fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

poginuli - 101087 - 21.08.2017 : Nada Karac - best (0)

Ilija (Đorđo) Karać


Samo bi htela da napišem to je moj muž. Imam 3 kćeri sa njima živim u Australiji. Želim da kažem da je bio jedna velika i poštena duša i veliki junak. Nikada nije izašao iz naše misli i naše duše. Uvjek je prisutan u priči i sve najbolje o njemu se priča. On je bio izuzetna duša koje je hrabra poštena i vredna.
rat_zvornik - 101083 - 20.08.2017 : Beda Isto Zvornik - best (0)

Boškovići, Nikolići, Androvići


Da li ovdje ima i ko sa prostora Boškovića, Nikolića, Androvića, srpskih šetica ili okoline da se nadoveze na teme zadnje, pećine, Kovačevića itd. Ili o nečemu drugom da počne pa da se nadovežem. Skoro sam bio i u Nikolićima, kuće stoje popaljene...
bors - 101082 - 18.08.2017 : Milenko Đurić Doboj - best (2)

Dosta je!


Gospodo iz BORS-a i Veterana prestanite paliti svijeće, hodati po parastosima i dijeliti odlikovanja... Počnite se baviti suštinskim stvarima.

Da vas podsjetim, nisu srpski borci glasali za stvaranje zajedničke vojske niti za mapu puta za ulazak u NATO, nego pokvareni srpski kvazipolitičari plašeći se smjena od strane Visokog prestavnika. Sada je na redu oduzimanje teritorije Republike Srpske za potrebe te kvazivojske. Svi ovi kvazipolitičari imaju lijepu priču, ali niko od njih nema petlju da nešto konkretno preduzme pošto je opasno zamjeriti se centrima moći na zapadu.

Krajnje je vrijeme da oni koji su stvarali Republiku Srpsku izvrše snažan pritisak na nosioce vlasti u RS i zajedničkim organima.
muslimani - 101081 - 18.08.2017 : Arne Kakanj - best (0)

Colak Semiz


Poznaje li neko Čolak Semiza? On je bio iz Kaknja i usljed tih ružnih okolnosti zadesio se u Srebrenici. On je pri povratku iz Rusije i nemogućnošću da se prebaci u srednju Bosnu, on se priključio tkz. ARBIH. To je bilo u ljeto 1992. Čuli smo i da je bio ranjen i da se liječio kod neke porodice Avdagić. Nakon što se oporavio, učestvovao je u nekoj akciji gdje ih je poginulo pet boraca. To se navodno desilo 15. septembra 1992. kod Nove Kasabe ili Han Pijeska. Tada su tijela prikazana na TV SRNA sa njegovim pasošom uz konstataciju da se muslimani vraćaju iz Rusije da prave muslimansu Bosnu. DNK nije dala nikakve rezultate i svjestan sam da ga vjerovatno nikada nećemo naći, ali da li neko zna gdje se tačno to desilo, šta je bilo sa tijelima, da li ga neko poznaje za to kratko vrijeme koje je proveo u Srebrenici. Semiz je tada imao 24 godine, bio visok i proćelav. Hvala.
gorazde - 101079 - 18.08.2017 : Sasa 073 NovoGorazde - best (0)

RE; Tane Droca


U tekstu iznad neko je prenio iz baze podataka ovog portala datum i mjesto pogibije, mada kolko se ja sjećam, on je poginuo na putu Jabučko sedlo - repetitor Trovrh.

Sahranjen na Vojničkom groblju opštine Novo Goražde koje se nalazi pored crkve Sveti Đorđe u naselju Sopotnica.
ilijas - 101078 - 18.08.2017 : Vera Breza - best (1)

Odgovor za Siki Breza


Ja sam živjela u Brezi jedan period svoga života i ne može se osporiti sve sto su Srbi doživjeli u Brezi od komšija muslimana. Srbi su protjerani iz svojih domova! Niko nije sam bježao niti je bilo ko lud da napusta svoj dom dobrovoljno! Mnogi lokali čiji su vlasnici bili Srbi su minirani i izloženi napadima a mnoge srpske kuće su do temelja spaljene i srušene. Narod se plašio tih stvari i masovno bježao u Ilijaš, ali tamo je bilo još gore... Ubijeno je mnogo civila, žena i djece! Slažem se da su to bili fanatici, ali u periodu rata je najteže kada si u manjini i kad treba da dočekuješ svaki novi dan sa strepnjom, da li će te neko ubiti. Ovo je nepotpuni spisak srpskih civila sa podrucja Breze koji su ubijene od strane TO Breza, tkz. armije BiH i muslimanskih civila. Molim da se objavi:

1. Ranko Novaković (1934-1992) ubijen vatrenim oružjem u Gornjoj Brezi
2. Obrenija Novaković (1932-1992), njegova supruga zaklana nožem
3. Milka Novaković (1934-1992), njegova snaha izbodena nožem
4. Rajka Novaković (1922-1992) njegova starija sestra, zaklana nožem
5. Nikica Radić, prva srpska žrtva u Brezi, ubio ga kum musliman
6. Mile Buzedžija i njegova supruga
7. Ruža Buzedžija, starci su ubijeni sjekirom, a potom su im tijela izrešetana hicima iz heklera. Na kraju su zapaljeni
8. Momčilo Subotić (1920-1992)
9. Savo Subotić (1969 - 06. 08. 1992. godine)
10. Bora Subotić (1942-1992) Gornja Breza
11. Neđo Subotić (-1992) svirepo ubijen a njegova snaha i komšinica silovane
12. Goran Subotić (1972-1993)
13. Savo Bunjevac (1964-1992)
14. Vojno Bunjevac (1964-1992)
15. Radovanović Neđo i njegova supruga
16. Radovanović Milka, ubijeni 1992
17. Ristić Rajka (1924-1992) starica ubijena u Brezi
18. Brano Radić ubijen je na monstruozan način tako što su ga u selu Vlahinje zavezali konjima za repove i rastrgnuli ga
19. Savo Bajić, ubijen 1992
20. Blagoje Čabak, ubijen 1992
21. Radojka Pletikosa (1911-1992) ubijena u porodičnoj kući
22. Makedonac, pekar ubijen 1992
23. Slađana Adžić (1969-1992) masakrirana u naselju Banjevac, sa svoje dvoje djece
24. Siniša Adžić (1990-1992)
25. Snježana Adžić (1990-1992)
26. Muhamed Fazlić (za prezime nisam sigurna) opljačkan i ubijen od muslimana

Neka dopuni ko može ovaj spisak ubijenih civila u Brezi i da se ne zaborave nevine žrtve a obzirom da niko ne piće i ne izvještava o njima, sigurno da jesu...
prepiska - 101076 - 17.08.2017 : Nedeljko ¿ugić Pale - best (1)

Vučja Luka: Navečerje slave Svetog Pantelejmona 2017.


prepiska - 101075 - 17.08.2017 : Nedeljko Žugić Pale - best (1)

Kalinovik: Koševina na Gvoznu 2017.


gorazde - 101071 - 16.08.2017 : Dexon Max Banja Luka - best (0)

Droca Tane


Hvala Saši na odgovor za pokojnog Taneta Drocu. Bili smo baš dobri drugari u JNA i jako mi je žao sto je nastradao. Ima je samo 20 god. Neka mu je laka zemlja.

