fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

izbori - 101897 - 12.02.2018 : Feniks Republika Srpska - best (4)

Da se spasi što se spasit može


Draga braćo,

moram da se zapitam kakav smo mi to narod i šta se to dešava sa nama kada dozvoljavamo da vlast ovako otvoreno, bez ikakvog srama i straha uništava i pljačka svoju državu i svoj narod.

Nezasita politička ala, koja nas je jela dok smo od neprijatelja branili svoju otadžbinu, nastavila je da nas neprestano jede do današnjih dana. Svoje nezasite želudce nisu napunili posječenim šumama, rasprodatim fabrikama, odmaralištima, hotelima, državnim zemljištem, prodajom rijeka, rudnika, banja, kreditom od 5,5 milijardi, prodajom državnih akcija, akcizama, PDV-om... Oni još uvijek ne prestaju da pustoše i pune svoje džepove, a narod ćuti. Narod ćuti jer ćute oni koji su sve ovo odbranili i sačuvali, a koji imaju najviše prava da kažu dosta je više.

Pitam se samo koliko nas je ostalo da ustanemo i postavimo to pitanje? Zaista, pitam se koliko nas je ostalo da nam ove vlasti, kojima nije bilo dosta srpskih glava, amputiranih nogu i ruku ostavljenih po prvim borbenim linijama, nisu svojim specijalnim metodom uspjeli da amputiraju kičmu i da od boraca čelične kičme, koja se nije povijala ni pred najjačim neprijateljem uspjeli da naprave beskičmenjake koji će moliti i puzati pred njima i moliti ih za pomoć, umijeto da oni pužu pred nama jer ih je većina u ratu bila beskičmenjaci. Upitajmo se braćo kako su ovi ljigavci došli do kičme, koja se nažalost i na sramotu ne povija ni pred Bogom a ni pred narodom.

Ponovo pred svoju izbornu kampanju dižu nacionalne tenzije, kao to oni brinu o narodu i Republici Srpskoj. Oni "brinu" o državi a brinuli su o njoj i stvarali je daleko od prve borbene linije, brinuli su se kako će pobjeći negdje na sigurno, tamo gdje su davno bili sklonili svoje porodice a oni ostali i jedina briga im je bila kako da profitiraju u ratu.

Ovo nam se i dešava zato što smo, onima koji o državi nisu mislili u ratu, dozvolili da o njoj misle u miru. Onima koji misle samo o sebi dozvolili smo da misle o zajedničkom dobru i tako smo tvorevinu najvećih neimara povjerili onima koji će je najbolje razgrađivati umijesto nadograđivati.

Ponovo će nam na predizbornim skupovima o patriotizmu pričati nepatriote, lopovi o poštenju i pravdi, lažovi koji će vam ponovo davati lažna obećanja i vjeru u bolje sutra. Cirkuzanti koji od naroda i države prave najveći cirkus vec više od 20 godina. Posle obavljenih cirkuskih predstava širom Republike Srpske, oni će ponovo imati puno razloga za smjeh dok će vesela publika nakon završene predstave ponovo plakati, žaliti.

Da li ćemo zaboraviti sve svoje poginule saborce i svoje žrtvovanje i dozvoliti da ono što smo stvorili bude žrtva neodgovornih ljudi, koji na vlast dolaze ne voljom građana nego ucjenama, prijetnjama, korupcijom i mitom, a njihov doprinos onim čime vladaju je bio minoran ili nikakav.

Klučeve od naše kuće moramo vratiti u svoje ruke jer mi smo je i napravili, a sve što u njoj ne valja moramo da promjenimo, da bi je sačuvati za mlađe naraštaje, a to jedino mogu oni koji su je i izgradili i koji mogu da je najbolje čuvaju jer znaju njenu vrijednost.
salih_selimovic - 101879 - 08.02.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

Salih Selimović


Za Saliha Selimovića su mnogi čuli, a neki pročitali i poneku knjigu od njega. Ovaj tekst je uvod u niz članaka koje želim da objavim, a počeću o tome kako sam upoznao ovog divnog čovjeka i došao u posjed većine knjiga koje je on napisao. Želim i da se osvrnem na svaku od njih, a u cilju njihove promocije želim ovom nadarenom autoru i u njihovoj distribuciji...

Evo i par citata, koje sam izvadio iz videa, koji objavljujem na dnu ovoga teksta.

  • "Neke istine treba da se saopšte, bez obzira na cenu koja treba da se plati"

  • "Sve više se zapostavlja nacionalnalna istorija, i što se vrši revizija davno utvrđenih istina, koje nisu rezultat novih... "

  • "Velika većina muslimana su srpskog porekla i pravoslavne vere"

  • "Bogumili nisu bili nikakav narod, već sekta u obliku Pravoslavlja"

  • "Islamizacija kao istorijski proces nastaje tek nakon turskog osvajana nakon Kosovske bitke"

  • "Poznati turski geograf Hadži-Kalfa je zapisao da u polovini 17. veka je na prostoru Stare Srbije (stara Raška, Kosovo i Metohija, Severozapadna Makedonija) bilo registrovano samo 226 albanskih domaćinstava.


