fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

dijaspora - 102779 - 14.10.2018 : Dusan Trivanović Zemun, Beograd - best (0)

Pomoć, savet za sina koji je 15 godina živi u SAD-u


Poštovanje,

moj sin je u usa zavrsio i koledž i magistarske studije i iskoristio je sve moguće studentske vize. Prošlo vreme i nije uspeo da dobije radnu dozvolu. Ostala mu je sada jedina mogućnost: ŽENIDBA. On je jako stidljiv i nikako se ne snalazi sa ženama i za njega je to nemoguća misija. Radi na crno u Hjustonu na gradilištu već dve godine, katasrofa.

Molio bih vas da mu pomognete ukoliko možete, da nadje ženu za fiktivni brak i da može onda da radi svoj posao za koji se tolike godine školovao. Zdrav je i bivši sportista, igrao košarku za koledž.

Ako možete preporučite nam nekog ko bi to mogao. Mi smo spremni da uradimo sve što treba.

Molio bih vas još jednom ako ikako možete da nam pomognete. Mnogo truda je uložio u svoje obrazovanje, mladost zapostavio da bi završio svu tu školu i sad ništa od toga. Jednostavno sam je, povukao se u sebe i ni makac.

Sa velikom nadom očekujem vaš pozitivan odgovor.
Srdačan pozdrav.
ratne - 102775 - 14.10.2018 : Nomad Srbija - best (0)

Ljubav u Šekovićima


Ratne priče Nebojše Jevrića
Autor: Nebojša Jevrić 14. 10. 2018.

Šekovići su nekad, pred rat, imali šest hiljada stanovnika. Sad, dao bog da ih ima hiljadu. Nisu ih oterali ni rat ni balije. Stisko nemać a čovek vazda potrebit.

Za vreme rata imali su svoju radio-stanicu. Tu sam jedne noći osvanuo na radiju pričajući ratne priče pokojnom Mrkiju. Stasiti momci, dobri Srbi. Garda Srpska!

Upoznao sam ih kad je Mladić po ko zna koji put oslobađao Trnovo.

Srpko se upoznao sa Šekovićanima na radnoj akciji.

Bio je odnekud iz Aleksandrovca, Aranđelovca, ne pamti priča.

Kad je rat počeo, došao je kod prijatelja.

  • "Nisam mogao da sedim kod kuće dok vi ratujete."

    Bilo je to na početku rata.

    Srpko je krenuo u izviđanje kad je čuo šušanj. Divljači ili čoveka. A onda tihi plač.

    Preplašena kao srna, sakrivena u ljeskaru, čučala je Maida.

    Počela je da beži, spotakla se i pala.

    Bila je bosa, izranavljenih nogu. Odvojila se u mraku od grupe koja je išla od Zvornika prema Tuzli. I zalutala.

    Previo joj je noge i podelio sa njom vojnički obrok.

    Ona je sa strahom gledala u njegov bajonet. Skinuo ga je i pružio joj ga.

    Nije htela da ga uzme.

    Sutradan su zajedno prešli Drinu. Odveo ju je kod majke a posle nekoliko dana su se venčali.

    Srpko se posle petnaest dana vratio u jedinicu. Prva granata koja je pala, pala je u njegov rov.

    Ostao je živ ali unakaženog lica i tela. Od gelera.

    Dugo je lečen na VMA. Ona ga je obilazila, obilazila svaki dan.

    Ida, kako je sad zovu, zaposlila se kao nastavnica u školi. Kad je sve prošlo, otišla je da obiđe roditelje u Brčkom.

    Sa sobom je povela dvoje dece. I vratila se.

    ***


    Boža Krndžov ili Boža Polovina bio je na transporteru koji je pogodio erbejac. Eksplodirala je granata, ali su eksplodirale i bombe.

    Kad je pomoć stigla pokupili su ranjene, a Božu su pokrili ćebetom. Granata mu je odnela ruku i nogu. Mislili su da je mrtav.

    Naišao je seljak sa konjskim zapregom, utovario ga i odvezao u bolnicu u Milićima. I tu su ga stavili ispred vrata. Imao je sreće. Tog dana je došao helikopter sa VMA. I pokupili su ga.

    Dugo se lečio na VMA, ali je opstao. Tvrd su narod Šekovićani.

    Vesko Vukotić mu je kupio električna kolica.

    O čudu je zabavljao vozače u Knez Miloševoj kad bi krenuo do Terazija električnim kolicima. Da obiđe grad.

    Posle je naučio i kola da vozi. Kad mu pukne guma, on prepreči put i čeka policiju. Da mu točak zameni.

    "Vidikovac" je kafana smeštena na steni iznad Drine visokoj pedeset metara. Odatle je put Drine i legende poleteo Risto Đogo o čijoj se sudbini nijedno novinarsko udruženje nikad nije propitivalo. (Obećavali su mi nagradu "Risto Đogo", ali pretekao sam. )

    U blizini su bile napuštene vikendice. U jednoj od njih, sto metara od kafane, bila je smeštena javna kuća. Rumunke, Ukrajinke, Ruskinje.

    Tu od Boža Polovine niko nije tražio novac. Mogao je da bira. I izabrao je Ruskinju Natašu. Samo je jedne večeri rekao:

  • "Od večeras ona nije na prodaju. Ženim se!"
    Tada je glavno stručno lice za trgovinu ženama bila naka Milka iz Šapca. Kod nje je gazda javne kuće kupio Natašu.

    Ta Milka joj je uzela pasoš i deset hiljada maraka.

    Sa čamdžijama Zeke Buljubaše Božo Polovina je prešao reku. Ušao je kod Milke sa dve bombe u rukama. Zverac je bio Božo Polovina.

  • "Natašin pasoš i deset hiljada maraka, inače svi letimo u vazduh!", kažu da joj je rekao. Grdno je izgledao Božo Polovina. I Milka je videla da sa njim šale nema.

    Donela je pasoš i pare.

    Božo Polovina ih je odneo svojoj Ruskinji. I pitao je da li hoće da se uda za njega. Pristala je. Ali Božo je hteo i blagoslov roditelja. Poslao ju je u Rusiju. Ona je otišla i vratila se.

    Božo Krndžov i Nataša dobili su sina i preselili se u kuću u Dvorovima kraj Bijeljine.

    I još bi živ bio da nije pio koliko je pio, Božo Krndžov, Božo Polovina. Ali jebo Bosanca koji ne pije rakije!
  • trebinje - 102773 - 13.10.2018 : Neba Bak Srbija - best (0)

    Hum


    Navrsilo se 23 godine od, za nas velike akcije vraćanja Huma. Bilo je, kao da je juče bilo, u mojim očima, oduvali smo njihovu specijalnu Laste, kao da nisu ni bile.

    Te večeri je vraški dobar posao odradila i naša artiljerija. Poklopila ih je sa svih strana, tako da smo ima naneli velike gubitke, kako u ljudstvu tako i u tehnici. Pogođen je i glavni magacin, i još su pri tome dva dana pre akcije izgubili i njihovog zlikoca Zaima, tako da smo im napravili pravi dar-mar. Veličanstvena pobeda, ali smo mi nažalost imali i nekoliko poginulih, među njima veliki Bunjevac i ruski heroj, Sergej Mirončuk, Velika tuga! Rat je bio i verovatno je tako Bog rekao da mora biti.

    Kad se sve sabere, izvojevali smo veliku pobedu, i trebamo je pamtiti, prenositi sa kolena na koleno priču o našoj borbi, za opstanak srpskog naroda na našoj, srpskoj zemlji.

    Živi bili, svi ostali preživeli heroji našeg rata, a pokojnicima neka je laka crna zemlja.
    groblje_pijesak - 102771 - 12.10.2018 : Biljana Rudovic Bakmaz Han Pijesak - best (0)

    Borovine


    Mala ispravka za mjesto Borovine kod Han Pijeska. Tu su poginula tri civila i tri borca Republike Srpske.
    1992_1995 - 102769 - 12.10.2018 : Nebitno Ilijas - best (1)

    Želim da se slika moga člana porodice skloni


    Pozdrav, vec sam vam pisao. Posle toga ste pokušali da mi hakujete e-mail adresu. Nisam neko ko donosi brzoplete odluke, ne interesuje me vaš sajt, samo želim da uklonite slike sa groblja na kojima se nalazi moj član porodice. Niste imali pravo bez saglasnosti moje porodice da ih stavljate na ovaj sajt. Ko god da ste, još jednom ću vas zamoliti da stupite u kontakt sa mnom da to rešimo, i to ostaje između mas, a vi i dalje nastavite sa svojim aktivnostima. Srdačan pozdrav.
    bors - 102767 - 12.10.2018 : Milenko Đurić Doboj - best (0)

    Istine i laži


    Sada ćemo govoriti o ovlaštenjima Presedništva BiH. Već sam rekao da su zvanični dokumenti Dejtonski sporazum i Ustav BiH. Tekst nije u cijelosti identičan, upotrebljeno je nešto različitih riječi, ali je suština ista. Ja ću citirati Ustav BiH kako je u njemu napisano:

    Presedništvo je nadležno za:
    a) Vođenje vanjske politike BiH
    b) Imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih orestavnika BiH od kojih najviše dvije trećine mogu biti odabrani sa teritorije Federacije.
    c) Prestavljanje BiH u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama u kojima BiH nije član.
    d) Vođenje pregovora za zaključenje međunarodnih ugovora BiH, otkazivanjei uz saglasnost Parlamentarne skupštine ratifikovanje takvih ugovora.
    e) Izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine.
    f) Predlaganje godišnjeg budzeta Parlamentarnoj skupštini uz preporuku Vijeća ministara.
    g) Podnošenje izvještaja o rashodima Presedništva Parlamentarnoj skupštini na njen zahtjev ali najmanje jedanpit godišnje.
    h) Koordinacija prema potrebi sa međunarodnim i nevladinim organizacijama u BiH.
    i) Vršenje drugih djelatnosti koje mogu biti potrebne za obavljanje dužnosti koje mu prenese Parlamentarna skupština ili na koje pristanu entiteti.

