fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

sprzena_zemlja - 104435 - 24.07.2020 : Himo Pašić Cazin - best (1)

Tenk M-84


Pozdrav svim učesnicima ovog foruma, a posebno moderatoru.

Evo pratim neko vrijeme ovaj Vaš forum i vidim da Vam se javljaju mnogi učesnici koji daju svoje komentare na zarobljeni tenk T-84 u rejonu Krivaje nadomak Cazina.

U koliko netko želi da ima istinite informacije o zarobljenom tenku T-84, a isti je učestvovao tada u borbenim dejstvima neka me slobodno kontaktira, bit će mi zadovoljstvo razmijeniti informacije o tom događaju.

Naravno može da mi se javi i onaj vozač koji je bio toliko hrabar i došao sa drugim tenkom do one 84-vorke i evakuisao onesposobljenu posadu koja se nalazila u blizini zarobljenog tenka.

S obzirom da je svoj tenk koristio za evakuaciju tih ranjenika i nije dejstvovao, samim tim nije bio ni meta za naše djelovanje, pušten je da se vrati slobodno na svoju teritoriju.

Pretpostavljam da je Knindža bio tada na nekoj dužnosti na tenkovima jer je iznio dosta istinitih podataka koji su se događali toga dana, a i demantovao je mnoge koji su se uključiali u diskusiju iznoseći netačne informacije.
Moje lično mišljenje je da bi Mi učesnici u ovim specifičnim mijestima mogli napraviti na neki način rekonstrukciju mnogih zbivanja kako bi se pojedini "glasnogovornici, (i naši i vaši)" ućutkali i vratili tamo gdje i pripadaju.

Hvala!
dobrinja - 104511 - 29.08.2020 : Nomad Srbija - best (1)

Fejso krije tragove


Zahvaljujući slavić-net dobrano smo (nažalost samo verbalno) isprašili balijsku protuvu Fejsala Džipu i njegovu bivšu suprugu Sneki!

Ukucajte na Google Fejsal Džipa i videćete da je "gazija" sa Dobrinje izbrisao skoro sve tragove o sebi, nema ga nigde, posklanjao je sve tragove, ali pratimo ga preko jedne aplikacije na mobilnom telefonu, samo ću reći da više nije tako silan kao što gače iz Beča, a za Sneki iz okoline Smedereva poruka da je dosta posedeo i oćelavio, ološ turski. A i ovde na slavić-net više ne zagađuje okolinu svojim baljezganjem.

Nomad
zaboravljeni - 104341 - 12.06.2020 : Seka Mihajlovic Svedska - best (1)

Dragan Drvodelja


Uskoro će 19.06, godišnjica pogibije mog rođenog brata Dragana Drvodelje pripadnika rezervnog sastava policije na Ilidži. Sa njim su piginula još dva policajca. Molim vas, ako neko zna nešto o tom događaju neka se javi. I posle 29 godina ja nemam mira i ne mogu preboliti njegovu mladost.
history - 78769 - 04.11.2012 : Mihailo Danilovic Majur, Šabac - best (7)

Europe living on the ruins of the Serbian civilization


11th June 2005, Source: "Independent" London - London

Independent "cover fits over the entirepublished article about the discovery of the oldest civilization in Europe. According to the newspaper, that civilization is 2,000 years older than Stonehenge in the UK. It was found that under the fields andcities in Germany, Austria, the Czech Republic and Slovakia has a network of more than 150 huge temples, built 7,000 years ago or 300 years before similar temples in Mesopotamia, the BBC reported. The newspaper says that this discovery will fundamentally change the existing perceptions of the Stone Age in Europe, since up to now considered to be monumental architecture developed in Europe before Mesopotamia and Egypt, the newspaper said."

It is not hard to guess that the oldest civilization - Slavs or Serbs Lusatian, who are still the closest genetic relatives of the Balkan Serbs.

The truth that slowly comes out, and they "civilized Europeans" at any price they want to hide it - that the whole of Europe was created in the ruins an ancient Slavic (Serbian) civilization.