Da li Saša znaš koje je godine poginuo Droca Tane i gdje je sahranjen? Pozdrav za tebe

Pozdrav.
gorazde - 101067 - 15.08.2017 : Sasa 073 NovoGorazde - best (1)

RE: Tane Droca


Tane Droca poginuo na putu Jabučko sedlo, repetitor Trovrh. Vozilo u kojem su bili Droca, Berenc, Jeremić, Đoković naišlo je na postavljenu minu i zasjedu. Niko nije preživio.
republika_srpska - 101065 - 14.08.2017 : NOMAD Srbija - best (0)

Preminula Dragica Tepić


Preminula supruga narodnog heroja Milana Tepića
15. Juli 2017.

Supruga Milana Tepića, heroja Odbrambeno otadžbinskog rata, Dragica Tepić, sinoć je iznenada preminula u 59. godini života, u Beogradu. Sahrana će biti održana u Komlencu kod Kozarske Dubice.
vub - 101063 - 14.08.2017 : Zada Mehic Resetnica - best (1)

Pohvala za fakultet


Ovo je visoko rangiran fakultet . Spomenko Stojanović ne priznaje ni jedan drugi fakultet osim ovaj na Sokocu.
srbija - 101059 - 13.08.2017 : Ratko Obrenovic Sokolac - best (0)

Srbija ima najveće rezerve zlata na Balkanu


Srbija zauzima 63. poziciju na novom popisu zemalja koje imaju najveće rezerve zlata a koji je objavio Svetski savet za zlato.

Na prvom mestu se nalaze Sjedinjene Američke Države, sa 8. 133, 5 tona, dok je druga Nemačka sa 3. 377, 9 tona. Na trećem mestu je Međunarodni monetarni fond (MMF) sa 2. 814, 0 tona.

Među deset najbogatijih nalaze se Italija, Francuska, Kina, Rusija, Švajcarska, Japan i Holandija.

Kada je reč o Balkanu, najviše zlata poseduje Srbija (18, 8 tona), a sledi Makedonija na 77. mestu koja ima 6, 9 tona.

Na 88. mestu je Slovenija sa 3, 2 tone, dok se Bosna i Hercegovina sa 3, 0 tone nalazi na 91. mestu, prenosi RTS.

Na 98. mestu nalazi se Albanija sa 1, 6 tona, dok je na poslednjem, 100. mestu Mongolija sa 1, 5 tona. U prvih sto nema Hrvatske i Crne Gore.
rat_zvornik - 101057 - 13.08.2017 : NOMAD Srbija - best (0)

Mučenik Slobodan dobija spomenik


V. Mitrić đ 13. avgust 2017.

Boračka organizacija Republike Srpske posle deset godina odužuje dug najnevinijoj žrtvi. Stradao od Orićevih koljača. Spomenik do kraja leta, mora biti na vidnom mestu.

BEOGRADSKI likovni umetnik, Mirko Mrkić, član ULUS, uradio je reljef dvanaestogodišnjeg dečaka Slobodana Stojanovića iz sela Donje Kamenice, kod Zvornika, koji je, izmasakriran početkom juna 1992. godine, u svom dvorištu, kada se vratio po psa. Tragedija Stojanovića, inače, je jedna od najstrašnijih srpskih rana iz rata devedesetih u BiH. Najmlađi Stojanović, Slobodan (12) izmakao je pažnji roditelja i krišom se vratio u svoje selo Kamenica. Orićevi su već bili u njemu. Uhvatile su ga komšije.

Kako, za "Novosti", kaže akademik Dragoljub Drago Mirković iz Bijeljine, vlasnik firme "Evro mermer" dugo se čekalo, dogovaralo i organizovalo da se Slobi podigne spomenik. Na kraju, on je odlučio da uradi beleg dečaku u čast i za poruku čitavom svetu.

Spomenik bi, kako kaže general Milomir Savčić, predsednik Boračke organizacije Republike Srpske, trebalo da bude završen do početka jeseni i biće postavljen u zvorničkom kraju na mestu koje će biti vidljivo ljudima i prolaznicima i onima koji tu borave iz svakog ugla.

Inicijativa za podizanje spomen-obeležja pokrenuta je pre skoro deset godina, ali je bilo niz odlaganja iz razloga koji nisu dostojni spomena.

Dragoljub Drago Marković je u Republici Srpskoj i Crnoj Gori uradio besplatno više od 500 spomenika palim borcima VRS i nekoliko stotina socijalno ugroženim ljudima.

  • Bogu hvala, sada je završetak spomenika samo tehničko pitanje, jer je BORS ispunila sve obaveze prema umetniku koji je radio reljef, a ostalo je moja briga - kaže Mirković. - Na spomeniku će biti isklesane misli velikih domaćih i svetskih umova o deci, njihovim sudbinama, našem odnosu prema njima i obavezi sveta da čuva, ne samo njihove živote, već i prava i da im obezbedi bezbrižno detinjstvo.

    UBICA VESELI

    ALBANKA Eltefe Veseli (na slici), jedan od ubica malog Slobodana, odnedavno čeka suđenje u zatvoru u Sarajevu. Dok sud ne kaže svoje, ostaje priča (i obducentski nalaz) da mu je ona nožem rasparala stomak, odsekla uvo i pucala u njega iz blizine. Stojanovićeve komšije muslimani bili su publika.

    Otac Slobodana Ilija i majka Desa umrli su sredinom prošle decenije. U smrt ih je odvela tuga i nepravda što niko nije bio zvanično ni okrivljen za smrt njihovog deteta.
  • politika_amerika - 101055 - 13.08.2017 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (0)

    O Trampu, američkoj demokratiji i njegovom uticaju na Srbiju


    kosovo - 101053 - 12.08.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Mr. Dejan Tanić: Čije je Kosovo?


    prepiska - 101051 - 11.08.2017 : Ex-ponto - best (0)

    Ata


    Ata je konzul BiH u Frankfurtu. Odsjeli ste kod Nasera Keljmendija.
    bihac - 101047 - 09.08.2017 : Buble Duble Novi Grad - best (0)

    Za Tigra 1975


    Moram se javiti jer je ovaj događaj koji Tigar 1975 pominje opet aktuelan. Malo mi mulja oko toga da je prvi kamion odvezao municiju dok se kraj njih roka sve u 16, ali razumijem to, i ja bih tako kazao da sam na njegovom mjestu.