    Ovde valja napomenuti da se sve odluke Presedništva donose jednoglasno da bi bile važeće odnosno isključena je mogućnost preglasavanja. Bezbroj puta ste slušali gospodina Dodika da će on u svom radu poštovati slovo Dejtona pa ostaje da se vidi hoće li tako i biti u praksi.

    U svakom slučaju, bit će resterećeniji pošto neće praviti kalikulacije sa 30000 do 40000 hiljda bošnjačkih glasova na sledećim izborima.
    treskavica - 102765 - 12.10.2018 : 1971 Bosnjak - best (0)

    Prvo i drugo zauzimanje Lupoča


    Nisam se do sada javljao na ovaj forum ali citajuci ove poruke nisam mogao a da se ne javim prije svega istine radi. Bio sam pripadnik 181. Bosnjacke brigade ARBiH, manevarskog bataljona. Direktni sam učesnik dešavanja na Trnovsko-treskavičkom ratištu, počevši od ofanzivnih dejstava na potezu Predavica-Bijele lijeske, zatim Prokreša-Pitome dole-Proskok, Gradina-Prečko polje-Umčani-Lučevik-Bogatići, Nikoline stijene-Surdupi, Đokin toranj- Pašina planina, i na kraju famozni Lupoč.

    Pošto vidim da ima dosta nejasnoća vezano za Lupoč, ja sam bio na Nikolinim stjenama kada je ARBiH prvi put zauzela Lupoč, a i kada je VRS u kontranapadu ponovo zauzela tu istu kotu. Sve to sam posmatrao sa Nikolinih stjena.

    Drugi put kada smo zauzeli Lupoč, moja jedinica je u večernjim satima ušla između Nikolinih stijena i Lupoča i obezbijedila ulazak jedinica preko Spasovače u Mezdra i dalje prema Krbljinama. Mi smo u jutarnjim satima prišli i napali položaje VRS na Lupoču. Borbe su trajale čitav dan i tek narednog dana u popodnevnim satima smo uspjeli probiti liniju i uzeti Lupoč. Imali smo jsdnog poginulog i par ranjenih, a našli smo jednog mrtvog pripadnika VRS.

    O tome kakvo je to bilo utvrdjene najbolje govore riječi komandanta Zaima Imamovića, koji je nakon obilaska Lupoča rekao doslovce: "Momci, da ja imam muda kao vi, ja bih bez gaća hodao!"
    trebinje - 102763 - 11.10.2018 : Zelenikovac Trebinje - best (0)

    Kontakt sa Zengom


    Molio bi da mi se javi Zenga Split, radi podataka oko kontakta sa osobama o kojim sam ga pitao. Unaprijed hvala i pozdrav.
    rodoslov - 102762 - 10.10.2018 : Goran Tijeglic Beograd - best (0)

    Poreklo prezimena Tijeglić


    Pozdrav,

    želeo bih da mi pomognete oko porekla prezimena Tijeglić. Moj deda je rođen u selu Rastovac, Grubisno polje, Hrvatska. Praderda se zvao Jova -Jovan. Četvorica dedine braće stradalo je u Jadovnu, a sestra u Jasenovcu. Koliko znam, rat su preživela trojica: deda Pera Tijeglić u Velikoj Pisanici, deda Đura Tijeglić u Pančevu i moj deda koji se vratio iz zarobljeništva u Austriji, a zvao se Filip Tijeglić. Krsna slava nam je Đurđevdan. Unapred hvala za bilo kakvu informaciju.
    izbori - 102759 - 09.10.2018 : Legendin Glasač Sokolac - best (0)

    билборд


    Јутрос у Сокоцу освануо је билборд, на којем стоји: "Хвала честитим Сокочанима, тек смо почели. Милан Јоловић Легенда".

    Некако спонтано ми се сручи на мозак: "Мој Јоловићу, можда ти јеси тек почео, али ја сам то почео прије двадесет година и за то вријеме најебао и уздуж и попријеко".
    krusevo - 102753 - 08.10.2018 : Alija Alic - best (0)

    Olovsko ratište


    Može li neko opisati detaljno sve ofanzive na Olovo?
    izbori - 102751 - 07.10.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (5)

    Dodik član Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović Predsjednik Republike Srpske


    Svega nekoliko sati nakon zatvaranja glasačkih mjesta, Milorad Dodik je proglasio pobjedu u trci za srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Druga dva člana Predsjedništva izabrali su muslimani, po svojoj volji, a to su Šefik Džaferović i Željko Komšić. Ovim se gungula na političkoj sceni još više zaoštrava, jer nije prošao Dragan Čović, koji je vjerovatno mnogo bolja opicija, kako za Hrvate, tako i za Srbe.

    Kada mi nije jasno šta je dobro za Srbe, ja uvijek "konsultujem" američke i engleske novinare, tj. pročitam ono što objave "The Guardian" i "The New York Times". I ovaj put su se svi oni obrušili na Dodika, što znači da je on nešto dobro za Srbe.

    Ja lično nisam ni sumnjao u Dodikovu pobjedu, jer je opozicija u Republici Srpskoj je već odavno uništila samu sebe otvorenom saradnjom sa Sarajevom i Bakirom Izetbegovićem, pa nije ni čudo što se srpski narod, uprkos ogromnom pritisku, masovno odlučio da glasa za Milorada Dodika.

    Onako, po već više puta viđenom američkom scenariju, Dodikovu predizbornu kampanju su pokušali da unište tako što je opozicija u političke svrhe iskoristila ubistvo Davida Dragičevića. Lično ja sam očekivao da se nešto jako prljavo pripiše Dodiku, pa zbog toga nisam ni povjerovao u to. Izgleda da nije ni ogromna većina srpskog naroda u Republici Srpskoj.

    Izbor Željke Cvijanović za Predsjednika Republike Srpske je takođe očekivan. Mislim da je u ovom trenutku izbor žene na tu poziciju fantastičan potez, jer se žene dobro kotiraju na tim pozicijama, što su već odavno shvatili i Albanci i Hrvati.
    zeljko_markovic - 102743 - 02.10.2018 : Ana Bulatović Podgorica - best (0)

    Ko je ubio Makija?


    Ne znam zasto ali jutros sam se zapitala da li se ikada saznalo ko je ubio Makija? Tako smo ga od milosti zvali u Nedžarićima. Pitala sam se kako je i šta radi Sneža, kolika su mu djeca?

    Maki je bio oličenje svega dobrog: pažljiv, brižan, požrtvovan prijatelj... Nije zaslužio ni takav kraj a posebno ne ćutanje! U jednom periodu smo bili dio zajedničkog društva i srećna sam što sam ga poznavala!
    poginuli - 102734 - 28.09.2018 : Jednom Vojnik Bosansko Grahovo - best (0)

    Nestali hrvatski vojnik


    Pozdrav svima na forumu i molba za administratora! U periodu 12. 8. 1995. - 15. 8. 1995. odvijale su se borbe oko prevoja Derale i za cestu Grahovo - Drvar. Sudjelovale su jedinice HV-a i jedinice VRS. U ovim borbama poginulo je više boraca sa obje strane, a bilo je i nestalih.

    Hrvatska strana, suborci i rodbina mole da se neko javi ako zna za slučaj Lade Nive koja je zaustavljena negdje kod Derala. U njoj su bila četiri vojnika HV. Dva vojnika HV su zarobljena i razmijenjena, jedan je poginuo, a tijelo četvrtog vojnika (Drago Ilović, r. 1948.) nije nađeno.

    Svrha moga pisanja je da se nadam da je nekome ovaj slučaj poznat. Ne traže se okolnosti pogibije nego nas zanima samo da nađemo tijelo nestalog čovjeka.

    Ako je nekome problem platiti put do mjesta gdje se nalazi tijelo pokojnika, spremni smo snositi trošak. Nudi se također i novčana nagrada kad se potvrdi pronalazak pokojnika. Nadamo se da će ova informacija ostati na ovom forumu. Hvala unaprijed! Možete me kontaktirati preko fejsbuka

    Drago-Ilovic-171842597075682
    dodik - 102733 - 28.09.2018 : Nomad Srbija - best (0)

    Dodik u Gackom


    prepiska - 102725 - 28.09.2018 : VP 3 Sarajevska - best (0)

    RE: Paljevo


    Na Paljevu je bila antena sa posadom vezista 3. sarajevske brigade i posada artiljerije Ilijaške brigade. Kada je NATO počeo agresiju na Republiku Srpsku, prijetila je opasnost od invazije njihovih snaga na našu teritoriju. Pukovnik Josipović je izdao naređenje da se ta teritorija zaštiti od desanta! Minirali smo vrh Paljeva, pobili kolčeve u zemlju i na njih postavili potezne mine, a zatim smo ih obezbjedili paštetama. Klasično protiv-desantno minsko polje. Bilo je vidno na livadi i lako se može deminirati. Mapa za minsko polje je postojala, jer se ono nalazilo duboko u našoj teritoriji...
    bors - 102721 - 25.09.2018 : Milenko Đurić Doboj - best (0)

    Gospodinu Savčiću i gospodinu Vukoviću


    Imam neki osjećaj da Republika Srpska u narednih 15 dana vodi jednu od značajnih bitaka a vi bi, s obzirom na pozicije koje zauzimate, trebali biti bolje informisani od mene. Samo da znate, ako gurnete glavu u pijesak i ćutite to će značiti da ste odabrali stranu, sviđalo se to vama ili ne.
    plemena - 102717 - 24.09.2018 : Svetislav Jovanovic Zajecar - best (0)

    Poreklo prezimena Jovanović


    Poštovani, potrebna mi je informacija o poreklu prezimena Jovanović, kao i sve značajno vezano za njega. Unapred hvala od srca.
    bors - 102716 - 24.09.2018 : Milenko Đurić Doboj - best (1)

    Marionete


    Jedan pametan čovjek jednom prilikom reče:

  • Marionete budu i prođu samo gazde iz sjenke ostaju.