Dresden in Germany, were excavated prehistoric Slavic settlement in downtown, excavated the site 7-8000 years old, who of course belonged to the Slavs (Serbs Lusatian)...

Dresden 8000 - an archaeological journey through time



Dresden celebrates its birthday in 2006. 800 years ago, on this day, the capital of Saxony, was first mentioned in medieval documents. However, its history began long before the first written because people were living in Dresden, in the valley of the river Elbe (Labe) thousands of years. We invite you to discover many unknown details of the past, outside of official documents and familiar images!

The exhibition contains more than 1,000 m to 1,000 artifacts from the earliest traces of human activity in the Neanderthal period, the first Neolithic villages to baroque. Visitors can expect an exciting journey towards new discoveries.

The early settlers nearly 7,000 years ago, they left behind traces that were found with the Frauenkirche, a ridge along the western valley of the River Elbe (Labe). Here, the district Nickern, archaeologists found in 2003 large circular tomb of Neolithic settlements. At least one of the oldest pottery from Dresden in Saxony-Mockritz - dates from 5500 years BC (before more than 7,500 g.) Particular attention will cause the results of archaeological excavations in the inner city. Since Dresden after severe war damage and the radical urban planning almost completely changed his appearance, tangible evidence of the old urban areas can only be found underground. So, archaeologists have found the foundation walls in the basement of the old building in the heart of the city. The old market, new markets, and on Wall Street and Weber Street, suddenly human buildings from past centuries were visible again. Here you'll find stuff from all areas of daily life, from old centuries and 20 centuries, ceramic tile and children's toys.

Focal point for archeology in recent years the district Frauenkirche. Redevelopment of the village of Neumarkt, has led to the need to have become extensive research. The remains of the former city and houses have been discovered on the Neumarkt.

We also found a cemetery in the Frauenkirche. By the 16th century, the church Sv. Gospe the walls of the city of Dresden had its own cemetery, but later it became a cemetery. This cemetery dates back to before the time of the baroque church Baersch time developed srednjegm century, and even from the time of the Slavs, about 1000 g BC, tombs were found here. These arh. nalazi are older than the later settlement within walls.

The dead were buried without attachments and simply, it was found in the Baroque period, one of the unexpected things, they were buried with dieVerstorbenen citizenship. Gold jewelry, silver crosses and nice clothes adorned the dead. Single women - perhaps even men - wore silver-plated filigree crown, embroidered flowers on the cloth.

The strong impression against the outer fortifications of the enemy, leaving a well-preserved remains of the walls, which were also exhibited at the Neumarkt. The urban expansion in the 16th century walls were removed to ground level only. The walls of the bridge market, along with former Frauentor have survived in the soil. Also, pre-historic fort - the so-called "Barbican" - was visible again. Unfortunately, it is a city underground garage.

The focus of this exhibition are an ancient people and their lives in the city. They have left their mark in the "underground site": town houses and Barbican, tombs, and gold jewelry, castles, stone axes, and the crown of the dead are just some of the others that appear on our show.
politika_srbija - 104513 - 31.08.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

Matija Bećković: Srbijo pamti!


grbavica - 104453 - 02.08.2020 : Stanovnik ozrenske Bivsi Ozrenska - best (4)

Kako je sve počelo


Eh, beše tad 5. april 1992. godine, nedelja kao i svaki drugi dan, stanje voma napeto imao sam nepunih 12 godina, a sećam se ko i sad. Bili smo van, otac je otišao na Vrace u Školu MUP-a, a majka, dva brata i ja smo ostali kući. U međuvremenu je javljeno da bježimo. Sećam se kad smo izašli u dvorište, bio je Amir Mustajbasić s puškom ma leđima, pa nas pita gdje bježimo. Mogao nas je ubiti ali eto nije. Pobegli smo u podrum u kuću Mitra Fuštara sa svim ostalim Srbima iz naselja. Bilo nas je oko 15, uglavnom žena i dece i po koja beba - brat mi je imao dve godine. U međuvremenu ušao je u podrum Jovo Jovović i rekao bježimo pucao me sad Amir Mustajbasić. Mi smo svi krenuli prema brdu a paljba nije prestajala. Imali smo sreću da niko nije tad poginuo jer smo bili između dve vatre. Taman smo izašli na Brdo kad čusmo poginuo Simo Kostović. Taj peti april promenili smo Sedam podruma bežeći od muslimana.
republika_srpska - 104433 - 23.07.2020 : Kartum7193 Banja Luka - best (3)

