fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rogatica_politika - 70659 - 20.06.2012 : Zoran Janković Rogatica - best (11)

Tu sam


Tu sam ja. Čitam redovno ove stranice.

To što se ne oglašavam ne znači i da ne pišem. Nije stvar ni u tome da ne želim ovdje da objavljujem. Čak sasvim suprotno. Radi se samo o tome da ne želim da priče koje ovdje bivaju ispričane skrećem sa pravog toka, jer većina njih nezaustavljivo teku put okeana jedne jedine i vječne istine.

Mislim da neću pretjerati ako napišem da nešto slično ovom portalu ne postoji nigdje. Bar ja ne znam za to. Sve do sada ispisane stranice istorije pisali su pobjednici. I to njihovi istoričari. Najčešće uopšte i nisu bili akteri događaja koje su bilježili. Činili su to koristeći različite izvore, dokumente, karte, često "iz treće ruke" i vrlo, vrlo nepouzdane. I bili debelo plaćeni za to.

Ovo je jedinstven primjer da istoriju pišu oni koju su je i stvarali. Ima li iko više prava od njih na to? I to je ne pišu čak ni generali, ni velike vojskovođe, nego obični vojnici ili starješine nižeg komandnog ranga. Oni koji znaju kako "peče rana i kako boli nož", rekao bi pjesnik.

Dok čitam istinite i žive opise bojeva i borbi, ponekad kao da ponovo osjetim ono strašno zviždanje granate ili pisak metka iznad glave; ponovo ugledam šest mrtvih Fočaka na Treskavici, osjetim bespomoćnost kao onda kad nas na Zlatištu uhvatiše u vatru na sred asfalta, ugledam opet raznesene glavice Nataše i Milice snajperskim metkom sa Bristola"

Pišite, samo pišite, molim Vas pišite, istinu pišite ma kakva ona bila, na ma kojoj strani da ste bili u ratu. U ratu su sve strane krive, nema prave, nema pobjednika. Pobjednici svakoga rata negdje su daleko, nisu ti među nama. Ni slučajno. Mi imamo samo majke zavijene u crno i siročad koja nikad očeve upoznati neće. Neka barem jednom ostane zapisana prava ratna istina, satkana od krvi i mesa, odbijenih ruku i nogu, preklanih vratova, ispletena od naših strahova, gladi i žeđi, patnje i stradanja, nas koji jesmo živa istorija.

Ja danas vodim neke druge bitke. Tučem se u neravnopravnoj borbi sa vladajućim režimom. Pošto je to čista politika, ne želim jednu ovako značajnu, da ne kažem svetu, stranicu da trujem nečim tako prozaičnim. Ako ipak poželite pročitati nešto od toga samo ukucajte u pretraživač "piše Zoran Janković" i naći ćete na stotine objavljenih tekstova.

Ponavljam: ne objavljujem ih ovdje samo da ne bih pisanje žive istorije još ne skorelom krvlju zagadio poganom politikom, Samo zato!

Prijateljice Snežo, pozdravljam te mnogo, ne zamjeri mi što ti ne pripomognem u tvojim plemenitim, humanim i humanitarnim djelima ali i meni samo što nije potrebna humanitarna pomoć. Mnogo toga što bih dušom htio - ne mogu. Neću o tome reći više ni riječi.

"Krezo" hvala Ti na pozdravima, ako mislimo na istog "Ducu" na njegovoj živopisnosti gradiću jedan lik u mojim proznim radovima. Hvala Ti na lijepim riječima. Jedino na šta me tvoj nik asocira jesu braća muzičari kojih se sjećam od prije rata.

Nejla, hvala Ti na pohvalama. Gode, ma koliko čovjek izbjegavao da hrani aždaju od sujete i ega, ko god kaže da mu pohvale ne gode, laže

I svi Vi ostali, znani i neznani prijatelji, ova stranica odavno nije više Željkova, nego Vaša, tj. naša, ispisujte stranice istine, Vi koji jeste i istorija i istina. Neće proći dugo, mnogi koji svoje pisanje budu željeli hraniti čistom istinom dolaziće ovdje od Vas da prepisuju. Pisanje je stavljanje života na papir, svako od nas ima samo jedan, a na ovoj stranici svakodnevno žive i ginu u krvavim bojevima desetine ljudi. Ko ne umije u tome da vrijednost vidi džabe mu je i pričati o tome.

Srdačno Vaš, Zoran Janković
pjesme_junacke - 68339 - 07.04.2012 : Zoran Janković Rogatica - best (2)

Bosanka Majka Budžetka


Zove na razum svoje sinove
Nebojšu, Željka i Bakira
Što pretoviše se na sisi budžetskoj,
Dok sva tri naroda njihova gladuju
(Da prestanu narode svoje da potkraduju)


prepjevao: Zoran Janković


Svatri ste mi na sisi ćapćala, joj, neiscrpno
blago, narodno, budžetsko!
Svetrojici dajem plate, nezaslužine,
tople obroke
i vozarine i stanarine i otpremnine i 'ine,
svetrojici perem jutrene,
usrane, političke pelene
Joooj,
Nebojša,
Željko,
Bakire,
joj četiri godine vašeg mandata,
da mene štitite od naroda vam data,
ni prvi (a zadnji!?) u mome vijeku,
vazda ste (naj)prvi na mome mlijeku,
tri kamena oko vrata, narodu teška,
vi ste im velika, dejtonska greška,
koju Međunarodna zajednica izvrca
(i njome narod do balčaka isprca).
Joooj rosni, bosi i posni, ljiljane trolisli,
nesretni narode, trostruko pokisli,
Joj, Nebojša-Dodikdane,
Joj, Željko-Bosnasane,
Joj, Bakire-Alindine,
glogovi proštac troračvasti okalemila Bosna,
trojedna, dvodjelna,
trobosna, troposna, preposna!

Jooooj
gdje ste,
Nebojša,
Željko,
Bakire,
joooj,
gdje ste,
uvijek prvi u mome isplatnom redu,
zar ne vidite narodni čemer i bijedu!!!
Sirotinja raja nit ije nit pije,
dok se svaki od vas za kap njihovog krvavog znoja bije,
oni plaćaju poreze, nareze, prireze,
gladni i žedni
plaćaju bezveze,
da bi vi imali stari viski i mlado meze.

Joj, tri vuka moja što jedete ko mećave,
Hoće majka da vas izljubi
finansijski pretile.
Sva trojica mi isti ste,
ne znam više
ni koji ste
ni šta ste
ni čiji ste
toliko se utoviste.
Najlakše, majka, Nebojšu bi poznala,
po podočnjacima crnim i crvenom nosu,
onako lijep i visok,
još uvijek na stranu češlja kosu,
namirisala bi ga hodnikom na trista metara,
po mirisu alkohola i ostalih etara,
i po načinu na koji svijetom pravo hodi,
čas lijevo, pa desno, pa posredini,
samo dok počne ići i po vodi.
Najveći komunista od svih nacionalista,
najveći socijalista od svih srbista,
od svih Milorada veći dodiksta.
Željko, sine, majčin-sane,
ti bosanski imendane,
tebe bi majka najlakše poznala,
najljepše ti je pjesme u kolijevci pjevala
"nuna nana svoga pehlivana"
(da li šokca ili muslimana!?).
Zlatan si mi ko ljiljan zlatan,
u borbi protiv tvog naroda satkan,
crvena ti knjižica, crvena ti partija
zelene boje,
zelene ko' ko srce tvoje.
Kad te vidim kako hodiš sve bi čo'ek plak'o:
ne ideš ni sredinom džade, da te ne satare štogod,
ni plaho uz kraj da te ne udari nešta s krova,
nego hodaš 'nako, 'nako.. .
Ko si, šta si, šta radiš, gdje ideš, (ne)Željane, sine?
Sve: 'nako.. .
Bakire, sine, Babuše svoga,
maajka te onako malog i žutog
povijala u pelene,
(a kakve bi druge nego zelene)!
Nevaspitan ni Alijom
ni sarajevskom jalijom,
Majkin đače, jediničaru i dvojkašu,
da je mati znala da taki nepismen preCjednik moReš bit'
za raju našu,
ne bi te zbog onih silnih kečina u školi tukla
ni za uši vukla.
Mene, Bosne, more bit' bidne, a more bit' i ne bidne,
a tebi, sine, koliko vidi Majka,
bogaćenje nikako ne gidne.


Joj, tri moja nesoja,
joj, tri ljute guje s prisoja,
što vas narod budžetskom sisom nasisa,
što vam buna bankovna konta
golemim ciframa ispisa.
Joj, gdje vam je savjest, pamet, gdje živite vi
zašto se ponašate ko mentalno zaostali
zbog vas plaču naroda tri,
i Sejdić i Finci, i (svi) ostali.
Ustajte,
sa zlaćanih sećija ustajte,
po narodu pogledajte:
Gdje su bijele kosačke družine povijene?
Zašto su desetine hiljada naroda pobijene?
Zašto nema armije radnika u odijelima radnim?
Zašto su kontejneri radničke menze
ustima gladnim?
Zašto omladina ne želi više ovdje da živi?
Nemojte mi samo reći da su za to neki drugi ljudi krivi!

Djeco moja,
vi ćete Bosanki Majci oprostiti,
Što će vas majka ražalostiti,
ali vama će istorija suditi,
kako ste mogli narod svoj ovako sluditi,
da glavom o zatvorena vrata tuče
i beuče,
ko u grobu

Nije ovo, djeco, Bosna,
ovo je Zemlja Posna!
Kad nestane radnika i seljaka u naroda tri
zar mislite da ćete sretni ostati vi!?
Ko će vam onda livade kositi?
Ko li će djevojke prositi?
Ko li će rakije peći?
Ko li će slanine sjeći?
Aj, zar će se sami foteljaši nesiti,
zar će se narodnom pogačom rumenom
- crvena kad nikne iz naših kostiju-
zar će se našom pogačom crvenom
nesiti foteljaši sami slastiti?!
I zar će se političarske njuške pogane
našim mrsom alapljivo mastiti?!
I zar će našom rakijom prvenom
salovita svoja ždrijela palucati?!
I zar će njihove šape čupave
što su se u našoj krvi kupale
nevjestama što su za vas pupale
proljetna njedra satrti?!
I, djeco moja, poslije naše samrti,
zar će im se sito-pjano štucati?!
Aj, ko će ove vukodlake-političare zatrti?
Djeco,
djeco,
djeco,
kazujte, djeco, ko će ih zatrti!
I ko će opametiti
moga Nebojšu,
moga Željka,
moga Bakira?

Otvori uši, Nebojša,
Otvori uši, Željko,
Otvori uši, Bakire,
čujete li uku veliku?
to krče crijeva
gladna,
naroda jadna,
a glad nema oči,
narod će za vrat da vam skoči,
da pokida preskupe đerdane na vratu,
Bakire tvoje hanume,
kad ne mogne više vraćati vaših kredita ratu,
i kupovati vam zemlje dunume,
da na njima gradite vile.

Posljednjom snagom doji vas Bosanka,
tromajka, pomajka, koommajka, komnemajka,
ne vucite više iz grudi usahlih,
ko kerovi ćapteći,
umjesto mlijeka krv će mi poteći.
Ko god dođe na budžet
poslije vas
da ambare izaspe,
i torove pune da nam razaspe,
i krcata da nam ulišta
pbsasne,
i da se grije s narodnog ognjišta
djeca će mu zalud ovuda skitati
i za tri (radna) narod pitati!
rogatica_politika - 68084 - 29.03.2012 : Zoran Janković Rogatica - best (0)

Završena vila Anđeline Džoli u Rogatici


Piše: Zoran Janković

Dok su, osamdesetih i devedesetih godina, tinejdžeri drugarima za rečenicu koja bi u pristojnoj varijanti glasila: "pomozi mi da se upoznam sa ovom djevojkom" govorili "namjesti mi ribu", danas kažu "natenderi mi koku"! Tender je postao čista plahta koja se podastire ispod politikom uneređenih mahinacija svake vrste, a iza kojih uvijek stoji Njegovo Veličanstvo " Pare.

U četvrtak, 03. 11. 2011. godine, američki ambasador u BiH Patrik Mun otvorio je i predao stanarima na upotrebu objekat za kolektivno stanovanje u narodu prozvan vila "Anđelina" u Rogatici. Uselili su beskućnici iz kolektivnog centra "Narodni univerzitet", koje su ovdje, uglavnom, donijele ratne nedaće.