  • rat_hadzici - 101911 - 14.02.2018 : Ex-ponto - best (4)

    Re: Gunčar


    Vidi Mirsa, "na ranu bi stavio". Kada bi se nekako razriješilo kako je bager pravio put svima bi nam lakše bilo podnijeti posljedice ratnih nedaća. Zoka ima svoje rezone i razmišljanja, ništa mu ne sugerišem, što se mene tiče, Mirso mi je pokazao "ličnu kartu".
    rat_hadzici - 101899 - 12.02.2018 : Zoka Hadžići - best (3)

    Hadžićko ratište


    Mirso!

    Naših snimaka ima slabo na internetu, nađe se po koja fotografija. Ovim mojim sa Pala valjda bilo opasno dolaziti u ratne zone. A ovi što imaju privatne, iste ne objavljuju.

    Inače, moje je mišljenje, da smo medijski bili slabo organizovani. Izgleda da je bilo važnije da Đogo izvodi svoje zajebancije u dnevniku od izvještaja sa fronta, tada Srpskog Sarajeva. Kad bi bio gdje van Hadžića, slušajući radio mogo sam samo čuti "Na prostoru Ilidže i Hadžića čuju se eksplozije"...

    Košćan,

    Navodiš kako ste uništili nekoliko oklopnih vozila i zarobili jedan transporter. Od toga je tačno samo da ste zarobili transporter. Od ostalih oklopa ni jedan nije pogođen. Transporter je zarobljen tako što je u njemu pogino vozač, vjerovatno nagazio na minu. Mislim da se zvao Žika. Jedan tenk ga je pokušao izvući, ali je bilo nekih problema sa sajlom tako da nije uspio. E sada, zašto ga nisu uništili to je druga priča. Opet kažem, nisam učestvovo u toj bici, ali su mi ovo pričali ljudi koji jesu.

    Za ove druge oklope ti tvrdim da nisu ni pogođeni, a o uništenju da ne pričam jer da jesu morali bi proći kroz moje ruke.

    Inače, što se tiče teritorije pod našom kontrolom, od Ilijaša preko Vogošće, Ilidže i Hadžića, potpuno je uništena jedna praga na Golom Brdu, koja je nesmotreno izvučena na čistinu. Pogodaka je bilo i u transportere, u neke i više puta. Tu se uglavnom radi o Ilidžancima, jer su oni imali gradske borbe. Što se tenkova tiče, uglavnom se radi o Sokolju i Otesu, ali na njima nije bilo neke veće štete. Uglavnom su bili pokidani kablovi, probušena crijeva i rezervoari. Naravno, bilo je i ranjavanja posade. Imo sam to sve popisano, ali su mi to NATO-vci uništili kad su bomardovali.

    Prema vama su bila naša dva bataljona (mislim da im je brojno stanje bilo taman za jednog) od Brezovače preko Kasatića , Tinova, Ormanja do Oštrika.

    Pozdrav!
    poturice - 101905 - 13.02.2018 : Ex-ponto - best (3)

    Meša Selimović o svom porijeklu


    U Sarajevu sam 80-ih godina par puta vodio razgovore sa svojim muslimanskim prijateljima o porijeklu, pa su mi neki rekli da tačno znaju u kom koljenu je njihov predak prihvatio islam i od koga potiču. Poticali su od Srba pravoslavaca i ono što sam zapazio je da su po pravilu pripadali "viđenijim" bosanskim muslimanskim porodicama.

    Ne bih ja danas nikoga prozivao, vremena su se promijenila, ljudi čuvaju svoje privatnosti, nego bih za ilustraciju naveo dijelove "ispovijesti" čuvenog književnika Meše Selimovića:

  • "Selimovići su poreklom iz Vranjske na granici Hercegovine i Crne Gore, od drobnjačkog bratstva Vujovića. Šefik Pašić, koji je ispitivao poreklo naših porodica, piše o tome, na osnovu dokumenata koje je pronašao u arhivskim i porodičnim dokumentima.

  • "Navodno je bilo devet braće i dvojica pređu na islam, da bi štitili jedni druge, i od njih su Selimovići i Ovčine. Kad sam 1972. godine naveo ovaj podatak (iz normalne radoznalosti i želje za otkrivanjem svog korena), neki intelektualci iz Bosne su mi to oštro zamerili. Rekli su otprilike: "Mnogi od nas tačno znaju svoje hrišćanske pretke, i mogli bismo da pokažemo i direktne dokumente. Ali čemu to? Šta bismo time postigli?"

  • "Eto tako (da se vratim na poreklo porodice), negde valjda početkom 17. veka moj daleki predak Vujović iz Vranjske okupio je oko sebe sinove, devet ih je bilo, pa su se dogovorili da dvojica prime neprijateljsku veru, da brane ostalu braću i rodbinu. Ko zna da li su ih žrtvovali, odlikovali ili birali odoka. Izgleda da moji časni preci nisu bili suviše kruti što se tiče religije, a ni suviše iskreni: više ih je interesovala moguća korist, ili manja šteta, nego vera. Za nas, za svoje nepoznate potomke, nisu mnogo marili. I možda su tu ravnodušnost prema svakoj veri preneli do mene u krvi moji kasniji rođaci, a možda su svoju preveru plaćali vecćom revnošću u novoj veri.