    Ne podsjeća li vas ova izreka na našu stvarnost u kojoj živimo? Navešću samo jedan primjer sa političke scene BiH, naravno bez imena i prezimena, a koji se uklapa u termin marioneta. Sa svakim svojim istupom nanosi veliku štetu političkoj opciji koju zastupa, a ipak ga niko ne može smjeniti. Razmislite zašto? Ha, ha, ha ...
  • trazim_sa - 102705 - 23.09.2018 : Sekula Sarajevo - best (0)

    Nebojsa Petričević - Pero


    Poštovanje!

    Ima li slučajno neko ko poznaje ili zna bilo šta o Nebojši Petričevišu zvanom Pero koji je 1992. godine u tkz. logoru Rajlovac bio stražar. Možda je tada imao 25 godina, po mojoj procjeni. Ako je ne daj bože poginuo gdje je ukopan, da mu ako ništa obiđem grob. Ako je živ da mu se zahvalim bar ovako javno za sve što je učinio za mene ili da ga lično posjetim. Hvala unaprijed!
    plemena - 102697 - 21.09.2018 : Veljko Marković Rogatica - best (0)

    Porijeklo porodice Marković iz Rogatice


    Pozdrav svima!

    da li neko zna odakle su poreklom Markovići iz Rogatice. Krsna slava im je Aranđelovdan. Pokojni stric mi je pričao da smo došli sa severa Crne Gore i samo je naša kuća od tih Markovića. Znam samo da smo imali i nadimak Džudže. Ako neko zna nešto više, neka napiše. Unaprijed hvala!
    prepiska - 102693 - 18.09.2018 : Deminer Sarajevo - best (0)

    Paljevo


    Pozdrav,

    zanima me da li može neko od vas ko je bio na lokalitetu Paljeva da mi objasni koja minsko-eksplozivna sredstva su se koristila gore i šta se može očekivati? Da li su sva prijavljena u MAC prilikom izrade foldera za rizične površine? Postoji li informator koji se u toku rata nalazio gore da bi mogao malo bolje objasniti gdje se nalaze minska polja na Paljevu?
    trazim - 102691 - 17.09.2018 : Larisa B Mostar - best (0)

    Nebojša Kandić


    Tražim Nebojšu Kandića iz Raštana kod Mostara. Mislim da je rođen 1971. ili 1972. godine. Važno je samo da je živ. Ako neko zna, bila bih mu jako zahvalna. Unaprijed hvala.
    ozren - 102689 - 17.09.2018 : Mili77Doboj Doboj - best (2)

    Odnos snaga na Vozući 10.09.1995. g.


    Poznato je da je u konačan slom odbrane Vozuće i Ozrena 10. 09. 1995. godine iz 3. korpusa krenulo oko 14.000 neprijateljskih vojnika, a iz 2. korpusa 7.200 vojnika, što ukupno iznosi oko 21.200 vojnika. U svojoj knjizi "Bitka za Vozuću 1992-1995", autor Nenad M. Cvjetković kaže da je 4. ozrenska lpbr imala 1.176 boraca, 14. lpbr oko 500 boraca. I neprijatelj se toga drži...

    Hajde da pokušamo ustanoviti tačno stanje ljudstva VRS na dan 10. 09. 1995. godine.

    Ovako je bilo:
  • 4. ozrenska lpbr je imala "na papiru" 1.176 boraca, ako odbijemo tu razne rashode (odmor kući, bolovanje, liječenje), smatram da na prvoj borbenoj liniji nije moglo biti više od 700-800 boraca.

  • 14. lpbr je imala oko 500 boraca "na papiru". Odbijmo isto rashode, smatram da je na liniji odbrane bilo 250-300 boraca,

  • 1. srbačka lpbr, ona je na papiru imala oko 860 boraca. Oduzmimo i ovdje rashode, smatram da je i njih na liniji odbrane bilo oko 600. Najveći teret podnio je 2. pb pomenute brigade, koji je držao poziciju Okretaljka-Popovo Osoje-Paljenik. Koliko je bilo brojno stanje bataljona? Smatram da ni njih na l/o nije bilo više od 250-300.

  • bataljon PJP MUP-a RS, bilo ih 400-450. Na liniji ih nije bilo više od 100-150.

    Znači ja dolazim do tog podatka da je VRS za odbranu Vozuće 10. 09. 1995. godine imala oko 1.900 boraca, a po brojnom stanju bilo je oko 2.986 boraca.

    Od OMJ neprijatelj je iz 3. korpusa imao 3. tenkovsku četu, a iz 2. korpusa 2. tenkovsku četu. Pretpostavljam, da je i njihova formacija slična ili ista ko u bivše JNA, što znači da su imali na raspolaganju oko 24 tenka, po 12 u svakom korpusu.

    Sa druge strane, jedinice VRS su na tom području imale mješovitu oklopnu četu iz sastava 2. okbr (tenkovi T-55, oklopni transporteri M-60 i samohotke ZSU 57/2). Zbog šarolikosti mješovite oklopne čete VRS, možemo reći da je i ovdje neprijatelj imao prednost minimalno 3:1.

    Artiljerijsku podršku neprijatelju su davala dva mješovita ariljerijska puka, 2. map i 3. map.

    Jedinice VRS su podržavale (dok su imale municije) dvije haubičke baterije D-30 122 mm. I ovdje je odnos minimalno 6:1 u korist neprijatelja.

    Ako uz to još uzmimo i prazne međuprostore između jedinica VRS koji su bili i do 2-3 km, rezultat se unaprijed znao.
  • vocarstvo - 102687 - 16.09.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Staro i nestalo voće Srbije




    Božidar Ž. Nedić, Grocka Staro voće Srbije (kruške, jabuke, oskoruše)

    Jabuka
  • jabuka kolačara
  • jabuka petrovača (slatka i kisela)
  • jabuka slatkara, slatkuša
  • jabuka ovčiji nos
  • jabuka kožara (porijeklom iz Francuske, francuska Renata)

    Kruške
  • kruška vodenjača, vodenjak, jeribasma
  • kruška karamanka
  • kruška takuša, takiša
  • kruška studenjača, jeribasma, pljuskača, bljuzgača
  • kruška žutica
  • kruška vidovača
  • kruška kraljevka
  • kruška deda spasina
  • kruška kaluđerka
  • kruška viljamovka
  • ozren - 102683 - 13.09.2018 : Mili77 Doboj - best (2)

    Čuvari manastira


    Malo analizirao svoje podatke, koje sam dosada sakupio, došao sam do toga da sam ukupno dosada popisao 1062 nastradala borca VRS od 1992-1995 u opštinama Zavidovići, Banovići, Lukavac (odnosno od Vijenca pa južno preko Lozna-Ribnica-Gostovići-Podvolujak-Svinjašnica-Paljenik-Podsjelovo. Odnosno zone odgovornosti 2. ozrenske lpbr i 4. ozrenske lpbr).

    Po godinama to izgleda ovako:
  • 1992. godine - nastradalo 219 boraca ili 20, 62 %
  • 1993. godine - nastradalo 78 boraca ili 7, 34 %
  • 1994. godine - nastradala 294 borca ili 27, 62 %
  • 1995. godine - nastradao 471 borac ili 44, 35 %

    U 1995. godini od 471 nastradalog borcaVRS, 253 su nastradala prilikom pada Vozuće (10. i 11. 09. ) ili 53, 71 %.

    A prilikom pada Vozuće i južnog Ozrena nastradalo je 280 boraca ili 59, 44% nastradalih od ukupnog broja nastradalih u 1995. godini.

    Ako sada ovo malo smanjimo i suzimo, tj. ako isključim opštinu Lukavac, što znači baziram se na zonu odgovornosti 1. srbačke lpbr, 1. prnjavorske lpbr, 14. lpbr, bPJP MUP-a RS i 4. ozrenske lpbr (Lozna- južno prema Ribnici- Gostovići-Podvolujak-Svinjašnica-Podsjelovo na tom potezu nastradalo je 833 borca od 1062 borca što iznosi 78, 43 %.

    Po godinama to iznosi ovako:

  • 1992. godine - nastradalo 130 boraca ili 15, 60 %
  • 1993. godine - nastradala 63 borca ili 7, 56 %
  • 1994. godine - nastradala 202 borca ili 24, 24 %
  • 1995. godine - nastradalo 438 boraca ili 52, 58 %.

    U 1995. godini od 438 nastradalih boraca VRS, 253 su nastradala prilikom pada Vozuće (10. i 11. 09. ) ili oko 72, 72 %.
    A od tog broja nastradalih boraca VRS (833), kao što sam već gore napisao 253 borca su poginula i nestala prilikom pada Vozuće 810. i 11. 09. 1995. godine) ili 30, 37 %.

    Znači faktički prema dosada prikupljenim podacima od 1062 borca nastradala u odbrani Vozuće (opština Zavidovići i Banovići) nastradalo je 833 borca ili 78,43%.

    Četvrta ozrenska lpbr VRS je od dana formiranja 01. 11. 1993. godine do kraja rata prema dosada sakupljenim podacima imala 198 nastradalih boraca. Od toga broja pri padu Vozuće poginulo je i nestalo 126 boraca ili 63,63% od ukupnog broja nastradalih boraca, što znači da su do 10. 09. 1995. godine iz 4. ozrenske lpbr nastradala 72 borca ili 36,37%.

