fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

prepiska - 104937 - 21.02.2021 : Radenko Golic Doboj - best (0)

Željko Tomić


Ovom prilikom bi zamolio Željka Tomića da mi se javi na email. Hvala unaprijed.

RE: Željko Tomić



Radenko,
napiši mi poruku preko ovog sajta. U naslovu napiši, "privatna poruka" a zatim napiši zbog čega hoćeš da ti se Željko javi. Tvoja poruka neće biti objavljena na forumu, pa slobodno možeš napisati šta te muči.
plemena - 104926 - 20.02.2021 : Milena Petkovic Gradiska - best (0)

Poreklo prezimena Savić


Interesuje me porijeklo prezimena Savić. Slava Sv. Stefana, selo Postolje kod Srebrenice. Moje otac Živojin (Milovan) Petković, majka Kristina Savić
igman - 104917 - 17.02.2021 : Badzala Istocno Sarajevo - best (0)

Golo Brdo


Pitanje za Sablja, Golo Brdo,

interesuje me sve što možete reći o pomenutom događaju na Golom Brdu, ako je to događaj koji se desio u julu 1992. Posebno me interesuju detalji o načinu na koji su predata tijela ubijenih.
hadzici - 104915 - 17.02.2021 : Mutabdzija Istocno Sarajevo - best (0)

Pitanje za Nešu Pušaru


Poštovanje Nešo,

Ne znamo se, ali bih želio da Vas kontaktiram ukoliko vam nešto znače Badžala 18. jula 1992. Ako ništa ne znače - onda ništa.
trnovo - 104911 - 15.02.2021 : Gordana Gradiska - best (0)

Trnovo, juli 1993. godine


Kao prvo da se zahvalim našim borcima za Republiku Srpsku. Poginulima vječna slava.

Zanimaju me detalji, ako je neko iz Gradiške ba forumu a da je bio u Trnovu u julu 1993. rado bih ostvarila kontakt jer nigdje ne mogu pronaći ništa!

Brat mi je poginuo kod Trnova 18. 07. 1993. godine, pogođen dum dum metkom, Sucur Radoslav ne znam tacno ni gdje su bili, na kojoj koti.
Voljela bi i par detalja da saznam, najviše da dođem do saznanja ko je, koja jedinica ih je napala ili držala na nišanu?

Hvala Vam puno, i da dugo poživite!
Gordana

RE: Šućur Radislav



Gordana,
ja imam u evidenciji Šućur (Ljubomir) Radislav, pripadnik Ilidžanske brigade, rođen 10.03.1941, ali mi se po godini rođenja čini da on tebi ne može biti brat! Takođe se ni datum pogibije ne slaže, ovaj borac je poginuo 25.11.1994. godine.
prepiska - 104909 - 14.02.2021 : Zoran Bijeljina - best (0)

Predislav Jelić


Pozdrav Željko,

želio bi kontakt sa Predislavom Jelićem koji je objavio tekst 20. 01 2021. pod brojem 104859. Da li ga možeš kontaktirati i dati mu moj email. Hvala.

RE: Predislav Jelić



Zorane,

jako mi je žao, ali on nije ostavio nikakvu email adresu. Ono što je ostavio, to vidiš i ti. Pokušaj na Fejsu ili u telefonskom imeniku.
dobrovoljci - 104907 - 12.02.2021 : Doktor Novi Sad - best (0)

Zaboravljeni dobrovoljci


Grof je poginuo 1. avgusta 1992. u Omerbegovači. Ja sam naišao na njegovo telo.

Doktor, 7. dobrovoljačka, NS
plemena - 104905 - 10.02.2021 : Perica Niš - best (0)

Poreklo porodice Đorđević kod Žitnog potoka


ČORBARI-Đorđević
Miki javi se na 018/305-684 ili 061/43 19 333
Pozdrav!
rodoslov - 104903 - 08.02.2021 : Siniša Mitrić Beograd - best (0)

Porodica MItrić iz Blažuja-Slatine-Presjenice


Poštovani!

Moje prezime je Mitrić, rođen sam u Sarajevskom polju-Donji Blažuj (Mitrići-Mariselići). Imam određene podatke o porijeklu, određena svjedočanstva i DNK haplo grupu po očevoj liniji.

Koliko sam shvatio moji su negde sredinom 19. vijeke kupili imanje od Tahir-bega Čengića u Sarajevskom polju. Predhodno su bili čifčije kod ovih begova, na Slatini pored Sarajeva, a prije toga u Presjenici. Kažu da su tu stigli iz Hercegovine. Slavimo Đurđevdan. Pošto je prezime matronimsko vjerovatno je promijenjeno (pročitao sam i za Laković, čuo za Lalović itd). Ta DNK grupa je J2B M205, i upućuje na zagonetno pleme Kriči. U tom smislu se ne uklapam u neka bratstva. Znam da Mitrića ima u Crnoj Gori u Pivi i da slave Đurđevdan, ali nisam našao da su moji Pivljani?

Znači, ne umijem dalje, pa ako neko zna, može i hoće neka se javi. Htio bih da dođem do te hercegovačke ili crnogorske tačke. U tom DNK nizu ona se pojavljuje, ali ne mogu to da konkretizujem kroz imena, mjesta, prezimena itd.

Djed mi se zvao Risto (rođen 1911), prađed Ristan(rođ. 1892), čukunđed Risto (bio u Sarajevu, ali ne znam gdje rođen i kad), pračukunđed Trivko(takođe ne znam gdje i kad je rođen, mada je sa sinovima vjerovatno kupio to imanje u Blažuju).

U predanju se pominje i najstarija ličnost Vučina, ali ne znam da li je otac Trivka ili možda stric ili rođak. Puno pozdrava.
nesortirano - 104902 - 08.02.2021 : Igor Ivanov Zagreb - best (0)

In Memoriam: Pavle Ninković 1988-2021


Momka ne poznajem, jasno mi je o kakvoj se tragediji radi, pogotovo kad pročitam godište poginulog mladića. Također me i potakao komentar gospodina Željka, koji kaže da je taj mladić bio najbolji momak na Sokocu. Iskreno mi je žao i neka neutješna rodbina i svi oni koji su ga poznavali prime moje najiskrenije saučešće.

Neka mu je laka srpska zemlja, iako previše rano odlazi u nju.
trazim - 104901 - 08.02.2021 : Armin Herić Sarajevo - best (0)

Fotografije Grbavice i FK Željezničar


Poštovani,

Posjeduje li neko starih forografija Stadiona Grbavica ili nešto što je vezano za FK Željezničar. Otkup ili prihvatanje na poklon, privatno objasnim u koje svrhe bi se koristile fotografije?

Pozdrav.
smrtovnice - 104899 - 06.02.2021 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

In Memoriam: Pavle Ninković 1988-2021




Ovu tragičnu vijest su mi javili sa sledećim riječima: Poginuo Pavle, najbolji mladić na Sokocu. Za sve one koji su poznavali Pavla, znaju da u ovim riječima ima mnogo istine.

Porodici Ninković moje iskreno saučešće!
beograd - 104897 - 06.02.2021 : Stari - best (1)

Evropljanka u Beogradu


Zaključana sam već mjesecima, ovo malo dana što mi je preostalo trošila sam na čekanje cjepiva. Unuka ne smijem poljubiti ni preko maske. Čekala sam, čekala i čekala.

Nazvala je naša beogradska prijateljica Tanja. Rekla mi je da ja kao "umetnica" kojoj se igra predstava u Beogradu i autorica mnogih knjiga objavljenih u Srbiji imam pravo na cjepivo protiv korone. "Kad dolazite?" Luđi prijedlog u životu nisam čula. Ipak, zahvalila sam Tanji kao da je žena normalna.

Kako joj može pasti na pamet da Evropljanima nudi cjepivo na Balkanu? U zemlji koju jedan od naših najpoznatijih kolumnista zove "poslovično dobro organiziranom" s naglaskom na navodnicima? Ej, Tanja? Hrvatska je Evropa, mi nismo "poslovično dobro organizirani", mi smo poslovično, dobro organizirani. Volim Tanju iako je, sirotica, slijepa pored zdravih očiju.

Kad Nema cjepiva za Evropu. Njeni su vođe otkrili nešto nevjerojatno. Cjepivo je roba koja život znači, dobit će je tko da više. Na primjer Izrael. Na primjer Amerika. I Mađarska. A Mađarska u EU?!

Skužila sam. Moći ću birati između smrti od korone i doživotnog zatvora. "Ljubavi", rekla sam mužu, nekako stidljivo i nekako s nelagodom, "a da nazoveš Tanju."