    I desilo se ono što je predački savet zamislio, pa su dva brata, jedan Selimović, jedan Ovčina, branili braću i rođake, generacijama pamteći da su rod. Kad su rođaštvo počeli da zanemaruju, pa da zaboravljaju, pa da preziru, i kad se sasvim zatrla rodbinska veza, teško je reći: to je deo naše teške i neispitane istorije. Nekadašnja želja da se pomogne rođacima polako se pretvarala u crnu mržnju. Možda su Selimovići pobegli iz Crne Gore u Bileću da se spasu od istrage poturica, možda su se zakrvljeni rođaci tukli i zatirali što su mogli žešće, i nije prošlo ni dvesta godina, a Selimovići i Vujovići nisu više ni znali da su iste krvi, a možda su nastojali da to što pre zaborave i sakriju (...).
  • republika_srpska - 101835 - 31.01.2018 : Orlovic Trebinje - best (2)

    Akcize za gorivo


    01. 02. 2018. u 00. 35

    Upravo je borac za "srpstvo" krenuo sa bratom Bakirom na ubiranje akciza na gorivo. Srećno nam... glasačko tijelo!
    hadzici - 101855 - 03.02.2018 : Mirso Army bih Hadzici - best (2)

    RE: Napad na Gunčar


    Pozdrav!

    Kao prvo želio bih da bude više ovih članaka i opisivanja događaja iz nekih dešavanja tokom rata u Hadžića. (sa obje strane, ali da to bude istinito i bez uveličavanja.

    Ja sam demobilisani borac tkz. Armije BiH i bio sam na Ormanju. Znam za mnoga dešavanja i ona dobra, uključujući i ona vezana za trgovinu kafom i cigarama kao i ispijanje rakije sa momcima sa Gunčara.

    Za Zoku koji je lijepo sročio tekst o napadu na Gunčar, imam par pitanja i primjedbi.

    Zar datum napada nije bio '93. godine? Mislim da je bilo više napada, ne znam ni ja tačno datume.

    Momak što je poginuo i tom prilikom ostao je bio rahmetli Nermin Rešidović. Možda će zvučati čudno, ali od te grupe što vas je napala bio je najbolja osoba.

    Na Lokvama nikad nije bio Bofors, osim na Ormanju i čitav rat je imao pregled samo Tinova.

    Vis iznad kamenoloma nikada nije direktno napadnut od nas. Sa Visa ne možeš gađati Kosmač, smeta brdo.

    Tenk na Ormanju nije imao IC uređaj i bio je kanta od tenka . T34 koji smo jedini imali i zarobljeni transporter Ilidžanske garde na Koščanu. Ormanj je imao samo jedan Zis koji je oskudjevao sa granatama. Žao mi je tvog ranjavanja.

    Pozdrav i dobro došao u Hadžiće da odemo skupa na Gunčar! Uz vatru i rakiju da se prisjetimo ratnih dana.
    rat_hadzici - 101890 - 11.02.2018 : Mirso Army bih Hadzici - best (2)

    Hadžićko ratište


    Pozdrav za Zoku!

    kao prvo, želim da kažem da bi bilo dobro sastati se nekad i razmijeniti koju pametnu riječ. Puno ima pitanja sa obje strane. U Hadžiće si dobrodošao. Ja redovno idem na Pale i Istočno Sarajevo poslom i bolje sam dočekan nego u "svojim" Hadžićima i Sarajevu.

    Baš komentarišem sastanak Izetbegovića, Vučića i Erdogana koji će razgovarati o odnosu muslimana i pravoslavaca ovdje!? Meni niko ne treba govoriti o odnosu jer trenutno ne vidim među nama nikakav problem osim onih koje ONI sami izmisle!

    Sjećanja o našim gubicima. Tad što znam samo da je Nermin poginuo, i par ranjenih od mina na Gunčaru. Suzavac nas je rastjerao. Košćan. Par oklopnih vaših vozila je uništeno i zarobljen transporter. Na video snimku je vidljivo da su se naši vratili u prazne tranšeje. Na Youtobe imaš kanal 109 brdska brigadan (tako smo se zvali) i imaš dosta snimaka ratišta Treskavica , Ormanj, itd.

    Vaših snimaka ne mogu da pronađem sa područja Hadžića. Izgleda da vaši novinari i kamermani nisu baš često snimali to ratište. Šteta.

    Da kažem još nešto. Zona odgovornosti 2. bataljona 109 bbr (Hadžićani) je bila Ormanj, Gradac, i '95. godine su nam dali još Brda , Lokve, klanac ispod Gradelja (tad sam ja tu bio na liniji) i Gradelj. Te većinom '95. godine ( bilo je mirnije jer je bilo dešavanje oko Srebrenice) ja koliko znam nije niko od nas davao stražu. Mislim, komanda je insistirala ali smo mi bili opušteni i mogli ste nas odnjeti u snu. Hahaha. Ozbiljno govorim, bili smo tada kao na izletu.

    Volio bih čuti i drugu stranu. Ako mi šta još padne na um, napisaću rado. Pozdrav!
    hadzici - 101883 - 09.02.2018 : Zoka Hadžići - best (2)

    RE: Gunčar


    Pozdrav za Mirsu!

    Događaj o kome sam pisao desio se 15. i 16. juna 1995. godine. Sve i čemu sam pisao je istinito, i bez ikakvog preuveličavanja.

    E to da li je bio Bofors ili šta drugo, to ne znam sigurno. Znam samo da me je nešto gađalo, pretpostavio sam da je to bio Bofors. Ni to da li je taj vaš tenk imao IC uređaj nisam mogao da znam. Samo sam konstatovao, ako je nišanio tokom dana a pomjera se od pogotka nema ništa.