    Ako na ovih nastradalih 198 boraca 4. ozrenske lpbr dodamo poginule (do 31. 10. 1993. godine - borci 2. ozrenske lpbr) iz opština Zavidovići (Vozuća i Gostovići) i opštine Banovići 1992-1993 njih 186, dobijamo ukupno da je poginulo 384 borca sa tih opština, što se u neku ruku slaže sa Spomen panoom 4. ozrenske lpbr u Modriči.

    Ja sakupih 280 nastradalih u septembarskim danima 1995. na Vozući i južnom Ozrenu.
  • ozren - 102677 - 11.09.2018 : Cunami Doboj - best (0)

    RE: Pokojni Pantelić


    Molio bih gospodina Mehu Mehića iz Zavidivića da se javi u vezi informacije o nestalom Pantelicu ili ako naš moderator može spojiti tako što će proslijediti gospodinu Mehi moju adresu. Hvala unaprijed.
    prepiska - 102675 - 11.09.2018 : Dexon Max Banja Luka - best (0)

    Droca Tane


    Zahvaljujem Saši073, Novo Goražde na odgovoru
    sprzena_zemlja - 102673 - 11.09.2018 : Ljiljan1975 Cazin - best (1)

    Spržena zemlja


    Želim da pozdravim učesnike u ovom razgovoru. Sasvim slučajno sam naišao na ovaj forum i drago mi je da nakon 20 i neku godinu dobijem odgovore na neka pitanja. Dobar dio ovih događanja sam hvala Bogu zaboravio tako da kao čovjek mogu mirno naveče da spavam i da se ne budim sa kricima i u znoju.

    U to vrijeme sam bio pripadnik 517. brigade i nalazio sam se na mjestu proboja. Sjećam se da je tog dana oko 8 sati ujutro počelo strahovito granatiranje. Već par dana smo se povlačili sa izgubljenih linija na Johovici. Stare linije u Krivaji su nam bile zadnje mjesto odbrane. Nalazio sam se lijevo od mezarja u Krivaji prema Lulićima.

    Kada su tenkovi krenuli u proboj, na nas je u nekoliko navrata udarala pješadija. Sjećam se da je načelnik brigade Bećo dotjerao popuno u nekom Suzukiju. Bilo nas je tu 7 kod neke dvospratne kuće od cigle kada je u nju dva puta pogodio tenk. Tu su ranjena 3 borca uključujuću i Beću koji je bio pogođen u glavu, ali lakše, tako da je pokupio i ovu dvojicu i otjerao u ih u sanitet. Pošto sam imao motorolu mogao sam da čujem Kobca kako izaziva i psuje komadanta treće Štulićke čete Vehaba.

    Vidio sam kada je T84 niz cestu otišao prema Rajaku, nisam odmah shvatio da je tenk zarobljen i mislio sam da je linija probijena. Nemoguće je opisati olakšavanje koji sam osjetio kada se začulo da je tenk ustvari zarobljen. A onda smo čuli da je rahmetli Nijaz (Keso) teško ranjen.

    Prošao sam mnoga ratišta i kroz mnoge borbe od Autonomije, GS platoa, Ripča, Grmeča, Medvjeđeg brda, itd ali ovo je bila jedna od najtežih. 20 godina poslije ovog događaja još uvijek mi je smetao zvuk gusjenica građevinskih mašina jer su me podsjećale na onaj jezivi zvuk tenkovskih gusjenica.

    Hvala ti Knindža na tako opširnom i iskrenom opisu borbe, ali vjeruj da je ofanziva bila još veća da bi bila zaustavljena jer to je bio presudan dan za Cazinsku Krajinu i znali smo da nazad dalje nema.
    plemena - 102671 - 10.09.2018 : Mira Danilović Kranj - best (0)

    Poreklo prezimena Danilović


    Zanima me poreklo prezimena:

    1. Danilović (očevo prezime)u selu Gnionica, sada opština Vukosavlje R. Srpska. Krsna slava je Arađelov dan. U selu su dvoji Danilovići. Jedni su po liniji Uglješe Danilovića Titovog suborca, a za druge gotovo ništa ne znamo odakle su. sve se vrti oko prvog svetskog rata. Pohvalno je da se međusobno poštuju kao i da su rođeni. Tvrde da su im potomci iz Crne Gore.

    2. Mlinarevići (majkino prezime po rođennju)u istom selu za koje se priča da su potomci iz Crne Gore. Krsna slava je Đurđev dan.
    prepiska - 102669 - 10.09.2018 : Radislav Lapadat Pancevo - best (0)

    Kontakt za Razvigora


    Poštovani,

    Kao što mi je sugerisano, ostavljam svoj email nalog u vezi daljega kontakta i razjašnjenja u vezi očeve pogibije, Josipa Lapadata.
    E-mail: cosmic_bitŽhotmail.com

    Nadam se skoroj poruci i sa nestrpljenjem je očekujem.

    S poštovanjem,

    Radislav Lapadat
    prepiska - 102667 - 09.09.2018 : Razvigor Srbija - best (0)

    Za Radislava Lapadata


    Zamolio bih Radislava Lapadata iz Pančeva da ostavi svoj kontakt. Broj telefona ili mejl, biće kontaktiran u vezi njegovog oca, pripadnika Belih Vukova.
    plemena - 102665 - 09.09.2018 : Gordana Prpic Kusiljevo - best (0)

    Poreklo porodice Prpić


    Želela bih da saznam nešto više o poreklu porodice Prpić. Deda Mijajlović (Čedomira) Mijajlo je rođen 1903. godine a preminuo 1970. Odakle dolazi ovo prezime? Hvala unapred.
    rat_nisici - 102661 - 06.09.2018 : Vuk Gradinski Nišići - best (3)

    Misija na Olovo (4)


    Prevedeno iz ruske knjige "Bijeli vukovi (srpski dnevnik ruskog dobrovoljca 1993. - 1999. )"

    Poslušavši kompletnu istoriju u "Gardi" dogovorio sam se sa poručnikom Šarencem i njegovim prijateljem da odemo do Hrvata. Oni su, prema riječima ovih oficira, imali mnogo novca i kupovali su odjeću i proizvode. Povjerovao sam im a i bio sam radoznao da prošetam do HVO-a.

    Skupili smo se napokon oko podneva. Ponio sam preostale konzerve hrane, oficiri su ponijeli dva kompleta uniformi i pištoljsku municiju. Cilj putovanja nije bio tako blizu kao što smo mislili, stigli smo tek u sumrak. Desno su bili muslimanski položaji sa kojih su oni povremeno pucali po svojim dojučerašnjim saveznicima. Sa lijeve strane od hrvatskih položaja na desetak metara udaljenosti počinjala je strma padina, sa koje je Hrvatima bilo lakše da odlete zmajem nego da se spuste pješice.

    Položaji Hrvata su me obradovali. Za razliku od Srba, oni su iskopali duboke rovove od kojih su se pružale takođe duboke tranšee sa pokrivkom i završavale otvorenim ćelijama u kojima je dežurao po jedan bojovnik. U rovovima su bile peći i Hrvati nisu bili loše ustrojeni. Takvi bunkeri su bili locirani na svakih 50 metara.

    Mi smo im bili važne osobe i dali su nam kao pratioca mršavog, visokog, ošišanog na "jež" frizuru momka, veoma sličnog solisti engleske grupe "Kleš" (Džo Stramer, op. prevodioca). Komercijalni poslovi nisu nam išli od ruke, Hrvati nisu htjeli ništa kupiti od nas. Poslije obilaska desetak bunkera sjeli smo da predahnemo i popričamo sa Hrvatima o životu. Mene to nije interesovalo i sa svojim vodičem pankerom sam nastavio obilaziti bunkere. Ništa prodati i dalje nisam uspio pa sam, ispivši čašu votke, odlučio da se vratim.

    Ići u mraku po kamenju bilo je opasno a pred svitanje su muslimani voljeli pucati, tako da smo morali požuriti. U povratku mi je moj vodič pričao da je radio u Moskvi i retorički mi predao pozdrave nekim svojim prijateljima iz Moskve, ne davši ni adresu ni broj telefona. Došavši do svojih saputnika predahnuo sam pa smo krenili nazad. Primijetio sam da je u mraku Šarenac vidio bolje od nas i manje se spoticao. Bio sam strašno iscrpljen, ranac sa konzervama mi se bukvalno urezao u ramena. Kasnije mi je došlo u glavu: Ne mogu da shvatim da te konzerve nisam ostavio kod Hrvata. Ali ipak, komercijalni uspjeh je došao do mene, doduše ne mojom zaslugom.

    Vezista Bane tada je odlučio da se ponovo oženi i to mu je omogućilo pristup u kuću njegove navodne nevjeste. Istovremeno, on se dogovorio sa svojom nesuđenom tazbinom i prodao im sve iz naše kuće, zajedno sa mojim konzervama. U poslu je uzeo učešća i Zoran, pa sam im otvorio kuću, u kojoj sam ostao jedini, dozvolivši da iznesu i peć i namještaj i stari ćilim sa rupom na sredini. Dogovor je ispoštovan i ja sam za to dobio 150 maraka. Došlo je do svađe između Zorana i Baneta jer je Bane, izgleda, obojicu nas prevario za novac, no mene to nije interesovalo jer mi nije bilo prvi put da vidim ovakve prizore.