Pozdrav 'stvaraocima' Republike Srpske


Pozdrav cijenjenoj gospodi Poslanicima, koji su se osmjelili nazvati STVARAOCIMA Republike Srpske...

Nas, nekadašnje borce VRS je sramota što NISMO stvarali, branili, krvarili i ginuli za Republiku Srpsku. Sramota nas je što eto tamo neki poslanici imaju samo 600 km penzije za četiri godine pregalničkog rada u poslaničkim klupama. Sramota nas je jer su poslanici radili u teškim uslovima, putovali na sjednice vozom i na konju, ponekad i pješke od auta do sale za sastanke... često im je nestajala struja pa nisu mogli da peglaju svoja poslanička odjela, nikad nisu bili čisti i svježe obrijani u svojim bijelim košuljama i havajskim kravatama... niti su se oni hranili po hotelima i spavali u sobama.

Toliko me je sramota što sam znao po 70 dana da ne dođem kući i zagrlim majku i oca , braću i sestre... oni stariji i djecu svoju... što sam dolazio prljav, smrdljiv, neobrijan, iscjepane uniforme i bušnih čizama.

Stvarno me je sramota i treba pomoći te nesretnike što se nazvaše Stvaraocima Republike Srpske.

Neka živi Vojska Radnika i Seljaka
pocetak_rata - 104421 - 19.07.2020 : Nomad Srbija - best (2)

Obraz Veselina Dakovića


VOJNIK NE DAJE SVOJOBRAZ NI ZA MILION MARAKA: Da nije minirao skladište, ustaše bi uzele svih 13 kasarni JNA

ZVONA u šabačkoj Crkvi Svetog Petra i Pavla zvone glasno, snažno i čisto. Zvonar Veselin Daković, nekada ratni heroj iz Šibenika, a zatim junak iz Graničnog bataljona 81. brigade VJ i prvi kojem je u Vojsci Crne Gore suđeno kao Srbinu - sve što radi u životu, čini iz srca, snažno i sa dostojanstvom. Tako je "zadojen" u rodnom domu u Riječanima, u Grahovu, nadomak Nikšića: da bude Srbin i da bude čestit.

Veselina u javnosti nema od 2006. i nečasnog suđenja u Podgorici. Davno je bila i 1991. godina, kada ni za milion maraka Ustašama nije hteo da preda vojni magacin mina i torpeda u Šibeniku. Seća se dobro pregovora sa bivšim kolegama, dezerterima iz mornarice koji su dolazili u kasarnu u uniformama ZNG da ga "kupe" da skine detonatore sa eksploziva kojim je povezao ogromno skladište. Ne zaboravlja ni svojih 18 vojnika koji su tri meseca bili spremni da u svakom trenutku sa njim odu u vazduh, baš kao što je major Tepić nešto kasnije otišao u legendu na Bedeniku. Na kraju drame, u oktobru 1991, sedam kasarni JNA iz Šibenika iseljeno je zahvaljujući i odlučnosti Veselina Dakovića da ne da vojničku čast ni za kakve pare.

SVEGA se živo seća Daka, mada je u dilemi da li i sad treba da priča.