    Naime, bilo je 25 pripadnika specijale kojima se uskoro vrši ekshumacija zahvaljujući jednom starom didu muslimanu koji je pokazao mjesto na kojem bi trebala biti tijela. Kažem trebala jer je naraslo drveće na tom terenu ali je on pokazao i garantovao da su tu u krugu 30 metara i tako je i bilo. Bili su pobijeni.

    E sada, kako to je pitanje? Navodno su ih opkolili i nisu se uspjeli izvući. A možda je i drugačije bilo, ali to niko neće priznati.
    poginuli - 101044 - 09.08.2017 : Simon Mjölby SE - best (1)

    Miroslav (Nenad) Gorančić


    Miroslava je rat zatekao na odsluženju vojnog roka. Vratio se u rodne Žiške zajedno sa posmrtnim ostacima svog brata koji je poginuo kao oficir JNA na Kninskom ratištu. Od tada se stavlja u službu odbrane i veći dio vremena provodi u Okruglici.

    Bio je dobar drug, hrabar borac i čestit momak. Imao je Miroslav mogućnosti da se izvuče iz Bosne, sreli smo se i u Beogradu, gde sam se ja lečio a on odnmarao od rata, ali se stalno vraćao i časno služio svom narodu.

    Koliko sam čuo mina je pala ravno u njegov rov i tako okončala jedan mladi život.

    Miroslave, neka ti je večna slave i hvala za sve lepe trenutke u onim vremenima kad je bilo teško biti čovek a ti si, uprkos svemu, služio za primer svima nama. RIP!
    oglasi - 101038 - 08.08.2017 : Ckomi Sokolac - best (0)

    Potrebna ozbiljna osoba za cuvanje starice


    Starica je pokretna. Pošaljite SMS sa kvalifikacijama na +381640863013
    prepiska - 101031 - 08.08.2017 : Ivan Diković Glina - best (0)

    Usklađivanje podataka


    U rubrici Na današnji dan poginuli borci navedeni su Kusmuk Drago i Kusmuk Milorad, a ispod toga u rubrici Dogodilo se na današnji dan piše da su u napadima na nebranjena srpska sela ubijeni civili Kusmuk Milorad, Kusmuk Drago i Kusmuk Miloš.

    Što je istina?
    dobrinja - 101027 - 07.08.2017 : Mali Medvjed Bgd - best (0)

    Sead Džafebegović - Ata


    Pozdrav svima,

    pohvale moderatoru stranice, i svim objektivnim učesnicima, a ima vas mnogo, takoreći većina.

    Imam pitanje za sve učesnike, a to je: Ko je Ata Džaferbegović?

    Prije određenog broja godina radio sam za jednu firmu iz Beograda, koja se bavila prometom usluga. Dobio sam zadatak da odem u Sarajevo i pomognem otvaranju kancelarije. Rečeno mi je da će me neko sačekati na stanici. Sačekao me je tip koji se predstavio kao Ata, i odveo u neki motel na Ilidži, na početku aleje. Sutradan su me u kancelariji čekala dvojica, koji su trebali da me provedu po gradu, i da pomognu ako nešto treba. Jednog su zvali 'Carso', a drugog 'Miljan'. Za ovog drugog sam kasnije čuo da je zlatni ljiljan, i iskreno nije mi bilo najprijatnije. Možda neko može i o njima nešto da napiše.

    Sjećam se da su o Ati pričali sa određenom dozom strahopoštovanja, a da je neka ozbiljna 'glava' uvjerio sam se u nekadašnjem "Domu vojske", a sada 'armije', kada je dotični, u mom prisustvu, galamio na visokog oficira Armije BiH, a ovaj stajao mirno i klimao glavom. Sam taj događaj mi je u najmanju ruku bio čudan, iz razloga što se Ata predstavio kao radnik u Vladi , tj, vozač.

    Sve informacije, koje se na internetu mogu pronaci o dotičnom, su veoma šture, pa me interesuje: Ko je taj čovjek? Koja je bila njegova uloga u ratnim dešavanjima?

    Moram još da napomenem da sam u Sarajevu upoznao i dosta dobrih ljudi, prevashodno iz domena kulture, i vidio dosta lijepih mjesta, od kojih mi je duboko u srcu ostalo Vrelo Bosne. Pouka koju sam izvukao na ličnom primjeru je: Ma koliko ti ljudi naglašavali svoj kosmopolitski duh, ne propuštaju da naglase kako su bili granatirani četiri i po godine, bez hrane i grijanja, i koliko god se trudili nisu mogli da sakriju onaj pogled, pogotovo kad se spominje Beograd i Srbija. Najvjerovatnije je to i bio razlog da ta Sarajevska odiseja bude kraćeg vijeka nego što je bilo planirano.

    Još jednom pozdravljam sve učesnike, i naravno moderatora, koji se uhvatio velikog posla. Živi bili!
    srdjan_knezevic - 101023 - 07.08.2017 : Feniks Republika Srpska - best (5)

    Heroj Srđan Knežević


    Danas sam zajedno sa svojim saborcima na Palama odao počast ubijenom, dvostrukukom heroju Srđanu Kneževiću. Srpskom junaku koji je jedno herojstvo dobio u ratu braneći srpski narod i stvarajući Republiku Srpsku a drugo je herojstvo je pokazao u miru kada je pokušao da sačuva od propasti ono što smo stvorili i izgradili.

    Nažalost, na tom putu su ga zaustavili oni koji su bili daleko od prvih borbenih linija, one ljudske fukare kojima je rat bio brat, oni koji su sticali kapital i stvarali mafijaske klanove koji će pljačkati ovaj narod i ovu državu kako u ratu tako i posle njega dok smo mi stvarali i ginuli.

    Republiku Srpsku smo izgradili najskupljim materijalom: životima svojih saboraca, dijelovima tijela, prolivenom krvlju junaka i zdravljem. Kada smo je sagradili, njene ključeve smo predali u ruke onima za koje smo vjerovali da će je bolje čuvati i dalje izgrađivati, čak bolje i od nas. Nažalost bili smo prevareni jer mnogi koji su svojim nedjelima i malverizacijama u ratu zaslužili prijeki sud uspjeli su da sa svojim klanovima pronađu put do ključeva nase kuće da bi je raskućavali i nastavili da pune svoje džepove po cjenu da je potpuno uruše. Opljačkali su sačuvane fabrike, prodali banke, vojno naoružanje, državne zgrade, hotele, restorane, poslovne prostore, odmarališta, imovinu u inostranstvu, državno zemljište, šume... Uništili su zdravstvo, školstvo. pravosudni sistem...
    Naravno, oni koji su bili spremni da kako skoro oslobođenu teritoriju (Bihać, Igman, Goražde...) kao i sačuvanu teritoriju (Ilijaš, Vogošća, Hadžići, Rajlovac, Ilidža) prodaju u ratu zašto to ne bi učinili i u miru kada ih je dopalo. Nažalost sa rasprodajom i tyrgovinom jos nisu stali.

