija - best (2)

Mićo Praštalo, optužen za ratni zločin, izvršio samoubistvo


BANjA LUKA - Mićo Praštalo zvani Kudra, optužen za ratne zločine na području Ključa i Sanskog Mosta, izvršio je samoubistvo blizu Sanskog Mosta, objavile su banjalučke novine.

Novine su objavile da je Praštalo (74) najverovatnije sinoć sebi pucao u glavu iz lovačke puške.

Policija Unsko-sanskog kantona potvrdila je da je u mestu Radanovo polje, nekoliko kilometara od Lušci Palanke kod Sanskog Mosta pronašla Praštalovo beživotno telo i da je, prema dosadašnjim rezultatima istrage, reč o samoubistvu.

Praštala su pre godinu dana u Lušci Palanci uhapsili pripadnici Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA), zbog sumnji da je počinio ratni zločin.

Sud BiH je u januaru ove godine potvrdio optužnicu koja ga tereti da je od maja do septembra 1992. učestvovao u širokom i sistematičnom napadu Vojske RS, Teritorijalne odbrane i pripadnika milicije na civilno stanovništvo muslimanske i hrvatske nacionalnosti na području opština Sanski Most i Ključ.

Suđenje Praštalu počelo je u maju, a on je uz određene mjere zabrane, pušten da se brani sa slobode.

Dokle će nas progoniti!!!???
trebevic - 102857 - 18.11.2018 : Stefanvirtus Beograd - best (2)

Koverat 1992


Prilično tačan opis razvoja dešavanja sukoba od strane "Sarajlije" u rejonu Jahorine, na potezu Dvorišta-Govedovići, a uz opasku da je do kontakta diverzantske grupe pri sukobu sa interventnom jedinicom VRS, koja je raspolagala znatno brojnijim mehanizovanim sredstvima od navedene Prage (tačnije T-54, 2 prage, BOV itd... ili ukupno 7 "oklopa".

Prvo vozilo je bio trocevac- 20mm, pa se nakon ostvarenja kontakta sa neprijateljskim snagama prateća pešadija iz sastava Interventne jedinice i pridodatih snaga rasporedila i počela gonjenje neprijatelja. Nakon prvog uspešnog okršaja, u kome je Sarajlija tačno naveo broj njihovih stradalih, ostatak borbi se sveo na gonjenje i čišćenje terena.

Jedan detalj je bitno navesti, a odnosi se na snage VRS koje su u borbu upućene iz pravca Petrovića. Među njima su bila i dvojica mladih ljudi sa Grbavice, koji su kao prethodnica tih snaga bili prisiljeni da pod vatrom diverzanstske grupe u povlačenju sebi oduzmu život ne prihvatajući mogućnost da budu zarobljeni.

Ističem da smo uspeli da pravovremeno reagujemo jer su diverzanti muslimanskih snaga bili nesmotreni i prilikom upada otkrili svoje kretanje paljevinom srpskih kuća .. . ostalo je nerazjašnjeno samo prisustvo likvidiranih diverzanata u pojasu izvorišta jahorinskog vodovoda tj. šta je bio njihov zadatak ili su samo možda bili zalutali...

Inače, bitno je navesti i to da je Interventna jedinica VRS koja je razbila muslimansku diverzanstsku grupu na Dvorištima tog dana prethodno učestvovala i u odbrambenim borbama na Trebeviću koje su očigledno bile sračunate na to da se snagama VRS skrene pažnja od stvarne opasnosti.

Presudna je bila greška muslimanskih diverzanata, koja se odnosi na razotkrivanje kretanja paljevinom srpskih kuća, ali to nipošto ne umanjuje značaj obuke i spremnosti Interventne jedinice VRS, ali i ostalih boraca Sarajevsko-romanijskog korpusa, koji su stigli pravovremeno da se prebace u rejon Dvorišta i presudno utiču na razvoj dešavanja...

Slava paloj braći, ostalima pokoj duši!
krajina - 102883 - 02.12.2018 : Aleksandar Popović Rakovica, Beograd - best (2)

Odsudna bitka za opstanak zapadnog dela Republike Srpske - Krah operacije UNA 95


Na osnovu Holbrukovih predloga i navodno povoljnih obaveštajnih procena o slabostima srpskih snaga doneta je odluka o angažovanju HV u zapadnoj Bosni. Direktiva za napad GS HV napisana je 17. septembra 1995. godine i dobila je kodno ime "Una-95".

Operacija "Una" je bio naziv vojne operacije u kojoj je Hrvatska vojska sa teritorije Republike Hrvatske napala četiri zapadnokrajiške opštine Republike Srpske: Novi Grad, Kostajnica, Kozarska Dubica, Gradiška. Cilj akcije je bio zauzimanje Prijedora i okupacija cele teritorije istočno od puta Gradiška - Prijedor.