Rogatica: glumica Anđelina Džoli sa babamaCio projekat započet je na inicijativu ambasadorke dobre volje UNHCR-a i poznate holivudske glumice Anđeline Džoli koja je, prije godinu dana sa mužem Bredom Pitom, posjetila Rogaticu i spomenuti kolektivni centar. Uvjerivši se u nehumane uslove u kojima je živjelo 13 porodica, u učionicama bivše škole, sa zajedničkim kupatilom, najpoznatiji bračni par na svijetu iskreno se zauzeo za rješavanje problema.

Zahvaljujući njihovim nastojanjima Vlada SAD-a preko Biroa za stanovništvo, izbjeglice i imigracije obezbjedila je 500 hiljada dolara, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske 50 hiljada KM i Opština Rogatica 50 hiljada KM, projekat, potrebne dozvole, infrastrukturu i zemljište u centru grada, USAID 30 hiljada maraka, dok je projekat implementirao austrijski HILFSWERK.

Zaista prelijepa zgrada na atraktivnoj lokaciji u prizemlju i na spratu ima 14 stambenih jedinica, dvanaest garsonijera i dva jednosobna stana, ukupne površine 440 kvadrata. Svi stanovi opremljeni su kuhinjama i sobnim namještajem, veš mašinama, šporetima, ležajima, plakarima, ormarima i prostirkama. Nemanja Crnogorac, učenik šestog razreda osnovne škole u Rogatici i profesor srpskog jezika Radisav Rosić dobili su i računare u stanovima, a Miodrag čvoro, koji hljeb nasušni zarađuje penjući se na odžake i režući drveće na koje niko drugi ne smije da se penje, motornu testeru. Nema potrebe ni spominjati da sreći stanara Anđine vile nije bilo ni kraja.

Natendereni poslovi

Na žalost ni ovaj (pre)radostan događaj, bajka u kojoj izbjeglice zahvaljujući holivudskom, glumačkom paru iz straćare prelaze da žive u vilu, nije ostao neukaljan prstima političara i vlastodržaca, gospodara života i našeg stanovništva. Naime, iako u Rogatici ima nekoliko zaista respektabilnih građevinskih firmi, koje radove izvode širom BiH, glavne radove na vili "Džoli" izvelo je d. o. o. "Astra plan" čak iz dalekog Brčkog. Naravno da je sproveden tender, ali nije li upravo ta riječ, ovih dana i godina, sinonim za riječ "namještaljka" u Republici Srpskoj!? čak se pretvorila u svoj atipod. Dok su, osamdesetih i devedesetih godina, tinejdžeri drugarima za rečenicu koja bi u pristojnoj varijanti glasila: "pomozi mi da se upoznam sa ovom djevojkom" govorili "namjesti mi ribu", danas kažu "natenderi mi koku"! Tender je, dakle, postao čista plahta koja se podastire ispod politikom uneređenih mahinacija svake vrste, a iza kojih uvijek stoji Njegovo Veličanstvo - Pare. I politika, naravno.


"Jadac" je u tome, tvrde upućeni, da brčanska firma spada u plejadu povlašćenih u RS koje su bliske aktuelnom režimu, i koje sve svoje poslove dobijaju isključivo preko funkcionera vladajućeg SNSD-a. Osnov za mišljenje kako i ovaj dim ima i svoju vatru pruža i činjenica da su dvije prethodne najveće investicije u Rogatici, realizovane u vrijeme aktuelne vlasti, rekonstrukcija ulične rasvjete i izgradnja mosta na rijeci Rakitnici, izvele čak ne firme-miljenice vlasti i SNSD-a, nego preduzeća baš u vlasništvu istaknutih članova vladajuće stranke: porodice narodnog poslanika Siniše Dodika, i vlasnika stanovništva i svih resursa Sokoca braće Brana i Mirka čolovića. Naravno da su svaki put raspisivani tenderi i naravno da je "sve po zakonu". To što su i istina i pravda i zakoni i propisi pri tome "natendereni" nikoga nije briga. "Može centrala da pogreši jednom, ali ne može sto puta" rekao bi Bata Stojković u legendarnom filmu "Balkanski špijun"!

Nakonkuršeni tenderi

No, u aferi vila "Anđelina" u Rogatici nisu natendereni samo građevinari, već i pojedini nesuđeni stanari vile. Naime, prilikom posjete kolektivnom centru Anđelina je evidentirala da postoji potreba za izgradnjom 13 stambenih jedinica. Nažalost završetak nisu dočekali (sad već) pokojni Miodrag Makivić i Petko Kokošar, a u njihove sobe u kolektivnom smještaju uselile su se Ranka Andan i Rada Rosić, nevoljnice istog nivoa kao i dvojica preminulih. Kad je Anđina vila završena i došlo vrijeme useljenja u nju, kolektivni centar "Narodni univerzitet" je raspušten. Bake Ranka i Rada, koje su u identičnoj situaciji kao i novi stanari vile, ponadale su se da će one useliti u dvije garsonijere koje su sada bile slobodne. Bilo je to logično. Međutim, nije se dogodilo tako. Dvije stambene jedinice ostale su prazne a bakama su plaćene podstanarske sobe.

U "Avazu" je osvanuo naslov "Načelnik Rogatice istjeruje starice" sa tekstom u kome novinar izvještava da opštinske vlasti dvije bake koje nisu ni u kakvom srodstvu pokušavaju smjestiti u jednu sobicu, a da načelnik opštine Radomir Jovičić želi da u vilu smjesti ženu koja nije ni jedan dan provela u kolektivnom smještaju, te da je baka Rada završila u bolnici u Foči kad je čula da neće, ni pod stare dane, useliti u stan izgrađen naporima Anđeline Džoli. Novinar "Avaza" u tekstu je naveo da je pokušaj da se stupi u kontakt sa Jovičićem i čuje i druga strana ostao bez uspjeha. Jovičić je uzvratio demantijem osnovnih činjenica navedenih u tekstu i prijetnjom sudom ukoliko demanti ne bude objavljen; naveo je da će raspodjela dva preostala stana biti izvršena pravedno: "O tome će odlučivati posebno formirana komisija kroz postupak i na osnovu prikupljenih dokaza, a prednost će imati korisnici socijalne pomoći, samohrani roditelji, povratnici, raseljena i interno raseljena lica. Ako gospođa Andan i Rosićeva sakupe dovoljan broj bodova, eto im šanse da se usele u "Anđelininu kuću", naveo je Jovičić. Ostaje nepoznato da li je bio iskren, s obzirom na naša saznanja da je arogantno eskivirao novinara "Avaza" izbjegavajući kontakt s njim i govoreći "neka pišu šta god hoće, svakako su uvijek protiv mene", a kada je vidio da je tekst stvarno napisan kontra njega, požalio se što se, eto, nije poštovao novinarski kodeks i čula i "druga strana".

"Ništa ne napravi a sve uništi: komuništi" rekao bi Bora đorđević! Jer žena dođe iz Holivuda da riješi rogatičke probleme, a vlasti naprave belaj oko toga ko će biti smješten; raspišu konkurs za šta!? Za materijalno najbjednijeg građanina Rogatice!? Po tom kriterijumu dvije trećine stanovnika bili bi validni kandidati - beskućnici i ljudi u stanju socijalne potrebe!

Natendereni konkursi

Još ako komisiju i konkurs bude vodio Milan Marković, a velika je vjerovatnoća da hoće, direktor i predsjednik svega i svačega u Rogatici već tridesetak godina, pristrasnost je - zagarantovana. Marković je odavno oskrnavio i izvitoperio instituciju konkursa kao Predsjednik komisije za izbor i imenovanja SO Rogatica i mogao bi napisati udžbenik o tome kako se ruga i sprda sa zakonskim odredbama i propisima. Naime, prije par godina, kao predsjednik spomenute komisije, raspisao je konkurs za imenovanje direktora javnih ustanova čiji je osnivač SO Rogatica. Pošto su prijavljeni nestranački kandidati i kandidati drugih političkih opcija imali superiornije biografije i profesionalne reference od kandidata SNSD-a, poništio je konkurs, savjetovao da se izmjene statuti ustanova i predvide uslovi konkursa prema referencama njegovih partijskih kolega, a onda istomišljenike i poslušnike imenovao za direktore.

Tako je, npr. osnivač i dugogodišnja direktorica "Narodne biblioteke" Anđa đerić, profesorica srpskog jezika i samohrana majka, bolesna i pred penzijom, otjerana bukvalno na ulicu, a umjesto nje imenovan Stevo Drašković, poljoprivredni inženjer stočarskog smjera (za direktora biblioteke !?), čija je najjača profesionalna referenca - šurjak, brat od žene predsjednika OO SNSD-a Rogatica. Koji je, još uz to, u dokazima da ispunjava uslove konkursa dostavio i falsifikovane dokumente.

Kad se sve uzme u obzir biće prava sreća ako se ovozemaljsko bitisanje zlehudih starica, nesuđenih stanovnica Anđelinine vile u Rogatici, ne okonča kao i dvojice nevoljnika u čije (opet nesuđene) stanove je trebalo da usele; u statusu beskućnika.

Potpisnih ovih redaka živo se sjeća sjednice Vlade RS čiji je bio svjedok, još krajem devedesetih godina prošlog vijeka, kada je tadašnji ministar za izbjeglice i raseljena lica Ljubiša Vladušić proglasio da je "problem izbjeglica i raseljenih lica u Republici Srpskoj riješen". A bilo je to, da ponovimo, prije 12-13 godina. On je iz ministarske fotelje otišao u (valjda) otoman viceguvernera Centralne banke Bosne i Hercegovine, a izbjeglice i raseljena lica i dan-danas iz kolektivnih centara izlaze sa nogama naprijed.

U Bosni i Hercegovini ne uspjevaju bajke; svaka je bajka ovdje - krvava bajka!

Rogatica: zgrada Anđelina Džoli
rogatica_politika - 67883 - 20.03.2012 : Zoran Janković Rogatica - best (1)

Poštovani gledaoci, kukurikuuuuu


Piše: Zoran Janković

Gledam sinoć "Presing" na RTRS-u. Tačnije "šetam" prstima po tipkama daljinskog upravljača, a očima po tv kanalima, pa zastadoh baš tu. Svojom voljom, bez presinga, zastadoh. A, pravo da vam velim, ne znam ni šta mi bi.

Pukao onaj TV studio, i u širinu i u dužinu, ko fudbalsko igralište. Dobro, ima ovdje i hiperbole, ali zaista je poveliki. Preveliki! Fotelje bijele boje, pod plav, pa crven, pa bijel, a ulašten ko bilijar kugla (od čega li je samo, Bogo Dragi, da se ovako sija!? Pa kako ga ne uprljaše oni mnogobrojni gosti, nije im valjda domaćica svima priglavke dala kad su ulazili!?). Zidovi takođe trobojni kao i pod; "crveno, plavo i bijelo, tim se diči srpstvo cijelo. Oooj haaaa"! Kulise, rekao bih, kombinacija pleksiglasa sa neonskim svjetiljkama. Tu su i stolice za publiku i u njima neki mladi i lijepi ljudi. Sve lijepo, nema šta: veliko, sjajno, blješti, sija i sijeva. ("Sijeva minjak pun ko ribnjak" rekao bi Brega. Ja to ne bih kazao). Pukao, dakle, novi studio RTRS-a pa sija; pukla i nova usta Biljane Knežević, od silikona ili od botoksa (od čega li ih već danas prave), a u njima sijaju keramički zubi. A nekada

Četiri letve i dva kvadrata platna
Na nekadašnju SRT, studio Pale, došao sam da radim 1995. godine. Pravo sa položaja. Pardon, pravo sa borbenih linija, neki drugi na položajima su bili. Uostalom, kao i danas. Centralni studio tadašnjeg SRT-a, dječačića iz kojeg je iždžikljao ovaj šljašteći div RTRS, bio je u bioskopskoj Sali paljanskog Centra za kulturu. Drvenim gredama i daskama izravnan je nagib koji ima svaka kino-sala. Od drvenih letava napravljeni su ramovi, na njih je razapeto platno, nekoliko varijanti, razvučeni su kablovi, postavljene kamere i to je to. Boj ne bije svjetlo oružje, već boj bije Risto Đogo. Ma šta ko mislio o njemu.

Jedne noći neko zaboravi da ugasi električnu grijalicu u režiji i sve planu. Izgore tehnika kao kajmaklila. Slučajno (valjda). Mjesecima je program emitovan iz reportažnih kola parkiranih u drvenoj šupi, tu odmah iza objekta. Smontiraš prilog, pa onda brzo optrčiš; trčiš oko kuće sve do kamiona; kamion je u drvenoj šupi, a odatle se emituje program, entitetske televizije.