    Poručnik Otašević ubrzo je predložio da ponovo idemo u izviđanje, ali se odjednom sve promijenilo. Stigla je naredba da se hitno prebacimo pod Okruglicu, srpsko selo na suprotnoj strani u odnosu na prilaz Olovu, gdje je bila probijena linija fronta. Kao ispomoć su nam dali tenk, koji je stajao pored sela. Sjeo sam na oklop toga tenka, ostali su se smjestili u kamion i krenuli smo. Na odredištu nas je čekao komandir koji nas je smjestio u dva "bunkera" u ćupljini na liniji. Ispred nas je bila visoka gora, sa jedne strane ćelava a sa druge prekrivena grmljem i niskim rastinjem.

    Po njenom vrhu je išla linija koju je neprijatelj uzeo od Srba a koja se sastojala od nekoliko međusobno neuvezanih "bunkera". Iz razgovora smo saznali da je neprijateljska grupa napala na jedan "bunker", jednog borca su ubili a drugoga zarobili. Na radiju su Srbi slušali da su neprijatelji zarobljeniku iskopali oči i odveli ga u svoj zatvor. Ostali srpski borci su jednostavno pobjegli sa svojih položaja.

    Neprijatelj nije htio ozbiljno da brani novodostignute položaje, ali se čula razmjena jake vatre. Naša grupa, spustivši se, pošla je pravo u čelo izgubljenih položaja. Naprijed je išao lokalni komandir, kojem su već bili saopštili da je gora slobodna. Mi smo ga pratili. Mene je tješilo to da nas neprijatelj ne može sve odjednom pobiti. Na istu goru sa desne strane pela se još jedna jedinica.

    Slava Bogu, tada nismo imali gubitaka. Goru smo uzeli bez borbe, no Čuba, sa svojim bolesnim bubrezima, savijao se je i bez pucnjave i nastojao sam da se ne odvajam od njega.

    Vratili smo se u bazu. U Hajdama, međutim, čekalo nas je iznenađenje. Stražarska kućica pred našim kućama je izgorjela, skupa sa šupom. Jasno, bila je to rabota nekoga od "Kasindolaca" koji su stalno tražili od Čube da im dozvoli da svoju smjenu straže provode u kući a ne napolju, na položaju. Mene je to izbacilo iz ravnoteže, zadnja kap bila je to što su "Kasindolci" ukrali sanduk ručnih bombi, koj je nama dodijeljen.

    Ručne bombe su mi bile veoma omiljene i krenuo sam da se raspravim sa komandirom "Kasindolaca". Pri tom sam pomenuo i da se nerado potčinjavaju Čubi, nerado idu u akcije i sve ostalo. Sa moje strane bilo je svega: postrojavanje automatom, udaranje pesnicama, hvatanje za grudi, očigledno su me moji živci izdali. Sada, nakon što je prošlo vrijeme, mislim, mogao sam tada koga ubiti, samo da je neko od njih, ne dao Bog, učinio neki suvišan pokret.

    Potom sam se vratio u kuću, a sa njihove strane je došla delegacija za pregovore, ali je bila odabrana oštra forma, tako da sam morao jednog delegata spucati čašom u glavu kazavši da je nemoguće tako ratovati. Ne znam koliko je moje objašnjenje njima bilo razumljivo, ali smo se rastali srdačno i više među nama nije bilo nerazumijevanja. Ipak se oni nikada nisu promijenili na bolje i ja sam to shvatio, na žalost, tek nakon rata. Kako mi je u Beogradu pričao Dragan N. "Kasindolci" nisu spavali cijele noći i postavili su kružnu odbranu oko kuće, stvarno nisu više htjeli imati posla sa muslimanima.

    Kad nam je sledećeg dana na smjenu došlo novo popunjenje, neki od njih su se rukovali sa mnom dok su se ostali slatko smješkali. Posjedavši u kamione otišli smo kući i ovim je naša akcija na Olovo bila okončana.


    Ovim je okončano i poglavlje 5. iz knjige "Bijeli vukovi (srpski dnevnik ruskog dobrovoljca 1993. - 1999. )" Olega Valeckog, prevod Vuka Gradinskog, srpskog borca sa Nišićke visoravni.
    rat_teslic - 102659 - 05.09.2018 : Bosko Tomic Teslic - best (0)

    Samarnice


    Pozdrav svima!

    Zanima me ima li iko da je bio na Samarnicama i kakvo je tu stanje bilo između linija?
    muslimani - 102653 - 04.09.2018 : Miki Sarajevo - best (0)

    Potraga za nestalim


    Pozdrav svima,

    interesuje me da li neko zna nešto o sudbini Suvada (1973) i Edhema(1949) poznatijeg kao Emin Delica iz sela Kuti, koji su sa još dva muškarca i jednom ženom zarobljeni u okolini sela Petrovići, između Sokoca i Olova u oktobru '92. godine, od kada im se gubi svaki trag. Za info o njihovoj sudbini i koji će dovesti do pronalaska njihovi posmrtnih ostataka, sledi novčana nagrada po dogovoru.
    rat_olovo - 102651 - 04.09.2018 : Vozuća Doboj - best (0)

    Slivanjsko brdo


    65. zaštitni puk je učestvovao u vraćanju položaja na Slivanjskom brdu, pošto sam i sam učestvovao u toj akciji kao pripadnik Puka.
    1kk - 102649 - 04.09.2018 : Kartum7193 Banja Luka - best (1)

    Proslava dana 1.bVP 1.KK VRS kasarna Kozara


    Dana 09. 09. 2018. godine u kasarni "Kozara" u Banja Luci održaće se proslava Dana 1. bVP 1. KK VRS.

    Program:

  • 10:00 - okupljanje pripadnika jedinice, porodica poginulih boraca i simpatizera
  • 11:00 - Parastos poginulim borcima
  • 12:00 - Svečana akademija
  • 13:00 - Vojnički ručak

    Dana 11. 09. 2018. - Otvaranje izložbe posvećene ratnom putu 1. bataljona Vojne Policije 1. KK VRS u KC "Banski dvor" se početkom u 16:00 časova.
  • rat_majevica - 102645 - 02.09.2018 : Dejan Živković Zvornik - best (0)

    Zvonko Đokić


    Pozdrav svima,

    imam jedno kratko pitanje za poznavaoce ratnih dešavanja na Majevici. Naime, 01. septembra 1992. godine poginuo mi je ujak Zvonko Đokić kojeg do danas nisam uspio pronaći. Bilo kakva informacija o razmjeni ili mjestu gde je pokopan bi mi dobro došla.
    Molim vas za bilo kakvu informaciju.


    Unapred hvala.
    manastiri_kosovo - 102643 - 02.09.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Gorka strana Pećke patrijaršije


    Kada putuješ Kosovom, ne moraš da pitaš u kom mjestu žive Srbi, a u kom Šiptari. Dovoljno je da obratiš pažnju na bankine pored puta: ukoliko su zatrpani smećem, znaš da je to šiptarski kraj. Iskreno rečeno, ni srpski krajevi nisu mnogo bolji, ali je razlika je ipak primjetna.

    Prolazak kroz Peć takođe budi nekakvo neprijatno osjećanje. Na gradskim putevima velika gužva. Sve vrvi od ljudi, konja i stoke. Kroz grad se probijaš isto tako teško kao kroz Njujork ili Moskvu, samo imaš osjećaj da si se nekim čudom vratio sto godina u prošlost. Na ulicama se odvija živa trgovina alatom, ali ne sa bušilicama I brusilicama, već onim koga prave kovači I druge tradicionalne zanatlije.

    Do Pećke patrijaršije je teško doći, čak i ako imaš navigaciju. Za to su se pobrinuli Šiptari, koji su ulicu koja do tamo vodi pregradili sa par stambenih objekata. Ipak, uz malo manevrisanja i lutanja, nekako smo uspjeli da riješimo I taj problem.

    Nakon što nas policajci, uz provjeru ličnih dokumenata, propustiše na manastirsku zemlju, odahnuh. Bješe mi nekako prijatnije, ipak imaš osjećaj da je to srpska zemlja i da si svoj na svome.

    Pred unutrašnjim zidom, onim koji okružuje Manastir, odmah tu na parkingu nas dočeka jedan policajac. Progovori na srpskom, ali mi odmah bješe jasno da je Albanac. Upita nas:

  • "Vi ste došli iz Bosne?"

    Odmah mi bješe jasno da me nije prepoznao po frizuri, već po registraciji mog Renoa. Svo ovo putovanje kroz Peć mi je pomalo pokvarilo raspoloženje, pa mu ja pomalo drsko odgovorih:

  • "Nismo mi iz Bosne, mi smo iz Republike Srpske!"

    On se samo nasmija na moj komentar pa nastavi:

  • "Jeste li vi Srbi!"

    Umjesto odgovora, potvrdno klimnuh glavom.

  • "A ja sam čuo da ste vi Srbi porijeklom Vlasi?" - uzvrati Albanac.

  • "Nismo mi Srbi porijeklom Vlasi, nego vi, Albanci" - odgovorih ja.

  • "A kako to?" - pomalo iznenađeno upita policajac.

  • "Zar nije onaj vaš najpoznatiji političar, što vas je predstavljao u Beogradu, bio Azem Vlasi? E, ako ste ga vi izabrali za predstavnika, onda ste i vi Vlasi!"

    Nedeljko Žugić, koji je stajao iza leđa tog Albanca, oštrim pogledom me prekori, i dade znak da ćutim. U isto vrijeme, Albanac se slatko nasmija, izgleda da mu se moj odgovor mnogo svidio. Vjerovatno je na isti fazon dočekao desetine Srba, ali mu niko nije tako domišljato odgovorio. U svakom slučaju, on me je nakon toga, poput vjernog kučeta pratio, čak i u dvorište Manastira, pokušavajući da što više sazna o meni. Čak je pristao i da se slika sa mnom, uz molbu da njegovu sliku ne stavim na Fejsbuk, jer mu to nije dozvoljeno kada je u uniformi.