Otišli smo na testiranje, dobili potvrdu da nismo bolesni, sjeli u auto i krenuli u avanturu. U hotel smo ušli s maskom na licu, svi oko nas su je nosili. Noć je bila košmar. Hoćemo li zaista dobiti cjepivo? Nazvala sam prijateljicu, rođenu Riječanku koja godinama živi u Beogradu. Objasnila nam je da se cijepila i ona i svi oko nje. Može se cijepiti tko god hoće, ljudima preko mobitela javljaju termin i mjesto cijepljenja.

Idućeg jutra smo u pratnji gospođe koja nas je pratila na cijepljenje saznali da u Srbiji imaju prednost stariji ljudi, liječnici, vojska, policija, novinari i umjetnici. Zašto umjetnici? Zato jer je umjetnost hrana za dušu ili tako nekako. Doduše, rekla nam je onako usput, već je cijepljeno četiristo tisuća ljudi, može se i birati cjepivo. Kinesko, rusko, Pfizer i još neko, zaboravila sam mu ime.

Šutjeli smo. Što je ovo? U Srbiji švedski stol krcat cjepiva?

Odlučili smo se za Sinopharm, kinesko cjepivo. Svjetski genetičar Miroslav Radman nedavno je izjavio da vjeruje u "stara" cjepiva, i on bi se za njega odlučio. U tijelo ti uvale mrtvi virus. Bočicu ne treba čuvati u frižideru na minus sedamdeset ili osamdeset.

Cijepili smo se na Sajmištu. Vidjeli smo stotine maskiranih ljudi kako čekaju u redu. Stekla sam dojam da svi misle kako je to normalno. Otkriti rame, primiti iglu u tijelo, sačekati petnaest minuta, za slučaj, ne daj bože, i otići doma. Liječnici i liječnice ljubazni, sestre strpljive. Ubod jedva da sam osjetila. Na povratku u hotel napravili smo test na koronu bez koga nam ulazak u Hrvatsku ne bi bio jednostavan. Nalaz smo dobili na mobitel u roku od dva sata.

Malo je reći da smo ludi od sreće prošetali Knez Mihajlovom. Što je ovo? Kafići? Kafići! Otvoreni kafići?! Ušli smo u jedan. Popili smo kavu kao ljudi nakon tko zna koliko vremena. Koji osjećaj! Biti sa ljudima. U Srbiji nema više mrtvih zato jer se kava pije tamo gdje bi se trebala piti.

Knez Mihajlovom kretale su se horde ljudi. Većina je nosila maske. Na prekrasnoj fasadi ugledali smo hrvatsko ime. Izložba Vlahe Bukovca, "Slikarstvo neprolazne lepote". Ušli smo nakon trećeg pokušaja, zbog korone je broj posjetilaca ograničen. Ulaz besplatan, doživljaj neponovljiv. Izložbu je već posjetilo nekoliko tisuća ljudi.

Sreća, sreća, sreća, sreća. A onda te uhvati neka tuga. Vratit ćemo se u zaključani grad, u zaključanu zemlju, među ljude koji su od svojih političara i Evrope očekivali spas, a dobili.

Ovdje u Hrvatskoj se za Srbiju kaže da "sjedi na nekoliko stolica", "šuruje", govorim o cjepivu, sa Kinezima, Rusima i svima od kojih mogu kupiti cjepivo. Za razliku od Hrvatske koja ne "šuruje" ni sa kim. Hrvatska ne sjedi ni na jednoj stolici, Hrvatska sjedi na guzici i ukočena bulji čekajući milost svojih gospodara. Ovih je dana zapanjujuće jasno, uzalud.

Za tri tjedna krećemo po drugu dozu. Opet ćemo slobodni piti kavu, među neznancima ili sa prijateljima. Da je Vlaho Bukovac živ i on bi se cijepio u Beogradu.

Slinava sam? Baš me briga. Ako doživim drugo cjepivo, skinut ću masku, poljubiti unuka i reći mu, ovo ti je nonin beogradski poljubac.
planirani_haos - 104896 - 05.02.2021 : Ratko Vienna - best (0)

Gde kupiti knjigu Planirani haos


Poštovani, da li neko zna gdje se moze kupiti ova knjiga. Hvala.
virtualno_groblje - 104894 - 04.02.2021 : Jovan Govedarica Istočno Sarajevo - best (0)

Slobodan (Vaso) Samardžić


Poštovani,

Vojnik Slobodan (Vaso) Samardžić poginuo je i Aerodromskom naselju u maju 1992. godine. Sahranjen je na groblju u Crkvicama opština Istočna Ilidža. Nije upisan u Virtualno groblje. Može li naknadno da se upiše?

Molim Vas da me obavijestite o prednjem na moj imejl, gore naveden, kako bih Vam dostavio sve je potrebno kao dokazni materijal.

S poštovanjem, u Istočnom Sarajevu, dana 4. februara, 2021. godine
grbavica - 104889 - 02.02.2021 : Azra M. Sarajevo - best (3)

Žrtve na Grbavici od strane Armije BiH


Vidim da je neko pisao o dešavanjima na Grbavici, moram da kazem da se mnogo lagalo o tome a žao mi je što su vlasti iz Istočnog Sarajeva nijeme na sve podvale i manipulacije koje dolaze sa druge strane.

Veliki broj Bošnjaka i muslimana (kako je kome ljepše) stradao je u artiljerijskim i snajperskim napadima sa polozaja Armije RBIH na naselje Grbavica. Ne znam za druga naselja, ali dobro znam da je bolnica Kasindo bila prepuna naših bošnjačkih civila ranjenih od granata i snajpera, to vjerujte niko nije pomenuo ni ovdje ni bilo gdje.

Ovaj dio historije ne postoji u Sarajevu. Mnogi civili i Hrvati i Srbi i Bošnjaci su izgubili živote u granatiranju naselja Grbavica, čak i djeca a ja molim posjetioce da ako znaju imena neka i slučajeve neka postavljaju na forum.

Ove žrtve se popisuju kao žrtve opkoljenog Sarajeva i pripisuju VRS a svi ćute. Imate neke arhive, popise pa neka se progovori i o tim slučajevima. Rane i povrede od snajpera i granata nikad ne mogu da se zacele, te sam uvjek bila za procesuiranje zločinaca iz redova Armije BIH.
rodoslov - 104888 - 31.01.2021 : Andrija Beljić Medvedja-Trstenik - best (0)

Prezime Beljić


Pozdrav svima,

zovem se Andrija i prezivam Beljić, rođen sam 2005. godine. Ja sam iz sela Medveđa kod Trstenika. Znam jedan deo porekla svog prezimena, čovek po imenu Mileta (nadimak "Beli") doselio se negde oko 1800. godine u selo Medveđa i tu osnovao porodicu. Dobio je tri sina koja su proširila svoju porodicu. U Medveđi danas ima oko 10 porodica. Po nekoj priči, Mileta je došao u Medvedju iz sela Crna Bara. U romanu "Hajduci", spominje se Pop Janko Beljić (iz Crne Bare) koga su po romanu Turci na prevaru odveli u Zvornik i svilenim gajtanom udavili. Ja sam po nekoj svojoj logici zaključio da je mozda Janko, Miletin otac. Ako neko zna nešto više o tome i oko mog prezimena, molim vas da me kontaktira.
rodoslov - 104879 - 27.01.2021 : Bojan Golubovic Kovin - best (0)

Poreklo porodice Golubović, selo Zaskovci, Pirot


Poštovani, Bog vam pomogao!

Zanima me poreklo Golubovića iz Pirota. Deda mi se zvao Dobrosav Golubović i ima četiri deteta, stričeve Živko, Ivan, Slavoljub i ćerku Leticu.

Otac mi je rođen u selu Zaskovci kraj Pirota.

Voleo bih da znam odakle mi vuku koreni i sve što mogu saznati, od imena mesta pa i nekih događaja da bih mogao napraviti porodično stablo i knjigu o poreklu, da moji sinovi znaju korene.

Hvala unapred, veliki pozdrav!
prepiska - 104876 - 25.01.2021 : Kecman Dragan Krusevac - best (0)

Musohić Mirsad - Medo


Musohić Mirsad - Medo je pogino 2001-2002. godine nesretnim slučajem. Pao sa trećeg sprata. Niko ne zna da li namjerno ili slučajno. Bio je pijan.
16_krajiska - 104871 - 24.01.2021 : Nomad Srbija - best (4)

Kakav je Film?


Pozdrav bratu Kartumu!