    Nermina mi je baš žao, ni on ni ja nismo bili krivi za rat.

    Ne spominjem Vis iznad Kamenoloma već onaj između Vrančića i Drozgometve. Gunčar je bio dobra kota i sa njega se moglo dosta toga vidjeti.

    Ne znam ko je od tvojih saboraca pisao o ovom napadu, negdje sam nešto čitao. Uglavnom navodi kako su nam naneseni veliki gubici u ljudstvu i tehnici. Prava istina je da smo imali dva poginula i nekoliko lakših ranjavanja. Uglavnom su bili sposobni za borbu.

    Kako su tražili zastavu da postave ne vrh? Mi nismo mrdnuli sa vrha. Tačno je da su nam zauzeli dva rova, koje smo brzo povratili. Kažem brzo jer je meni tako izgledalo, možda je to trajalo dugo, više ni sam ne znam.

    Zamolio bih te ako hoćeš da napišeš kakvi su vaši gubitci
    Dolazim ja u Hadžiće nemam čega da se stidim niti bojim. Ponosan sam što sam bio vojnik VRS . Zbog mene nije zapalakao ni jedan civil niti će ikad mnogim sam pomogao o tom neka oni pričaju ako hoće.
    Volio bi ja da se zajedno popenjemo na Gunčar mada ja to za mene malo teže zbog povreda. Nemoj puno da skrećeš sa puta(na vrhu na kraju puta desno) i da ideš ispred tranšea imaš dosta mina.
    Što se tiče bitke za Košćan 93 mislim da je bio april nisam učestvovo. Mogu prenjeti neke priče od onih koji su bili. Po njima vi ste bili potpuno razbijeni i teško da je Grobar i njegovi mogao šta pomoći znam ja da će se oni sad naljutiti na mene . Naravno da to vi slavite kao veliku pobjedu što i jest ovi moji su se povukli. Povukli su se zbog zabune u komandovanju . Jedan tenk je pošao na popunu pa za njim pješadija i dalje znaš.
    Zamolio bi te da malo opišeš to sasstajanje na rakijicu ispred Gunčara i švercu. Ponešto znam ali slabo . Malo sam ja vremena tokom rata bio po Hadžićima.
    Pozz i živ mi bio
    salih_selimovic - 101903 - 13.02.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Salih Selimović: Turci su uveli pojam Bošnjak






    poturice - 101902 - 13.02.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    O bratstvu između pravoslavaca i muslimana


    U jednoj reportaži koju su objavile "Novine čitališta beogradskog" u 1848. godini između ostalog doslovno piše:

  • "Na Pešteri, između ostalog, ima i takvih domova u kojima se nalaze dva brata, jedan veruje Hrista a drugi Muhameda, jedan klanja a drugi se krsti. U nekim kućama ima i po tri brata i svi drže da su Turci, a otac im je Srbin. I tako, sinovi klanjaju a otac se krsti. A kad Bajram dođe, svi zajedno proslave - otac ide u crkvu a sinovi u džamiju. U ovim predjelima i to se može naći da dva brata Turčina, jedan drži za ženu bulu a drugi hristjanku. Jednoj ime Ana, a drugoj Nazija. "


  • ilijas_sjecanja - 101833 - 30.01.2018 : Sale Welington - best (2)

    Ilijaški nemanjići 22 godine nakon rata


    Pozdrav autoru ove stranice,

    sinoć sanjam jednog još živog Ilijaškog Nemanjića. U kontaktu smo, bio je moj prijeratni komšija, mlađi četiri godine od mene. Bio je jedan od najboljih boraca. Živi i bori se za život u Srbiji. Ratovao je i na Kosovu, a potom odbačen i zaboravljen kao i mnogi iz brigade.

    Lijepo je razmjenjivati mišljenja i sjećanja, ali od toga se ne živi. Kako vrijeme protiče imam osjećaj da se polako ali sigurno gasi sve ono za što se krv proljevala. Prvo se ratovalo i ginulo, da bi se na kraju ispostavilo da je sve bilo uzalud i za tuđe interese. Tuga da ne može biti veća.

    RE: Ilijaški nemanjići 22 godine nakon rata


    Sale,

    malo melanholičan pogled na život, koji ne dijele svi u potpunosti. Život bi bio težak, i da rata nije bilo. Doista tužno, šteta što mi nisi napisao ime tog čovjeka, makar u privatnoj poruci.

    Ne slažem se da se uzalud ginulo, mada nismo baš svi bili podjednako gubitnici.
    jevrejsko_groblje - 102007 - 20.02.2018 : Sa 71000 Amerika - best (2)

    Napad na Debelo brdo, Antene, juni '95. godine (1.dio)