    Uđosmo u Crkvu Svetog Nikole. Odmah na ulazu, sa lijeve strane, nalazi se jedan veliki sto na kome jedna od monahinja prodaje svijeće i knjige. Još par njih je stajalo tu, odmah do stola. Dok smo kupovali svijeće, upitah jednu od njih:

  • "Da li biste nam mogli reći par riječi o ovoj crkvi?"

  • "Nama nije dozvoljeno da budemo vodiči grupa, to radi samo Igumanija, ali je ona trenutno zauzeta!"

    Dok je to govorila, pokaza rukom prema jednom drugom stolu, na kome je jedna starija žena slagala nekakve brošure.

  • "Vi možete da iznajmite audio vodič za deset evra, ili da koristite ovu brošuru.. . " - nastavi ta ista monahinja.

    Za audio-vodič nismo imali vremena, jer smo morali taj isti dan da se preko Prokletija i Rožaja vratimo za Srbiju. Zbog toga uzeh brošuru, i pokušah da iz nje nešto naučim. Međutim, taj list papira nam nije bio od velike pomoći, pa odlučismo da odmah, nakon što smo zapalili svijeće, napustimo crkvu Svetog Nikole.

    U dvorištu crkve nas je čekao Osman, uvijek spreman za razgovor. Pridruži nam se i jedan Italijan, pripadnik KFOR-a, i mi započesmo razgovor, malo na engleskom, malo na italijanskom, a ponajviše na srpskom, koji je ipak nekako zvanični jezik na tim prostorima. U jednom trenutku, iz Crkve izleće Igumanija i uputi se ka nama. Kada je prišla na nekoliko koraka, reče nam povišenim glasom:

  • "Nemojte tako da galamite, u Crkvi je počela služba!?"


    Osjećao sam veliku potrebu da se posvađam sa njom, da joj svašta kažem. A imao sam šta i reći. Htio sam da zna da sam ja taj koji je prešao hiljadu kilometara, došavši iz Beograda za Pale da pokupi Nedeljka, a zatim preko Višegrada do Sjenice da pokupi Vuka, a zatim sva trojica na Kosovo, kod njih, sa namjerom da na ovom našem svetom mjestu zapalimo koju svijeću, ostavimo koji dinar i popričamo sa njima u namjeri da ih podržimo, a oni se prema nama odnose kao da smo im nekakva velika smetnja, prepreka, obaveza. Htio sam joj reći, da sam prošao pola svijeta ali sam se samo na Kosovu osjetio strancem, iako sam čvrsto stajao na svome, među svojima. Htio sam joj reći da su me isto šikanirali i oni u Visokim Dečanima, a sada sam tu istu neprijatnost doživio i od njih u Pećkoj patrijaršiji, prestonici Srba i srpstva. Bio sam razočaran! Očekivao sam od njih toplu dobrodošlicu, domaćinski doček. Došao sam na Kosovo da od njih nešto naučim, da udahnem tračak vjere koji ću kao amanet da ponesem sa sobom. Htio sam da "iz prve ruke" proniknem u veliku istoriju Pećke patrijaršije, tog našeg svetog mjesta. Našeg, a ne samo njihovog. Šta će meni njihovi audio zapisi koji oni prodaju po deset evra? Mogu ja njih besplatno, vjerovatno i bolje, da nađem na Internetu. A ako sam ja, kao Srbin, dužan da ih pomažem, neka mi kažu, onih deset evra ću im poslati a da i ne dolazim na Kosovo!

    Ipak, u svađu se nisam upustio. Izgovorih samo jedno tiho "izvinite" i užurbano napustih manastirsko dvorište.

    Pećku patrijaršiju sam napustio sa nekakvom gorčinom u grlu. Dok sam cjelivao hladnu kamenu stijenu na izlasku iz crkvenog dvorišta, znao sam da se tamo više nikada neću vratiti - ne zbog toga što to ne želim, nego što nemam koga da posjetim. A Bog mi je svjedok, da sam toliko htio da tamo odem!
  • gorazde - 102641 - 01.09.2018 : Sasa 073 NovoGorazde - best (0)

    RE: Tane Droca


    Moja informacija o mjestu pogibije Tana Droce na putu Jabučko sedlo - Trovrh nije tačna. Tane je poginuo u Mesićima kod Rogatice.
    plemena - 102637 - 01.09.2018 : Danijela Filipović Zemun - best (0)

    Zanima me poreklo porodice Filipović


    Dobar dan poštovani,

    zanima me poreklo porodice Filipović, kao i porodično stablo. Dakle, moj pradeda Petar, deda Đorđe, otac Vladeta, doselili su se u Grivac Kragujevac. Ne znam ništa o tome, ali sam načula da su se doselili iz Nikšića. Naša krsna slava je Sv. Joakim i Ana ili Ažimdan.
    plemena - 102634 - 30.08.2018 : Miroslav Marinkovic Novo Selo - best (0)

    Đorđevići Čorbari


    PoštoĐvani,
    Da li me možete povezati sa Pericom Đorđević iz Niša, koji se takođe bavi ovom temom na stranici "Plemena", komentar od 19. 05. 2018. godine.

    RE: Đorđevići Čorbari



    Miroslave,

    za mene je veliki napor da svakoga povezujem sa svakim. Potraži ga na Fejsu, ili ostavi svoj broj telefona, pa će te on naći.
    rodoslov - 102632 - 28.08.2018 : Sinisa Micic Vrhovina-Bare-Sokola - best (1)

    Porijeklo porodice Mičić


    Pozdrav svima,

    ja sam Siniša Mičić, od oca Mirka i djeda Marinka, nastanjen sam trenutno u Rogatici, Republika Srpska. Ispitivao sam svoje porijeklo i nije bilo teško. Svi Mičići su došli na ove, kao i sve druge prostore oko ovih, iz Crne Gore, tačnije iz mjesta Gornja Morača.

    Po jednoj strani imamo korijena sa Bajom Pivljaninom, junakom iz crnogorske Hercegovine. Najezdom Turaka Bajo je ubijen, a njegovih devet sinovaca su pobjegli na razne strane. Bajo je bio neoženjen. Pretpostavlja se da se Bajo najvjerovatnije prezivao Nikolić po ocu Nikoli, ali postoji mogućnost da se prezivao i drugačije. Dvojica od sinovaca su došli u Gornju Moraču i oženili se da bi se opet raselili na predjele današnje Čajetine tj. Zlatibora selo Rožanstvo. Jedan od sinova tih brace je bio Jovan Mičić junak i hajduk tog doba i bliski prijatelj Miloša Obrenovica. Imao je kući i imanje u Čajetini, bio je veliki domaĆin i priznat čovjek u to vrijeme, što možete naći u mnogim knjigama. I vjeruje se da je prva kuća u Čajetini bila od Jovana Mičića. Ostaci kuće i velika vrata su sačuvana u Beogradu u muzeju. Jovan je stradao u teškim mukama u zatvoru u Kruševcu po proročanstvu Tarabića. A njegove mošti su prebačene u crkvu u Arilju. U knjizu Tarabica piše da je Jovan slavio Svetog Arhiđakona Stefana što je i slava nas Mičića iz Vrhovine Bara i Kalauzovica kod Sokoca. U drugim spisima stoji da slave Svetog Jovana. Posle smrti Jovana pa sve do danas su se raseljavali Mičići kao i sve ostale srpske porodice. Nije čudno što slavimo različite slave. To nije rijetka pojava.

    Sve detalje o porijeklu Mičića možete naći u knjigama raznih autora koji se bave istorijom Srba u vrijeme Turaka i prije. Živi i zdravi bili svi Mičići i svi Srbi širom svijeta.
    dobrovoljci - 102627 - 28.08.2018 : Radislav Lapadat Pancevo - best (0)

    Pogibija Josipa Lapadata


    Poštovanje,

    Ima više od 23 godine od kako mi je otac poginuo u okolini Trnova. Zvao se Josip Lapadat, rodom iz Pančeva, Srbija. Beše to 23. 7. 1995. neprijateljskim puščanim zrnom u glavu i otprilike to je sve što znam. Sve ostalo mi dolazi iz nepotvrđenih izvora.

    Koliko sam iz prica shvatio, bio je pripadnik specijalne jedinice Beli Vukovi. Voleo bih da znam kako je zaista poginuo, jer sam nekoliko verzija čuo. Ako neko ima neku informaciju bio bih zahvalan da je podeli sa mnom.

    S poštovanjem,

    Radislav Lapadat
    trnovo - 102626 - 28.08.2018 : Radislav Lapadat Pančevo - best (0)

    Josip Lapadat: Poslednja bitka moga oca


    Otac mi je bio Josip Lapadat, poginuo je u Trnovu 23. 7. 1995. godine, ali nikada nisam saznao pravu istinu o njemu i njegovom životu i ratu, niti kako je poginuo. Čuo sam nekoliko verzija o tome. Kada se to desilo, tek sam napunio 13 godina?

    Da li neko nešto zna o toj borbi, I o mom ocu? Tada je poginuo I Jozef Kemelj, takođe Pančevac.
    bosna_danas - 102623 - 28.08.2018 : Nomad Srbija - best (1)

    RE: Bosanski pasoš


    Zanimljiv članak o putovanjima, bosanskom turizmu i pasošima. Beolrusija, pa ko tamo ide Željko? Možda je Vaš utisak g-dine Tomiću da Srbi "hrle" u Belorusiju, ali znate i sami da to nije neka turistički interesantna zemlja za Srbe.

    Kod nas Srba (navodno) važi da smo braća sa Rusima (neki i sa Sovjetima, zavisno od političkog opredeljenja) a svi pogledi ka egzistenciji usmereni su ka "trulom zapadu" tako je to koliko ja znam bar stotinu godina unazad.