Gledao sam "film" Koridor 92. Očekivanja su mi bila velika jer sam pre toga gledao najave i delove sa snimanja tog "filma". Odgledao sam "film" do kraja, iz razloga da ispoštujem sebe zbog po mom mišljenju protraćenog mi vremena. Na moje razočarenje nigde akcije, samo, mape, očajna dramaturgija, naracija G. Sultanovića kao da prepričava deci neku bajku braće Grim. Neprijateljske snage prikazane kao karikature iz partizanskih filmova, iako su na terenu bile itekako respektabilne.

Najbolji delovi "filma" su ipak originalni snimci iz tog doba sa Youtube-a.

Da ne dužim, lično sam razočaran "filmom" iako sam očekivao da se o takvoj blistavoj pobedi srpskog vojnika napravi dostojna priča, ali ko ga je producirao pametnom je jasno kako to izgleda.

Voleo bih da i neko drugi sa ovog foruma napiše šta misli o "filmu" Koridor 92.

Pozdrav Kartumu, bratu po oružju.
Nomad.
pocetak_rata - 104867 - 23.01.2021 : Alen Tuzla - best (3)

Početak rata u BiH


Nesumnjivo najveći krivac za izbijanje ratnih sukoba u BiH je Alija Izetbegović i vrh SDA.

U razgovoru sa Slobodanom Miloševićem koji je održan u Beogradu pred samo izbijanje rata Aliji je ponuđeno mu je da bude prvi predsjednik krnje Jugoslavije.

Ovaj je to kategorički odbio ne uzimajući u obzir da je u to vrijeme veliki broj njegovih sunarodnika koji su se izjašnjavali kao muslimani bio u suživotu sa srpskim nacionalnim korpusom i u drugim republikama SFRJ.

Ostankom u skraćenoj verziji Jugoslavije moglo je posle izvjesnog vremena da se otvori bošnjačko nacionalno pitanje gde bi kao konstitutivni element mogli da učestvuju u svim procesima novonastale države te da jačanjem svojih nacionalnih interesa u dogledno vreme dobiju svoj entitet ili federalnu jedinicu unutar zajednice nakon čega bi povod za nezavisnost bio mnogo veći.

Podsijetimo da su sada Bošnjaci konstitutivni samo u BiH dok u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji imaju status nacionalne manjine.

Tuđman je znalački i perfidno uvukao Aliju u savez da bi rasteretio svoje jedinice na bojištu i da bi u mnogo labavijoj situaciji planirao vojne akcije koje su učinile da Srbi nestanu sa tih prostora što mu je i bio krajnji cilj.

Muslimansko rukovodstvo bi ostankom u Jugoslaviji takođe dobilo na vremenu te umanjilo veliki broj žrtava prije svega sopstvenog naroda. Srbi bi dobijanjem autonomije unutar Republike Hrvatske morali da reciprotetno olabave status Sandžaka gdje bi i taj prostor mogao da uđe u taj eventualni Bošnjački entitet.

Pored svega gore navedenog jasno je da su Bošnjaci najveći gubitnici u ratu u celoj bivšoj Jugoslaviji. Uzimajući u obzir broj žrtava, pustoši koje je ratni vihor ostavio iza sebe i broj stanovnika koji su imali u zajedničkoj državi dobili su manje nego što bi dobili u bilo kakvim dogovorima bez rata.

Ja kao čovek iz mijesanog braka i na popisu iz 91. godine izjašnjen kao Jugosloven sam izričito bio protiv rata kao i veliki broj mojih komšija bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Neko je na ovom sajtu ranije napisao da je bilo bolje pregovarati deset godina nego ratovati jedan jedini dan. Pametnom dosta!
prepiska - 104861 - 21.01.2021 : Mirko Balta Banjaluka - best (0)

Zarobljavanje


Pozdrav za sve dobre ljude na sajtu! Nisam učesnik rata i zanima me kakve budu okolnosti kada se vojnik odluči predati ili kako dođe do zarobljavanja 20-ak vojnika.

Hvala i pozdrav!
plemena - 104859 - 20.01.2021 : Predislav Jelic Kovren b poje - best (0)

Pleme Jelić


Pleme Jelići porijeklom je iz Raške. Prezivali su se Raščani. Slavimo Ćirila svetog, 27 februara. Rođaci su nam Simovići, Ćetkovići, Zlajići, Radojevići, Dedeići, Mujovići, Markovići... Svi ov slave Sv. Kirila.
ilijas_sjecanja - 104858 - 19.01.2021 : Nomad Srbija - best (5)

Mudžahedin


Ilijaš. Radničko naselje. Željezara. Retki su oni koji su za vreme rata tamo svratili.

Nema ga u istorijskim sveskama. U udžbenicima istorije.

A preko hiljadu mrtvih Srba. Po broju stanovnika najveći procenat u ratu.

Sada se Ilijaš rasuo po Semberiji, Zvorniku, Vojvodini i širom Zemljinog šara. Od Beča do Australije, Amerike, Kanade.

Moj prijatelj je došao iz Kanade da obiđe majku.

Bio je nišandžija na tenku.

U mojim dječačkim godinama 28. decembar je imao posebno mjesto.

Većini ljudi sasvim običan dan, a opet meni veoma poseban.

Moja najdraža profesorica Tijana je rođena na taj dan.

Onako, uvijek opušteno i srdačno, poslije završenog časa engleskog jezika čestitao bih joj rođendan.

Moja najljepša školska drugarica Sandra je taj isti dan slavila rođendan.

Na taj dan pravila rođendanske žurke.

Slavili smo te rođendane od prvog razreda osnovne škole pa sve do tinejdžerskih dana. Dvadeset osmi decembar! Osjeća se miris Nove godine, Božića. Sluti na bezbrižnost i ljubav.

Godina 1992, rat već uveliko počeo. Puca se, gine se.

A ja čekam 28. decembar.

Nadam se da će baš taj dan rat stati. Da će rođendanska žurka biti najbolja od svih dosadašnjih. Zaboga, imamo 20 godina. Da ću skupiti hrabrosti da joj kažem ono što nikad nisam smio reći.



Osvanuo je 28. decembar te 1992. godine. Pet sati ujutru.

Budi me zvonjavom kućni telefon. Zove me komandir.

Kaže da hitno idemo na Žuč. Brdo sa kojeg se kontroliše dolina. Vogošća, Ilijaš. Fabrika municije "Pretis". Bez koje ne bismo imali čime da pucamo.

Žuč je prelazila iz ruke u ruku.

U 5. 30 sam u tenku, na svom mjestu. Mjestu nišandžije. Krećemo.

Šest sati. Komandir zaustavlja tenk.

Kaže: "Probili na Bioči".
Idemo tamo. Ja ne znam, niti hoću da znam koliko su dugo probili.

Sjedim na svom mjestu, mjestu nišandžije i sanjam sve 28. decembre. I znam da dolazi Nova godina i Božić. Hoću da se radujem, da se zaljubim. Hoću za Novaka da otvorim j**e. ni šampanjac, prvi put u životu. Da poljubim sebi dragu osobu i da njoj prvoj čestitam novo ljeto. Hoću sve. Samo neću da ubijam. Ne! 7. 30. Stižemo prvi.

Bioča gori!
Pucaju, ljudi bježe. Mi idemo tenkom. Cestom. Palim stabilizator. Lijevo-desno okrećem kupolu. Sunce se presijava na snijegu. Svaku mrlju vidim na snježnoj bjelini. Ali neću da pucam. Čujem komandira kako kaže vozaču da stane. On staje.

Komandir me udari po ramenu i kaže da izađem iz tenka. On je već na cesti, diže dijete sa ceste. Stojim na tenku i čekam. Čekam, a ne znam šta.

Zvižde meci oko nas. Svi pucaju na tenk. Čuje se "Alahu ekber". Meni noge klecaju. On diže dijete, a na cesti pokrivenoj snijegom ostade crvena mrlja.
Kaže: "Uzmi je".

Pruža je meni. Ja drhtim. Saginjem se, uzimam je. Ona je već pola sata mrtva. Jedanaest godina. Ali ona je za mene živa.

Ona diše. Oči su joj otvorene. Nemam snage da ih zatvorim.

To je taj moj j**e. ni 28. decembar. Znam da je to poseban dan. Valjda treba da se čuda dešavaju.

Ali čuda nema. Vraćamo se u rikverc, da dječiji leš predamo u sanitet. Pantalone raskrojene nožem. Ne smem da mislim.
Okrećem stabilizator. Na brežuljku iznad mene vidim desetak ljudi koji su se zagrlili i deru se: "Alahu ekber!".

Ti ljudi nisu ljudi. Ne onakvi kakve sam ja do tada viđao. Uvećam nišansku spravu.
Bradurine, kratke pantole i tamna put. Bijeli snijeg im još više ozaruje krvoločno lice. Mudžahedini. Alahovi vojnici.