    Evo jedan opis iz prve ruke - maj 1995. - Debelo brdo, Antene

    Već neko vrijeme prije događaja na Debelom brdu, kojeg ću ovdje opisati, redovno smo, kao interventna jedinica, preuzimali liniju na Antenama (vrh Debelog brda) u noćnim satima, jer su Srbi, korištenjem radnog voda, kopanjem tranšeje prema našem bunkeru na vrhu Debelog brda, pokušavali da nas potisnu sa te pozicije. Naime, tu smo imali dva bunkera, jedan odmah ispod antena, odakle smo mogli da pratimo putnu komunikaciju Lukavica - Pale, i jedan odmah 20-ak metara ispod njega, koji je služio da zaštiti izvlačenje posade iz gornjeg bunkera ili da spriječi napredovanje neprijatelja prema njemu, u slučaju snažnijeg napada. Zvuci krampi i lopata su se svakim novim danom mogli čuti sve bliže našim bunkerima. Sve je bilo dobro dok udaljenost između te nove neprijateljske tranšeje i naših bunkera na antenama nije postala suviše mala. Borci iz bataljona u čijoj zoni odgovornosti se ovo dešavalo su nerado provodili noći u tim gornjim bunkerima, jer je bilo samo pitanje trenutka kada će se oni biti napadnuti. Zbog toga je tokom noćnih sati na taj položaj izlazila naša interventna jedinica, tadašnji POČ 115. brigade, sastavljen najvećim dijelom od pripadnika nekadašnje jurišne čete 10. bb). Vrijeme je odmicalo i moralo se nešto učiniti...

    Prvo je jednu noć došla ekipa inženjeraca i razbacali smo tokom noći protivpješadijske mine oko gornjeg bunkera. Nakon par dana je na tom dijelu linije prebjegao na našu stranu cio radni vod, koji je kopao spomenutu tranšeju u pravcu našeg bunkera na antenama. Sprovedeni su bezbjednjaku i svi su u svojim izjavama spominjali neprijateljski napad na koji su se oni pripremali i zbog kojega su i bili prinuđeni da kopaju tranšeju. Znači, neprijatelj je planirao da se privuče našem bunkeru na što manju udaljenost (tranšeja je već dospjela na 20-ak metara od našeg bunkera), te da na taj način izbjegnu prebacivanje preko dobro pokrivenog prostora (preko igrališta u dnu Debelog brda)... Odlično! Sada smo znali da spremaju napad i imali smo za to i dokaz ali nismo znali ni kada ni kojim snagama namjeravaju da udare po nama...

    Par dana nakon toga se iz čista mira zapucalo na suprotnoj strani grada, na Špicastoj stijeni. Nakon samo par minuta "Špica" je već solidno proradila i mogli su se čuti jasno i protivoklopi i pješadijska vatra i neprijateljska artiljerija. Nama u kasarni svira uzbuna... Dok se užurbano okupljamo i opremamo, nagađamo o tome na koju stranu će nas okrenuti. Jevrejsko? Debelo? Ablakovina? Zelengorska? Ili u ispomoć na drugu stranu odakle se čula grmljavina koja je nagovještavala belaj? Za samo par minuta smo već bili u kombiju i penjali se prema Soukbunaru. Svi smo na neki način osjetili olakšanje jer makar idemo na dio linije koji maltene svi poznajemo kao svoj džep. Nismo puno pričali i atmosfera u kombiju je bila napeta kako to obično biva kada su u pitanju takve situacije. Samo je poneko, tu i tamo, kakvom nesuvislom šalom pokušavao da otkloni nelagodu koja nas je ispunjavala.

    Prođosmo lijevo pored rezervoara na Soukbunaru i tek nam je malo nedostajalo da izađemo gore na zaravan, kad tačno na raskrsnicu gore ispred nas, dvadesetak metara od kombija, pade minobacačka granata. Božje davanje, sreća ili sudbina - svi smo živi i svi OK. U sljedećih deset sekundi smo već parkirani iznad kratera u asfaltu i istrčavamo iz kombija u onu malu pećinu u stijeni odmah naspram raskrsnice. Komandir POČ-a (H. H. odmah po ulasku u pećinu traži da se preraspodjelimo po odjeljenjima pa 1. odjeljenju 1. vod-a POČ-a (kojim sam komandovao), izdaje naređenje da se odmah uputimo na dio linije u podnožju Debelog brda i da pojačamo 4 stražarska mjesta sa našim ljudima. Trčećim korakom, pod duplim borbenim kompletima i svom silom tromblona, ručnih bombi i mina za RPG, spuštamo se na taj dio linije i pojačavamo 4 stražarska mjesta sa po 2 čovjeka iz POČ-a. Na ovome dijelu linije sve je još uvijek mirno. Svi nas gledaju upitno, ne slutivši šta nam se svima sprema. Tada nekada dolazi i naredba da našim ljudima pojačamo i dva spomenuta bunkera ispod antena. Jedan pripadnik naše jedinice odlazi u gornji bunker a jedan u onaj donji. Još uvijek je sablasno mirno... A onda počinje lagana uvertira... Neprijatelj, iz bunkera kojeg sam mogao da lijepo gledam u puškarnicu, počne lagano da nam štema betonsku puškarnicu, a sa te udaljenosti od 100-injak metara M84-ka je u toj raboti bila više nego učinkovita. Kod svakog rafala meci su ulijetali u naš bunker ili krnjili puškarnicu, pršteći tako u bunkeru komade naše puškarnice od betona, koja je svako malo bivala sve veća. U bunkeru nas dvojica iz POČ-a i dvojica starijih ljudi koji su tu davali stražu. Uspjeli smo nekako da poliježemo jedni preko drugih, kako bi se sklonili od direktnog pogotka ili od krhotina betona... Trajalo je to možda sve skupa nekih 5 minuta. Onda tišina. I onda moj drug Nerćo koji uskače u bunker naglvačke i panično traži RB ili RPG i vrišti: Ljudi, šta vam je?! Eto ih idu!!! Eto ih, bolan, trče preko livade!