    Normalno, za sve to trebali su nečiju podršku, a imali su je od onih koji su tokom rata bili protiv nas i koji su uvijek bili na strani našeg neprajatelja. Ne samo tokom ovog rata nego kroz čitavu našu istoriju i koji su sve naše pobjede uz svoj lobi u našaoj vlasti pretvarali u poraze.

    Od Kosova i naše junačke pobjede, od koje je Osmanlijska vojska bila prinuđena da se povuče i oporavlja skoro 50 godina da bi ponovo bili spremni na pohod na Srbiju, učili su nas da smo tu bitku izgubili. Prvi svjetski rat, u kojem stradalo oko 1.300.000 Srba, umijesto velike Srbije lobisti su izlobirali Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.

    Posle 2. svjetskog rata, koji su opet dobili isključivo Srbi, i koji su ponovo bili najveće žrtve (poginulo blizu 600.000) lobisti su ponovo nagradili one koji su najmanje dali pa su hrvatsku i slovenačku teritoriju sačuvali a onu koja je bila pod kontrolom Srbije rasparčali na četiri dijela. I u ovom ratu poklonjena je velika teritorija, a pretenzije se i dalje nastavljaju i biće nastavljena sve dok narod ćuti a pita se onaj koji nije ni stvarao.

    Nažalost, oni koji su to uvidjeli na vrijeme i otvoreno se suprostavili onima koji rade protv Republike Srpske i njenog naroda su likvidirani ili protjerani. Jedan od tih junaka je sigurno bio i heroj Srđan Knežević, kao i Ljubisa Savić - Mauzer, Željko Marković, Risto Jugović...

    Ako mislimo o budućnosti Republike Srpske i budućnosti naših pokolenja moramo svi složno stati na mjesto na kojem su zaustavljeni i nastaviti putem kojim su oni krenuli.

    Jadan je narod kad jednome junaku metak zatvori usta a ostali svi zaćute.
    bihac - 101021 - 07.08.2017 : Siniša - best (0)

    Broj poginulih kod kamiona


    Šta je bilo sa ostalim pripadnicima VRS? Da li su svi pobijeni kod drugog kamiona? Koliko je bilo mrtvih pripadnika tkz. Armije BH?
    forum - 101019 - 05.08.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Potreban pristup računarima u Americi, Austrailiji, Njemačkoj...


    Za potrebe ovoga portala jako mi je potreban pristup jednom računaru iz gore navedenih zamalja, a u obzir dolaze još neke zapadne zemlje. Ukoliko imate računar koji je na internetu, a spremni ste da pristup istom podjelite sa mnom, javite mi se putem ovoga foruma, poruku neću objavljivati. Nije mi važno koji operativni sistem imate na tom računaru, potrebno je samo instalirati Team Viewer. Ostavite mi svoj SKYPE ime, ili Viber/Whatsapp kontakt. Unaprijed zahvalan!
    bors - 101015 - 04.08.2017 : Igor Aleksić Srbija - best (0)

    Nekom treba zavrnuti šiju


    Vidim ovde u tekstu pod nazivom "Učešće u ratu" da neko kaže da nije isto biti u pešadiji, minobacačima itd. Kada sam ja bio u pešadiji na minobacaču, BST-u, Osi, Zolji, BVP-u dosta njih u Republici Srpskoj je peklo rakiju i gledalo da idu u autojedinicu ili kuvare ili u policiju, pa hvataj se Pala itd.

    BORS bi trebao da pokrene pitanja invalida koji žive u Srbiji i imaju minimalna primanja ispod svakog proseka pa i zdrave pameti ili su samo borci u Republici Srpskoj, a ovi ovamo nešto drugo kao i ti gore navedeni. Ja mogu da nabrojim ovde 30 ljudi koji su prvi stali na barikade '92. godine na Vracima, a mogu i nabrojati 80 od 120 boraca sa Grbavice koje su svi zaboravili i rekli u stilu "k'o vas ..." kao što je meni rekla Borka Kreštalica, referent Boračke zaštite u Istočnom Sarajevu.

    Poenta je sledeća: borci u začelje zabušanti napred i benificije njima. Ja pitam BORS za koga se oni bore ako je protiv nas neka se to javno napiše?

    Pozdrav za sve iz 1. motorizovanu brigadu VRS, međutim izgleda nekom se krvi tu treba napiti od odgovornih kod Srba, drugačije ne može.

    P.S. Stavio sam svoje pune podatke, da ako Bog da ko kod mene dođe da mu se najebem majke.
    VP 7536/5 Lukavica, Prva motorizovana brigada
    pozdravi_pale - 101010 - 02.08.2017 : Aleksandar Pale - best (0)

    Tražim Tamaru -Taske sa Pala


    Ima li ko informaciju o onoj maloj Tamari - Taske koja je živjela u Gornjim Palama u kućici prema restoranu "Ribar"? Nekad su kod nje bili ludi derneci. Viber: +381638052183
    plemena - 101007 - 01.08.2017 : Aleksandar Nešković Kučevište Makedonija - best (0)

    Poreklo Neškovića iz Kučevišta, Makedonija


    Moj pradeda se zvao Veljko Nešković isto iz Kučevišta. Žena mu se zvala Ljuba. Samo to znam i ništa više. Hvala na pomoći.
    trazim_sa - 101004 - 01.08.2017 : Nermin Gluhovic Sarajevo - best (0)

    Šta je sa Camurima


    Družio sam se sa Mirom Camutom prije rata, interesuje me šta je sa njim!
    trazim_sa - 100997 - 01.08.2017 : DDS Sokolac - best (0)

    Re: Delić Krista


    Криста Делић сада је Криста Копривица, удовица покојног Милована. Живи у Сокоцу, Улица Мића Цуревића бр. 1, за контакт позовите 0038157444741.
    zaboravljeni - 100993 - 31.07.2017 : Laki - best (0)

    Puka Baranin


    Moze li neko reši nešto, naravno ako zna, kako je poginuo momak sa Durmitora, Puka Baranin? Inače, trebalo bi pomenuti da je on zarobio barjak od arapskih Mudžahedina.
    rat_sekovici - 100988 - 28.07.2017 : Mladi Borac Beograd - best (0)

    Potez Dole, Tovice, Klještani


    Da li neko zna bar nešto o vođenju borbi na ovom rejonu?
    2sr - 100981 - 27.07.2017 : Nada Krunić Herceg Novi - best (0)

    Da se ne zaboravi (2)


    Da se ne zaboravi II

    Gospodine Željko,

    Bogu hvala što postojite. Hvala Vam što prosvjećujete, osvješćujete i povezujete.