U meni tad nešto se budi. Neki drugi 28. decembar.

Sa 20 godina i 24 dana, ja odlučujem da ubijam. Da ubijam ili da budem ubijen. Mudžahedin sa Alahovom zastavom krvave bijele košulje je ispred rova.

Tada shvatam da će ovaj dan ipak biti poseban za mene. Ili ću biti mrtav ili ću ubiti prvog mudžahedina u Evropi. Pucam! Bez prestanka.

Vidim kako se prevrće i pada u rov.


Pucam. U one sa skraćenim nogavicama. U one sa bradama.

U one koji su ubili malu Mirjanu.

Stiže nam pomoć. Dan odmiče. Oni su u našim rovovima.

Pucam u naše rovove. Oni ostaju zauvijek tu. Nepomični.

Drugi bježe, naši ih ubijaju. Ostalo ih je šezdeset mrtvih u našim rovovima. Ili su se preselili na Ahiret.

Vraćena linija. Mala Mirjana Dragičević sahranjena.

Rat stao.

A ja svakog 28. decembra, 28 godina kasnije, još pucam i pucam.

Hteo sam da bude moj gost ovog 28. decembra. Morao je na put. Ali je sa majkom, pre toga, proveo mesec dana u Srpskoj. Da mu starica "uzme želju".

Umrla je posle desetak dana.

On je već bio u Kanadi. Na četrdesetnicu ne veruje da će doći. Nema letova.

Autor priče Nebojša Jevrić
zepa - 104857 - 19.01.2021 : Nomad Srbija - best (5)

Sjećaš li se Žepe?


(priča Jovica Goreta)

Ujedinjene nacije proglasile su Žepu zaštićenom zonom.

Sve novine svijeta su o tome pisale.

O pedeset najboljih momaka koji su izginuli na Žepi niko nije pisao. Njihovih imena nema u izvještajima Ujedinjenih nacija.

Žepa je zaštićena zona. I Morijon je išao tamo.

I padobrani su muslimanima dolazili sa neba. Sa hranom (oružjem).

***


Naredba: "Mirnim putem provući namirnice i municiju do Zlovrha kod Žepe. Tu je centar veze važan za nas gdje je u okruženju dvadesetak srpskih vojnika."

"Došli smo do Han Dervente. Tu su nam se priključile još dvije jedinice. Pošli smo sa pjesmom. U smrt. Možda je ovo dosadno, ali ja se svakog momenta sjećam. Meni je sve važno. Sedam sati tog užasnog 5. juna. Jelovci, srpsko selo koje se graniči sa žepskim područjem. Tamo dalje nema ništa srpsko. Skinuli smo cerade sa kamiona i popeli se na njih. Svi. Kolona je krenula. Tri stotine dvadeset boraca pošlo je na kamionima u borbu. Kao na cigansku svadbu. Takvo je naređenje. Prolazimo kroz dva muslimanska sela, ispred kojih smo motorkama sjekli barikade oko sat vremena. Da li se neko od nas sjetio da tuda ne možemo proći mirnim putem, ne znam. Slušali smo komandanta koji je opet imao svoje pretpostavljene.

(Plan za Žepu napravio je general Manojle Milovanović, N. J. ) Došli smo u taj jebeni klanac. Iz okolnih kuća muslimani su bježali u šumu. Veza sa početka kolone javlja da je most neprohodan.

U tih deset minuta dok je most popravljen počelo je puškaranje. Tada smo imali i prvog ranjenika.

Major Šuka naređuje da idemo dalje. Da sve palimo i ubijamo. Oni su prvi zapucali. Prelazimo most. Ljudi trče pored kamiona, pucaju. Ne vidimo u koga pucamo. Imaju muslimani rovove, pripremili se. Znali su da ćemo doći. Jer smo bili izdani. Poslani u zamku, u smrt.

Došli smo i do te proklete čistine gdje je pedesetak ljudi izginulo. Svi trčimo pored kamiona. Ja, sto i sedam žive vage težak, sa svojim brnjom od dvanaest kila, trčim. Nestade mi municije. Popeh se na kamion i uzeh redenik.

Onda me Turkešinja pogodi u leđa. Jeza, hladan znoj. Još ne umirem, ali gadan osećaj imam da ću uskoro. Tada je nastao pakao.

Kolona je zaustavljena. Pljuštalo je na sve strane. Moji prijatelji su padali i padali. Umirali, ječali, krvarili. Prijatelji su ginuli. Desimir Bojović, ranjen u nogu, leži pored mene na kamionu. Iza nas, na kamionu, Kolar i Tomić. Kamioni stoje. Naš je pogođen u bateriju i ne može dalje.

Smeta ostatku kolone.

Jebeni klanac je u obliku slova V, a mi smo u dnu.

Odozgo, sa obe strane klanca, tuku po nama.

Paljba iz četiri stotine pušaka. Smrt. Miris krvi. Smrdi.

Kamion smeta, stoji nasred puta, a mi na njemu.

Ovi naši iza hoće da ga gurnu u provaliju.

I nas u njemu.

Uhvatila me panika.

Psujem, kukam, majku dozivam.

I dalje nas guraju.
Sreća, muslimani pogodiše i kamion iza nas.

Ljudi, naši ljudi - Srbi i dalje ginu.

Opet mene. Opet mene pogodi.

Prošao metak kroz stranicu od kamiona.

Bojoviću kroz nogu, meni kroz nogu i izašao kroz drugu stranicu.

Valjda ona jebena mauzerka, koju sam kasnije vidio kod ustaša.
Kolar, koji je iza mene, hoće da iskače i da mene ponese.

Jedva ga ubijedih da sa mnom nema nikakve šanse.

Iskoči sam. Iznad nas kiša od metaka dok je iskakao.


Tomić iskoči za njim.

Ostadosmo Bojović i ja.

Oko kamiona ginu moji prijatelji. Prijatelji sa kojima sam kao mali klikera igrao.

Odlučih onako ranjen da iskočim, pa šta bude.

Desko hoće za mnom. Padoh na zemlju kao vreća. Odvukao sam se do kamiona, gdje su se svi okupili.

Nas četrdesetak. Dođe i Bojović.

Jedni ranjeni, drugi preplašeni. Mrtvi oko nas. Krv do koljena. Oko nas pljušte meci. Pucamo.

Lale Veselinović i još jedan borac krkljaju pored mene. Umirali su šest sati. Zar je iko zaslužio da tako umre? Mozak, krv, crijeva.

Pred očima i danas krv. Pao prvi mrak. Okruženi smo.

Neko kaže da se predamo. Došli su nam na desetak metara. Naša sreća, nemaju bombe.

Zdravko Pavlović, naš komandant, teško ranjen, baci bombu pod sebe. Pored njega mu leži mrtav brat blizanac već dva sata.

Uzeh bombu i izvukoh osigurač. Hoću da se ubijem.

U trenutku vidjeh, naši se predaju a Turci ih ne ubijaju, iako su blizu. Bacih bombu u potok. Ona puče. Prestade puškaranje.

Uhvatiše nas žive. Niko ne razmišlja hoće li nas mučiti. Živi smo. Ima nade.

Vodili su nas kroz blato do neke škole. Iza nas odsjaj vatre. Zapalili su kamion gdje smo do prije deset minuta ležali. Izgorjelo je petnaest leševa. Ugljenisani su bili. Najrođeniji ih kasnije prepoznati nisu mogli. Jedni hoće da nas kolju, drugi ne daju. Nikog ne tuku, previše nas ranjenika. Nas dvadeset devet.

Mišo Cicović, bog dušu da mu prosti, teško ranjen u stomak. Niko ništa nije jeo od kada smo pošli sa Pala. Niko ne misli na glad.

Svu noć su se čuli rafali. Ganjaju naše koji su se probili i koncentrisali se u šumi. Nemaju vremena da misle na nas.

Oko podne umrije Mišo u teškim mukama. Skoro petnaest sati je umirao. Prođe i taj dan. Strašan, avetinjski.
Druga noć i opet pucnjava.

Oko ponoći počeše detonacije. Skontali smo da nam je stigla pomoć. Svu noć borbe. Napokon svanu. Oko šest rekoše da će nas pobiti.

I oni imaju strašne gubitke.

Neće da nas puste žive.

Oko pola sedam dođe tenk iznad škole i poče tući po selu. Muslimani se razbježaše. Opali granata i u školu. Geler rani već ranjenog Nika Kostovića. Izdahnuo je kasnije u bolnici.

Razvalismo vrata i dođosmo do tenka.

Poslije tog užasa vidjeti četnika kakvog sam vidio je kao i rođenu majku vidjeti.