Operacija je počela 18. septembra 1995. a završila se već idućeg dana (19. septembra) teškim porazom Hrvatske vojske.

Zbog agresije Hrvatske na Republiku Srpsku i teškog poraza, u Hrvatskoj javnosti se veoma malo zna o ovoj neuspešnoj operaciji.

Na nagovor američkog predstavnika za Balkan, Ričarda Holbruka, Hrvati na čelu sa svojim predsednikom Franjom Tuđmanom, odlučuju da situaciju u Pounju reše u svoju korist. Naime, Ričard Holbruk je Tuđmanu još 14. septembra predlagao da hrvatske snage napadnu RS iz pravca Banije i Pounja, forsiraju reku Unu i zauzmu Novi Grad, Kozarsku Dubicu, Srpsku Kostajnicu i Gradišku i tako izbiju pred sam Prijedor i preseku Banja Luku od ostatka Republike Srpske.

U hrvatskom "Glavnom stožeru", smatrali su da postoje realni uslovi za uspešnu operaciju na potezu od Novog Grada do Kozarske Dubice i dalje prema Gradiškoj. Operacija je nazvana "Una-95" i cilj joj je bio zauzimanje celokupne Banjalučke krajine i proterivanje srpskog stanovništva sa tog područja.

Iz hrvatske perspektive činilo se da je situacija povoljna. Operacija "Maestral" bila je veliki uspeh, VRS je pretrpela niz poraza i bila je u nepovoljnijem položaju. Uz to se i izbeglički talas kretao ka Banja Luci, otežavajući tako manevar srpskoj vojsci čiji 2. krajiški korpus nije kontrolisao situaciju u zoni svoje odgovornosti.

Procenjuje se kako je u operaciji "Una-95" bilo angažovano 1.500 hrvatskih vojnika iz sastava gardijskih brigada i još toliko iz tri domobranske pukovnije. Ne znajući da se srpska vojska konsolidovala i da ih je spremno čekala, u Hrvatskoj je doneta pre svega politička a ne vojna odluka o napadu na četiri zapadnokrajiške opštine u RS.

Na osnovu Holbrukovih predloga i navodno povoljnih obaveštajnih procena o slabostima srpskih snaga doneta je odluka o angažovanju HV u zapadnoj Bosni. Direktiva za napad GS HV napisana je 17. septembra 1995. godine i dobila je kodno ime "Una-95". Direktivu je potpisao general bojnik Vinko Vrbanac.

Nastaviće se
kultura_srpska - 102862 - 21.11.2018 : Nedeljko Žugić Pale - best (1)

Vučija Luka: 9. druženje izvornih grupa, 20. 10. 2018.


politika_srebrenica - 102855 - 16.11.2018 : Nomad Srbija - best (1)

Munira Subašić - brkata spodoba


Majke Srebrenice kradu pare
18. 04. 2009.

preuzeto sa blog-a neboljubavi. blogger. ba

Vise mi je dopizdilo da gledam te ožalošćene majke srebrenice, dopizdila mi je ogromna količina laži koju nas naivni narod proguta jer "nemoj se griješiti, pusti teško im je..." Ne griješim se ja, griješe se oni, a ja malo je reć da mrzim nepravdu i laži...

Prije svega HVALA DRAGOM ALLAHU, što postoji Bakir i emisija 60 minuta, jer jedino on ima dovoljno hrabrosti da sruši sve barijere, mislim da apsolutnu niko drugi ne bi imao hrabrosti da kaže nešto protiv tih ožalošćenih jer su izgradile prejak lobi oko sebe, stavili citav svjet oko sebe, i hajde budi hrabar pa reci nešto protiv njih?

Prije svega osvrt na emisju koja je emitirana 08. 09. 2008. gdje dotična Munira Subašić, Predsjenica udruženja majki Srebrenice, javno i bez imalo stida i kajanja priznaje sljedeće: u svom vlasništvu ima dvije kuće u Sarajevu, kuću u Srebrenici, od čega je jedna sarajevska kuća prijeratna, ali druga i neuporedivo veća je sagrađena nedavno, ima tri sprata i potkrovlje (fino prikazana), i čak nekog ministra kao podstanara koji, naravno, uredno plaća zakupninu. Podrazumijeva se da se ova zakupnina najvjerovatnije plaća iz budžeta (dakle, našim novcem), jer ne znam ni za jednog ministra iz Sarajeva da nema svoj stan ili kuću, što znači da ovaj dolazi van Sarajeva (nije htjela otkriti o kome se radi).

Sljedeća stavka je bilo pitanje o njenoj plati, za koju ova "ožalošćena" sa smijehom reče da je "4.000 maraka", a onda i dodaje: "pa eto, dvije mi mogu biti za života, a dvije onako, da se ima... " (?!)