  • Kad kažeš da si Srbin, skoči ala i vrana da ti oči vadi - smeje se kapetan, zvonar i pomoćni crkvenjak u Šapcu. - Imao sam 24 godine i bio sam običan vodnik kada je rat počinjao u Šibeniku leta 1991. Događaji su bili neverovatni. Kolege su menjale ćud za popodne, i kao u nekom filmu, odjednom nisam prepozanavao ko je ko u mojoj vojsci. Ironija je i istina, ali kapetan Vlado Hrček, Hrvat, koji je neposredno pred blokadu došao kao bezbednjak iz mornaričke pešadije, održao mi je veru da je čovek čovek i da čast razlikuje ljudsko biće od marve. Zahvaljujući njemu i oficirima mornaričke pešadije, dobio sam dva kamiona oružja za svoje ljudstvo iz skladišta Režine i onda sam imao sa čim da stanem pred ustaše - počinje priču Veselin Daković za "Novosti", za koje kaže da ih najviše poštuje od sve štampe.

    BIVŠI kapetan dobro pamti da su vojni objekti 16. septembra 1991. u Šibeniku bili opkoljeni i pod baražnom vatrom. Gorele su kasarne na Kulinama, zatim kasarna "Ante Jonić", "Pećine", napadači su zasuli vatrom komandu Vojnopomorskog sektora, zgradu Vojne policije, luku u kojoj su se nalazili brodovi Ratne mornarice...

    Jedinice RM u luci su protiv sebe imale i "svog" komandanta, kapetana bojnog broda Antu Budimira. Tada su poginuli komandant kasarne Ante Jonić i kapetan fregate Boško Trifunović, koji je ratovao protiv svog "klasića", sada u uniformi Zbora narodne garde Hasana Derviševića. Sve kasarne su bile pod vatrom sem njegovog skladišta "Minersko". On je na svoju ruku minirao torpeda i pretio je da je pitanje časa kada će pola Šibenika otići u vazduh.

  • Ja sam skladište minirao na svoju ruku, uvidevši da mi kolege starešine dezertiraju. Nije mi padalo na pamet da se predam. Nisam hteo da izdam. Nisam ni mogao: kako bi ocu i materi na oči?

    Priča dalje Daka da je kapetan Budimčević, pošto je čuo da je minirao kasarnu - dobio napad besa. Izvestio je kapetana fregate Boška Trifunovića o vodnikovoj samovolji, a ovaj mu je uzvratio: "Pozdravi Daku i čestitaj vodniku!" Kapetan Vlado Hrček došao je u "Minersku" da ga lično zagrli i stisne mu ruku. Pošto je napad 16. septembra odbijen, i kada su Mladić i Lisica već silazili tenkovima ka Šibeniku - i Hrvatsko vrhovništvo se uozbiljilo. U dva navrata kod mene su slali pregovaračke timove u društvu pripadnika OEBS-a sa ponudama da za pare, novi identitet i život u inostranstvu - predam skladište.

    Drugi put, 6. oktobra, sa milion maraka došao je sa njima i moj bivši zastavnik Vlado Vujošević, inače Srbin, te sam ih sve zajedno nagrdio na pasja kola. OEBS je posle od Mladića tražio da me pošalje na psihijatrijski pregled jer "nisam čovek od rešenja", na šta im je ovaj rekao da sam "isti on".

    VOJSKA je, priseća se Daka, u Šibeniku zbog izdaje izgubila pet kasarni, a sedam je bezbedno iseljeno pod pretnjom da će "vodnik upaliti fitilj" ako iko bude zapucao dok odlaze. Vrhovništvo je tražilo da se Dakovićeve mine isele prve, ali je postignut kompromis da njegova torpeda ipak budu treća u redu za prebacivanje. Sa srpske strane Mladić je garantovao da će topovima sravniti Šibenik ako vrhovništvo i OEBS "prevare".

  • Bih, vala, stisnuo detonator, sa sve Šibenčanima, tako sam tada bio ljut - priznaje Veselin.

    Vodnik je dva dana po izlasku iz Dalmacije prekomandovan na dubrovačko ratište. Onda je 1992. kao vojni policajac otišao u 81. brigadu u Granični bataljon na tromeđi BiH, SRJ i Hrvatske, na Sitnicu. Ostao je "u šumi" 10 godina. Ne krije da je pomagao VRS. Onda je tokom NATO agresije hapsio Milove mupovce koji su kao patrolirali oko granice.