Pedeset ljudi je poginulo, a malo ko se sjeća Žepe. Niko se iz Vlade ne sjeća da obiđe katkad porodice poginulih. A koliko ih je svoju djecu na sigurno smjestilo. Koliko ima samo Sarajlija po Palama koji vozikaju ženske u ukradenim golfovima. Nigdje ti šminkeri ne idu u rovove.

Na Palama pravi borac ne može uloviti žensku od sarajevskih manekena."

Jovica Goreta je preživio rat. Posle rata čisteći mine ostao je bez noge. Javio mi se sa Romanije. Evo njegovog pisma koje prosleđujem svim mojim prijateljima: "Zdravo, brate, idem sa grupom hodočasnika pešaka iz Istočnog Sarajeva na Hilandar, sa Božijom pomoći, kao pratnja sa kombijem. Jedan je slijep, ima vodiča koji je čitav. Jedan ima tumor limfnih žlijezda od 1997. kao posledicu bombardovanja, jedan nema ruku, ja kao vozač jednog kombija, kao što znaš, nemam nogu, drugi vozač ima osušenu ruku. Idu 1000 kilometara od crkve Sokolice na Ravnoj Romaniji na Hilandar. Tamo treba da stignemo 11. jula. Trideset kilometara dnevno." Jovica je stigao na Svetu Goru i popeo se na vrh Atosa sa jednom nogom.

Autor priče Nebojša Jevrić
rsk - 104855 - 19.01.2021 : Nomad Srbija - best (4)

Kuršum


Redakcija "Duge" mi je dala putni nalog za Tenju. Na bežanijskom groblju je bila sahrana poginulom pripadniku Giškine Srpske garde. Na sahrani sam čuo da je i Giška poginuo i odlučio da umesto u Slavoniju krenem za Gospić. Kamionom punim "Politike" za Knin. Dok smo čekali da utovare novine, ispraćalo nas je društvo iz "Šumatovca". "Ideš gde lopta ima ivicu", rekao je Brana Pajsije Petrović. Patrijarh srpske poezije. "Ti si profesionalni samoubica", nadovezao se pisac Moma Dimić i za kaznu platio piće.

Šofer je bio srećan što će biti nekog da mu pravi društvo u kamionu. Rat je već bio duboko ušao u mene. Cele noći sam mu pričao o zamrzivačima u kojima se pokvarilo meso, o smradu rata, o borbama u Slavoniji. O poginulom čiji su se prsti ukočili oko kašike bombe iz koje je izvukao osigurač. O naoružanom mrtvacu sa aktiviranom bombom kojem niko nije smeo da priđe. Usput smo se mimoišli sa kolima hitne pomoći koja su vozila mrtvog komandanta.

U Kninu se nije osećao miris rata. Kafane su normalno radile, kafići, diskoteke. U pres centru u Kninu novinari su propijali ratne dnevnice i nije bilo nikog ko je hteo sa mnom u Gospić da krene. Ni tu nisam imao šta da tražim. Iz Knina sam poslednjim vozom stigao u Gračac.

U vozu je bilo samo nas troje. Nataša, njena sestra i ja. Nataša Rostova, govorio sam joj. Ona se smejala. Rat je bio tu, kod Lovinca, na par kilometara od njene kuće. A ipak se vraćala kući. Vaspitačica. Na lice joj je prešao osmeh dece sa kojom se družila. Sad je ostala bez posla i vraćala se u zavičaj. U Gračcu ispred prodavnice kupio sam gajbu piva momcima sa oružjem. Njima se nigde nije žurilo. A ja sam hteo u Gospić što pre. "Da popijemo, pa te vozimo."

U Divoselu sam zadužio papovku i spustio se u Istočni Gospić sa Zvonkom Osmajlićem. Na kraju grada, oni koji su vešali Srbe, na groblju su im podigli spomenik u obliku vešala. Za sećanje i zastrašivanje. Ispod spomenika vešala je bio srpski položaj. Mesto gde mnogi nisu hteli da idu. Taj položaj je podsećao na scenu iz filma "Apokalipsa danas" Forda Kopole. Scenu poslednjeg položaja "The Bridge", mesta gde se nalaze Danteova vrata pakla. Položaji su bili jako blizu, dovikivalo se međusobno, pominjale majke i gospe.

Zvonko je mene i Zolju odveo do kuće Mile Pokrajca. Bilo je nešto kobno na Zvonkovom licu. Znao sam te Osmajliće iz Berana. Oduvek su bili hajduci. Stanislav Krakov kaže "video mu se mrtav zmijski krug oko vrata" kad oseti da neko neće preteći. Ali je tada pretekao. Zvonko je otišao dalje da razvodi smenu. Odveo je Muju i Tajsona na njihov poslednji položaj, na Jasikovačko groblje gde su ih ubili HOS-ovi crnokošuljaši. Ustaše su prišle sa strane gde ih nisu očekivali i ubili obojicu. Branili su mitraljezom šarcem preko 300 metara linije. Nikad im nisam saznao prava imena. Tela im nisu razmenjena. Mi smo bili u klinu, levi i desni bokovi su bili prazni, više od dvesta metara je bilo između naših položaja.

Taj dan smo dobili dve velike avio-bombe na poklon od naših aviona "jastrebova". Pale su na sto metara od našeg položaja. Čuo sam zvuk aviona, pogledao u nebo i ugledao sam "jastreba" kako ponire na nas, srećan jer to su naši. Sreća je brzo prerasla u paniku kada smo videli dve velike avio-bombe kako lete ka nama. Skočio sam unazad i kuću je potresla detonacija, pritisak, stakla na prozorima su otišla u paramparčad.

Crvena prašina je bila svuda i barut u vazduhu. Dovikivali smo se da vidimo ima li preživelih. Sreća, samo smo bili ugruvani.

Zolja je ostao u dvorištu kuće, iza bunkera od vreća sa peskom, a ja sam se popeo u potkrovlje nekakvim merdevinama. Pored prozora bili su svežnjevi novina uvezani kanapom. To mi je bio zaklon. Dobar zaklon. Kada je pao mrak i počelo puškaranje, počeo sam i ja da pucam prema Gospiću. Da rasterujem strah. Sagoreo sam nekolike kutije metaka. Tako je prošla noć. Ujutru je prestala pucnjava. Pogledao sam u svoj zaklon i video rupu. Tu je pogodio metak. Našao me je snajperista. Razvezao sam novine. Bile su to "Duge" i "Ninovi". Dobar zaklon. Kuršum sam našao u "Dugi". U "Dugi" je bila i moja fotografija. Kuršum je prošao kroz moju fotografiju. Kroz čelo.

  • "Zolja, Čedo! Pogođen sam!", počeo sam da se derem sa tavana.


    Oni su se polomili uz merdevine, a ja sam ih dočekao sa otvorenom "Dugom" i mojom fotografijom kroz koju je prošao metak. Spisak psovki nije za pristojnu priču.

    Godinama kasnije smo pominjali tu fotografiju i taj kuršum.

    Dan ranije je pala kasarna u Gospiću, uzeli su brdo tehnike i oružja. Tek mnogo, mnogo kasnije smo saznali ko je sve bio naspram nas. Koliko njih je bilo spremno naspram nas devet na položaju! Naši su povukli svu teritorijalnu odbranu sa te linije prethodnu noć.

    Ali ni oni nisu znali koliko nas ima.

    Imao sam crnu bombu sa spljoštenim osiguračem spremnu da stavim na vrat, za slučaj da nemam kud. Na vrat, na karitoidnu. Zato što su neki da ne padnu u ruke aktivirali bombu na grudima. Razneli se i tako umirali satima u mukama.

    Kratko je trajalo zatišje, krenuli su artiljerijom da ruše Istočni Gospić, lagano, otpozadi! Detonacije su bile sve bliže i bliže. Onda su pale u dvorište, geleri su vrćali o zidove i kroz grane drveća.

    Tada je krenuo opšti napad sa svih strana. Zolja je bio sam u bunkeru na ulici, ostala trojica desno kod garaže. Rekao mi je da ostanem u kući jer su tu ispred, na dvadesetak metara. Gorelo je nebo i zemlja, praštalo je. Najviše se pucalo sa njihove strane sa mecima 5,56 mm. Taj metak peva dok leti, a na telu kad uđe napravi sitnu rupu, odigra valcer i izađe na drugu stranu praveći krater.

    Zrna su počela da dolaze otpozadi. Padali smo u okruženje. Sve je padalo iza nas, pojačanja nije bilo.

    Kuće su gorele, spaljivali su sve kako su napredovali. Dim od spaljenih kuća je prekrivao nebo.