Prvi moj susret sa studijom bio je sve samo nije - tipičan. Uveo me neko od starijih kolega da vidim kako Dragiša Ćosović komentariše utakmicu. Tad još u prezimenu nije imao slovo "r". Uđosmo u studio kad ono međutim nasred podaščane kino-sale stolica: u stolici Dragiša, pred Dragišom (običan) televizor; gleda on u ekran i priča u mikrofon. A zima je bila sa puno snijega. I hladno ko ono prije dvadesetak dana. U Sali nema nikakvog grijanja. Na Dragiši pola ormara odjeće i povrh svega bijela mont-jakna, tako da je ličio na veliki iglo. Na glavi potkapa i kapa, na rukama rukavice, rukama sa rukavicama obuhvatio veliku šolju tople kafe i komentariše. Ništa on što mi hodamo oko njega. Jedino one drvene daske po podu malo zaškripe.
Daske ko daske, rasušile se, pa poneka i štrči. I škripi, naravno! Za neku od tih neposlušnih dasaka, jedan snimatelj, idući unazad da bi uhvatio kadar kakav je tražen iz režije, zapeo je i stropoštao se na leđa. Usred emisije koja je išla uživo! Gosti i voditelj s mukom su se suzdržavali da ne prasnu u smijeh. Dugo se prepričavalo kako je čak i padu kamerman uspio da zadrži traženi kadar, samo se slika malo zatresla! Skoro pa neprimjetno! Nekada!

Radovan Prvi

Došao meni jedan rođak u posjetu. Nije "Rođak sa sela". Tih dana i godina svi putevi vodili su na Pale. Samo po tome kako je ko govorio "na Pale" ili "u Pale" znalo se da li je "domorodac" ili "doseljenik"; mještani su išli "u" a došle "na" Pale. Rođo me, dakle, zamolio da mu pokažem TV studio. "Na Palama".


Uveo ga ja, on zagledao, odmahivao glavom, sve mi ne vjeruje. "Ama pokaži ti meni taj vaš pravi studio, gdje Radovan bude kad gostuje"! Ja mu pokazah. Nema drugi, jedan jedini je, a to je - ovaj. Ide on niz stepenice, odlazi, a sve jednako odmahuje glavom. Vidim lijepo, ne vjeruje mi čovjek. Kakvu iluziju stvore četiri letve i malo (različitog) platna.

Da, Radova je bio "onaj" Radovan; "znaš ti dobro koji"! Nije "Radovan treći". Bio je to prvi Radovan; prvi predsjednik Republike Srpske. Sjećam se, ko da je juče bilo, kad nam je zabranilo da ga spominjemo u programu. Zabranilo iz onog nečeg što se međunarodnom zajednicom zove. Ovi naši, sad vlast što su, tada su to jedva dočekali. Nisi smio nipošto reći "Radovan Karadžić" u program i - gotovo. Inače ostade bez posla. A zamislite sad samo vijest u kojoj je on glavni junak. Kako je sročiti a ne nagrabusiti!? Činilo se to okolo-kole, kako je ko znao i umio. Snalazilo se. Kao u onoj narodnoj priči kad snajka nije htjela da muževe roditelje zove "mama" i "tata", a "svekre" i "svekrvo" nisu joj dozvoljavali. Svekar je kopao bunar, muž joj vadio zemlju odozdo, a svekrva skuvala ručak pa snajki naredila da pozove ukućane. Pošto je bila lijena da ode direktno do njih ona (snajka) ih dozva ovako: "Heeej, ti kraj rupe, reci tome u rupi, zvala je ova iz kuće, da dođete na ručaaaaak!" Eto tako-nekako se snalazilo. Tada.

Živa istina

Nakon par godina rada, kad sam već postao urednik, dobio sam svoje četiri letve i na njima platno (a slikar nisam, ni Čiča-Glišu pošteno nacrtati ne znam). Niko nije smio da mi tu "pozadinu" (da izvinete) uzima za druge emisije. Bio je to skoro pa statusni simbol. Tih nekoliko letava i par kvadrata platna. U studiju.

Prigrijalo, tako, jednog ljetnog dana, znoj curi sa čela, ni puder ga više sakriti ne može. Snimatelj, budući da je i sam prokuvao ko "dajc" uz Trebević, otvori ona velika bočna vrata na studiju; ona velika kroz koja su gledaoci izlazili nekad poslije odgledanog filma iz bioskopa. Mislim da je bio neki praznik, ni glasa spolja da uđe u studio, kao da sve spava. Samo dežurna ekipa u režiji, kamerman s jedne strane, moja malenkost sa druge strane kamere, radimo emisiju "Srpska danas". Nakon par priloga "vezanih u blok" kamerman mi pokaza otvorenu šaku. To je značilo "pet sekundi" do momenta kad idemo uživo u program. Nije tad bilo ovih sadašnjih pomagala, crvenih lampica i idiota; idioti su na RTRS došli znatno kasnije. Nisam imao napisanu najavu nego sam govorio iz glave. "Poštovani gledaoci", "Kuukuuriiikuuuuuu" zapjeva komšijski horoz-pjevac usred najave. Kamerman se puče dlanom po čelu, što je meni bio jasan znak da se kukurikanje čulo u program, jer je on imao slušalice na ušima, a ja nisam. Ni sam ne znam kako sam se pribrao ni šta sam dalje u najavi rekao. Znam samo da mi je kukurikanje zazvučalo kao da je grunula haubica. Danima poslije toga kad god bih neko rekao "poštovani gledaoci" kolege su dodavale "kuukuurikuuuu!" I na hodnicima su mi to dobacivali. Dobacivali pa onda bježali.

Eto, tako se stvarala ova naša televizija, što danas šljašti i blješti. Prepuna srbovanja, trobojki, skupe scenografije, botoksa i silikona, crvenih lampica i idiota. Pardon, idioskopa. DJL , društvo jednog lica. MD (zaključite nešto i sami zar baš sve moram da vam napišem)!

Kad je muka đe si Đuka

Spodbiše, tako, jedne godine, potkraj devedesetih prošlog vijeka, Biljana Plavšić i Milorad Dodik (i naravno Rajko Vasić) sve iz Pala "to se odnijeti moglo i preseliše to u Banjaluku: Kabinet predsjednika, Narodnu skupštinu Republike Srpske, Vladu, televiziju, radio, samo im SRNA usput zape u Bijeljini.

Paljanskom TV studiju RTRS-a prvo su zabranili emitovanje, a tek kasnije su ga preselili u Lukavicu i degradirali na nivo (samo) jednog od ITC-a; informativno tehničkih centara. Malo je ljudi koji se danas toga sjećaju. Ili su zaboravili ili se prave da su zaboravili. Ja se sjećam. Sjećam se kad su institucije RS sa Pala preseljene u Banjaluku nama je, u studiju na Palama, zabranjeno dalje emitovanje programa. Mada smo proizvodili. Sami sebe smo gledali, jer nam je emisiona oprema pogašena. Milorad je ugasio, nisu stranci to uradili; stranci su samo bili krinka iza koje se skrivao tada, kao i još mnogo puta. Kao i danas, uostalom. Suština je to da mu mi više nismo trebali. Odradili smo svoje, odbranili smo Republiku Srpsku, dolazilo je njegovo vrijeme u kome za nas mjesta bilo nije. "Kad je muka đe si Đuka, kad jedete Đuku ne zovete!" veli narod. Može i "b" umjesto "d". U predikatu rečenice.
vicevi_razni - 67766 - 14.03.2012 : Zoran Janković Rogatica - best (1)

Tužni vic


Živio mali crv u kanalizaciji. Živio tamo i pojma nije imao da neki žive i drugačije. Jednoga dana nađe on neke stare, raskiseljene novine, poče čitati, pa zaprepašteno zapita oca:

  • Tata, je li tačno da ima crva koji žive u jabukama?
  • Tačno je, sine - odgovara tata
  • A je li tačno da neki crvi žive i u mesu?
  • I to je tačno, pile mudro tatino!
  • A ima li ih i u salami?
  • Ima, dijete moje, ima.
  • Pa zašto, zaboga, mi onda živimo u ovim govnima?
  • Zato, sine, što je ovo naša otadžbina!
  • rogatica_politika - 67641 - 10.03.2012 : Zoran Janković Rogatica - best (0)

    Reakcija


    Na pisanje Rogatica_Politika - Poreska Žrtva: 67610 od 09. 03. 2012. godine a pod naslovom "Stotinjak radnika prima platu"

    Poštovani,

    Hvala Vam što ste, iako nehotično, ovako deeeeebeeeeeeelo argumentovali i potkrijepili sve ono o čemu moja minornost piše već dugo vremena.

    S poštovanjem, Zoran Janković
    rogatica_politika - 67422 - 08.03.2012 : Zoran Janković Rogatica - best (1)

    Nikad nije kasno da postaneš dobar


    Piše: Zoran Janković

    Godine 1987. Služio sam JNA (ili mi se čini ili ljudi često ovu skraćenicu izgovaraju nekako kao "jenea"). Vojna pošta 1270, Bela Crkva. Svaka tri mjeseca skoro hiljadu mladih vojnika ulazilo je u ovaj centar za obuku vojnika-vozača. Slobodno čitajte dalje, nije ovo nikakva vojna tajna. I da jeste ta kasarna je već odavno u korov zarasla. A i ovo uopšte nije pričica o tome, nego o ljudima i porukama. Više o porukama. A, Boga mi, i o ljudima. Na ulazu iznad kapije V. P. 1270 Bela Crkva, dakle, pisalo je ovo: "Dobro došli, drugovi mladi vojnici!"

    Kad prođeš kapiju, tačnije kad uđeš u kasarnu, pa pogledaš ovaj natpis sa leđa, vojničkom rukom, sitnim i jedva vidljivim slovima, alkoholnim flomasterom napisano je "Najebali ste gušterčine!"

    Ma ne bojte se, neću sad početi pričati dogodovštine iz JNA, slobodno čitajte dalje tekst. Samo je "pisac želio reći" ovo: gdje god da ulazimo postoji neka poruka koja nas tu dočeka; sa druge strane ulaznih vrata, odnosno onda kad vrata prestaju biti ulaz a postaju izlaz, ponovo nas čeka poruka; one se uvijek razlikuju. Čitajte dalje, a ja vam više neću olakšavati! Obećavam!

    Strikan mi, veeeelika ljudinaaa (namjeran pleonazam) i šoferčina, nekad prije rata zgazio je jednog čiču u saobraćaju. Negdje u Srbiji. Namrtvo! Pijanog starca koza na povodcu bukvalno je podvukla pod kamion. Iako je brzina kretanja vozila bila sasvim mala, 40 km/h, kočenja nije nikako ni bilo. Jer ga nije imalo kad biti. Ali zato jeste bilo države. Mrtva glava, tada, nije mogla nikako proći bez robije. Fasova strikan nekoliko mjeseci bajboka. Pričao mi je kako je u zatvoru, odmah iznad ulaznih vrata pisalo: "Nikad nije kasno da postaneš dobar".

    Služba službenika koji služe slugama

    Ovako kako stvari sad stoje iznad ulaznih vrata u zgradu Administrativne službe opštine Rogatica, pa onda iznad vrata na ulazu u hodnik, dalje iznad vrata na ulazu u stepenište, onda iznad vrata na izlazu sa stepeništa, pa iznad vrata prijemne kancelarije, i iznad vrata načelnikovog kabineta, a onda odmah ispod LCD televizora u kabinetu, nasuprot mjestu gdje načelnik sjedi, a u visini njegovih očiju, morala bi stajati poruka: "Vi primate platu da služite svim stanovnicima opštine Rogatica".

    A ako to neko (slučajno) još ne zna riječ "administrirati" u slobodnom prevodu znači "služiti". Odatle bi "Adminsitrativna služba" značilo "Služba koja služi"! A na ovo bi, ipak, još nekoliko puta, za svaki slučaj, trebalo dodati "služi, služi, služiš" i na kraju "građanima"! Ovo "služi, služi, služiš" nikad ne bi bilo prekobrojno. Jer ko zna na kojem ponavljaju te riječi bi se neki od službenika (treba li pojašnjavati zašto se onaj koji ovdje radi zove "službenik" a da je korijenska riječ "sluga") mogao sjetiti zbog čega i zbog koga je ovdje i zašto prima platu.