    Što se tiče overavanja papira u turističkoj organizaciji BiH stičem utisak da su ingerencije R. Srpske kao punopravnog entiteta u BiH totalno blokirane i da nažalost R. Srpska ne raspolaže samostalno svojim turističkim kapacitetima, a rekao bih da je blokiran i ostali deo samostanog pravnog delovanja.

    U razgovoru sa ljudima o turizmu malo njih je bilo, a još manji broj naših ljudi uopšte razmišlja da poseti Rusiju kao turističku destinaciju, srednjoškolci u svojim ekskurzijama stoprocentno idu u zemlje zapadne strane sveta, niko ni ne pomišlja da organizuje kakav izlet na istok, demantujte me g-dine Željko ako imate drugačija saznanja.

    Što se tiče turizma u Srbiji tu je izrazito jaka propaganda da smo mi neka poželjna turistička destinacija, po Beogradu uglavnom srećem turiste koji dolaze iz pravca pristaništa sa Dunava ili Save, znači radi se o kratkim posetama uglavnom starijih ljudi koji brodom u režiji turističkih agencija na nekoliko sati prođu Knez Mihajlovom ulicom ili ih provozaju onim otvorenim autobusom.

    Vidjeh jednu tragikomičnu situaciju gde žena vodi svog malog sina koji na sebi ima dres fudbalske reprezentacije Hrvatske, a na kačketu mu piše Srbija, jasno je da su u svakom mestu gde su pristali , kupili po nešto ne znajući uopšte konotaciju šta su i gde su kupili, jednostavno ne interesuje ih baš ništa osim da se dobro provedu.

    O "suvenirima" koji se prodaju na nekim tezgama oko Kalemegdana da i ne govorim, kao da smo u blizini nekog ratnog poprišta, prodaju se šlemovi JNA, oficirske torbice, kame, bajoneti, a politički smo još uvek duboko podeljeni jer na istoj tezgi ima šubara sa kokardom i titovki sa crvenom petokrakom. Toliko o našem turizmu, mada u Beogradu pre postave (krajem septembra) novogodišnju rasvetu nego što puste grejanje u stanove, kažu da je i to deo turističke ponude Srbije, okićen Beograd u oktobru, idila!

    Što se putovanja tiče vi g-dine Željko dajete savet da se putuje sa pasošem Kanade, Amerike (predpostavljam USA) ili neke zemlje EU, a kao najslabiju opciju navodite pasoš Srbije, gradacija je sasvim ispravna, osim što nama koji posedujemo samo jedan pasoš u "džepu" preostaje da platimo 30 evra za tri dana Belorusije ili da zbog materijalne krize sedimo kući.

    Pozdrav, Nomad!

    RE: Pasoš



    Nomad,

    jedno of osnovnih pravila ovog foruma jeste da se ne obraćaš drugima, tj. komentarišeš temu, a ne osobe na čije komentare odgovaraš. Ti to pravilo stalno kršIš, I pri tome, poput Radio Mileve, često iznosiš detalje iz nečijeg života, koje sam ja prisiljen da udaljavam iz tvojih tekstova. Primjera radi, ukoliko ja napišem da je dobro u džepu imati još jedan pasoš, to tebi ne daje za pravo da pišeš o tome kako ja, pored bosanskog, imam I ruski pasoš.

    Svi mi znamo da si ti dobar u sakupljanju privatnih informacija, ali te još jednom molim da ih javno ne iznosiš. Pokušaj da ih zadržiš za sebe.

    Ova blaga kritika, ne važi samo za tebe, nego su nauk I za sve ostale.
    rat_nisici - 102619 - 27.08.2018 : Vuk Gradinski Nišići - best (0)

    Misija na Olovo (3)


    Prevod iz knjige Beli Vukovi

    Napredovanja nikakvoga nije bilo i Saša je sa nekoliko boraca otputovao u bazu. Ostavši sa Viktorom, odlučili smo zajedno sa oficirima Garde vršiti izviđanje. Dva oficira su zadužena da prođu po neutralnoj zoni i otkriju položaje neprijatelja. Zajedno sa ostalim oficirima otišli smo u dubinu neprijatelja 100-200 metara. Ovdje pucnjave nije bilo, ljudi su u osnovi čuvali svoje pozicije.

    Linija odbrane je isuviše krivudava, mi smo lako mogli upasti u unakrsnu vatru. Uvijek sam se volio vraćati kući, idući za drugim borcima, zato što su mladi borci iz "Srpske garde" mogli po nama otvoriti vatru. Izviđanje nije dalo nikakvih uspješnih rezultata, pronašli smo samo jedan bunker, ne zna se kada ga je neprijatelj otkrio.

    Ponovo smo dobili naređenje da izvedemo komandira sa dvojicom oficira i pratnjom na padinu, gdje smo već bili sa Škrabovim. Bilo nas je nekoliko. Viktor, ja i nekoliko boraca Garde. Grupu sam predvodio ja i otišao sam malo ulijevo. Pao je snijeg, bili smo u bijelim kombinezonima. Nakon pola sata puzanja izašli smo na šumski put, gdje sam spazio meni nepoznatu poteznu minu, 20-30 cm visoki zeleni kolčić od kojeg je duž puta pružala se žica. Na samoj mini bio je ispisan žutom bojom arapski natpis. Nisam znao šta da uradim sa njom, tim prije jer je ona mogla biti zaštićena sa dvije- tri "paštete".

    Upozorivši poručnika Otaševića ja sam pod pravim uglom u odnosu na minu otišao udesno i za deset minuta izašao na padinu. Naš zadatak je bio izvršen i poslije toga, nakon što je komandant brigade obišao padinu, nismo više imali posla. Nikakvih rezultata nije bilo, linija odbrane nakon toga nije pomjerena. Čuba me je molio da više ne idemo u izviđanje, ja sam se kolebao jer nisam razumio razlog takvog zahtjeva, više sam volio postupati po naređenju, bez kojega su svi moji postupci bili samovoljni.

    Jedna pucnjava završila se po nas fatalno. Sjedio sam kod Čube, začuvši iznenadnu pucnjavu pojurio sam u susjednu sobu, čiji su prozori gledali u šumu, a potom iskočio u dvorište. Za uglom jedne od kuća stajao je Moro, držeći okvir automata iza drveta. Naredni rafal mu je otkinuo vrh automata. Otvorili smo uzvratnom vatrom, iako nije bilo pogodnog mjesta za zaklon. U kuću su unijeli momka sa prostrelnom ranom na nozi. Već je bio ubijen jedan borac i ranjena medicinska sestra Svjetlana. Ja sam nekoliko puta predlagao da načinimo puškarnice na tavanu, ali je sve ostalo po starom.

    Mi nismo imali pravu vezu sa susjednim Mačkom. Jednom sam sa Viktorom i nekoliko Srba otišao nekim poslom na srpske položaje na Mačku i umalo ne izgibosmo od metaka sa svojih položaja. Išli smo opštepoznatim putom i kad dođosmo pod bunker začusmo upit stražara. Nismo znali lozinku i naizmjenično na ruskom i srpskom počesmo objašnjavati da smo iz susjedne čete. Sve je bilo uzaludno, začuo se klepet zatvarača. Dobro je da su se našli ljudi koji su mu objasnili šta je u pitanju. U meni je nikla glupa želja da ga spucam u čelo, jer je on u strahu mogao pobiti ne samo nas Ruse već i svoje Srbe, ako bi se pojavili na putu.

    Do tada smo stigli pod Olovo, ali Viktor je imao posebne potrebe i on je želio da se vrati. U novoj smjeni stigla su samo trojica: Dragan i Milenko, dobrovoljac iz Beograda te još jedan Dragan N. , finansijski inspektor, takođe iz Beograda. A ja sam bio odlučniji dejstvovati kada mi je u blizini Rus: u krajnjem slučaju on neće odustati. Ali se Viktor ponekad nije ponašao naročito oprezno.

    Jednom prilikom smo ja, poručnik Otašević i komandir voda Garde, crnogorski dobrovoljac Mrčo, odlučili da prođemo sa leđa neprijateljskim položajima. Mrčo mi je pokazao da obratim pažnju na Viktora, koji je bio u bijelom džemperu, poluraspertlanih čizama i sa snajperskom puškom na ramenu. Takav je više ličio na lovca nego na izviđača. Jasno je bilo da neprijatelja u "neutralnoj zoni" nema, ali nadali smo se i da možda nije puno oprezan.

    Viktor je imao neke unutrašnje duševne probleme i neophodan mu je bio odmor. Viktora sam poznavao bolje od drugih i nikako nisam želio izvlačiti ga ranjenog ili mrtvog. I sam Viktor nije se htio dugo zadržavati, rekao je da mu je dosadno, kada je posjetio štab Goraždanske brigade, koja je tada prebačena na Olovo.

    U to vrijeme Viktor je imao stan u Višegradu i bio je u dobrim odnosima sa Srbima iz Goražda. Ja sa njima nisam imao nikakva posla pa nisam ni krenuo sa Viktorom.

    Neki su krenuli kamionom za Lukavicu pa im se Viktor pridružio. Prije njegovog odlaska sam ubacio vreće sa krompirom za naše momke. Greškom NATO pilota mi smo došli do raznovrsnih prehrambenih sredstava u prahu, koje je on bacio na našu teritoriju a ne muslimanima, kako je želio, tako da problema sa ovim proizvodima kod nas nije bilo. Podrum je bio pun krompira, uzimao ga je ko god je želio, pa sam i ja odlučio poslati momcima dvije vreće. Nažalost, Viktor je na odredište dovezao samo jednu vreću jer su mu drugu ukrali njegovi srpski saborci.