    Tragajući po internetu neki čudim naletjeh na jedan zapis iz 2007. godine (03. 03. 2007. WW-2 1/785). Odnosi se na zločine počinjene u Drugom svjetskom ratu. Izvjesna gospođa, Jela Kriva, pod naslovom "Da se ne zaboravi" prenosi priču svoje majke o zločinu u koji se desio u selu Mangurići. Nažalost ovaj zločin i do danas je ostao nepoznat, a imamo jaku želju da ga otrgnemo od zaborava, pa Vam se obraćamo za pomoć. Kako Vama tako i svima onima koji ponešto o njemu znaju da bi se tako utvrdio broj žrtava, kao i njihova imena.

    Moja saznanja o zločinu zasnovana su na porodičnoj priči i razgovoru sa preživjelom osobom koja je tada imala 7 godina. Događaj se desio negdje u ljeto, najverovatnije 1942. godine. Jedan dio porodice Krunić otišao je preko Drine, a ostali su se skrivali po šumama i pećinama. Porodica Malkana Krunića, noć uoči zločina, vratila se u svoj dom. Zatekli su punu kuću izbjeglica, navodno iz Olova. Ujutru je neko uzviknuo "Eto ustaša". Nastao je plač i jaukanje. Uz zvuke harmonike napravili su krvavi pir i sve zapalili. Od Malkanove porodice tu su nastradali njegova supruga, osamnaestogodišnji sin i trogodišnja kći. Jedna Malkanova kćerka, koja je tada imala 7 godina, ostala je živa zahvaljujući djevojci koja je mogla imati negdje oko 15 godina. Ta djevojka, spasitelj, izvukla se ispod leševa, u naručju je držala mlađeg brata i povukla je za sobom, kroz vatru, Malkanovu stariju kćerku, a mlađa je ostala unutra, jer nije htjela da se odvoji od svoje mrtve majke. Preživjelu kćerku otac je našao, ona je živa i željela bi da sazna ko je njen spasilac.

    U porodici Krunić se priča da je tu nastradalo između 35 i 40 osoba, a možda i više. Do danas nismo znali za podatak da je van kuće stradao dječak Bogdan. Zanima nas gdje je sahranjen?

    Žrtve masakra sahranjene su na imanju porodice Krunić, a ne na groblju. Mjesto je neobilježeno, neopojano. Malo kome poznato. Nama su poznata imena tri člana porodice Krunić.

    Molimo sve one koji na bilo koji način mogu pomoći da žrtve nađu svoj mir i da ne ostanu zaboravljene.

    Hvala gospođi Jeli na dragocjenim podacima.

    S poštovanjem,
    Nada
    rodoslov - 100979 - 27.07.2017 : Dusanka Golubovic Beograd - best (0)

    Poreklo porodice Golubović


    Ja sam Dusanka a devojacko prezime je Golubović. Moj otac se zove Vidoje Golubović. Njegova braća su Ivan i Vlajko a sestre Persida, Jovana; Jelena i Slatinka. Još su živi samo Vidoje i Slatinka. Njihov otac se zvao Petar.

    Dakle moj deda Petar je imao brata po imenu Dragoljub i sestru Ružu a njihova majka a moja prabaka se zvala Milka. Pominje se da su oni došli iz Turije kraj Kučeva. Ali dalje ne znam odakle potiče ta loza.

    Molim da mi pomognete, ako je moguće da saznam odakle su oni poreklom. Hvala.
    trazim_sa - 100978 - 26.07.2017 : Dragana Obrenović Bajina Basta - best (0)

    Delić Krista


    Ukoliko neko ima neku informaciju o Delić Kristi koja je učila Srednju ekonomsku školu u Sarajevu, i stanovala u Srednjoškolskom domu Gavrilo Princip, 1964. godište, neka mi se javi. Bila bih veoma zahvalna ukoliko neko može da mi da neki kontakt, broj telefona, adresu, ili bilo kakvu informaciju o njoj.
    rat_brcko - 100975 - 25.07.2017 : Max N - best (0)

    Boderište


    Pozdrav svima! Da li bi neko mogao da napiše nešto o dešavanjima 08. 03. 1993. godine u Boderištu?
    plemena - 100971 - 25.07.2017 : Darko Đurić Banja Luka - best (0)

    Porijeklo prezimena Đurić


    Potovani, molio bih vas za više podataka o prezimenu Đurić. Podaci do kojih sam ja došao, a vezani su za moje pretke su sljedeći. Prema pričanju starijih generacija oko 1850-60 godine sa područja Dalmacije ili Hercegovine u Centralnu Bosnu u okolinu grada Donji Vakuf, doseljavaju se tri rođaka, nismo sigurni da se radi o rođenoj braći, a to su: Đurić Jovo, Đurić Simo i Đurić Mitar. Moje porijeklo vodi od Đurić Jove, koji je imao tri sina: Đurić Ristu, Vasu i Jovu.

    Ovi Đurići su dalje imali sljedeće potomke: Đurić Risto ima tri sina: Sava 1890 godište, Dušan 1892 godište, Mile 1900 godište. Đurić Vaso ima pet sinova i ćerku: Đorđe 1906 godište, Ljuban 1909 godište, Mlađen 1912 godište, Petar 1923 godište, Jovo 1920 godište, Ana 1925 godište. Đurić Jovo ima četiri sina: Milenko 1905 godište, Kosta 1907 godište, Branko 1912 godište i Gojko 1909 godište. Moj prađed Milenko je stradao od strane ustaša 1941. godine, kao i njegov brat Branko.

    Kako mi je najpoznatija ova linija ( po prađedu Milenku ), dostavljam vam dalje podatke: Milenko je imao, odnosno nakon drugog svjetskog rata u životu su ostali: Jovo, Ile i Višnja, Jovo ima dva sina Sekulu i Milu, a Sekula jednog sina tj, moju malenkost Darka Đurića. Mi slavimo Aranđelovdan ( 21. 11. ). To su neki podaci do kojih sam došao, molio bih vas da ukoliko imate više podataka o mojoj daljoj i bližoj porodici da iste objavite na ovom mjestu.

    Pozdrav
    rat_znakovi - 100967 - 24.07.2017 : Vuk Gradinski Nišići - best (4)

    Krst nositi, nama je suđeno (1)


    Iz romana "Znakovi pored ratnog puta" (VII-8)

    U vrijeme ovo, u kojem dani promiču kao jablani niz drum dok mi osuđeni da u kontinuitetu i doživotno, "na rijekama vavilonskim oplakujemo svoj nišićki Sion, objesivši na vrbama harfe svoje", povremeno, jednom godišnje, o Petrovdanu, zdušno i frenetično mamuzamo mrtvoga mustanga koji je odavno odgalopirao u vječna lovišta, često se opomenem riječi pokojnog đeda, "propalog" borca propale onovremenske "Jugoslovenske vojske u otadžbini" iz ratozovnih vihorovitih četrdesetih godina dvadesetog vijeka. "U mene" đed, žilavi i uprkos svemu i mnogima dugo poživjeli svjedok proticanja poslednjeg vijeka ove nesretne srpske visoravni, sa kojim sam se rijetko o nečemu slagao.