  • Muka je bila. Neki od njih bili su mi pre toga kolege po uniformi. Nisam ih žSVEDOČI dalje kapetan kako je 2006. bio prvi optuženi novoformiranog suda Vojske Crne Gore.

  • Kad mi je javljeno da Boris Tadić i Milo Đukanović imaju tajni dogovor da Srbi mogu ostati u Vojsci Crne Gore a da ni jedan Crnogorac neće dobiti nameštenje u Vojsci Srbije, otišao sam u redakciju podgoričkog "Dana" i ispričao bruku. Poveli su postupak protiv mene u Podgorici zbog "odavanja vojne tajne". Major Korać, musliman iz Rožaja, osudio bi me na doživotnu robiju da nije usred ročišta dobio telefonski poziv iz Beograda - kaže.

    NIKAD ISPOD "KOKOŠKE"

  • NISAM verovao da Crna Gora na referendumu može biti protiv Srbije. Niko nije, a opet oni pobediše. Moj tadašnji vajni komandant, neki Bulatović, prvog dana po referendumu stavio je crnogorsku zastavu na ulaz u kasarnu, te sam na posao išao preskačući ogradu. Ispod "kokoške" nisam hteo da prođem. U Herceg Novom dugo nisam bio, javili su mi da je Vesna Medenica ponovo digla optužnicu protiv mene "jer sam postupcima vređao Crnu Goru". Pazi, Hrvati su me oslobodili na suđenju za Dubrovnik, a ovi izrodi - ne.

    PROKLETSTVO IZDAJE

    VERUJEM u Boga i njegove zapovedi - govori Veselin Daković, dok nabraja sudbine bivših kolega koje su "prodale" JNA. - Moj prvi starešina, kapetan Tomislav Bašić, prvi je otišao u ZNG, i ubijen je negde kod Benkovca u toj uniformi. Kapetan Pavle Budimčević, takođe Hrvat, koji ga je nasledio u "minerskoj", takođe je utekao pre raspleta, ali nije ušao u njihovu vojsku. Kažu da je propao, propio se... Zastavnik, Srbin Vlado Vujošević, pojavio se 1996. u Banjaluci sa pričom da je bio zarobljenik ustaša i tražio da mu se u vojsci poveže staž. Uhapsili su ga...

    Mitropolit Amfilohije je, preko Vojislava Koštunice, uspeo da sedam "najzagriženijih" Srba iz Crne Gore prekomanduje u Srbiju.

  • Sedimo tako general Vojin Jondić, personalac u VS, i ja u Generalštabu u Beogradu, i dok mi sipa rakiju kaže: "Bogati, gledao sam tvoj dosije, sve vanredna unapređenja i odlikovanja, a ja imam naredbu da moram da te držim u garnizonu, ne bližem od 200 kilometara severno od Niša. " Ja mu sve ispričam, on se prekrsti i zaćuta. Hvala Jondiću što je iskreno ćutao. NIKAD, veli Daković, nije imao prijem od kolega kao u kasarnama u Pirotu i Zaječaru. Kada su se te jedinice rasformirale, general Diković je pomogao da ponovo 2009. obuče mornarsku uniformu u flotili u Novom Sadu. U penziju je kapetan, ali kao poručnik fregate - otišao u 43. godini, pošto je došlo naređenje da ratni kadrovi moraju da idu.

  • Ne umem da kukam - dodaje. - Najveća nesreća pogodila me je kada mi je pre šest godina supruga Snežana umrla u snu, pored mene. Od srca. Par godina ranije doveo sam ih iz Herceg Novog da se skrasimo u gradu na Savi. Ćerka Ranka i Milica sad imaju 17 i 20. One su mi sve. Da mogu išta da vratim u životu, samo bih Snežanu od Boga tražio.

    Preuzeto sa novosti. rs




  • Idi na stranu - |listaj dalje|