![]() |
|
![]() |
|
![]() |
16_krajiska - 81586 - 13.01.2013 : Diverzant72 BL -
![]() Voljeti nekogPriča gospodina Tomića pod nazivom "Argeta" vratila me je 2-3 godine u prošlost, kada se meni desilo nešto slično. Moja kćer upravo se vratila iz grada, i iako je već bilo jako kasno zatekla je mene i moju ženu kako se svađamo oko neke sitnice. Ona mi tada u bijesu reče: Iako sam ja znao da ona tako ne misli, moja kćer je to shvatila ozbiljno pa nas je pozvala oboje i upita: Pogledah u nju, a zatim u ženu, pa rekoh: Ja sam u to vrijeme pušio i da nije bilo cigara ne bi mogao izdržati glad. Međutim, u jednom trenutku nam nestade cigara, nikako da dođu. Hrana je bila bljutava i ponekad ni nju nisam mogao jesti, a dobijali smo samo jedan obrok dnevno iako smo samo 3 mjeseca ranije dobijali tri obroka na koja se ni danas ne bih požalio. Malo sam zastao, zapalio cigaru i pogledao u njih. Kćer me je gledala sa nestrpljenjem očekujuci nastavak priče, a žena se samo djetinjasto smijesila. E onda sam ja nazvao tvoju mamu, da ode kod nekih mojih prijatelja i traži cigare za mene i Dragana, jer smo i tada bili nerazdvojni drugovi. Ti ljudi za koje sam mislio da su mi bili prijatelji, u zamjenu za cigare su tvojoj mami su davali nemoralne ponude. Naravno ona je to odbila, ali cigare su nam stizale, i to po jedna šteka sedmično za mene i Dragana. E vidiš, tvoja mama se zaposlila i radila svaki dan po 6 sati, i na kraju mjeseca je dobijala 8 do 9 šteka cigara, i sve to slala meni i Draganu. I tako je radila dva mjeseca, sve dok nismo počeli dobijati cigare na liniji. A vas je ostavljala da vas neko pričuva, radila je naporno svaki dan, samo da bi meni mogla slati cigare. Uostalom, ne znam da li ti je tvoja majka pričala koliko je samo plakala svaki put kad sam išao na liniju i molila me da se vratim kako god znam, jer neće moći podnijet ako poginem? Znaš li da je moga druga iz jedinice djevojka ostavila kada je izgubio obe noge? E, tada u bolnici mi je tvoja mama prišla, zagrila me je tako jako da se i danas toga sjećam, i rekla mi: Znaš li da je prodala svoju zlatnu narukvicu da bi meni kupila rukavice bez prstiju, koje su mi tada trebale na ratištu. Kad sam završio sa svojom pričom, kćerka je zaplaka, zagrli nas je oboje, a potom rekla: | |||
Idi na stranu - |listaj dalje|