    I onda je nastupio pakao...

    Istrčali smo svi u tranše i rasporedili se na svkih 2 do 2.5 metra. Pogledao sam preko grudobrana i isprva nisam mogao da vjerujem svojim očima: Trojica neprijateljskih vojnika su počeli da pretrčavaju brisani prostor, trče uzbrdo i gube mi se iz vidika u rastinju ispod našeg donjeg bunkera na antenama. Iza njih trči sljedeća grupa. Ne mogu da ustanovim odakle niču na sred poljane. Iz naše tranšeje grmi. Imamo ih sa boka na prostoru od nekih 150-200 metara, koliko moraju preći livade i brisanog prostora, do prvog rastinja, gdje ih je gotovo nemoguće vidjeti golim okom. Ovu drugu grupu neutrališemo na pola njihovog puta, što tromblonima, što minama iz RPG-a, što pješadijskim naoružanjem. No, iza te izlazi sljedeća grupa... Pa sljedeća... Pa sljedeća... Jedni padaju a drugi iskaču iz ničega u sred poljane i trče preko poginulih prema našim bunkerima po obodu Debelog brda... Prošao sam mnoga ratišta tokom rata i nagledao se i akcija i napada i odbrana, ali moram priznati tim Srbima da su stvarno imali jaja, jer izviriti tada glavu iz zemlje i pokušati pretrčati tih 150-200 metara uzbrdice, pod punom borbenom spremom, bio je poduhvat vrijedan klimoglava...

    Ubrzo nastaje haos. Uključuju se i neprijateljska praga, koja iz pozadine mlati vreće kojima smo štitili tranšeju na mjestima na kojima kamenito tlo nije dopuštalo da se kopa dublje od 40-ak cm. Vreće su letjele okolo kao da su punjene perjem, pa je komunikacija tranšejom na nekoliko mjesta postala ravna samoubistvu. Deseci granata se pretvaralo u stotine, a stotine u hiljade... Prštalo je na sve strane. Onda eksplozija na gornjem bunkeru odmah ispod antena. Poznat zvuk eksplozije ručne bombe u zatvorenom prostoru. Pokušavamo induktorskim telefonom uspostaviti vezu sa gornjim bunkerom. Uzaluno. Veza je negdje prekinuta. Dvojica momaka idu da pokušaju naći prekid na kablu, slijedeći ga prema gornjem bunkeru... Skrpili su kabl koji je bio pokidan gelerima na nekoliko mjesta, ali zbog raznesenih vreća na pojedinim mjestima, nisu mogli doprijeti do gornjeg bunkera. Pozivali smo gornji bunker, no nismo već par sati odozgo imali bilo kakav znak da su ljudi uopšte živi. Onda na gornji bunker uputismo našeg Rokija, dečka koji se za tu misiju dobrovoljno prijavio. Trebalo se pod svaku cijenu dokopati gornjeg bunkera i provjeriti stanje, odnosno, ima li gore iko da je živ? Nakon nekog vremena Roki se vraća. Izraz njegovog lica govorio nam je više nego riječi. U gornjem bunkeru nije bilo preživjelih.
    rat_hadzici - 101908 - 13.02.2018 : Mirso Army bih Hadzici - best (1)

    Gunčar


    Zoka,

    Ja govorim o 18. aprilu 1993. god. Postoji video zapis na Youtobe. Vidi se kako je pogođen tenk, a ostao je jedan transporter u jednoj uvali čitav rat. Ja sam ga i poslije rata obilazio, a onda je iznenada nekako nestao, ne znam gdje. Nisam ni ja direktno tada učestvovao , jer je to zona odbrane bila Tarčinaca , Rakovičana, Lepeničana itd. Oni su bili u sastavu 4. bataljona.

    Vidim iz tvojih tekstova da vladaš informacijama.

    U tvom tekstu piše : "Bijaše to ljeta 15. juna ljeta Gospodnjeg 1992." pa mi nije jasno kada kažeš da si pisao o '95. godini. Mislim da sam pročitao sve tvoje tekstove i korektno pišeš. Vjerovatno ti bolje vladaš datumima i evidencijom, meni se nekad pobrkaju datumi.

    O Gunčaru me interesuje vrijeme kad ste prvi put izašli na njega, 1992. godine, vrijeme kad ste se ukopavali i kada je bager pravio put. Mi smo bili ubjeđeni da tada naši zarobljeni kopaju, pa vas nismo smjeli gađati. Vidjeli smo šarene majice pa smo to tako shvatili. Ne znam da li smo se prevarili?

    Radi razmjene informacija, volio bih tvoj neki kontakt, bilo email ili fb?

    Pozdrav!
    rat_hadzici - 101917 - 15.02.2018 : Zoka Hadžići - best (1)

    Gunčar


    Za Mirsu,

    Ovo što stoji juna 1992 god. je greška treba 1995.

    A što se tiče pogotka tenka na Košćanu, i dalje tvrdim da ga nije bilo. Razgovarao sam sa vozačem tenka, inače mojim dobrim drugom. On kaže da su njega gađali. Prilikom ispaljenja rakete pred tenk je nekim slučajem istrčao jedan pješadinac i njega je direktno pogodila raketa, tako da je ovaj što je gađo vidio pogodak tj . eksploziju ali ne u tenk.