    Kažem tako mu onomad na početku ovog "našeg" rata iz devedesetih da je on srećan čovjek jer je nakon krvavog oktroisanja, godina stradanja pa godina patnje, dočekao i katastrofalnu propast omraženog mu srbomrznog, kabalističkog i antihristovog preteče- komunizma, ostvarenje sna o stvaranju države Srba i vrijeme slobodnog krsta sa tri prsta. E, a onda kao poentu ovog mog preseravanja a sa namjerom da mu malo tamburam po živcima, rekoh:

  • Ali đede, sada ima jedan pijevac što handri naše kokoši: ti si onomad, kad sam ja bio mali, nepromišljeno i ishitreno spalio svoju vojnu bukvicu u kojoj je pisalo, ručno perom i krasnopisom iskićeno, da si četiri godine proveo u "kvislinškoj vojsci- četnicima".

  • Pa šta ako sam- progovara neodređeno nakon što me je nekoliko trenutaka promatrao kao krava mrtvo tele, pa dodaje:
  • I otkud znaš da je baš tako pisalo?

  • Znam- velim -pročitao sam kod Šnajce, on mi je pokazao svoju bukvicu, koju još čuva a u kojoj isto tako piše. A da si ti, k'o što nisi, bio pametniji pa sačuvao svoju bukvicu, sada bi imao najjači adut kao dokaz i bez p'o muke "izganjao" boračku penziju sa sve izostatkom od 47 godina, kad ova Skupština Srpske Bosne i Hercegovine donese zakon o pravima četnika i otkloni dugogodišnju nepravdu prema toj antifašističkoj i antikomunističkoj vojsci.

    Nakon kratkotrajnog presabiranja a pod naletom adrenalina đedo započinje monolog:

  • E, moj sinko, kamo sreće da je to tako. Ali nije. Vidiš, ovi što su sad bajagi poveli ovaj SDS sve su to sami komunisti i to oni sa dna kace. Eto, znaš i sam, da svi rukovodioci ove nove, k'o đoja srpske stranke, su iste funkcije imali i u onoj partiji, sada su preko noći samo promijenili boju knjižice i postali k'o naki Srbi, da bi ostali vlast. Pa nji'ovi očevi su izdavali naše najveće junake (nepredate četnike koji su se skrivali po šumama i gorama Nišićke visoravni do 1952. godine, op. a. ) i poslije rata UDB-a ig pomlatila (ove nepredate, op. a. ). Pa oni su znali na Badnje jutro pripišavati badnjake prislonjene uz kuće ljudima. Nikad oni neće priznati četnicima borački staž, viđećeš.

    Ovo i još mnogo toga napriča tada đed, od te bujice ostade u sjećanju samo gore napisano.

    Godine koje su uslijedile pokazale su koliko je đed bio u pravu. Ovi prozeliti i konvertiti, preletači sa lijeva na desno i sdesna ulijevo, već po potrebi, uz razne popratne dvostruke, trostruke i višestruke akslove, tulupe, ritbergere, flipove i salhove, nekada po ratu (ovom našem) su pilatovski perući do lakata rujne ruke proglasili jednostrano pomirenje partizana i četnika zakrvljenih u ratu "onom njihovom", u skladu sa onom rečenicom "balkanskog špijuna" Ilije Čvorovića:

  • Đuro će ti oprostiti što te je tuk'o.

    Poput Đurе i oni su velikodušno "oprostili" sva "pasja groblja", sve mostove, od Vezirovog do Zidanog i efektno i samozadovoljno riješili "četničko pitanje". A borački dodatak, penziju ili drugu beneficiju ne samo da nisu dali četnicima nego su i svojim savremenicima borcima -srbobraniteljima po završetku "svoga" rata odmjerili isto kao i četnicima iz "onog" rata, od šake do lakta i dali "i s' jedne i s' druge strane", srednjakom ispod nosa.

    Mnogo kasnije, po završetku ovog "našeg" rata, jednom tako zadesih se u društvu u kojem je bio i "visokopozicionirani čimbenik" iz redova esdeesove tadašnje vlasti. Pomenuh tada da nije u redu da mi koji smo stvarali Republiku Srpsku u njoj budemo građani drugog reda i nepotrebni joj balast, ništa ne dobivši za svoje ratovanje. "Čimbenik" se na to brecnu da ja i ovi na koje sam mislio nismo stvarali Republiku nego su je ONI (njegovo boldovano trepereće "MI" imalo je jasno značenje i specifičnu težinu koja ne trpi pogovor i dalji komentar) stvorili a mi (biva ja i "ovi moji") smo samo čuvali ono što su oni stvorili. A usput ginuli i krvarili.

    A kako u stvarnosti je izgledalo to stvaranje i čuvanje? Nekako primjerice ovako:

    Drug moj i ja u novembru 1995. čuvamo hotel "Bistrica" u kojem je u toku zasjedanje Narodne skupštine Republike Srpske. Dok komentarišemo prolazećeg Stvaraoca, omalenog dežmekastog ćelavka Omera (lafo Jovana) Zametiću i njegovu praćenu osobu (tj. osobu kojoj je on pratilac) i njihovu razliku od dvadesetakipetšest godina (u Omerovu korist), nailazi Tvorac Aleksa Buha i izdere se na mog drugara, koji sjedi na stolici pored onog sokoćala za čišćenje obuće na ulazu u hotel:

  • Šta si tu sjeo, ustaj! Hoćeš li sad da te pošaljem na prvu liniju?

    A drugar bješe tek prije nekoliko dana "sjarg'o" sa Treskavice, pravo iz ljute borbe protiv muslimana na divljem prostoru bez linije i bilo kakve organizovane odbrambene formacije, pored njega poginuo zajednički nam drug Dragan Janjić iz Krivajevića.

    Apsurd ili zasluga, tek bješe tako da državu stvoriše šoferi, moleri, magacioneri i gostioničari (što bi rekao pokojni Coka), a ja koji bi u svakoj "normalnoj" državi bio akademski građanin, čuvah po jebišinama to što oni stvaraše i stvoriše.

    Opet, pokaza se u potonjim danima i godinama da je netačno da Stvaraoci iliti Tvorci nisu dobili svoje (dobili su ihahaj), samo Čuvari još čekaju svoje mrvice sa stolova Tvoraca i ordenonosaca, u nadi koja posljednja izumire, uporno, bezmozgno i revnosno glasajući na izborima za Tvorce i satelite im, za razne potencijalne, bivše i buduće papke, zdušno mrzeći sve koji ne misle kao njihove vođe, sa velikom vjerovatnoćom da prije polučenja nagrade za "čuvanje" otputuju u vječna lovišta.