Ni tu nije kraj, pa na pitanje novinara o službenom automobilu (džip doniran Organizaciji od UN-a)" ožalošćena "hladno" kaže kako "to auto ne može držati ispred kancelarije (nije navela razlog zašto ne može), pa ga parkira pred svojom kućom, a njen sin ga vozi jer nema svog vlastitog auta... " (?!?!?!).

Zatim je rekla i za donacije, naime, BH Telekom je njenoj organizaciji donirao 300. 000 KM (?!), od čega je, po njenim riječima, potrošeno oko 18. 000 za renoviranje prostora u kojem je smješteno udruženje (prostor doniran od vlade, kao i "nešto malo" na funkcionisanje organizacije, a da na računu još uvijek ima tih para za budući rad. Onda se nadođe na to da od tih para na računu organizacije ima još oko 100.000, pa ispade da je spomenuti utrošak od "nešto malo" za rad organizacije oko 170-180.000 KM... Kako se došlo do te donacije od 300.000 je, opet, posebna priča.

Na kraju je priznala da ta "ožalošćena" cijeli rat nije ni bila u Srebrenici, njen muž jeste ali ne kao borac, nego je tamo radio za nekoga, i naravno izvukao se. Ali ono što je užasno nisko jeste da se njihova kćer nalazi na spisku Srebrenicke djece bez roditelja i prima pomoć u to ime?!?!

Ja za još mnoge laži nje i njoj sličnih, koje su rat iskoristile u smislu: "rat jest jednako brat" znam, ali mi je bilo potrebno da se ima argument za priču i evo sama ga je dala.

Ta ista žena, zajedno sa njima 11 jula nosa one krpe sa natpisima imena poginulih a sin i muž živi i čitavi i bogatiji od nas sviju. I nije ona jedina, znam potvrđeno od ljudi iskrenih Srebrenična, da je većina žena iskoristilo priliku da na spisak poginulih stavi i imena ljudi koji su umrli godinama prije rata. Isto tako znam da ni jedna nema apsolutno nikakve namjere da se vrati u Srebrenicu a i zašto bi? Djeca im se rađaju u Sarajevu, završavaju fakultete, što nikad ni sanjati nisu mogli, a i kad toliko pate i žale za poginulim muževima (čast izuzecima i poštenim ženama) zbog čega oko svake vidim po četvero male djece?

Muka mi je od činjenice da ta brkata spodoba Munira kako je zovu, bez osnovne škole putuje po svijetu i što se ta ista nepismena žena uspjela susresti sa najvećim državnicima svijeta, ne treba nam takva prezentacija zemlje u svijetu kroz ljude nepismene, neobrazovane.

Muka mi je i od toga što u javnom prijevozu gdje si prinuđen biti sa njima u malom prostoru čuješ priče kako se u Sarajevu ništa nije desilo.. (a masakri, a komadi tijela, a to što je moj život svakodnevno bio u opastnosti konstantno 4g) to što sam djetinjstvo provela u podrumu i bila zahvalna Bogu na svakom preživjelom danu. Samo se u Srebrenici desio zločin?? I otkud im pravo da izdižući svoju žalost iznad žalosti ljudi iz Sarajeva, Mostara, Višegrada, Goražda i drugih, po njima se samo u Srebrenici desio zločin, naša bol i patnja su minorne, baš one znaju čija je bol veća?

Muka mi je i kad dodje 11 jul pa vidim da te iste koje žive u blizini, gledaju prijenos preko televizije, a djeca iz sarajevskih škola budu organizovana da taj dan otputuju u Srebrenicu i daju počast, a one sjede i gledaju na televiziji?

Ljudi vjerovatno na osnovu ovog teksta će reć, nije muslimanka, ne vjeruje, ali ljudi ja sam na strani istine, i ukoliko ne vjerujete meni pogledajte emisiju 60 minuta, i povjerujte onda bar svojim ušima, gdje dotična sve to priznaje bez imalo stida i kajanja. Njena plata je 4000, a mi smo ubjeđeni da političari kradu?

Budite na strani pravde!


E, kada sami muslimani ovo pišu međusobno, šta li mi Srbi možemo da zaključimo, nego da smo još i dobro prošli devedesetih i ne sluteći kakve paklene planove su imali muslimani u BiH i njihovi nalogodavci. Setite se Markala, Vase Miskina, Tuzlanske kapije i ostalih scenarija u kojima su žrtvovani životi muslimana, a za to optuživani Srbi... Rekoh sam sebi, dobro prođosmo, kakvo je zlo bilo pored nas. Pozdrav Nomad.




Idi na stranu - |listaj dalje|