    Moć poruke: ako znaš ko je šalje

    Ista poruka morala bi biti ispisana i na načelnikovom putu do toaleta. Da sad ne detaljišem taj put. Takođe i na omotu svih spisa koji mu sti"u na sto trebalo bi, u zaglavlju, da stoji ta ista poruka. Ili natpis sličnog sadržaja a iste poruke. Naprimer: "Moraš da služiš stanovnicima da bi dobio platu!" Ili: "Vi niste ovdje da bi služili samo članovima svoje stranke!" Ili: Vama platu daju (svi) građani"! Ili čak malo opširnija: "Ako vam svi građani poumiru od gladi vama neće imati ko plaćati porez pa ni vi nećete moći primati svoju ogromnu platu"! Ni ovo ne bi bilo viška: "Ako bi platu primali samo od poreza vaših rođaka ili članova samo vaše stranke ona bi bila zaista mizerna"!

    U Formi transparenata na platnu, na oba zvanična beha pisma, na jezicima svih konstitutivnih naroda, na jezicima Sejdića i Fincija i jeziku "ostalih", ispisati ovo i okačiti po drveću, u parku ispod prozora; kad se načelnik okrene iza sebe, da pogleda kakvo je vrijeme napolju, da ih obavezno vidi. I pročita. Staviti ovo i na rogatičku zvaničnu web stranicu.

    I na koncu, na svim vratima kroz koja načelnik izlazi kad krene kući, trebalo bi obavezno da piše ovo: "Nikad nije kasno da postaneš dobar"!
    rogatica_politika - 67223 - 07.03.2012 : Zoran Janković Rogatica - best (2)

    Psi su ogladnjeli, čuvajte se!


    Piše: Zoran Janković

    Opet mi je prijetilo! Zbog pisanja (zbog čega bi drugog!?). Pošto pas čovjeka oduvijek ujeda ovo, naravno, i nije više nikakva vijest. A ni ja nemam namjeru ujedati pse samo zato da bih postao vijest. Ali nemam, isto tako, namjeru niti prestati da pišem.

    Kad smo već kod pasa i ujedanja, vijesti i pisanja, jedan ugledni sarajevski kinolog upozorava u medijima da se psi, zbog niskih temperatura i velikog snijega, zbijaju u sve veće čopore. Čine to da bi, ovako čoporativno, pokušali lakše da se domognu hrane. Otimaće prvo od građana, upozorava kinolog, a ako se ni tako ne domognu slasnog zalogaja, i sami građani mogli bi se naći na meniju ovog (nekad im) najvjernijeg prijatelja. Glad nema očiju, rekao bi naš narod.

    Ne znam zašto ali, kad sam ovo pročitao prva asocijacija bila mi je jedno zanimanje. Ono najomraženije kod nas! Ne smijem da kažem koje. Kako "kako ne smijem: fino - ne smijem. što je, prije rata pjevao jedan mi sugrađanin: "Od Topole, od Topole pa do Ravne Gore, sve su straže, sve su straže ne smijem da kažem!". Ni ja ne smijem da kažem na koje zanimanje i na koje ljude me čopor gladnih pasa podsjeća.

    Zbijaju se u čopore, te jadne jedinke istog, sramnog zanimanja, jer nemaju vlastitog identiteta, a Boga mi ni subjektiviteta. Mnogo im je lakše da im drugi kaže šta treba da misle nego da mućkaju vlastitom glavom; da promućkaju prije upotrebe talog nakupljen dugogišnjom neupotrebom. Umjesto da se sami brinu za sebe i svoje porodice čoporaši slijepo slijede Velikog Vođu, ma gdje on srljao. Slijede ga ne zato što su sigurni da Vođa nikad ne srlja, nego zato što znaju da i kad srlja čini to isključivo zato da bi "njegovoj vrsnici" (kako su stari, pristojni ljudi nazivali najistureniji nam dio tijela odzada) bilo dobro. A oni idu za njim jer tamo gdje je dobro njegovoj biće približno dobro i "njihovim vrsnicama". Jer ("šta kažu u Banjaluki, haa, šta kažu, bil' ga mrtva usta jela?"), što kažu u Banjaluki, ako Velikog vidiš kako sa dvadesetog sprata skače kroz prozor, u prazan prostor, slobodno skoči za njim. Nije u pitanu veliko stradanije, sasvim sigurno nije, nego su posrijedi neke velike pare. Ko zna kako, ko zna čije, ali moraju biti u pitanju velike pare. Ništa drugo!

    Ljudi će postati hrana!

    Ovi čoporaši promijenili su do sada ko zna koliko čopora. Čim vide da drugi, pa makar im i suprotstavljeni čopor postaje veći, prelaze odmah u njega. Neki pod okriljem noći, a neki usred bijela dana. U novom predatorskom čoporu, samo s početka, bivaju istureni naprijed, da hvataju živu žrtvu zubima pod grlo. Vremenom se povlače u pozadinu i, kao i svi strvinari, čekaju da za njih drugi savladaju žrtvu. Onda kidišu i ujedaju se između sebe, otimajući se za najbolje komade mesa. Prave su predatorsko-strvinarske zvijeri. Kao što kinolog reče hranu otimaju od nas koji radimo i proizvodimo. Sve dok ne otmu sve. Jer toliko otimaju da nama jednom nestati mora. Kad nestane naše hrane kidisaće na nas; mi ćemo im postati hrana. Kidaće od nas živih komade mesa, ako to već i nisu počeli da (nam) rade.

    Pored toga što ne rade i ne misle, nego samo govore, predatorsko-strvinarski čoporaši ne moraju ni da misle šta govore. Tako je jedna visokopozicionirana francuska čoporašica pozvala beskućnike da, zbog niskih temperatura, nipošto ne izlaze iz svojih kuća. Beskućnici da ne izlaze iz kuća!? Druga čoporašica iz Splita naručila je stanovnike koji su se polomili na zaleđenim ulicama; izgrdila ih je, jer su sami krivi, zato što idu (baš tim) zaleđenim ulicama.

    Ovdašnji čoporaš, jedan od "najprvijih" do Alfa Mužjaka u našem najvećem čoporu, pak, za nisku temperaturu a visok snijeg optužio je - novinare. Ovaj pripadnik čopora koji je, istini za volju, više vuk-samotnjak nego običan podanik, inače zadužen je za najgrdnije urlanje i zavijanje na sve što ne pripada čoporu. A posebno na polumjesec i zvijezde! On kaže:

    "Mediji i neodgovorne mudoklapčine stvaraju pretpotopno stanje. Novinarsku nejač, bez iskustva u životu i u geografiji, izuzev relacije kuća disko, disko kuća, redakcije šalju da se slikaju kraj puteva i da kukaju kako je Bjelac Zakrko. Stanje, dakle, nije takvo kakvim ga u sarajevskim i drugim medijima predstavljaju novinarčići i službeničići. Novinari stvaraju paniku, građani napadaju vlast, svaka kuća se proglašava odsječenom od svijeta, Borenović i slični lovci u mutnom uzeli lopate i hvataju jevtine narodne poene. Lopataju demokratski progres, STJ.

    Ovako, dakle, govori čoporaš zadužen za urlikanje u našem najvećem čoporu. A nekad je, o tugo-tužna, bio ministar za informisanje. E, pa možete misliti onda kako nas informišu ostali kad nas ovako "Informiše" onaj kome je informisanje zanimanje!

    Inače, pisao bih ja još o ovom čoporašu-samotnjaku, kome svaka treća riječ traži tojagu, ali ne smijem, brate. Bojim se da ne postanem i ja vijest. Da mi razjareni čopor ne nanese kakvu lakšu tjelesnu povredu: ne odgrize glavu, pluća, džigerice.

    Pisao bih vam još o svemu tome ali.. . ne mogu. Nemam nikakvih drugih obaveza jer ne mogu da upalim auto zato što nije upekao minus. Moram se dobro utopliti, jer napolju nije hladno, pa očistiti oko kuće snijeg koji noćas nije napadao. Onda moram uprtiti lopatu na rame, pa pješačiti tri kilometara po "Bjelcu koji nije Zakrko"; moram doći do stare majke, penzionerke od sedamdeset i sedam ljeta kojoj čoporaški helikopterski servis "hoće" odnijeti vodu i lijekova. Hrane ima. Moram joj, zato, odnijeti vode za piće, jer joj voda u kući niti izvor za kućom nisu zaledili zbog niske temperature koja noćas nije bila ekstremna.

    Pred vratima se nisam pozdravio sa komšijom koji nije komercijalista u jednoj firmi i kome nije noćas na Romaniji zaledila nafta u dostavnom vozilu jer mu termometar u autu nije pokazivao cijelih minus trideset i devet stepeni celzijusovih. Ni ovaj tekst napisao - nisam.

    P. S. Pošto u procesu privatizacije nisam učestvovao, niti ću učestvovati, naslov ovog teksta i podnaslov sam - privatizovao. Tojest oni su već bili nečiji, objavljeni su u tekstovima o kinologu koji upozorava na čopore, a ja sam ih "privatizovao. I sad su moji. Moji su: jedan kroz jedan.
    rogatica_politika - 66622 - 04.03.2012 : Zoran Janković Rogatica - best (0)

    Nečuveni politički pritisci


    Načelnik opštine Rogatica Radomir Jovičić vrši politički pritisak na medije, sudije, advokate, privatnike"

    Piše: Zoran Janković


    Nakon samo jednog teksta, koji se na novinarsko-istraživački način pozabavio problemima vatrogasaca u Rogatici, načelnik opštine Radomir Jovičić odmah je naredio da se ugasi zvanična, opštinska web stranica! Povod je bilo pisanje doajena rogatičkog novinarstva Sretena Mitrovića, žurnaliste sa stažom od četiri ipo decenije. Iako je ista ta stranica prije toga objavila na desetine, a možda čak i na stotine Mitrovićevih tekstova, u kojima se afirmativno pisalo o aktivnostima rogatičke vlasti.

    Samo jedan jedini prilog intoniran, po Jovičićevom mišljenju, kontra vlasti bio je dovoljan za suspendovanje a, prema tvrdnjama upućenih, odmah zatim i za ukidanje stranice. Tekst koji je za Jovičića bio sporan zapravo je urađen po svim pravilima novinarske profesije i autoru može poslužiti samo na profesionalnu čast, a mladim žurnalistima, pak, za primjer profesionalno korektnog teksta! A nikako za kritiku autora i ukidanje medija. Ne obje nego sve četiri strane dobile su u tekstu prostor da kažu sve ono što misle o tematizovanom problemu: starješina vatrogasne jedinice, bivši predsjednik sindikata, načelnik opštine i zaposleni radnici (Za link do teksta kliknite ovdje).

    Problem koji je doveo do uvođenja apsolutne cenzure medija od strane načelnika Rogatice, u svojoj suštini, nije ni u vatrogascima ni u novinarima, nego unutar vladajuće političke opcije. Naime, u samom OO SNSD-a Rogatica na sceni su veoma burne unutarstranačke turbulencije, u ovoj predizbornoj godini, gdje je došlo čak do disolucije odbora na nekoliko skoro pa zakrvljenih frakcija. Jedna od njih ima ozbiljnu namjeru da ona da ime načelničkog kandidata na ovogodišnjim izborima za lokalne organe vlasti; a to ime nije Radomir Jovičić. U svemu ovome aktuelni načelnik ostao je veoma, veoma usamljen a, istovremeno i svjesno izložen na grudobran sve većem nezadovoljstvu građana potezima vladajuće, opštinske garniture. Svemu tome, po mišljenju Jovičića, krivi su " novinari. Zato ih pokušavaju ućutkati.

    Politički diletant

    Ovaj, inače, veoma cijenjeni inženjer elektrotehnike na kandidaturu za načelnika na prošlim izborima pristao je samo zato što je bio ucijenjen (ne)ostajanjem bez tadašnjeg, rukovodnog radnog mjesta u ovdašnjoj "Elektrodistribuciji". Njegova stručnost i (dotadašnje) poštenje bili su razlozi da prođe kao kandidat. Međutim, kao i većina ljudi koji se bave tehničkim naukama Jovičić je do zla boga nefleksibilan čovjek. Čak bi se moglo reći i da je tvrdoglav. Usmjeren egzaktnom naukom i istim takvim načinom razmišljanja Jovičić uopšte ne zna za kompromise. Egzemplar je kako vrlo uspješni stručnjaci postaju izuzetno neuspješni političari zato što ih politika na silu usisa u svoje prljave vode i "ubaci u mašinu".