    A nekada mnogo kasnije, "sabirajući dva i dva", po osnovu onih đedovih riječi "nji'ovi očevi su izdavali naše najveće junake", uspio sam dešifrovati đedovu veliku tajnu koju je iz nekog znanog mu razloga krio kao guja noge i smatrao da ju je u grob odnio: ko je izdao komandanta Vasu. Đed je u ljutini ovo neoprezno izletio i upao u kontradikciju sam sa sobom jer je pred slušaocima svojih ratnih priključenija za izdaju konstantno okrivljivao ženu Vasinu a svoju svastiku (o ovome u drugom poglavlju), stalno plašeći se nekoga stvarnog izdajnika (koji mu je valjda "dihal za ovratnik"), ubjeđujući sebe i druge u svoju mantru.

    Poživjevši gotovo pun vijek đed je na ovoj visoravni proveo ukupno dvanaest ratnih godina u tri rata, dva svjetska i jednom lokalnom, ali žešćem od oba velika (bar na visoravni).

    U prvom je bio sasvim malo dijete i nije ga ni upamtio kao ni oca, kojeg su na smrt pretukli šuckori. I tada kao i kasnije dolazili su isti "haldejci sa sjevera na konjima ognjenim" da potru i popale mnogostradalni srpski živalj sa visoravni, da ga izbrišu kao gumicom sa ovih prostora.

    Na početku drugog rata đed je bio tek stasali i iz seljačke bijede tek uzdignuti mladi domaćin, otac troje male djece, koji je morao odložiti malarin i plankaču, kandžiju, jaram, ralicu, kline, oje, kosu i belegije i prihvatiti se mauzera da bi sačuvao na ramenima glavu.

    "Mauzera čuva za megdana,
    Za ustaša Sirća i Merdana".

    Ovako je pjevao Todor Pjesnik (Petrović, nom de guerre Prdavac) te "četeresprve" za junaka narodnog ustanka nišićkog kraja Petra Glišića. Petar je u to vrijeme bio velika inspiracija Todoru, koji je napisao udeseterčenu povjest Petrovog tamnovanja i oslobođenja iz ustaškog kazamata u Olovu ali i simbol otpora toj novoj antinarodnoj i antisrpskoj vlasti.

    Petar je bio i jedan od dvojice predratnih komunista sa područja Nišićke visoravni (drugi je bio Neđo Strojanović). Ustaše su ga odmah po uspostavljanju svoje kvazidržave u aprilu utamničile, oćeralo ga za Olovo iz njegovih Ajdanovića, ali se on na volšeban način oslobodio. Svoje stradanije ispričao je Todoru, koji je kroz guslarske stihove to zapisao i ostavio u jednoj požutjeloj svesci, koja je preživjela sve kasnije golgote i strahote i koja je rijetko pisano i živo svjedočanstvo o dizanju narodnog ustanka Srba na visoravni 1941. godine.

    "Vjerujte mi ja nijesam bio,
    Zvali su me, al' ja nijesam stio.
    U partiji di'ciplina jaka,
    A to nije dobro za seljaka".

    Ovako je odgovorio Petar na pitanje olovskog ustaškog tabornika da li je on član Komunističke partije. Tabornik nije čitao Lenjina, Trockog, Buharina ali ni Domanovića, pa nije znao koliko može biti opasan seljak kad se inkorporira u revolucionarne ili neke druge ciljeve koji se postižu isključivo produženom rukom politike- ratom. Tabornikovo znanje je dosezalo do aksioma da konj ima četiri noge, dalje ga nije zanimalo puno toga, ali pare svakako, jesu.

    Nastavak slijedi, akobogda.
  • rat_danas - 100965 - 24.07.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    (23.07.1992) Zločin u selu Jabuka


    Pripadnici tkz. Armije BiH su iz pravca Goražda upali u ovo srpsko selo i na svirep način su ubili 43 osobe, među kojima je bilo i djece. Najmlađa žrtva ovog pokolja je bio trinaestogodišnji dječak Novo Elez.

    Preživjeli ističu da su imena zločinaca poznati, a neki su i saslušavani. Ipak, za ovaj zločin nikada nisu podignute optižnice, i sve su prilike da se čeka da umru svjedoci, ali i izvršioci.
    rat_danas - 100963 - 23.07.2017 : Vogošćanin Pravi VogoŠ'a - best (0)

    (19.07.1992) Poginuo je Darko Pavlović - Mange


    Na današnji dan u borbi na Misoći kod Ilijaša poginuo je srpski dobrovoljac Darko Pavlović-Mange, koji je došao iz Sombora da pomogne svojoj braći da se izbore za svoj opstanak u BiH.
    betanija - 100961 - 21.07.2017 : Radica Vuković Kragujevac - best (0)

    Zoran Vuković


    Da, Vule je bio u 72. specijalnoj brigadi i decembra 1993. godine je bio u akciji u Sarajevu. Kada je jedinica iz Kovina prešla na Avalu, vratio se za Kragujevac.
    poginuli - 100959 - 20.07.2017 : Selma Babic Melbourne - best (1)

    Anđelko (Miloš) Marković


    Pozdrav svima, uz veliko postovanje ove stranice i svih vas. Želim da kažem da pokojni Marković (Miloša) Anđelko nije poginuo na ovaj datum kako ste vi napisali. On je poginuo 21.09.1992. godine. Ovo je tačan datum njegova pogibije, jer znam posto smo se družili, a i moj pokojni muž Babić Trifko je poginuo dan poslije, 22.09.1992. godine.

    Puno pozdrava uredniku i svim članovima ovog portala.
    S poštovanjem Selma Babić
    plemena - 100955 - 20.07.2017 : Fikret Heco Lawrenceville.ga - best (0)

    Porijeklo prezimena Kugić


    Prezime Kugić je nastalo od prezimena Hećo. U 16. vijeku ljekar, lični Cor paše je oženio lokalnu djevojku, i imo 3 sina. Njega su prozvali Hekim, na turskom doktor, a našima bilo lakše reći Hećim i skratili u Hećo. Naime, zbog kuge koja je vladala tada, jedan sin je otišao u Bosnu. Borovsko, drugi u Sjenicu. E to su Kugići, to su ime dobili zato što su bježali od Kuge.

    Originalno porijeklo je selo Crniš kod Bijelog Polja, Crna Gora. Tu i dans žive Heće, ali im je vlast uzela slovo, H, zbog njene diskriminacione politike u Crnoj Gori, ali u njihovom mezarju jasno pise na nisanima Hećo. Dokaz, vecina Heća danas kao i Kugića danas su doktori kao Dr. Ferid Kugić u Nemačkoj ili doktori sa prezimenom Hećo u Bjelom Polju i šire.
    srpsko_poreklo - 100951 - 19.07.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Porijeklo Srba: Šta zaista kažu Genetika i Arheologija?


    poginuli - 100947 - 16.07.2017 : Svjetlana Lizdek Prnjavor - best (0)

    Lizdek Miodrag: 5. novembar 1994. godine


    Interesuje me da li neko TAČNO zna kako je poginuo moj muž Lizdek Miodrag. Hvala unaprijed!
    prepiska - 100945 - 15.07.2017 : Vogošćanin Pravi VogoŠ'a - best (2)

    Za Orlovića


    Ne želim da ulazim u raspravu sa političkim neistomišljenicima, kako ne bih povrijedio nečiji ego zbog toga što se sa nekim ne slažem.