    Gunčar

    Prvi izlazak je, mislim, bio u junu, ja tamo nisam bio. Prvi put sam izlazio u oktobru. Bilo je veoma nezgodno i teško popeti se. Veoma strmo i bez ikakve staze, hvatali smo se za užad koja su bila vezana od bukve do bukve. Mene je zapalo da nosim sanduk municije, a jednog mog druga manjerku čaja. Nas sedmorica u grupi. Vaši su nas primjetili i gađali sa nekoliko granata. Jedan geler je pogodio u manjerku i čaj je iscurio niz nogavice. Kad smo se dočepali zaklona, kaže on: "Ajde ti sad nekom objasni da se nisam upiš'o!".

    Moram priznati da smo tad bili veoma loše ukopani. Ozbiljnije ukopavanje je bilo tek '94. godine. Vi ste imali nekoliko napada bez uspijeha.

    Nisam siguran koje godine je pravljen put. Zarobljenici nisu bili, koliko ja znam, već radni vod sastavljen uglavnom od starijih ljudi.
    bors - 101807 - 27.01.2018 : NOMAD Srbija - best (1)

    Dodik 'cepa' BORS


    Predsjednik NDP-a Dragan Čavić u intervjuu i otvoreno govori o "crnim listama" i kupovini maskirnih uniformi za organizacije koje iskazuju lojalnost prema predsjedniku RS, a što je, kako kaže, dio koncepta koji će sve više biti intenziviran do oktobarskih izbora.

    Suštinski cilj je da se među biračima srpske nacionalnosti u RS stvori slika da su protekle četiri godine predstavnici Saveza za promjene radili protiv interesa RS, tvrdi Čavić.

    Predsjednik RS Milorad Dodik tvrdi da je od Srbije i drugih zemalja traženo njegovo privođenje i da su iza tog zahtjeva stajale stranke Saveza za promjene, što ovaj politički blok negira i kaže da je prema institucijama Srbije upućen zahtjev koji se odnosi na provjeravanje Dodikove finansijske transakcije. Prema Vašem mišljenju, šta je pozadina ove priče?

    ČAVIĆ: Ovo nije prvi put, već se radi o kontinuitetu pokušaja pravljenja žrtve i stavljanja članica Saveza za promjene u kontekst lične borbe van zakonskog okvira protiv ključnih ljudi iz SNSD-a. Otkako SNSD nije formirao vlast na nivou BiH u kontinuitetu traje haranga protiv predstavnika iz RS u Savjetu ministara BiH i Parlamentu BiH. Da je to tačno, potvrđuje i Dodikova izjava nakon prošlih opštih izbora, a koja se odnosi na pravljenje "crne knjige".

    To se, poslije, ispostavilo tačnim, a ne treba zaboraviti i da je tom istom prilikom na stranačkom skupu Dodik kazao da će do izbora 2018. godine koristiti svaki dan za mrcvarenje političkih predstavnika Saveza za promjene u institucijama BiH, što se i događa. To je dio koncepta koji će sve više biti intenziviran do oktobarskih izbora, a suštinski cilj je da se među biračima srpske nacionalnosti u RS stvori slika da su protekle četiri godine predstavnici Saveza za promjene radili protiv interesa RS.

  • Jesu li dio tog koncepta i paravojne formacije? Vjerujete li da će organizacije poput "Srbske časti" biti iskorištene u političkoj borbi protiv predstavnika aktuelne opozicije u RS?

    ČAVIĆ: Ništa nije isključeno. No, mislim da je pažnja preusmjerena potpuno na drugu stranu. Ljudi koji su se pojavili u Banjaluci, to društvo, ta organizacija "Srbska čast" jedna je folklorna skupina koja je došla na poziv ljudi iz režimskih redova u RS da naprave nekakvu predstavu i pojačaju doživljaj na samoj proslavi Dana RS.

    Međutim, ključni problem je na sasvim drugom mjestu. To je udruženje "Veterani RS", koje je naprasno nakon demonstracija 2016. godine, kao alternativna boračka organizacija, budući da postoji Republička boračka organizacija, formirano i dobilo status organizacije koja se finansira iz budžeta RS. Naime, nakon odlaska Pantelije Ćurguza sa funkcije predstavnika Boračke organizacije RS, koji je sada "sasvim slučajno" savjetnik u Kabinetu Milorada Dodika, Boračka organizacija RS više nije bila instrument u rukama vladajuće stranke.

    Pošto više nije bilo moguće manipulisati ljudima na čelu Boračke organizacije RS, napravljena je alternativa kroz udruženje "Veterani RS". Tako da su Veterani vrlo brzo, nakon dogovora u Gacku sa ključnim ljudima režima, uspjeli da isposluju da postanu organizacija od republičkog značaja i da dobiju budžetska sredstva za finansiranje. Od tada je ona praktično u funkciji zaštite politike režimskih stranaka i to je osnovni cilj njihovog formiranja.

    Pouzdano znam da je ljudi iz ove organizacije traženo da iskažu svoju lojalnost prema predsjedniku RS. Takođe im je obećano da će im biti kupljene maskirne uniforme i to po 20 maskirnih uniformi za svaki od opštinskih odbora. U 40 organizacija po 20 uniformi znači da je 800 ljudi uniformisano.

    Čemu služi uniformisanje ljudi i šta znači njihova lojalnost predsjedniku RS?