    Kad režim zareži

    Ukidanje zvanične, opštinske web stranice zbog jednog teksta koji mu se lično nije svidio samo je njegov posljednji politički gaf. Ostaće upamćen i po nevjerovatnom načinu "pregovaranja" o opštinskim problemima, gdje dolazi sa već unaprijed zacrtanim stavovima, i ni za jotu ne odstupa od njih. Naprimer, u toku razgovora sa radnicima Centra za kulturu, nezadovoljnim platama i radno-pravnim statusom, zabilježen je i ovaj njegov "kompromisni način razmišljanja": "Pa" dobro, evo, razgovaraćemo mi o tom problemu, ali na kraju ćete vidjeti da sam ja bio u pravu i da će biti kako ja kažem"! I bilo je. A to "u pravu" je kako nema para za kulturu i kako ranici moraju prihvatiti da rade po četiri sata, a i da im ide pola radnog staža.

    Upravo ovakav njegov način razmišljanja doveo je do toga da Teritorijalna vatrogasna jedinica ode u stečaj! Što je, bar na ovim prostorima, do sada nezabilježen način "rješenje problema". Niko nije čuo za odlazak u stečaj budžetskog korisnika. Da li je pravi razlog, možda, to što i Jovičić i njegovi sapartijci smatraju kako su baš vatrogasci "leglo" esdeesa, te im se svete na ovaj način!? Jer umjesto da se povlače konkretni potezi uporno i godinama izjavljivalo se kako je, eto, problem nastao u samom osnivanju jedinice, tj. 2005. godine, prekobrojnim zapošljavanjem. O tome zašto se problem nije rješavao umeđuvremen nikad se govorilo nije. A uporno su, svake godine, za vatrogasce u budžetu izdvajana nedovoljna sredstva. I to ne nedovoljna za njihov rad, nego nedovoljna ni za same plate zaposlenih. Nerješavani i nerješeni problem vraćao se kao bumerang: radnici nisu primali plate, tužili su, sudovi su presuđivali u njihovu korist, osnivač (opština) je odbijao da isplati. I sve tako. Godinama tako! Ko je taj ko može smisleno objasniti vatrogascima da baš za njihove plate para nema, pa čak ni onda kad sud presudi da im se isplatiti moraju, a da svo to vrijeme tri prva čovjeka opštine imaju mjesečna primanja oko 20. 000 KM! Samo njih trojica. U siromašnoj Rogatici koja nizašta (drugo) para nema!

    I nije takvo stanje samo kod vatrogasaca. Jer od kako je Jovičić sjeo u fotelju načelnika, uprkos ponašanju pojedinih privatnika koje je na nivou robovlasništva, opština Rogatica postala je jedan od najnepopularnijih poslodavaca. Skoro da nema niti jedne ustanove čiji je ona osnivač i finansijer a da radnici nisu u sporu sa ustanovom i istim tim osnivačem. I to najčešće zbog radnih odnosa i zbog neisplaćenih primanja.

    Čak i bivši SDS-ov načelnik opštine, Tomislav Batinić, morao je putem suda potraživati prinadležnosti koje su mu po zakonu pripadale, a Jovičić mu ih je pokušavao uskratiti. Poslije dugog sudovanja presuđeno je u Batinićevu korist, a opština je, ponovo, učinila sve što je u njenoj moći da što kasnije isplati presuđeno. Inače i ovo će ostati zabilježeno kao kuriozitet iz vremena vladavine Radomira Jovičića u Rogatici: tog bivšeg načelnika opštine poslao je kući gdje, evo sad će već četiri godine, čovjek sjedi bez zaposlenja. Naime ni najstariji Rogatičani ne pamte da je ikada prvi čovjek opštine, nakon smjene, potpuno ostao bez posla, i da novo zaposlenje više nije mogao naći u Rogatici; ni u Rogatici niti u Republici Srpskoj.

    Većina sudskih presuda u sporovima između opštine ili između ustanova čiji je ona osnivač i radnika, dakle, bila je u korist radnika. Inače, u Rogatici ima malo advokata, a još manje onih koji uopšte i smiju ući u sudski spor sa vlastima. Zato je većina oštećenih prinuđena da angažuje advokate iz okolnih varošica i gradova. Prema pojedinim izvorima jednog od njih, koji je dobio najviše sporova, lično je telefonom zvao načelnik opštine Rogatica Radomir Jovičić i zanimao se zašto on, eto, uzima u rad toliko predmeta protiv opštine i njenih ustanova i da li to namjerno radi. I to nije sve. Prema nekim izvorima načelnik je čak pozivao i sudije tražeći objašnjenje kako su to njihove presude uvijek u korist onih koji tuže, a na štetu opštine i inih ustanova. Što je, priznaćete, i više nego skandal.

    Ni u pripravnike bez članske karte SNSD-a

    To da su, pod njegovom dirigentskom palicom, smjenjivani direktori koji su članovi drugih partija ili koji su apolitični, a za direktora biblioteke (npr. ) imenovan brat od žene predsjednika OO SNSD-a, koji je po zanimanju poljoprivredni inženjer stočarskog smjera, a koji je falsifikovao neophodno mu uvjerenje o radu na poslovima kulture negdje u Sjenici (ili bijaše Novom Pazaru!?) stara je priča. Nova stranica te priče ispisana je, međutim, ovih dana.

    U okviru konkursne procedure za prijem pripravnika Radomir Jovičić pozivao je rogatičke privatnike koji su aplicirali za ova sredstva (i zapošljavanje pripravnika) na razgovor. Zvao ih je jednog po jednog, da ne bi bilo svjedoka. Priprijetio im je da će dobiti sredstva i učestvovati u programu zapošljavanja pripravnika samo pod uslovom da im on iščita imena ljudi koje će zaposliti! I to sa spiska nezaposlenih članova SNSD-a koji je "težak" dvije stranice formata A4, a koji drži na stolu. Zamislite sad jednog privatnika kako se osjećao kad ga je pozvao načelnik opštine i izdiktirao mu imena članova SNSD-a koje mora zaposliti parama koje je privatnik "napravio" plaćajući državi presilna davanja. I šta da rade oni koji nisu članovi vladajuće partije, da umiru od gladi!?

    Strinino dijete i Cenzura kao 1948. godine

    U zemljama razvijenih demokratija sudske odluke ne smiju se komentarisati. Zabranjeno je da to čine čak i obični ljudi, tj. građani. Političari " ni slučajno. Sudije onamo spadaju među najuglednije ljude. Nezavisni su od bilo koga, posebno od političara. Tamo političar ne smije ni pomisliti da javno kaže svoje mišljenje o presudi, a kamo li da smije nazvati sudiju i tražiti obrazloženje (čak) cijelog niza presuda. Odnosno, možda i smije; ali" krijući. Ako novinari doznaju za to i obavjeste javnost političar je završio karijeru. Za sva vremena. Kod njih. A kod nas???

    U normalnim zemljama i novinari su nezavisni; kako novinari tako i mediji. Niko ne smije da ih ucjenjuje, da im prijeti, ne smije da ih ukida političkim odlukama" Ovdje je sve suprotno od toga. Autor ovih redaka najbolje zna kako mu je da (pre)živi u Rogatici pišući " istinu.

    A istina je i to da se novinarske ekipe prate kad dođu ovdje da rade. Prije toga traži se od njih da se najave u pisanoj formi, da prezentuju temu pisanja/priloga, sagovornike i pitanja koja će postavljati. Pa ako načelnik zaključi da mu priča neće odgovarati, onda odbija komunikaciju sa medijima.

    Jer zna on dobro moć javne riječi. Kako je na vlasti objavljuju se afera za aferom. Samo što on tvrdi da su krivi oni što objavljuju, a ne on koji ih generiše. Neke od afera vezanih za njegovo ime čak su i degutantne. Kao što je ona da mu je najbliža familija bila zadužena za izborni inženjering na prošlim izborima. Dobili su spiskove ljudi i njihove telefonske brojeve i obavezu da zovu narod i vrbuju ih da glasaju za Raleta. Najrevnosnija je bila jedna stara, besposlena strina koja je, prema njenim vlastitim riječima, nazvala više od 200 ljudi vrbujući ih da glasaju za "strinino dijete"! Sada će, ponovo, Jovičić da ustvrdi da su krivi oni koji ovo dadoše u javnost, a ne on. I njegova strina.

    Autor ovo teksta, u dugoj i teškoj prepisci, pokušavao je, svojevremeno, ubijediti uredništvo zvanične rogatičke web stranice (koju je sada načelnik Jovičić i ukinuo) da otvore medij i za mišljenja drugačija od režimskog; da oni nisu stranica OO SNSD-a Rogatica nego svog stanovništva, među kojima ima i nas apolitičnih. Ali" bezuspješno (Za link do polemike sa uredništvom kliknite ovdje). I Kad je stranica objavila jedan-jedini tekst koji nije odgovarao načelniku " ukinuta je.

    Tako sada (npr. ) rogatički Bošnjaci imaju dvije svoje stranice, plus portal IVZ Rogatica. A Rogatički Srbi " ni jedne! Informacije se, ako ne odgovaraju načelniku opštine i SNSD-u u 21. vijeku u Rogatici, prenose metodom "od usta do usta". I to šapatom. A Rogatice više nema čak ni u vremenskoj prognozi javnih servisa! Jer se Radomir Jovičić, valjda, boji da mu iznošenje u javnost temperature u ovoj varošici može negativno uticati na birače. Pa ih strina više neće moći ubijediti da glasaju za "njenog Raleta".
    rogatica_politika - 66382 - 02.03.2012 : Zoran Janković Rogatica - best (0)

    Tepeerizacija opštine Rogatica


    Piše: Zoran Janković

    O Rogatičkom TPR-u sam pričao i pisao" i pisao, i pisao.. . i sve sam, mislim, već napisao. Malo je tu ostalo nerečeno. Ćutao bih sad ja kad bi i oni zaćutali. Međutim, "riječ vuče riječ", veli naš narod.

    Ovih dana u medijima se pojavila informacija o rogatičkom TPR-u u kojoj se javno iznose precizne cifre u KM-ovima; o cijeni koštanja fabrike i rezultatima njenog poslovanja. Čak se i, naslućuje se, hvale tim pokazateljima.

    Za one koji "znaju znanje", međutim, to je samo neuspio pokušaj prodavanja magle i predizbornog spinovanja; pokušaj da se crna slika rogatičke privrede, koja jeste crna kao najcrnji crnac u najcrnjem tunelu najtamnije afričke noći, predstavi kao siva. Da čovjek pomisli: "Oho, vidi ti, pa ovaj TPR u Rogatici radi". Koga on radi i šta radi veliko je pitanje.

    Odmah u naslovu teksta "Fabrika prečistača ostvarila prihod od 320. 000 KM" krije se igra riječi! Brojke i slova. Jer tekst je tako naslovljen da prosječan čitalac pomislio kako je "Novi TPR", eto, ostvario zaradu od nekoliko "stoja tisuća ke-ma". Ali nije tako. Kamo sreće da jeste. Istina je to da fabrika nije zaradila " ništa. Nula KM, ništica, cvonjak, "krompir" zarade. Pa kako to? Tako što prihod i zarada nisu isto. U nastavku teksta jasno se kaže da su "rashodi bili uravnoteženi sa prihodima". Narodski rečeno nije se ništa zaradilo. No ako je i to istina, ako su na čistoj nuli, i to bi bio uspjeh. Čak vrijedan pažnje. Međutim, izražavan skepsu da su rezultati poslovanja znatno ispod tog nivoa; ispod nule (dozvoljavam da mogu i da pogriješim).

    Iako su mi posao slova a ne brojevi nisam mogao odoljeti a da se ovdje malo ne "poigram" matematike. Dječje matematike. Sabrao sam dva broja pa ih podijelio sa trećim. Evo šta sam dobio.

    Vlada Republike Srpske kupila je firmu 2010. godine za 3. 200. 000 KM, a kasnije je izdvojila dodatnih 600. 000 KM za nabavku repromaterijala, obrtnih sredstava, registraciju i drugo. U "Novom TPR"-u sada radi ukupno 19 radnika. Ovoj informaciji ništa ne nedostaje! Ali samo na prvi pogled. Jer, da bi onaj ko se nije ranije sretao sa predmetnom problematikom apsolvirao materiju moralo bi mu se prezentovati i ovo:

  • Nekada je TPR zapošljavao više od 700 radnika, a odavde je "hljeb jelo" blizu 3. 000 Rogatičana. Danas "novi TPR" zapošljava 19 radnika i, ne znam kakav, hljeb odavde ne jede ni stotinjak Rogatičana. Vlada RS je, prethodno, prodala TPR; a onda ga je, ponovo, kupila!?