    JNA se povlačila sa tenkovima ostavljajući civile. Prljavi, krvavi smo stigli u Divoselo, koje je bilo spremno za evakuaciju.

    Svako od nas je imao svoj kuršum. Ja sam svoj dobio taj dan u fotografiju. Poštedelo me je, da bih mogao da ispričam.

    Kuršum sam poklonio Nataši Rostovoj. "Dugu" sam sačuvao. Jedino što sam iz rata doneo.

    Autor priče: Nebojša Jevrić
  • srebrenica - 104853 - 19.01.2021 : Adnan Ribnica, Banovići - best (0)

    Misterija o nestanku Dževada Kudumovica 1992. godine u Željovi


    Dana 19. 06. 1992 u šumi nadomak Željove kod sela Ribnica pogođen je pripadnik armije BiH Dževad Kudumović i nije pronađen ni dan-danas. Navodno je zakopan tu negdje u Željovi od strane srpskih vojnika. Ako neko ima informaciju mjesta ukopa da se pronađu kosti.
    poginuli - 104849 - 15.01.2021 : Marko Bundalo Berlin - best (0)

    Živko (Mikan) Bundalo


    Rođak sam poginulog Živka. Interesuje me datum i mjesto njegove pogibije. Živko je rođen selu Pobrđani, opština Kostajnica.

    RE: Živko (Mikan) Bundalo



    Poštovani,

    BORS nema takvu informaciju. Jedino nam je poznata godina rođenja (1933) i godina pogibije (1992)
    16_krajiska - 104843 - 07.01.2021 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Najava filma Koridor 92


    U subotu 09. 01. 2021. u 20:10 na Radio Televiziji Republike Srpske premijerno će biti prikazan film Koridor '92.
    pozdravi_vogosca - 104841 - 07.01.2021 : Sasa Savic Bijeljina - best (2)

    Sretan Božić


    Hristos se Rodi, rode naš svekoliki srpski. Pozdrav za sve Srbe ma gdje bili, da nas čuva Bog i da nam podari samo zdravlje, sve ostalo će doći samo po sebi.

    Ovo vam piše i želi ratni veteran legendarne VRS.

    Nadam se da ću u skoriji period naći slobodnog vremena da se uključim u komentare na sajtu, do tada živi mi i zdravi bili.
    ozren - 104840 - 06.01.2021 : Milos Terzic Lozna - best (0)

    Brano Demonjić, nestao u Vozući 1995. godine


    Pozdrav svima,

    da li neko ima neke informacije o nestanku Brano (Slobodan) Demonjić na Vozućoj '95 godine priliko pada. Navodno ranjen je u nogu i ostavljen na neprijateljskoj teritoriji. Hvala unaprijed!
    zepa - 104835 - 04.01.2021 : Vezira Simeunovic Visegrad - best (0)

    Tražim djedu u Višegradu


    Veliko poštovanje vašem radu i trudu na svemu, ne samo meni već i kompletnoj stranici koju vodite. Ukoliko imate nekih informacija da me obavestite, unaprijed hvala.

    Hoću samo da kažem da se moj djed Nazif Halilović joć uvijek vodi kao nestala žrtva rata mada ja čisto sumljam da su njega Srbi ubili jer svi su iz sela otišli samo je on ostao. Imao je komšije Srbe sa kojima se mnogo poštovao, jeo je svinjetinu, poštovao slave i pravio posebnu rakiju sa 23 lekovite biljke. Veliki pozdrav i svako dobro. Istina mora izaći na vidjelo.
    plemena - 104833 - 03.01.2021 : Biljana Janković Veličković Sabac - best (0)

    Poreklo porodice Janković


    Zanima me porodično stablo i poreklo Janković iz Medveđe kod Leskovca. Krsna slava im je Sv. Arhanđela Mihailo. Ja sam Biljana, Otac Milivoj, deda Milisav, pradeda Ilija.
    poginuli - 104829 - 02.01.2021 : Ljubica Baloban Novi Sad - best (0)

    Božidar (Obrad) Kovačević


    Nije tačno da je Božidar Kovačević imao dva braka! Imao je samo jedan brak i iz njega dva sina, Predraga i Nenada. Predrag je poginuo 11. 11. 1982. godine u saobraćajnoj nesreći i posle njegove smrti dobio je kćerku Slađanu, koja sad živi sa majkom u Zvorniku. Jedini sin, koga Božo ima je Nenad Kovačević, koji se mlad oženio i za Bolova života dobio sina Njegoša. I upravo je Njegoš bio smisao Božovog života, malo je reći da je bio s njim opčinjen. Ovo odgovorno tvrdim, ja sam Božica Bratina.

    Božo je bio ljudska gromada, hrabar, neustrašiv, emotivan, o njegovim vrlinama mnogo bih mogla pisati i ponosna sam što je moj stric, što smo moj brat i ja rasli uz ljudsku dobrotu, veličinu kakav je bio Božo.

    Počivaj u miru, dobri moj striko, ponosu svih nas!
    nesortirano - 104823 - 01.01.2021 : Stari - best (0)

    Srećna Nova godina


    Uredniku ovog portala i njegovoj porodici srećna Nova godina sa mnogo dobrog zdravlja, sreće i veselja.
    16_krajiska - 104821 - 31.12.2020 : Zravko Katic Nebitno - best (0)

    Voz


    Voz jeste išao bprema Doboju, po prilici je stajao u Stanarima. Ponekada je pravio krug Banjaluka - Doboj - Stanari. Doboj nije bio bitan, bitni su bili gornji i Vitkovci, Kota 316, Bugarinovići, Slavujice, kota 316 Bazen, ruševina, lovačka kuća, Šljivik i vod ispod izvora stijena, rupa su bili, zake boravi još najgori položaj osim Zavalja, Bihać. Ruševina, dok nedodati ovi vidje je TV srpske, poče snimati, poslije oka nišć i mogo otvoriti vidjeli oni , jebem ti televiziju , ubise boga u nama , jos mi skinusmo i mine njihove na bazenu. Ja njima noću svetleći, oni odmah tromblone.

    Dole vod kod izbim mater avora nas se dere i je oni njemu ima glas ovaj nas krv se ledi u žilama. Kad mi pokaza kolega to je taj, metar i žilet, prepao bi carsku vojsku da je imo megafon, i minobacač 120 i svu skalameriju bježali bi do Jelaha.

    Najgore je bilozimi , bila neka peć u rovu i panj pa se zapali morao sam kasnije da mokrim da ugasim vatru, i to jedva.

    A onaj krov na ruševini im zasmetao pa ga dodatno razvališe besrzajcem na dvadeset metara.

    Imali smo mi i Žutu, zakačiš na poteznu u šumi, ostade živa i fino se oporavi. Aj uljepša, a da Dragalovci pješke 22 kilometra do one male stanice voz oko četiri - pola pet.

    Slava drugovima što ostadoše vječno.
    politika_srbija - 104817 - 30.12.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (7)

    Ugašena Vječna vatra na Spomen groblju Oslobodilaca Beograda


    Danas, u ranim jutarnjim časovima, nepoznati vandali su oskrnavili spomen obilježje na Spomen groblju Oslobodilaca Beograda. Ugašena je i Vječna vatra, koja je prije nekoliko sedmica specijalnim avionom donešena iz Moskve, a lično ju je zapalio Lavrov.

    Da li je Beograd, pored Sarajeva, drugi grad u Evropi koji ima gorionike za Vječnu vatru ali nema plina za nju?

    U prilogu dostavljam i Jutjub video, pa vas molim da ga pogledate, nakon što pročitate ovaj članak.

    Pošto sebe smatram ekspertom za kriminalogiju, jer sam na tu temu na Jutjube portalo pogledao mnogo video klipova i ruskih serijala, izvršio sam i malu analizu ovog krivičnog djela i došao do sledećeg zaključka:

    U Srbiji su današnji dan obilježili sledeći događaji:

  • Putin čestitao Vučiću i kompletnom srpskom stanovništvu Novu godinu i Božić.
  • Iz Rusije došla prva partija od 2500 vakcina za Srbiju, pa je Srbija tako postala prva zemlja u Evropi koja ima dvije vakcine.
  • Pušten u rad Južni tok, iz koga će Srbija dobijati 15.75 milijardi kubnih metara, od kojih su za sada dvije milijarde u tranzitu.

    Nakon kratke analize, odbacio sam mogućnost da Putinova čestitka Vučiću ima neke veze sa skrnavljenjem Vječne vatre. Doduše, neko vrijeme sam analizirao mogućnost da je Nomad na N1 kanalu vidio neku huškačku vijest, koja ga je natjerala da izvrši ovaj gnusni zločin, ali sam to odmah odbacio kao neosnovana varijanta.