    ČAVIĆ: Među ključnim ljudima vladajuće stranke postoji paranoja da će se desiti nekakva ulica, revolucija.. . Ta paranoja traje nekoliko godina, a u njenom kreiranju učestvuje mnoštvo kreatora sumanutog straha od opozicije. Pune tri godine traje haranga i nema kakvih revolucija nije bilo - narandžastih, ljubičastih, rozih, žutih.. . Svaki put je to bilo povezano sa navodnim rušilačkim namjerama, neredima, po receptu Makedonije, Ukrajine.. .

    Čitav je niz takvih kvalifikacija od naručenih političkih analitičara, prijatelja režima, parabezbjednosnih stručnjaka, koji su naglašavali da je to metod djelovanja političkih stranaka opozicije. Gotovo četiri godine to se nije dogodilo, ali ludilo i haranga traju.

    U tom kontekstu je i kupovina uniformi za "Veterane RS". Postavljam ključno pitanje - što će njima maskirne uniforme? Zašto maskirne uniforme ne kupuje Boračka organizacija RS i kako to njima ne pada na pamet? Na kraju krajeva, zašto uopšte treba uniformisati ljude? To je van pameti.

    Nema nikakvih dilema da iza toga stoje političke narudžbe ljudi iz udruženja "Veterani RS" i rukovodstva RS. Između njih postoji tijesna veza u tom kontekstu. Zašto to rade? Da bi u određenom trenutku iskazali lojalnost i djelovali kao neki "štrajkbrejkeri", odnosno razbijači nekih "protesta i demonstracija", a da oni budu dežurni odredi patriotizma u svim lokalnim zajednicama i opštinama u RS preko te asocijacije veterana.
    Kao dugogodišnjem političaru, je li Vam poznat ovakav scenario?

    ČAVIĆ: Nije ovo ništa novo. Sve je ovo isprobano. Na takav način došlo je do promjene vlasti u RS 1998. godine u režiji istih ljudi. Dakle, to su potpuno isti ljudi, samo na drugim pozicijama. Tada su tim istim metodama uz svesrdnu pomoć stranaca, finansijsku i svaku drugu, organizovali i paravojske i parapolicije i parainstitucionalne organe. Pravili su opšti haos. Na kraju krajeva, pučem su došli na vlast 1998. godine. Danas isti ljudi, samo u novim ulogama, ta ista sredstva žele da iskoriste kako bi zaštitili sebe na vlasti.

    - Na Vaš i generalno na račun predstavnika Saveza za promjene, predstavnici vlasti upućuju grube kvalifikacije. One o "izdajicama" već su opštepoznate. Sad predsjednik RS kaže da ste "poturice". Kako to doživljavate? Je li Vas uvrijedilo?

    ČAVIĆ: Ne može me uvrijediti nešto što kaže Milorad Dodik. Uvrijedilo bi me da mi to kaže osoba koju cijenim i do čijeg mišljenja mi je stalo. Dodik je govorio i mnoge druge stvari, ali nisam reagovao niti mislim da treba reagovati na takve gluposti. Prije svega, korištenje takvog rječnika sa bilo koje strane, pravdanje i hvatanje u tu mišolovku, potpuno je naivno. Ne mislim da takvim glupostima treba davati na značaju.

    Običnim ljudima koji sve to slušaju, pun je šešir svega. Jednostavno im se gade i oni koji to govore i oni koji se brane. Ne želim da učestvujem u tim splačinama. Rekao sam nekoliko puta, pa i u NSRS direktno Miloradu Dodiku, da prema njemu treba da osjećam poštovanje, ali da nažalost osjećam žaljenje.
  • bihac - 101793 - 24.01.2018 : Krajišnik Krupa na Uni - best (1)

    Rakete Luna u Cazinskoj Krajini


    Pozdrav,

    Imam jedno pitanje o kome ovde niko do sada nije pisao. Radi se o raketama Luna koje su gađale pozadinske ciljeve u Cazinskoj Krajini. Ako može neko nešto da kaže o tome, koje su ciljeve pogađale i kako je bilo u tim trenucima u širem okruženju dejstva istih.
    hadzici - 101845 - 01.02.2018 : Mirso Army bih Hadzici - best (1)

    Kota Gunčar


    Danas, 01. 02. 2018. godine sam se uspeo na brdo Gunčar, koje je nama iz tkz. Armije BiH bilo trn u oku. Često izađem na tu kotu i prisjetim se rata. Pođu sa mnom i moji psi, a danas je čak i mačka izašla sa nama. Naložim vatru gore na vrhu i mislim kako bi bilo dobro sa nekim od srpskih boraca, sjednem na tom istom mjestu i razmjenim sjećanja na one ratne dane. Eto, ako ima neko neka mi se javi . Pozdrav!
    zaboravljeni - 101853 - 03.02.2018 : Dragan Dmitrovic Ravna Gora - best (1)

    Milenko Ilić - Kisa


    Na današnji dan je na Kamenom brdu kod Cerske poginuo moj saborac Milenko Ilić. U jedinici smo ga zvali, Kis, poginuo je tokom izviđanja neprijateljskh položaja na Ilinom brdu. Pogođen je iz snajpera. Bio je divan momak i hrabar borac. Brate, čuvamo te od zaborava. Neka ti je večna slava i hvala!




    Idi na stranu - |listaj dalje|