  • 3. 200. 000 KM para poreski obveznika RS datih za kupovinu TPR-a plus 600. 000 KM para poreskih obveznika RS dato za nabavku repromaterijala i ostalog jestejednako 3. 800. 000 KM para poreskih obveznika RS dato za "Novi TPR". Stari TPR je otišao pod stečaj.

  • 3. 800. 000 KM poreskih obveznika RS dato za "Novi TPR" podijeljeno na 19 zaposlenih radnika jestejednako 200. 000 KM poreskih obveznika RS po jednom radnom mjestu u "Novom TPR"-u.

  • Kažu da, po EU standardima, novo, kvalitetno radno mjesto košta oko 30. 00 eura.

  • U Evropskoj uniji da se otvori novo, kvalitetno radno mjesto to košta investitora oko 60. 000 KM. Njegovih para. U Rogatici da se zadrži staro, već postojeće, nekvalitetno radno mjesto u "Novom TPR"-u to košta 200. 000 KM poreskih obveznika RS. No comment!

  • "Svlačenje u ravan" TPR-a sa nekadašnjih 700 radnika u stečaj i otvaranje "Novog TPR"-a sa današnjih 19 zaposlenih trajalo je, istini za volju, godinama. I učinilo je to nekoliko rukovodnih garnitura firme. Završni udarac, međutim, zadala mu je ova posljednja garnitura "top-menadžmenta". Neophodno je spomenuti ih, i to pojedinačno. Tek da bi prezentovana informacija o "Novom TPR"-u nosila sobom sve relevantne činjenice.

  • Posljednji direktor TPR-a bio je Radovan Rosić. Za "briljantno vođenje" firme, koja je sa 700 radnika dovedena do 19, a svako od tih devetnaest nekvalitetnih, starih radnim mjesta plaćeno po 200. 000 KM poreskih obveznika RS, Rosić je "kažnjen" mjestom načelnika (kompletne) rogatičke privrede; plus društvenih djelatnosti.

  • Radomir Rale Jovičić, bivši tehnički direktor TPR-a, kome se može pripisati sve ovo što i Radovanu Rosiću, danas je načelnik opštine Rogatica!

  • Gospava Đerić, prvi čovjek finansija TPR-a, kojoj pripadaju sve "zasluge" za "uspješno" funkcionisanje te firme, jednako kao i Jovičiću i Rosiću, danas je savjetnik načelnika opštine Rogatica za finansije.

  • Ima tu još neke siće koja je samo kusur u ovom pazaru, te nije vrijedna spomena. Mada su i oni zaposlenje našli u opštini.

  • 19 starih radnih mjesta u TPR, dakle, koji je nekad zapošljavao preko 700 radnika, plaćana su po 200. 000 KM poreskih obveznika RS, sa tendencijom da svih 19 bude ukinuto čim ova politička garnitura siđe sa vlasti, a samo zbog toga da im niko ne može prigovarati kako su, eto, uništili TPR a onda se dograbili opštine!

  • Kad oni ne budu više vlast (i to se jednom mora dogoditi, zar ne!?) i "Novi TPR" će otići u stečaj kao i stari. Tako će nijedno radno mjesto u "Novom TPR"-u biti plaćano 200. 000 KM poreskih obveznika RS. Puta devetnaest. Bačenih 4. 800. 000 KM poreskih obveznika RS.

    Zato se ne treba iznenaditi kad Rogatica, nekada srednje razvijena opština sa 23. 000 stanovnika i 5-6 hiljada zaposlenih, sutra bude, u ovom nezaustavljivom procesu tepeerizacije, "svučena" na ukupno par hiljada stanovnika i nekoliko stotina zaposlenih; ili na veličinu nekadašnjeg, velikog, starog TPR-a. A sve to bude opravdano tranzicijoama, reformama, transformacijama, recesijama" a Jovičić, Rosić i Đerićeva budu "kažnjeni" od strane vlasti RS time što će im njihovi dati da vode cijelu Republiku Srpsku. Nju (RS) bi, valjda, svukli, na veličinu Rogatice. Onda neka im daju i BiH; da je svuku na veličinu RS. I sve tako"

    Eto, tek sada je zaokružena tužna informacija o tužnoj sudbini TPR-a i još tužnije Rogatice. "Tužna priča koju crnci zovu bluz" rekao bi Momčilo Bajagić

    Reakcija je napisana na sljedeću informaciju:

    Fabrika prečistača ostvarila prihod od 320. 000 KM

    ROGATICA - Fabrika prečistača iz Rogatice, koja zapošljava 19 stalnih radnika, u 2011. godini ostvarila je prihod od 320. 000 KM, dok su rashodi bili uravnoteženi sa prihodima, prenose agencije.

    Vršilac dužnosti direktora ovoga preduzeća Aleksandar Bojović rekao je Srni da je 140. 000 KM ostvareno proizvodnjom i prodajom filtera vazduha, a da je kod rashoda najviše sredstava izdvojeno za plate zaposlenih, i to 166. 000 KM.

    Prema njegovim riječima, vrijednost izvezene robe je 52. 000 KM na tržište Republike Srpske, Federacije BiH, Srbije i Crne Gore.

    On je napomenuo da je Vlada Srpske kupila firmu 2010. godine za 3. 200. 000 KM, a kasnije je izdvojila dodatnih 600. 000 KM za nabavku repromaterijala, obrtnih sredstava, registraciju i drugo.

    Fabrika prečistača bavi se proizvodnjom filtera i prečistača vazduha, ulja i goriva.

    Agencijske vijesti.
    Izvor: 058
  • bors - 65446 - 25.02.2012 : Zoran Janković Rogatica - best (0)

    Pantelija Ćurguz u narodnoj pjesmi


    Pjesma "ojkača" posvećena Panteliji Ćurguzu. Mjesto nastanka - Dubica; mogući autor D. Ćopić

    PANTELIJA, DE NAM RECI KRADOM,
    JESIL' S NAMA ILI S MILORADOM!!!
    rogatica_politika - 64862 - 23.02.2012 : Zoran Janković Rogatica - best (0)

    Ja da vidis sranja u RSuandi


    Piše: Zoran Janković
    Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noć. Dobio žuljeve od lopatanja i leđa me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza ćoška i samo čeka da ja očistim ispred kapije. " veli onaj naš u Kanadi, u "Dnevniku jednog izbjeglice".


    O snijegu mislim isto što i dijasporac. Ne bih da ponavljam, iz pristojnosti. O čikama sa grtalicama, međutim, - sve najbolje mislim. Oni su naši pravi mali heroji. Iako su režimski mediji ( pre)opširno izvještavali o stanju na putevima i u zavijanim krajevima niko se ne nađe inventivan da napravi i sa njima neku toplu, ljudsku priču. I njima je bilo hladno, opasno, a radili su danima bez prestanka. Jedino ovi naši helikopteri me nerviraju. I intrigiraju.

    Ideja da se stanovništvu, koje je prevelikim snijegom bilo zavijano i odsječeno od svijeta, pomaže iz helikoptera u startu mi se nije dopala. Prvi razlog je lične prirode: strah od visine. I onih koji misle da jesu na visini. Drugi se tiče naših ćudi. "Znam ja nas BIIIP ja nas" rekao bi Josip Pejaković. U ime naroda bi rekao. Jer sve što valja mi dovedemo do besmisla. Čak do svoje suprotnosti. A valjalo je pomoći ljudima u nevolji. Samo nije valjalo kako to jeste učinjeno.

    Helikopterski cirkus

    Kada je predsjednik RS odlučio da stavi naše/svoje helikoptere u službu pomoći zavijanom stanovništvu prvo što sam pomislio jeste kako se tu ponovo radi o nekakvom marifetluku (dozvoljavam i mogućnost da jesam subjektivan). Osmišljenom da se državnim/narodnim parama nekako okoristi Milorad Dodik. Samo nisam znao " kako?

    Da sam u pravu shvatio sam onda kada je do mene došla informacija o vrijednosti paketa koje su dijelili helikopteri. Naime, u njima se nalazilo: 5 kg brašna, 2 l ulja, 2 kg šećera, par kg riže, nekoliko kg tjestenine, nekoliko mesnih konzervi ili sardina i gotove supe. Ukupne vrijednosti 30 KM. Bar u Rogatici je bilo tako.

    E sad zamislite helikopter koji vrijedi koliko već vrijedi, pa u njemu pilota čije obrazovanje je koštalo toliko koliko jeste, pa cijenu koštanja sata leta helikopterom" i sve to da bi se dostavio paket vrijedan 30 KM!? Nešto tu ne štima.

    Zato sam se zainteresovao za tu našu helikopterizaciju. Ne treba ni provjeravati činjenicu da su helikopteri, kao osnovna MTS Helikopterskog servisa, nabavljeni budžetskim parama. Tojest našim parama. Njima je raspolagala Vlada. Tojest naša Vlada. Sve dok je "naš" Milorad Dodik bio predsjednik te Vlade. Kada je Dodik izabran za predsjednika RS nije mu se dopala činjenica da više nema "svoje" helikoptere pa je izmijenjena uredbu o osnivanju servisa. Tako da od 15. jula 2011. godine Helikopterski servis RS, zajedno sa cijelim Vazduhoplovni servisom, prelazi u nadležnost predsjednika RS. Lično! "Direktor Helikopterskog servisa predstavlja Helikopterski servis i za svoj rad i rad Servisa odgovara predsjedniku RS" Poslove Vazduhoplovni servis obavlja po odobrenju predsjednika RS. Direktor Vazduhoplovnog servisa odgovora za svoj rad predsjedniku RS" stoji u tim izmjenama. Pojednostavljeno rečeno sada su Vuzduplovni servis i Helikopterski servis Njegovi servisi. On može njima da raspolaže po vlastitom nahođenju.

    Predizborni Miloradov heliomiting

    To što je predsjednik RS odlučio da, u uslovima elementarne nepogode izazvane ekstremnim snježnim padavinama, stavi helikoptere "svoga" servisa na raspolaganje ugroženom stanovništvu moglo je biti za svaku pohvalu. I jeste u dijelu evakuacije bolesnih i ugroženih i dostave neophodnih lijekova zavijanim građanima. Sve ostalo bilo je cirkus. Predizborni cirkus Milorada Dodika. U izbornoj godini.

    Apriori prihvatam da je izbor lica kojima je trebalo dostaviti pomoć vršen profesionalno, prema unaprijed utvrđenim kriterijumima. Iako u to sumnjam, a imam i razloga za sumnju. Sada je potrebno obratiti pažnju na nekoliko činjenica.

    Činjenica jedan: pomoć je bila potrebna istoku Republike Srpske. Ovdje Milorad trenutno ima vlast sa tendencijom da se to najesen promijeni. Svakodnevno njegovi puleni tu dobijaju negativne ocjene. Čiste kečeve. Ko kuće jedinice. Iz brige o narodu. Ovdje, uostalom, niko i nije ni prije četiri godine glasao za te "lokalce", nego za stranku "SNSD-Milorad Dodik" sa akcentom na posljednjem dijelu naziva stranke. U Rogatici, naprimer, i da je (ne budi primjereno) magarac bio kandidat za načelnika na prošlim izborima bio bi baš on izabran; jer ljudi su glasali za Milorada, a ne za Radomira. Zna to Dodik, čak mu i odgovara da su njegovi slabi a on, što bi rekao Bora Čorba "mlogo jak" (a vjerovatno i Milorad ovako i misli i govori)! To je bio stvarni cilj februarskog heliomitinga iznad istoka RS. Demonstracija moći, snage, nepobjedivosti Milorada Dodika. Njemu ni meteorološke nepogode ne mogu ništa! Milovi helikopteri na nebu, kum na zemlji.