    Mnogo duže vremena sam pokušavao da uspostavim vezu između najavljenog dolaska ruske vakcine u Srbiju sa gašenjem Vječne vatre, ali ni tu nisam našao ni jedan siguran scenario koji bi me doveo do potencijalnog krivca. Nema na sajtu više ni onog Fikre iz Hrasnice, koji će radije primiti Fajzerovau vakcinu, napravljenu na svinjskoj masti, nego da primi onaj ruski belaj.

    Konačno sam počeo da analiziram i onu treću varijantu, tj. da je gašenje Vječne vatre povezano sa puštanjem Južnog toka, tj. dolaskom plina iz novog izvora snabdjevanja. Znam da je pomalo teško shvatiti da Srbija sada ima više plina nego što joj je potrebno - a vatra ne gori. Jasno mi je da će jedan od najvjernijih čitalaca ovog sajta, odmah početi da piše članak sa sledećim riječima: "E, moj Tomiću, opet si promašio... " ali to sada nije ni važno. Ne mogu da objasnim, ali meni je ova varijanta ima najviše smisla.

    I još nešto! Stalno mi se mota u glavi da ona ikona, koju je Dodik poklonio Lavrovu, pa mi se sve čini da i ona ima nekakve veze sa gašenjem Vječne vatre. Da podsjetim:

    1) Lavrov došao kod Dodika a ovaj mu poklonio ikonu
    2) Lavrov došao kod Vučića i donio mu Vječni plamen iz Moskve
    3) Lavrov i Vučić zapalili Vječni plamen
    4) Ukrainska ambasada traži da se ikona vrati u Dombas
    5) Gas, koji je ranije išao preko Ukrajine, sada stiže preko Bugarske

    E, ovdje sam se sasvim zapetljao! Ne mogu da povežem ruski gas, koji u širokom luku zaobilazi Evropu, sa Ukrajinskom ambasadom u Sarajevu? Nije valjda da se oni ljute što naša braća Rusi, sada preko Turske šalju gas u Srbiju? Zar su njihovi plaćenici spali na to da gase Vječne vatre po Evropi? Sram ih bilo, najprije su porušili sve spomenike po Ukrajini, a sada bi da ih ruše i po Srbiji!

    Zbunjen sam, ne vidim logiku, ali sam siguran da će N1 televizija sve to lijepo objasniti. Ako ne oni, onda će se bar javiti Nomad sa nekim, mnogo logičnijim komentarom. Dokazaće on da je za sve krivo Udruženje za zaštitu ptica iz Surdulice, koje je (poput mnogih drugih kompanija u Srbiji) privatizovao Vučićev brat.

  • dobra_knjiga - 104815 - 30.12.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Miroslav Prstojević: Sarajevo, ranjeni grad


    Da li neko zna gdje može da se kupi knjiga "Sarajevo, ranjeni grad" od autora Miroslava Prstojevića. Ko je ustvari Miroslav Prstojević? Da li je u srodstvu sa Neđeljkom Prstojevićem sa Ilidže?

    Takođe me interesuje knjiga "Ratni dnevnik sarajevskog sve¿tenika dnevnik ¿ivota" mislim da je autor Dragomir Ubiparipović.

    Na kraju, još uvijek tražim knjigu "Dnevnik grčkog dobrovoljca", za koju ne znam ko je autor. Interesantno je da sam ovu knjigu držao u rukama, na ulici kod Starog Merkatora, ali je nisam kupio jer je bila u dosta lošem stanju. Danas žalim zbog toga.
    pozdravi_sokolac - 104813 - 30.12.2020 : Marko Makivic Rogatica - best (0)

    RE: Boća


    Broj od Boće u Švedskoj
    +4673 728 61 12
    srebrenica_eng - 104809 - 28.12.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Srebrenica, A Town Betrayed


    Free to Copy with Use of the Author's Name
    Written by Zeljko Tomic, Sokolac, Republic of Srpska

    A Town Betrayed is a 2010 Norwegian documentary about the prelude of the fall of Srebrenica, written and directed by journalists Ola Flyum and David Hebditch and produced by Fenris Films, NRK, among others. It was shown on NRK's Brennpunkt on 26 April 2011 and SVT on 28 August 2011. Almost all the participants in this documentary are Bosnian Muslims. The author of this article is a Bosnian Serb, born and raised in the surrounding area of Srebrenica.

    A Town Betrayed is the only unbiased documentary made about fall of Srebrenica, since this unfortunate event happened in 1995.

    When the end of the war was just a few months away, this small, isolated town, payed a high price, with casualties about 2000 man and a few women, in order to satisfy someones political goals.

    A few days before the crime happened, the 40 commanded officers of the Muslim Army and their families (including Naser Oric, the commander in chief) were transported by UNPROFOR helicopters to Tuzla. The citizens of Srebrenica were told they went to the Bosnian Army controlled territory in order to attend a military training. However, it turned out they were "relocated" cover up the crime which was about to happen. They knew too much, so it would be a disaster if they start talking after they fall into Serbian captivity. Those highly ranked officers left behind themselves a "beheaded" population of poor, uneducated peasants, miners and factory workers, who didn't really know how to defend their town.

    Ten days later, 400 Serbian soldiers entered Srebrenica and occupied the town packed with about 20. 000 residents and refugees.

    In order to have a complete picture of the circumstances, which preceded to this event, it should be mentioned that, during the 40 months since the war started the Srebrenica region, the two armies were involved into uncompromising fight, which resulted in a bloodshed on both sides. Bosnian Serbs, inferior in head count in the war, didn't have enough resources to protect Serbian population inhabiting surrounding area of the Srebrenica enclave. The Muslim lords of war took advantage of that, so they raided Serbian villages, killing mostly older people who didn't want to evacuate. Many women and children became victims of the raids as well.

    Ironically, in several occasions Serbian soldiers were the only members of their families who stayed alive. While being in the tranches, protecting the front lines, Muslims sabotage units slaughtered Serbian villages deeply behind the enemy lines.

    On the day when Srebrenica had fallen, some of the soldiers who lost their entire families, marched into the town along with the Serbian Army. They were blood thirsty to satisfy the devils in their heads. They desperately wanted to revenge their families. This is one of the reasons why the killing began in the first place.

    The Bosnian war was very bloody and vicious in many ways, especially in the Srebrenica region. Each killing on one side, provoked the other party to implement the law of retaliation, well known in Bosnia as "An eye for an eye, tooth for a tooth" principle.

    It was estimated approximately 1200 men were executed after fall of Srebrenica. Over 5500, mostly armed, men tried to breakthrough Serbian controlled territory. However, the 30 kilometres of hostile environment, wasn't an easy task to execute. For the Serbian Army, they were a military target. Several weeks later, when everything was over, at least 800 Muslim soldiers were dead as a result of fighting or shelling.

    The name of the documentary, "A Town Betrayed" was chosen very well. The people of Srebrenica were betrayed by their President, Alija Izetbegovic, who made an agreement with Serbian President Radovan Karadzic to exchange the Srebrenica Enclave for a prosperous part of Sarajevo, controlled by the Army of Republic Srpska. Both political parties knew that peaceful exchange of territories would be unfavourable by the local population. As a result of that, such decision could cost Alija Izetbegovic his political career.

    Eternal glory to all those who perished innocent in Bosnian war. May the peace last forever!

    ozren - 104807 - 28.12.2020 : Mili delija Doboj - best (0)

    Sudbina nestalih srpskih vojnika na Ozrenu


    Sef poddelegacije Međunarodnog crvenog krsta Tuzla Laurent Fellay uputio je dana 10. 10. 1995. godine jedan akt (TUZ95/215, LF/LI) komandantu 2. korpusa brigadiru Seadu Deliću i kopije istog akta načelniku bezbjednosti 2. korpusa Mehmedu Žiliću i zamjeniku komandanta 2. korpusa za pravna pitanja i predsjedniku komisije za razmjenu ratnih zarobljenika 2. korpusa.

    U tom aktu iste obavjestava da je upoznat sa time da je jedan broj srpskih vojnika nestao između 09. 09. i 11. 09. 1995. g. Tim aktom on od njih traži podatke o datumu i mjstu hapšenja, zatočeništva, bijega, smrti, oslobađanja ili bijega istih. U prilogu tog akta dostavlja spisak 476 nestalih boraca VRS o kojima su obavjesteni da su do 10. 10. 1995. g. nestali.

    To je dokaz sa suđenja generala Rasimu Delicu u Hagu broj 06043942.

