fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_gradacac - 102500 - 05.08.2018 : 107 Vtmbr Gradačac - best (1)

Gradačac, mjesta Liporašće, Avramovina, Huskići, Mionica


Volio bi ako ima neko od boraca VRS koji su direktno učestvovali u borbama u Gradačcu, u mjestima, Liporašće, Avramovina, Grabov gaj, Huskići i Mionica da napišu neka iskustva. Hvala i pozdrav za sve ljude koji vole normalnu komunikaciju!
ilijas_sjecanja - 103805 - 17.09.2019 : Boris Sirob Srbija - best (3)

Povratak u zavičaj


Čovjeku u život se ponekad sklope neke kockice , dal' Vožijom voljom ili od onog drugog, što ga zovemo đavolom. Nekako mi draže kad je Božijom , uvijek je na radost, bar u sjećanima. Kadje čovjek u Božijoj milosti sve mu je po volji, lijepo i na radost. Iako je Gospod svemogući, nema vremena da stalno nekog drži u milosti, pa ga povremeno ili stalno pusti, zaboravi da vidi kakav je, kakav je borac kad nije u milosti, kada je u pravom iskušenju. Jakim osobama to nije neki problem. Slabim, ovisnicima od slabosti je to muka, pa se bore sami sa sobom , uglavnom lagajući sami sebe, baveći se tuđom nesrećom, da bi opet slagali sebe kako su sretni, pa opet u krug.

E sad, kako da pređem na ono o čemu naumih pisati.

Nisam se odavno oglašavao, nekako ne uspjevam, često preispitujem sebe da li je sve izgubilo smisao, pa i moje pisovanje. Bio sam ubjeđen da jeste, čini mi se da nikoga više nije briga za one stvari koje su nekada imale pravu vrijednost. Niko više ne mari za sitnice koje život znače, pravu vjeru u svemogučeg Gospoda, koji je (čini mi se) pustio iz milosti da vidi jesam li borac ili samolažljivac.

Prije par dana , tačnije 15. ovog mjeseca krenuh u rodni grad. Uvijek sam bio ushićen kao kakvo djete kada idem ka njemu. Ovaj put imadoh jedan razlog više od onih uobičajnih, prelaska preko žive slike, gore Romanije, vode sa ove iste, i sijaset drugi sitni radosti.

Nime, 15. je bilo tačno 30 godina kako sam se vratio sa odsluženja JNA, koja u mom životu ostavi neizbrisiv trag i neka fina sjećanja, pa i na moga strica, amidžu ili čiču , kako god vam draže...

Godinama pokušavah da pronađem pojedine drugove iz jedinice u kojoj služih JNA-u. Neke pronađoh tražeći, neke slučajno nabasavši na njih, jednog dragog mi nikako, bješe iz okoline Tuzle, godinu starije od mene bio je tek godinu, postavljeni komandir 3. voda, Dževad, mene nekako sudbina dovede na mjesto komandira 4. voda pa se fino družismo...

Noć prije 14. tražeći nešto, po internetu o Visočkim Piramidama, sveznajuči Google mi izbaci nekakav, na prvi pogled potpuno nebitan snimak, vezan za ispaćaj nekoga u nekoj džamiji u okolini Tuzle, pri odlasku na hadžiluk. Kliknuh mišem i nakon 30. godina čuh glas mog Dževada, na prvu sam ga poznao, i tako isto obradovao... Poslije pronađoh dosta o njemu, između ostalog da je zaposlen u Sarajevu , pa to bješe dodatni razlog sreće zbog putovanja u rodni grad, u nadi da ću ga pronaći. Nisam ga našao iz nebitni razloga, al je bitno to da razmišljajući o njemu sam osjetio ponovo neku blagost, koja mo ponovo dovede do moga amidže...

Godinama poslije Dejtona i napuštanja Sarajeva, kad god se vraćam iz istog, vraćajući se kući u Srbiju, svaki put mi se zavrće želudac kao da idem negdje odakle se nikada više neću vratiti, a idem svojoj kući, djeci, supruzi, mojoj jedinoj iskonskoj radosti.

Dugo tražih odgovor, što je to tako. Uz pomoć Dževada dođoh do strica i odgovora.

Kad sam prije 30. godina nakon tačno godinu dana došao kući, na cesti me je prvi dočekao moj čiča, sa nakrivljenom kapom na glavi, što kod mene izazva široki osmjeh, znajući u kakvom je stanju. Majka mi reče da me već satima čeka stojeći ispred kuše, što mi tad i ne bješ baš bitno. Nažalost, nisam imao još puno prilika da ga sretnem u takvom stanju, umro je za pola godine. Osim u mojim sjećanjima kao iz priče na ovom portalu o "Zlatnom Brinegu" kada me posljednji put isprati na onoj istoj cesti, sa nakrivljenom kapom kojam mu nije bila na glavi. Sa kandilom u jednoj i slavskom ikonom u drugoj, pitajući se šta sa ovim.

Opet sam čini mi se u milosti, pa dođo do odgovora, za moje mučnine.