    Činjenica dva: pomoć helikopterima dostavljana je ruralnom stanovništvu. Već je rečena vrijednost i sadržaj paketa. Simbolična! Svako iole upućen u stanje ovdašnjih sela zna da su ljudi osiromašeni do krajnjih granica i da su to pretežno staračka domaćinstva. Je li tako? Ali zna se i to da je svako seosko domaćinstvo jesenas zaklalo jednu do dvije velike svinje u posjek i osušilo meso. Većina i poneku ovcu u stelju. Svako to domaćinstvo ima kokoške, krave, svinje, ovce" i svako se jesenas podmirilo osnovnim životnim namirnicama. Većina tih kuća u bačvama ima po nekoliko stotina litara rakije šljivovice, u bronzirima desetine kilograma svinjske masti, u koševima tone žita" Nisu to bogati ljudi, država ih je strašno osiromašila, ali zato jesu domaćini. Hej, domaćin-čovjek, nije to šala. Pa oni bi mjesecima mogli da jedu samo meso i kajmak i piju rakiju i opet ogladnjeli ne bi. Imali bi i nas da počaste kad bi im, po otapanju snijegova, došli da ih posjetimo. Tim ljudima dostavljati 5 kg brašna i 2 litra ulja iz helikoptera slično je kao arapskom šeiku iz letjelice baciti kanister goriva, kao nužnu pomoć. Ograđujem se jedino tamo gdje se radilo o bolesnim i bespomoćnim licima. Ali to sam već rekao. Samo ponavljam zbog zlonamjernih. Iza ostalog rečenog stojim čvrsto kao iza betonskog zida pod dušmanskim rafalima. Jer ovdje su pomagači pomagali sebi a ne drugima. "Nije kuja lajala zbog sela nego zbog sebe" rekao bi narod! Činjenica treća: iako prosječnom čovjeku nije bilo poznato ovo "prenošenje nadležnosti" sa Vlade na Milorada Dodika nad Helikopterskim servisom, nikoga nisam čuo ni da pominje servis. Ni slučajno. Svi su govorili "Dodikovi helikopteri bacaju pomoć"! To je to; to je suština! To se htjelo " to se i dobilo.

    Džabe je i govno slatko

    Da se radilo o predizbornom heliomitingu a ne o pomoći ugroženima potvrdili su mi i Čajničani. Oni, na jednom regionalnom portalu, tvrde čak i to da su odbornici u njihovoj Skupštini opštine bacačima iz helikoptera davali koordinate vlastitih imanja. Ko ono uz rat što su radili funkcioneri SDA američkoj avijaciji. Ne znam da li je ovo istina, "pošto kupio poto i prodajem".

    Ali zato znam da su jednog rogatičkog člana SNSD-a lokalni mangupi propisno namagarčili. Ovaj penzioner mirovinu je zaradio u državnoj firmi. Penzija odlična. Više nego dovoljna. Pošto je još u snazi nabavio je nešto stoke i povukao se na porodično imanje. Em će imati sve vlastite, zdrave proizvode, i sebi i djeci, em neće na selu trošiti pare, em će proizvesti i nešto tržišnih viškova. Zašto da ne!? Znajući da u Rogatici sve funkcioniše po partijskoj liniji, a čuvši da će biti dijeljena pomoć, potegao je partijske veze da i on dobije paket. "Kad je džabe i gov. o je slatko", veli narod. Kako i zašto su partijske veze zakazale, nije mi poznato. Ali zato znam da su ga lokalni derani, saznavši za komšijin zahtjev za "umanitarnu pomoć, nazvali telefonom. Stavili su krpu na mikrofon, da im ne prepozna glas. Baš na dan Svetog mučenika Trifuna. Rekli su mu da će baciti paket, ali da mora očistiti od snijega ravnu livadu na površini dvadeset sa dvadeset metara. A snijeg viši od metar. Čistio čovjek cio dan. Zbog paketa vrijednosti 30 KM! Čistio, čistio, čistio i" očistio. Čekao! Čekao, i čekao" Dodikovog helikoptera nema. Nema pa nema. A svake godine lomio je krsni kolač tu u komšiluku. Oni ga čekali, čekali, čekali" Došao je tek s mrakom. Sav zajapuren. Što od napornog rada što od bijesa. Nisu komšije tako kasno krsni kolač slomile" ne pamti se. A oni mangupi sve pili i nazdravljali dolibaši. Sad se digla frka do" do helikoptera. Niko ne smije da mu kaže da su ga fakini izradili. Ništa predvidivije na svijetu nema od koristoljubivog čovjeka.
    rogatica_politika - 61184 - 25.01.2012 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (1)


    Ferman iz Banje Luke (za moju malenkost)

    Piše: Zoran Janković

    Zove me danas drugar. Novinarskim rječnikom kazano " izvor. Iz krugova bliskih vladajućem režimu. Veli mi: "Povedi računa o čemu i kako pišeš. Nešta si grdno zas*"o. Jutros nam je, iz Banje Luke (otkad on govori iz "Banje Luke" a ne iz "Banjaluke!?) poručeno: "Ućutkajte tog vašeg kera, što laje, kako znate i umijete"! Nije baš lično Mile poručio, ali jesu ljudi iz prvog kruga oko Mila!" reče mi moj izvor i prekinu vezu. "Tu tuuu"! U slušalici telefona i u glavi mi: tu tuuu!

    Da sam dežurno, rogatičko kevtalo, i da lajem, činjenica je. "Lajem" ne prestajem. Tu nema ništa sporno. Ni novo. I ujedao bih samo mi zubi tupi, a u njih, režimlija i režimskih slugana, Ahilova koža. A njihova peta meni dvije hiljade milja pod morem daleko, pa ne mogu da je dohvatim. Priznajem, ipak, počeh se preslušavati. Šta sam to pisao u posljednje vrijeme?! I da li mi je vrijeme posljednje ili mi je zadnje vrijeme!?

    Ono što sam o Milu "lajao" u pismu bilo je prije Nove godine, a o njegovim medijima nekad oko smjene godina; nove i stare. Nije moguće da su tek sad pročitali sve to! Imaju oni ljude zadužene da prate pisanje nezavisnih medija. Posljednje što sam objavio bilo je prisjećanje na neke segmente mog spaljenog, ratnog dnevnika; priča o čovjeku koji prije rata jeste bio gazda i koga su svi zvali "Gazda", a koji danas skuplja stari papir. Pisao sam i o licima sa posebnim potrebama okupljenim oko udruženja "Podrška" sa Sokoca. Ovih dana spremam se da napišem priču o jednom nesrećniku kome je neophodna pomoć šire društvene zajednice" ne, nije to. Definitivno nije.

    To njih ne zanima. S glave ih ne zanimaju te teme. Time nisam nikako mogao "grdno zas*ati", kako mi rekoše da jesam uradio. Zaista ne znam šta je bio neposredni povod (znate onu lekciju o razlikovanju uzroka i povoda za Prvi svjetski rat?) da mi Banja Luka priprijeti da "ne lajem" više.

    "Opet su kritikovali novinare! I to nam je hvala za sve ono što smo im prećutali!" rekao bi legendarni Duško Radović. Samo da je još živ (sretan je što nije). Mnogo toga je prećutano u nas. Zato sada samo navire iz zovine svirale i govori kako su u Cara Trojana kozije uši.

    Kad sam progovorio optužili su me da sam "ego-manijak" da se neosnovano "klinčim" učešćem i ranjavanjem u ratu, da "srbujem" bez ikakvog razloga i hvalim se kako krsna svijeća u mojoj kući nije gašena vijekovima, da "hvalisanjem" obrazovanjem negiram to čime su me ljudi sa najvećim akademskim zvanjima učili osamnaest godina, da sam propali "marksista", propali novinar, propali bivši ratnik, propali bivši direktor" a nedavno je izuzetno posjećen forum posvećen gornjo-drinskoj regiji ugašen samo zato što su na njemu rečene mnoge do tada nekazane istine. Istina boli! A tamo ih je izrekla moja malenkost!

    Rečeno je, tamo, kako je aktuelni načelnik opštine Rogatica, Radomir Jovičić, prvih, najkrvavijih šesnaest mjeseci rata, u funkciji tehničkog direktora jedne pekarske firme u Sarajevu, proveo pekući hljeb za Armiju BiH, a danas pokušava glumiti srpskog patriotu; da se dodvori biračima. Kazano je kako mu je osnovna, načelnička plata, (skoro) izjednačena sa gradonačelničkom platom Dragoljuba Davidovića; u Davidovića budžet (skoro) 150 miliona KM, a u Jovičića (skoro) 5 miliona KM, a plate im (skoro) jednake; (po)najviše u Republici Srpskoj. Pardon, prelazi mu (Jovičiću) budžet 5 miliona, iznosi 5, 2 miliona KM, ako se ne varam; i plata mu prelazi 5 hiljada KM! Ako se ne varam! Što reče jedan moj drugar iz Zagreba: "Pa kakva ti je to opština, gdje ti to živiš, jarane, ovdje osrednja firmica ima toliku godišnju bruto-dobit!?"

    Trebalo je odavno reći i da je, taj i takav načelnik opštine Rogatica, prije izbora na ovu funkciju, veoma uspješno popravljao svjetske televizore i tako za život zarađivao. Sebi i porodici, koru hljeba. Nedavno je, priča čaršija, od načelničke plate stan u Beogradu kupio. I sina je zaposlio. U "lošu firmu", u "Elektrodistribuciju" u Lukavici. Pričao mi je to dečko koji je završio (državni) fakultet, a koji danas hljeb nasušni zarađuje konobarišući u kafiću. On, primjeran dečko, žalio mi se da samo što mu suze nisu krenule niz lice kad je čuo da je načelnikov sin, problematičan mladić koji je jedva "saletio" nekakvu višu školicu negdje po Srbiji, odmah počeo da radi, dok visoko obrazovani "konobar" može samo sanjati o državnom poslu.
    Gornjo-drinski forum je zatvorilo i zbog toga što sam o političarima napisao sljedeće: "Nema kvarljivije robe od ljudi. Mliječni proizvodi i meso su "mala maca" za čo"j"ka. I kao što mlijeko i meso ukvare topla sredina i baje, čo"j"ka ukvare vlast i pare! Najviše i najgore. Bio neki ciganin, veli stara narodna priča, pa mu, nadnaravnim čudom, dalo da bude " car. Prvo što je uradio, kada se dograbio vlasti, bilo je to da je ubio svoga oca; rođenoga oca!

    Zašto li ga je ubio!? Zato što ga je otac znao malog, upišanog, us*anog, slinavog i, inače, nikakvog. Da ga ne bi svakodnevno podsjećao na ono što je nekada bio, ubio ga je. A ubio ga je i zato da ne bi mogao drugima pričati kako je on, tj. car, bio nekad mali, upišan, us*an" nikakav!"

    Zatvorilo je forum gornjo-drinske regije i zbog toga što sam tamo napisao sljedeće: "Poštovani "Ponekad ovdje" (to mu je nick, op. aut. ): Iako se neobično zoveš, deskriptivno, kao da si, Bože mi pomozi neki indijanac (Vito Pero, Bik Koji Sjedi") a ja pišem pod krštenim i u knjige zavedenim imenom i prezimenom, ipak mislim da, što bi rekao Branko Đurić-Đuro "Unatoč svemu možemo da polemiziramo". Uprkos tome što mi veliš, implicitno-doduše, da nisam normalan. Prihvatam to. Ne valja biti normalan u ovim nenormalnim vremenima, niti bogat u doba opšteg siromaštva. "Loše živim, ali ko zna zbog čega je to dobro", rekao bi jedan moj drugar. Da danas pišu Jovan Sterija Popović, Danilo Kiš, Branislav Nušić, Petar Kočić" i njima bi vlasti rekle da nisu normalni. I govorili su im to njihovi savremenici. Provladini klakeri (klaker " čovjek plaćen da u pozorištu aplaudira na predstavi na dogovorenim mjestima,(op. aut.)

    Nemojte mi, molim vas, samo inputirati da sebe svrstavam u red ovih velikana. Ne činim to, nisam ja njima ni do koljena. Jedino po čemu se primjeravam uz njih jeste pogled na slobodu izbora tema i načina pisanja, pobuna protiv vlasti, izrugivanje raznim "Ministarkama" i "ministrima", "Glavatoj gospodi-sudijama"" po tome sam, dakle, jednako "lud" kao i oni. U svemu drugom oni su ispred mene. Nekoliko liga." Pisao sam u gornjo-drinskom forumu. Koji su ugasili zbog mog "lajanja"! A sada mi vlast iz Banje Luke prijeti da "ugasi" i mene i moje "lajanje"!!! Pa da, kriv sam ja, jer je odavno trebalo da kažem kako nam je "ona" vlast otela sadašnjost (tadašnjost) a kako nam "ova" vlast krade i budućnost. Krade je i troši, u formi kredita. Budućnost nam kradu! I nama i našoj djeci. Nije to šala! Jer nada posljednja umire, a kad čovjeku uzmeš i nadu, unovčiš je, njega kao da si i ubio. I njega i njegovu djecu.