    Reagovao sam na tvoj tekst je je gospođa Ružić tražila savijet od nas: "Šta da radi, kako bi riješila svoj neparavdno oduzeti borački staž?"

    Umjesto da joj u tome pomognemo stekao se utisak da smo joj se narugali, jer je tobože bila "obično piskaralo". Gospođa Ružić nije učestvovala u izradi pravilnika kategorizacije za učesnike u ratu, pa prema tome nije bilo fer da je ismijavamo što je bila "piskaralo u ratu", pogotovo ako znamo da je ona svojim "piskaranjem" doprinjela da imamo jednog borca više u rovu!

    Samo zato sam reaogovao na tvoj komentar, ali su me više od tvog komentara razočarali oni koji su ti davali ocjenu pet zvjezdica!

    Meni se, inače, tvoji komentari sviđaju i često sam saglasan sa njima!
    prepiska - 100943 - 15.07.2017 : Orlovic Trebinje - best (4)

    Za Vogošćanina


    Nije mi bila namjera da nekoga vrijeđam, možda je ono "piskaralo" zvučalo ružno...

    Ja sam se pomirio sa kategorizacijom i ostalim nepravdama zbog kojih su 99% ljudi ogorčeni.

    Mislim da si prije ovoga mogao da uputiš negodovanje npr. na neke tekstove političke sadržine koji prave razdor među bivšim saborcima jer ne razmišljamo svi isto politički a neko ih uporno plasira.

    Ako se neko uvrijedio mojim pisanjem izvinjavam se!

    Pozdrav
    ozren - 100940 - 14.07.2017 : Aleksandar Stjepanovic Doboj - best (0)

    Drago Stjepanović


    Poštovanje,

    Otac Drago Stjepanović mi je poginuo na vozućkom ratištu u septembru 1995. godine. Posmrtni ostaci su nađeni i identifikovani 2005. Znam da je bio u grupi zarobljenih kod Lozne, grupa od 57 zarobljenih boraca, koji su predati mudžahedinima. Skelet koji je nađen je bio bez glave, i tako je i sahranjen.

    Interesuje me da li je neko znao mog oca i bio sa njim na liniji (Bradinj, Prisjeka) te ima informacije kako se sve to odigralo tog kobnog 10. 09. 1995. godine?

    Unaprijed zahvalan na bilo kojoj informaciji.
    nestali - 100937 - 13.07.2017 : Dejan Radovic Roma - best (0)

    Novica Mrković, Sarajevo


    Molim vas, ako nekeko može da mi pomogne oko informacije o jednoj osobi. On se zvao Mrković Novica, iz Sarajeva je. Godište nisam siguran, negdje između 1969 i 1971. Zajedno smo bili u vojsci. Ako imate bilo kakvih informacija bio bih vam zahvalan.
    bors - 100935 - 12.07.2017 : Nedeljka Orelj Bjeljina - best (0)

    Pravo na borački dodatak


    Moj pokojni muž je borac prve kategorije i od toga ja imam 170 km. Ima 20 godina staža iz firme od pre rata. Kada ću ja imati pravo na borački dodataka? Napominjem i da sam korisnik altenativnog smještaja, što je žalosno i sramota za ovu državu. Zašto se borio? Umro je mlad jer je u ratu obolio. Unapred hvala.
    bihac - 100934 - 12.07.2017 : Tigar1975 Bihac - best (1)

    RE: Bosanski Petrovac '95.


    Pozdrav svima,

    pretražujući internet naletjeh na ovaj forum i čitajući neke tekstove naletim na post gdje neko pita za događaj u noći oslobađanja Bosanskog Petrovca, i miješanju vojnika ARBiH i VRS.

    Ja sam lično tu noć učestvovao u svemu tome, pa osjećam dužnost da razjasnim taj događaj. Naime nikakvog mješanja dvije vojske nje bilo, kako čujem i dan-danas da po Bihaću kruže te priče. Cijeli slučaj se odigrao ovako:

    Sa svojom jedinicom (u tom momentu 1. bataljon 502. brigade) smo bili na domak Bosanskog Petrovca. Minuti su nas djelili do ulaska u grad. Bilo je to nešto iza ponoći. Lično sam dobio naređenje da se sa još četvoricom svojih saboraca pješice vratim u selo Vrtoče i tu preuzmemo kamion sa municijom i sigurno ga dopratimo do Bosanskog Petrovca da bi se izvršila dopuna jedinica. U Vrtoče smo stigli i sa vozačem i suvozačem kao pratnja krenuli nazad. Da odmah napomenem kamion je bio od JNA kojeg je moja jedinica "zarobila" kod aerodroma Željava. Nakon nekog vremena vožnje, iz šume sam primjetio traktorska svijetla koja su se kretala prema cesti. Par minuta kasnije naš kamion se zasutavlja i straga nam prilazi nekih 20-tak vojnika naoružanih do zuba. Budući da je noć i da su jedinice 5. korpusa daleko ispred nas, mislili smo da su to naši vojnici. Pitali su nas da li ima mjesta da se upute sa nama. Kako smo bili krcati municijom mjesta pored nas četiri nije bilo na kamionu. U tom momentu se iza nas zaustavlja drugi kamion, ali ovaj put civilni ("tamic") sa maskirnom mrežom. Lično kažem idite vidite da li ima mjesta na tom kamionu a oni mi odgovaraju "to nije naš kamion". Ja ih ubjedim da jeste i oni odlaze, osim jednog vojnika koji se nakačio na branik kamiona i kojeg sam svojom rukom držao da ne padne. Nakon par minuta se začula pucnjava kod drugog kamiona i par eksplozija. Ti vojnici su bili pripadnici banjalučke specijalne policije. Iako smo mislili da su oni pripadnici 5. korpusa, a oni za nas da smo vojnici VRS. Kad smo shvatili banjalučki specijalac je potegao pušku na nas 4, ali pri tom je već neko od mojih zapucao i likvidirao ga. Mi smo nastavili svoj put prema Petrovcu.

    Nakon toga je među pripadnicima 5. korpusa i VRS nastao "mit" o misterioznom kamionu VRS-a koji se umješao među prpadnike 5. korpusa, mada se to nije tako dogodilo, vec je to bio kamin JNA koji je koristio 1. bataljon 502. brigade.

    Još jednom da ponovim, ja sam lično bio tu. Pozdrav svim pripadnicima i AR FBiH i VRS koji nisu okrvavili ruke na nedužnim civilima.




    Idi na stranu - |listaj dalje|