    Komandant 4. ozrenske lpbr nakon preuzimanja položaja na Maglajskom ratištu u rejonu Borove glave, krajem oktobra sačinio je izvještaj i istom priložio spisak 187 boraca 4. ozrenske lpbr VRS. Nakon svih razmjena koje su izvršene i ratni zarobljenici pušteni na slobudu taj broj se smanjio na 126 nestalih boraca navedene brigade.
    srebrenica_istina - 104805 - 27.12.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (3)

    Koliko je muslimana pobijeno u Srebrenici?


    Događaji u Srebrenici je namje¿ten, ali su njega ipak počinili Srbi. Sramno je samo to ¿to se sa brojem licitira, i ¿to nikada nije preduzeta akcija da se isti ispita i ustanovi njegova te¿ina. Pored toga, nikada nije preduzeto ni¿ta da se pronađu stvarni počinioci. Krivicu za ovo, prije svega, snose političari iz Sarajeva, jer oni jako dobro znaju da svako ozbiljnije upu¿tanje u ovu istragu bi ujedno značilo da na povr¿inu mo¿e isplivati istina koja bi mogla da bude jako neprijatna za njih, kao i bjelosvjetsku politiku, kojoj je cilj satanizacija Srba i ukidanje Republike Srpske, koju pojedinci (upravo zbog ovog događaja) smatraju genocidnom tvorevinom.

    politika_amerika - 104804 - 26.12.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Gdje je nestao Tomahavk koji je 1995. godine neoštećen pao kod Banjaluke?


    pocetak_rata - 104801 - 26.12.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Bosna nije imala pravo na odcjepljenje od SFRJ


    kosovo_rat - 104799 - 25.12.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Koliko je NATO aviona oborenu prilikom bombardovanja Srba


    federalno_sarajevo - 104797 - 24.12.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (3)

    Nazivi ulica u Sarajevu


    pozdravi_sokolac - 104793 - 24.12.2020 : Ljupko Kučuk Beograd - best (0)

    Ostojić Slobodan - Boća


    Volio bih da stupim u kontakt sa Slobodanom Ostojićem - Boćom iz Olova.

    Mi smo 1992. u Studenjaku na Novom Beogradu bili smo cimeri: Nešo, Tale, Boća i ja. Boća je u nekom trnutku otišao u Švedsku, koliko se sećam kod sestre. Ispratili smo ga do autobuske stanice i od tada je ostalo samo lepo sećanje.

    Ljupko Kučuk Kule +381 63 847 99 23
    zdravlje - 104791 - 23.12.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Korona virus: Koju vakcinu treba primiti?


    srbi_hrvati - 104789 - 23.12.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Hrvatski naučnik Dragan Primorac o genetici kod Hrvata


    srebrenica_spisak - 104785 - 23.12.2020 : Lucky Luke Podrinje - best (0)

    Spisak poginulih


    Na spisku opština rođenja Živinice a mjesto rođenja Glodi, drugo mjesto koje ne pripada tom mjestu i ona na spisku četiri osobe iz Živinica i ove ostale osobe sa spiska nikog od njih nema na ploči u Potočarima nestalih.

    RE: Spisak poginulih



    Objavljeni spisak poginulih u Srebrenici na ovoj stranici NIJE spisak sahranjenih iz Potočara, već spisak komisije u Vladi Republike Srpske, koja je krenula od 150.000 "nestalih" i taj isti svela na 8.105. Nažalost, komisija je raspuštena prije nego što je završila svoj posao, tako da spisak nikada nije provjeren do kraja, tj. identitet poginulih nikada nije ustanovljen.

    Nama Srbima je dobro poznato da se u Potočarima sahranjuju i oni koji su umrli 20 godina nakon rata.
    ozren - 104783 - 22.12.2020 : Mili delija Doboj - best (0)

    Vozućki džep, 10. 9. 1995. godine


    Postovani Amire,

    Svaka cast na korektnom komementaru, kao i "normalnom" komentarisanju. Ja nisam učesnik rata, ali čitam mnogo knjiga i dokumenata kako domaćih tako i stranih o događajima 90-tih na prostoru bivše Juge.

    Odmah da ti odgovorim, taj podatak o jedinicama i brojnom stanju 2. korpusa iz Tuzle koje su učestvovale u operaciji "Uragan-95" koji sam napisao našao sam u dokumentu "Operativno taktička analiza "Oslobađanje Vozuće i Ozrena" ("Uragan-95")" koji je uradila komanda 2. korpusa Vojske Federacije BiH decembra 1999. godine. U njemu piše da su u operaciji "Uragan-95" na glavnom pravcu napada učestvovale: 21. i 22. divizija KoV sa oslobodilačkim jedinicama (vjerovatno se misli na oslobodilačke brigade, jer je svaka divizija imala po jednu "oslobodilačku" brigadu), 4 tenka (u svakoj diviziji po 2 tenka) iz sastava 2. oklopnog bataljona, i artiljerijskim oruđima za vatrenu podršku (ne piše koliko oruđa). Pravac napada 21. dKoV od Dugog brda do tt. 433 pravcem: s. Podostrići-s. Mrahorovići-Husića brdo). Kada se pogleda na karti rejon 21. dKoV vidi se da je pravac napada širine oko 2-3 km. Pravac napada 22. dKoV od tt 433-Papratnica-k. 470 (Pistala) pravcem: Solila-Papratnica-Greben-Brezik. Takođe, ako se pogleda na karti vidi se da je pravac napada širine 3-4 km.

    Na pomoćnom pravcu napada napadala je 25. dKoV sa oslobodilačkim jedinicama, ojačana sa 2 tenka takođe iz 2. okb i artiljerijskim oruđima za vatrenu podršku, kao i pridodata 120. laka brigada "Crni labudovi" GS ARBiH. Pravac napada od Gradica do Glavice (tt. 610) pravcem: Tripića vis (tt. 743)-s. Zobici-Klupe-Kablovac (tt. 7629). Ako se pogleda na karti vidi se da je pravac napada širine 1-2 km. Ja zaključujem da su ove tri divizije napadale front širine 6-8 km. Vatrenu podršku davala im je Korpusna artiljerijska grupa (KAG-2) sastava: haubički vod 122 mm, haubički vod 155 mm, haubičko odjeljenje 105 mm i laki raketni vod 107 mm. Dodajmo ovome i vatrenu podršku koju su imale navedene divizije kao i brigade (Brag) u divizijama.

    A još dodajmo i to da je pakistanski bataljon UN snaga ustupio 2. korpusu za navedenu operaciju radar za otkrivanje i ometanje artiljerije (u predmetu gen. Rasim Delić ima taj dokument iz 2. korpusa), vidimo se kolika je bila vaša nadmoć u artiljeriji.

    U rezervi je bila 24. dKoV i četa "Balte" iz 2. bataljona vojne policije u rejonu Banović Sela i s. Trestenica.

    U gore navedenoj analizi piše da je u borbenom ešalonu učestvovalo 5100 boraca 2. korpusa, plus 800 u neborbenom što iznosi 5900 boraca. Takođe, ovdje nisu dodate posadne brigade i 9. podrinjska muslimanska brigada, što ukupno iznosi 7900 boraca na gore navedenoj širini linije (6-8 km).

    Iz gore navedene analize 2. korpusa vidi se da je glavni cilj operacije "Uragan-95" bio širi rejon s. Lozna i presjecanje putne komunikacije Vozuće i Ozrena (stavljanje Vozuće u okruženje) i spajanje sa 3. korpusom iz Zenice u rejonu Pejanovića (Prokop).

    Navedenu zonu branile su: Brijesnička četa (nekog bataljona) 2. ozrenske lpbr i 3. /4. ozrenska lpbr. Iz razgovora sa našim borcima koji su bili u navedenim jedinicama VRS dio linije od mosta u Loznoj prema Dugom brdu držala je navedena četa (1-2 km) sa nekih 60 ljudi u smjeni. Rečeno im je par dana pred 10. 9. 1995. g. da se zbog manjka ljudstva gase rovovi na mostu u Loznoj i tako se povećava međuprostor između njih i 4. ozrenske lpbr. Upravo tu su vaše jedinice probile liniju i ušle u Aljkoviće (Seona). Navedeni bataljon 4. ozrenske lpbr je dana 28. 8. 1995. godine imao PS 238 boraca, a na liniji na licu 112 boraca (na nekih 8-10 km). Njihov udarni bataljon je imao PS 55 boraca, a na licu 38 boraca.

    Sagledavajući sve navedeno, jedinice VRS u "Vozućkom džepu" su se dobro i junački držale kako su imale veliku zonu odgovornosti, a malobrojno stanje ljudstva.




    Idi na stranu - |listaj dalje|