    Nisam propustio gotovo niti jedan dan a da ne odem do "Garde" a uveče sam vrijeme provodio kod vezista u komšiluku, Baneta i Zorana G. Bane nije mogao primiriti na jednom mjestu, stalno je negdje odlazio, nekada na svadbu, nekada u goste. Naposlijetku je takvim ponašanjem našao mladu i više ga nisam vidio.

    Ja sam se blisko saživio sa Zoranom G. koji je do rata živio u Sarajevu. Muslimani su mu ubili oca a on, majka i sestra su izbjegli u vikendicu na Palama, u kojoj je već živio njegov rođak Tašo sa ocem, majkom i sestrom. Kasnije, kada sam ga posjetio, umalo se nisam izgubio u svim tim jarugama, šumama i planinama. Tek tada sam počeo shvatati kako je veliko prostranstvo nove prijestonice Republike Srpske- Pala. Zezao sam Zorana da ako bi muslimani agresijom zauzeli cijelu Republiku Srpsku, njegovu vikendicu bi našli tek za godinu- dvije potom.

    Zoran je bio izuzetan drug i odmah je htio ići samnom u izviđanje, saznavši da Škrabov i ja planiramo dejstvovati ručnim bacačem po muslimanskom bunkeru. Međutim, to nije bilo moguće jer me je Bane mnogo molio da ne vodim Zorana sa sobom. Ipak smo sa Zoranom upali u nevolju, ali ne sa muslimanima već sa Srbima.

    Zoran me je pozvao u goste na "Slavu" kod njegovog poznanika, to jest Dan svetitelja te porodice. Taj praznik obilježava svaka srpska porodica, ustanovljen je od strane Svetog Save još 700 godina ranije.

    Domaćin je bio veoma gostoljubiv, ali je kod njega bio gost "bradati borac", vjerovatno veteran "švercerskih operacija" na tom frontu. On se prvo zalijepio za mene, tvrdivši da ja nisam Rus već Srbin, a poslije se nadovezao na Zorana. On nije predstavljao neku opasnost ali je gostoljubivi domaćin bio protiv zadijevanja svađe. Kad je ovaj gost u drugoj sobi klepnuo zatvaračem, domaćin se dugo izvinjavao zbog toga. Ništa razumljivo nisam čuo a to pripisujem lokalnim ekscentričnostima, u čemu je mjesni narod izobilovao.

    Drugi, sličan slučaj, završio se gotovo tragično kada je moj poznanik Mrčo, pijan, bacio svoju ofanzivnu ručnu bombu, ranivši pri tome nekoliko ljudi. To se dogodilo u vrijeme posjete roditelja svojoj djeci- vojnicima. Iako je Mrčo bio vrijedan i dobar momak , od toga nije bilo neke koristi. Tada, na Olovu, Mrčo je prošao bez težih kazni jer nije bilo posljedica, a bio je dobar komandir. Kasnije sam slušao o njemu u decembru 1994. godine, kada je bila borba na Igmanu.
    prepiska - 102617 - 27.08.2018 : Cro Putovnica - best (0)

    RE: Bosanski pasoš


    Šta ćemo mi jadni sa putovnicom, bosanski pasoš nemam a rođen sam, odrastao i živim u Bosni?
    bosna_danas - 102611 - 26.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Koliko vrijedi bosanski pasoš?


    Bosanski pasoš je, po mom mišljenju, jedan od onih koje je najteže dobiti. Naravno, ako ga uopšte dobijete, jer se oni iz Vlade stalno svađaju oko toga koja će inostrana kompanija da nam odštampa iste. Nije stvar ni do tendera, tj. cijene, stvar je u tome koji će ministar da dobije mito u svoj žep.

    Pasoš je nama potrebniji nego bilo kojoj zemlji u Regionu. Za one koji ne putuju daleko, jedna tužna informacija - Bosna i Makedonija, dvije najnerazvijenije republike u bivšoj Jugoslaviji, su jedine zemlje koje nemaju sporazum da možeš sa ličnom kartom da pređeš na njihovu teritoriju. Primjera radi, sa bosanskom ličnom kartom ne možeš da odeš na Ohridsko jezero, dok jedan Slovenac iz Maribora to može da uradi bez ikakvih problema.

    Iz ovoga možemo da zaključimo, da nam pasoš ipak treba, jer nam lična karta ničemu ne vrijedi.

    Kada nam se već posreći, pa bosanski pasoš stavimo u džep, shvatićemo da se baš i nismo toliko usrećili. Ja sam se u to uvjerio na svojoj koži, kada sam jednom prilikom odlučio da autom putujem u Moskvu. Ubrzo sam shvatio da je to gotovo nemoguća misija jer se na mom putu ispriječila Bjelorusija, za koju se u zadnjih 23 godine niko od naših ministara nije sjetio da potpiše ugovor u bezviznom režimu. Kako je Rusija jedan od važnijih trgovinskih partnera naše zemlje, ovakav ugovor bi uštedio mnogo novca širokim narodnim masama, a posebno vozačima kamiona i malih automobila.

    Da sve ovo provjerim, otišao sam prije par godina u Bjelorusku ambasadu u Beogradu. Osoblje ljubazno, možda i zbog toga što i nemaju baš mnogo posla jer građanima Srbije ne treba viza za Bjelorusiju. Unutra zatekoh samo dvije žene, sa koji ma se slatko ispričah, po onom crnogorskom fazonu "ja tebi Vojvodo, a ti meni Serdare!" Tako je i meni jedna od tih srednjovječnih ljepotica stalno ponavljala: "Joj, što ti je dobar ruski jezik!" a ja sam njoj (onako u sebi) govorio "Uh što si lijepa, da sam samo malo mlađi, nema veze što sam oženjen sa jednom koja cvrkuće isto tako kao ti!"

    U svakom sluaju, iz Bjeloruske ambasade sam, sem lijepih utisaka ponio i informaciju da za trodnevnu tranzitnu vizu kroz Bjelorusiju moraš da platiš 30 evra, i dostaviš još nekoliko dokumenata: o zaposlenju, imovinskom stanju itd.

    Nakon što su se strasti stišale, nad slikama onih ljepotica iz Ambasade prevlada zdrav razum, na internetu nađoh da je ipak pametnije da kroz Bjelarusiju putujem sa mojim drugim pasošom, onim kojeg sam ga dobio na drugoj strani Atlantika. U njemu ne moram da imam bjelarusku vizu!

    Prije par godina došli meni neki Rusi iz Kazahstana. Krenuli mi na Zlatibor, pa im ja predložih da odemo i u Višegrad, da ispred Ćuprije popijemo kafu i posjetimo Vićegrad. Silno sam se iznenadio da i njima, sa izuzetkom onih koji imaju Šengensku vizu, treba viza za odlazak u Bosnu. Nazvah Bosansku ambasadu u Beogradu i upitah kako moji prijatelji iz Kazahstana mogu da dobiju vizu. Oni mi, isto kao i Bjelorusi, zatražiše 30 evra, ali uz to i kupljenu autobusku ili avionsku kartu i, kao i potvrdu da su uplatili hotel negdje u Bosni. Povrh toga, treba da u Sarajevo odnesem u nekakvu Agenciju za turiste odnesem jedan papir i da ga tamo ovjerim!

    Bio sam jako iznenađen svim onim što su tražili. Hajde, nekako bih i platio onih 30, tj. za dvije osobe 60 evra, ali šta će mojim prijateljima autobuska karta kada ja mislim da ih do Višegrada vozim sa mojim autom? Ni vaučer za hotel mi ne treba, mi spavamo na Zlatiboru! Ipak, najgore od svega je to što moram lično da idem u Sarajevo i ovjeravam nekakvu potvrdu. Jebeš Sarajevo, ja tamo ne idem. E, neću ih voditi u tu vašu Bosnu, sve da je zlatna! Imaju oni šta da vide i u Srbiji, jebo vas ćaćinog ćaće ćaća, kako reče jednom potpukovnik Aleksa Krsmanović.

    U poslednjih nekoliko godina Srbija je svojom politikom otvorenosti napravila pravo čudo u Regionu. U Srbiju bez vize mogu da dođu građani 89 zemalja, uključujući i Kinu, Bjelorusiju, Kazahstan i Kubu. Uprkos tome što nema more, čuveni "National Geographic" je nedavno stavio Srbiju među deset najprivlačnijih zemalja koje treba posjetiti. U isto vrijeme, bosanske granice su hermetički zatvorene, čak i za one turiste koji bi željeli da je posjete. Da li zbog toga što Bosni ne treba novac od turizma, ili što su im ministri glupi, poput onog sa "nestašnim" okom, koji putuje svugdje po svijetu a ništa nije uradio za svoje "podanike".

    U svakom slučaju, moj vam je savjet da, ukoliko želite da putujete po Svijetu, sem bosanskog u džep stavite bar još jedan pasoš. Na taj način, možete svugdje otići, ali se i vratiti, ukoliko to poželite. Preporučivo je da to bude pasoš Kanade, Amerike ili neke zemlje iz Evropske Unije. Ipak, ukoliko to nije moguće, hvatajte se bar pasoša Srbije, on dosta dobro kotira jer sa njime možete posjetiti mnogo više zemalja nego sa bosanskim pasošem.
    vojkovici - 102609 - 26.08.2018 : VHS kaseta Semizovac-Srednje - best (1)

    Tragedija porodice Galinac


    Upitajte Vogošćanina Pravog što ne objavi video materijal sa uviđaja i bdijenja u kući pokojnog Galija i njegove sestre. To je jedan srceparajući video zapis, a pogotovu onaj dio kada otac, koji je prije par dana sahranio jedno dijete, grli drugo dvoje u sanduku.




    Idi na stranu - |listaj dalje|