Sad tek vidim šta je ono što mi fali i koliko mi u stvari znače ti sati koje je prveo moj amidža čekajući me sa krivom kapom na glavi, škripeći zubima i psujući krst i zvjezdu što me još nema.

Sada kada odem u rodni grad niti me ko dočekuje niti ispraća sitnicama koje život znače. Sad uglavnom svi samo lažu sami sebe, ubjeđujući sami sebe da im je tako bolje. Svi samo gledaju kojim sam autom došao i šta ću izvaditi iz njega, da mi se lažno dive ili istinski naslađuju, opet lagavši sami sebe.

Nažalost u gradu u kojem sada živim je isto, nema ničeg više kako treba.

Ajde što niko ne piše, ne priča, o prijatelju Dževadu, Dževad o Borisu, to nije tako ni bitno, po mnogima nismo više prijatelji, ratovali smo skoro...

Nego niko ne piše, ne priča, osvojim dragim, strčevima, amiđama, čičama, majci, ocu, pokojnim kumovima, braći, drugovima, dragim sječanjima na njih, o davnim vremenima iz djetinstva, o ratu u smislu finih sjećanjima kojih je bilo i u njemu na svu nesreću koju on nosi uz sebe.

Milost koju imam podsjeća me godinama na njih, gore pomenute i pored moje porodice daje mi još jednu istinsku radost, istinsku vjeru u svemogučeg gospoda. Kome sam zahvalan na tome, neću reći da sam jaka osoba, al znam sigurnon da nisam samolažljivac. a

POVILA SE POVILA , VITA GRANA JELOVA.. ..
POVILA SE POVILA I GORA ROMANJIA.. .. ..


Ne dozvolite da vam vrijeme od pisanje oduzmu nebitne stvari, nebitni likovi poput, u zadnje vrijeme pominjanog izvjesnog. Nekada smo pisali bolje priče, vratite se u milost, pa se sjetite iskonski vrijednosti pa zborite o tome kroz svoje pisovanje.

Pozdrav Boris
dobrinja - 103811 - 19.09.2019 : Sinisa Rasic Dobrinja - best (2)

Fejsal izgamizao iz mišje rupe


Zašto uopšte dajete jedan promil kredibiliteta papku i jajari poput ovog notornog bezveznjaka Fejsala, za kojeg se uvijek znalo da je pilićarski abortus kriminalac i koji polako ali sigurno kopni i skončava sa molerskom četkom u Austriji?

Dostojno njegovih, kako on to nama fino kaže, počiteljskih gena. Više ljudi sa Dobrinje je potvrdilo učešće ovog parazita u zlostavljanju srpskih civila, za koje će Fejsal odgovarati prije ili kasnije.

Ova mučenica, što mu se predstavlja ko bivša žena, ako je to zaista ona, svakim svojim novim upisom dokazuje stepen svoje maloumnosti.
Jadno samo to dijete koje je odraslo u Srbiji, sa znanjem da ima zakvog monstruma od oca koji mrzi narod kojem ona pripada.
plemena - 95059 - 04.02.2016 : Nenad Bozic Kaljina, Sokolac BiH - best (3)

Poreklo Prezima Božić


Ćao,
Interuseje me poreklo prezimena Božić. Rođen sam u Kaljini, opština Sokolac. Moj djed se zvao Bogdan Božić - on je živio u Kaljinu kod Sokoca a njegov sin Ilija Božić je rodjen 1922. godine. Naša slava je Sveti Savo i interesuje nas kako i odakle smo došli u to mjesto.

Hvala puno
Boža
1kk - 103787 - 13.09.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (1)

Proslava dana 1.bVP 1.KK VRS, kasarna Kozara, Banja Luka


Dana 15. 09. 2019. godine u kasarni "Kozara" u Banja Luci održaće se proslava dana 1. bVP 1. KK VRS.

Program:

10:00 - Okupljanje pripadnika jedinice, porodica poginulih boraca i simpatizera
10:45 - Postrojavanje jedinice, pocasni pozdrav ratnoj zastavi 1. bVP
11:00 - Parastos poginulim pripadnicima 1. bVP 1. KK VRS
12:00 - Svečana akademija
13:00 - Vojnički ručak
rat_danas - 98111 - 29.09.2016 : Zeljko Tomic Sokolac - best (7)

(29.09.2012) Pomen našem Velji


Velimir - Velja AdžićNa današnji dan, 29. 9. 2012. godine, umro je Velimir-Velja Adžić, čovjek koji je bolje od svih znao da dokumentuje herojsku borbu Ilijaške brigade. Iza sebe je ostavio knjigu "Ilijaški Nemanjići, " koja je neprocjenjiv istorijski dokument srpskog naroda u Republici Srpskoj.

Vječna Ti slava prijatelju, i hvala Ti za sve one tekstove koje si objavio na ovoj stranici. Tvoj rad je oduvjek bio, i uvijek će biti, inspiracija za mene, ali i za mnoge druge koji su upoznati sa Tvojim djelom!




Idi na stranu - |listaj dalje|