fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

ilidza - 103325 - 16.04.2019 : Panja Beograd - best (1)

Milanko -Mima- Mladić


Odgovor na pitanje o Mimi Mladiću:

Rođen je 30. 04. 1976. U ratu aktivno sudjelovao od juna '92, sa 16. godina. Učesnik je u akcijama u Hadžićima, Aerodromskom naselju, Doglodima, Otesu, Azićima, kao i mnogim drugim na Ilidžanskom ratištu.

Nekoliko mjeseci je proveo u ličnom obezbjeđenju generala Mladića, pa je sa njim bio i u mnogim drugim borbama u Republici Srpskoj. Bio je to hrabar borac i jako dobar momak velikog srca. Bio je neoženjen. Umro je 2009. godine.

Pozdrav
1sr - 103309 - 07.04.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

Pukni zoro


kosovo - 103293 - 29.03.2019 : Kosovo Srbsko Kosovo - best (1)

Bilo i ostaće naše


groblje_rogatica - 103223 - 01.03.2019 : Salenacionale Banja Luka - best (9)

Motika (Borko) Slađan


Osjećam ljudsku obavezu da na ovaj način sačuvam uspomenu na mog ratnog druga Slađana Motiku, s kojim sam bio do posljednjeg trenutka.

Kao pripadnici LARP PVO iz Sarajeva (Lukavica) sa Pragom 30/2 mm, početkom avgusta 1992. smo bili privremeno premješteni u Crnu Rijeku kod Han Pijeska da bi obučavali mladu vojsku, a ujedno bili i dio PVO odbrane Glavnog štaba. Kasno naveče 19. 08. 1992. smo dobili naredbu za pokret. Sutradan rano ujutro, bez obavještenja gdje i na koliko dugo idemo, ali to je za nas bilo sasvim uobičajeno.

Ujutro smo otišli smo u Podromaniju gdje nas je pukovnik Miletić obavijestio da idemo u Rogaticu da očistimo neki dio terena. Stigavši u Rogaticu, okupili smo se na nekoj livadi gdje nam je Rajko Kušić objasnio da idemo u pomoć našima u Goražde, koji su ostali u okruženju i da ćemo biti obezbjeđenje konvoju. Slađan je na kratko skoknuo do kuće, ali se vratio tužan jer nije vidio majku.

Znajući situaciju i gdje idemo, rekao je da će da sjedne na mjesto nišandžije jer bi moglo biti zeznuto. Ubrzo je formirana kolona. Na čelu je bio Dajc sa par zarobljenih muslimana, ako bude miniran put, zatim tenk T-55, mi sa Pragom, a iza nas i civilna i vojna vozila.

Bila je nesnosna vrućina, išli smo polako, ali smo bez ikakvih problema stigli u Mesiće. Poslije inžinjerijske provjere mosta, prešli smo i krenuli makadamskim putem uz brdo prema Jabučkom sedlu. To naše penjanje uz brdo je trajalo čitavu vječnost i bili smo sigurni da nas neprijatelj očekuje. Pri samom vrhu smo upali u zasjedu. Oklop se tresao od pogodaka pješadijskim naoružanjem, a okviri na pragi su pogođeni i zapaljeni. Tenk je počeo da puca, a i mi smo odgovarali pješadijskom paljbom iz Prage i nastavili da se krećemo naprijed bez obzira na napad. Dozivao sam Motiku da puca, jer sam vidio da je top otkočen. Ujedno je prijetila opasnost i da zapaljeni okviri eksplodiraju. Motika se nije ni javljao ni pucao...

U jednom trenutku smo stali, iza nas nije bilo nikoga iz kolone jer smo otišli naprijed. Okrenuo sam se prema vozaču i vidio da je tenk zapaljen. Jedan tenkista je izašao iz tenka, ali ga je odmah rafal presjekao. Nastavili smo da pucamo, ali više nismo mogli ni naprijed ni nazad. Na platformu Prage je tad bačena neka zapaljiva naprava i počeli smo da gorimo. Komandir naredi da iskačemo i po logici smo pojurili niz padinu. Muslimani su još jače zapucali i galamili "Alahu ekber" i "Hvataj žive". Ni danas mi nije jasno kako smo uspjeli stići do udoline jer je prštalo na sve strane. Nas četvorica iz Prage smo se okupili. Komandir je odmah pitao šta je sa Motikom, na šta sam mu rekao da je ostao na mjestu nišandžije. Tek tad smo vidjeli da je vozač ranjen u nogu, da od oružja ja imam samo bombu i pušku sa par metaka, komandir samo pištolj, vozač ništa i drugi poslužilac pušku.

Htjeli smo se vratiti po Motiku, ali smo znali da nemamo nikakvu šansu da ga izvučemo. Odlučili smo da ja ostanem sa ranjenim vozačem, a komandir i drugi poslužilac da se vrate do ostatka konvoja koji je pružao žestok otpor, pa da onda pokušaju doći do Motike...

Vrijeme je prolazilo, pucnjava nije prestajala, pa smo vozač i ja odlučili da se prije mraka izvučemo iz zasjede kako znamo i umijemo. Nakon dva dana lutanja po šumama i skrivanja od muslimana, uspjeli smo da dođemo do Prače, orijentišemo se i preko Mesića vratimo pješke u Rogaticu...

U Vojnoj bolnici na Podromaniji, gdje smo obojica završili, saznali smo da su naši došli do prage i tenka, i da je Slađan pogođen ostao u oklopu nišandžije i da je zajedno s njom i izgorio. Imao je samo 20 godina, ali veliko znanje, srce i iskustvo. Uvijek je bio nasmijan, spreman za šalu, prvi ako treba pomoći. Ukratko, bio je prava ljudina!

Počivaj u miru, druže moj, i neka ti je vječna slava i hvala!
politika_srbija - 103290 - 24.03.2019 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (1)

Domagoj Margetić: Krvave balkanske milijarde






Idi na stranu - |listaj dalje|