    Odavno je trebalo reći kako i Milorad Dodika i Bakir Izetbegović lažu kad srbuju i bošnjakuju. Lažu da bi nagrabili što više para. Svaki sebi! Jer prvi je švercovao "Ronhil" a drugi babi držao skute u kancelariji kad se jeste rokalo. Lako im je danas hajcati raju na rat, ne znaju oni kako je provesti zimu na planini-Zvijezdi na minus dvadeset i nekoliko. U bilo čijem rovu. Mrazopuc, znaju li šta je to? To vam je, "gospodo draga", kad drvo puca od mraza; noću bukve i omore pucaju ko puške, cijepaju se, same od sebe; drvo se cijepa od hladnoće, a čovjek izdržava; izdržava jer mora. Najviše je drvo pucalo ujutro. Pred zoru mrzne. Stražar nas budi, pamtim, svako sat vremena. Tek toliko da se pomjerimo i okrenemo. Jer postojala je realna šansa da se onaj ko se ne pomjeri tada nikad više i ne okrene. Ali svaka moja priča o tome za režim je "lajanje", a ja sam " ker. Jer režim onima koji sve te jade jesu preživjeli ne da ništa, a jajarama (jajara " muškarac sa testisima, ali bez hormona koje oni luče, i bez muških atributa, op. aut.) daje ono što ispred naše djece otima.

    Trebalo je, odavno, neko da vam kaže kako je užasan ukus sedmodnevnog hljeba i snijega otopljenog umjesto vode, nad vatrom u vojničkoj porciji. Da li vam je iko "gospodo draga" rekao kako su naši današnji nabrekli trbusi proizvod neprestane gladi koju smo na liniji/ama osjećali; jer ko jednom ogladni nikada više u životu sit nije. Kao što ste vi, vi političari, materijalna sirotinja, ostali gladni para kao djeca, te danas ne postoji cifra koja bi zadovoljila vašu glad za šimi-cipelama, kasetofonom sa dvije glave, televizorom u boji sa daljinskim upravljačem, "stojadinom" ili "tristaćem", jaknom-"vijetnamkom"" tako kako je vas nemoguće danas nahraniti parama, i nas, koji jesmo bili gladni hrane u ratu, nemoguće je nahraniti, jer jedemo i kad smo najsitiji. Hranu, onu biološke. Vaša hrana " pare, je duševna hrana; i što se više hranite to sve manje duše imate. Ne mogu a da ne čujem, danas, retoriku koja me podsjeća na devedeset i prvu godinu. I tada sam vas odgovarao od rata, a vi ste tapšali puške i govorili "*ebaćemo mi njima majku ovim"! Samo mi niste znali reći, ni tada ni sada: ko su oni, a ko smo mi!? A kad je rat počeo meni ste pušku u ruke gurnuli, a vi ste se dohvatili pištolja; ali onih na benzinskim pumpama.

    Zato me danas hoćete da ućutkate; da ne "lajem" i ne "se*em" na vas. Hoćete da ćutim i da trpim. Ne biva tako. Ovaj lik ne ćuti. Laje! I laje i ujeda! Jer ako nam ništa drugo ne ostavite (a niste nam ostavili) ja i narod ćemo " vikati, vikati, vikati" !" Mi ćemo da vičemo (šta nam drugo preostaje!?), a naša vika do Boga će se čuti!
    rogatica_politika - 59802 - 13.01.2012 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)

    Svi su danas hapci


    Piše: Zoran Janković

    A onda dođe rat i jad. Gazda je bio preduzetnički, a ne ratnički tip. Interesantno, ovoga puta vrlo preciznom rečenicom, bez ponavljanja riječi u njoj, postavio je dijagnozu stanja: "Ko nikad nije im"o para " sad ih ima; ko nikad nije vozio auto " sad ga vozi, ko nikad nije karo " sad kara; ovo je zadnji vakat doš"o, nije ovo vrijeme za mene. Nemam ja šta ovdje radit". ", rekao je i otišao u Srbiju. Preko Sremske Rače.


    Kroz školovanje bio je običan dečko, iz radničke porodice. Ničim se isticao nije. Ni dobrim ni lošim. Prosječan đak prosječnog ponašanja. Jedan od mnogih sličnih njemu.

    Završio je trogodišnju srednju školu " zanat, kakvu su, tih godina, završavali svi oni koji i nisu bili baš neki drugari sa knjigom. Pošto bijahu ona zlatna vremena, kad je lakše bilo naći dobar posao nego dobrog radnika, odmah ga primiše u posao. U kafanu. To mu je i bila struka: KV konobar.

    Firma državna, Titina. Jaka i moćna, vlasnik niza ugostiteljskih objekata u našem i susjednim gradovima. Čak i po Sarajevu. Mogao je da bira u kojem lokalu želi da radi. I birao je. A često su ga i šefovi sami "šaltali", iz radnje u radnju. Onda kad bi se pročulo da hoće da uzme bakšiš i kad mu ga ne ostavljaju. Brzo je naučio konobarsku matematiku: "tri put" sedam dv"aes sedam, za naplatit" " trideset. Doduše, onda su bili oni milioni dinara, "rudari", "crvendaći" i "stoje", ne mogu vam ja to sad preračunavati.

    Plavušan finćukastog, dječačkog, bezazlenog lica, bio je svima simpatičan. Čak i kad ih je uzimao. A uzimao je uvijek i svakoga. Jer kafana je najbolja, životna škola. Tu poduku nisu davali ni na jednom univerzitetu (doduše, možda daju na ovim današnjim). A Hapac, kako ga prozvaše zbog "samostalnog uzimanja bakšiša" konačno je bio odličan đak. Kafanskog univerziteta. Jer "hapac" je turska riječ i označava osobu koja uzima a ne pita.

    Ubrzo započe Hapac da radi i sa autima. Kupio bi kakav krš, preko rupa stavio papir i namazao git, onda bi četkicom sve to zafarbao, pa preprodavao pripitim, kafanskim gostima. Uglavnom u vremenu kad bi se oglašavali prvi pijetli. Uzimao bi ih na foru, onako pijane. Pazarili bi auto, a ujutro nisu mogli da pređu preko svoje zadate riječi. Iako je riječ bila p"janska. Ćejf je uvijek bio najskuplja stvar na svijetu. Da" tada niko nije datu riječ gazio, to sam zaboravio da kažem. Prevaljeno preko zuba bilo je jače nego svi današnji ugovori.

    Skromni rječnik sa manje od stotinjak riječi u fondu bio mu je ozbiljna prepreka u poslovanju. U nedostatku vokabulara jednu bi riječ vrtio unedogled; po pet šest puta ponavljao bi je u istoj rečenici. Uglavnom bi verglao: "Šuti, ba, sam" šut", šuti" ma šut", kad ti kažem, šuti, sam" šuti""! Iako je ušutkivani bio upravo mušterija koju je pokušavao "obraditi". Nedostatak riječi u opticaju nadopunjavao je živim gestikulisanjem, ali je to činio nekako ubjedljivo, hipnotički čak, da su se neki kleli kako im, uopšte, i nije jasno zašto su pazarili auto od njega. Objašnjavali bi da ih je Hapac "obenđijao"!

    Ono nekad pred rat, kad krenu prvi ozbiljan privatluk kod nas, otvori Hapac " kafić. To je tad bilo moderno. Hit. I in i kul. Sva raja navališe kod njega. Posebno Srbi. Bila su to vremena kad se već znalo gdje ko i izlazi i zalazi, kad smo se počeli dijeliti na "naše" i "njihove". Mi smo bili " naši, a oni su bili " njihovi. Logično, ne.

    A Hapac je bio naš. Taman što bi razradio kafić našla bi se neka naivčina da ga kupi. Pazari su bili " ohohooo!

    Gazda, kako ga već si počeše zvati, prodavao bi lokal za velike pare. Zatim otvarao drugi, urađen i uređen, nekoliko puta čak za samo jednu noć. Sva bi raja išla, odmah, za njim. U njegovu kafanu. On pun k"o brod. Para, čega bi drugog. Često se, do fajronta, piće naplaćivalo, a poslije fajronta pilo na Gazdin račun. Tako da su njegovi kafići znali biti puniji poslije nego prije fajronta. Iako su puni bili uvijek. Ujutro u osam sati.

    Ni Sarajevo, u najbolje doba, čini mi se, takvog šanera imalo nije. Ni jarana-raju. Čim bi ga muzika spazila počinjali bi pjevati: "Da sam Gazda nikad ne bi spav"o, sve bi kafić po kafić otvar"o" a on bi im kitio instrumente: dinarima, markama, dolarima, francima" Desetak rogatičkih lezi"ljebovića, a možda čak i više, živjelo je isključivo na njegov račun. Vozili su njegove aute, po cijele dane provodili u njegovim kafićima, pili i jeli na Gazdin račun, karali ribe koje im je on nabacivao, trošili njegove pare"

    A onda dođe rat i jad. Gazda je bio preduzetnički a ne ratnički tip. Interesantno, vrlo preciznom rečenicom, bez ponavljanja riječi u njoj, postavio je dijagnozu stanja: "Ko nikad nije im"o para " sad ih ima; ko nikad nije vozio auto " sad ga vozi, ko nikad nije karo " sad kara; ovo je zadnji vakat doš"o, nije ovo vrijeme za mene. Nemam ja šta ovdje radit". ", rekao je i otišao u Srbiju. Preko Sremske Rače.

    Pare" eh, pare. Para vara fukaru i cara. Kako su došle tako su i otišle. Morao je da obnovi šanerske vještine da bi preživio. Svašta se pričalo o njemu. Da je štampao svoje smrtovnice i lijepio ih po Užicu, da su se neki izvarani biznismeni ubijali zbog njega" ništa od toga nisam vidio. Pošto sam kupio poto prodajem. Znam samo da je, u toku rata, dolazio i dijelio eurokrem "Takovo" polugladnom narodu po Rogatici, bukvalno bacajući pakovanja u ispružene ruke. Ne bih znao reći kako je dolazio do njega. Pričalo se da je u Srbiji registrovao firmu, da mu je specijalnost uzimanje robe na izjavu, na odloženo plaćanje. Tačnije na odloženo neplaćanje. Ko će vjerovati pričama; priče i služe da bi se pričale, i da bi bile lijepe za slušanje.

    Uglavnom, poslije rata vratio se u Rogaticu. Go k"o pištolj. Pokušavao je pokrenuti kakav biznis. Petljao, zaduživao se, jadio, čemerao" Ni sav šaneraj, šarm, pregovaračko-hipnotizerske vještine, neverbalna komunikacija, iskustvo dugogodišnjeg varalice i hapca, nisu mu bili od pomoći. Ovo su bila neka druga vremena; ovi današnji hapci, ipak, varaju malo bolje.

    Oni što su nekad živjeli na njegov račun, trošili njegove pare, a prva ljubavna iskustva doživljavali po šemi "Sjećaš li se Doli Bel" danas su uglavnom " gazde. Ugledni ljudi. Biznismeni. Od Aljaske do Australije" Amerike, Kanade, Njemačke, Beograda, Loznice, Užica, Rogatice" Odavno su zaboravili negdašnja druženja sa Gazdom. Jedan od njih ovako je to definisao: "Ništa ja njemu ne dugujem. Ništa! On je mene iskorištavao, a ne ja njega! Ja sam njega u život uveo!"

    Pošto se nikad ni ženio nije Hapac danas živi sam. Ni kučeta ni mačeta nema. Vozi "mercedesa" iz sedamdeset i neke. Sud mu kuću prodaje. Zbog dugova.

    Kažu da je, na pitanje šta bi uradio kad bi dobio milion na "bingu", odgovorio: "Vratio bih onima što sam dužan"! "A ostalo", pitali su ga. "Ostalo nek" čeka" nek" čeka" nek" čeka" da ponovo dobijem na bingu"!

    Ne bih znao reći od čega danas živi. Ako uopšte i živi. A živ jeste. Znam samo kako ne da više da ga zovu " Hapac. A gazdom ga odavno već i ne zove niko. Ni jarani ni muzičari. Nesta para nesta i jarana. "M"rš, m"rš, m"rš" majku vam je*em, sve, sve, sve, pokradeno, sve, sve, sve pohapano, a svi, svi, svi pošteni, samo ja "hapac". Da vas više nisam čuo, ko me zovne "hapac" glavu ću mu razbiti! Razbiti! Razbiti! Svi ste vi hapci, veći od mene. Mnogo, mnogo, mnogo veći!"

    I tako. Da mi Hapac nije kum mogao bih vam o njemu tri dana pričati. Pošto ga je moj pokojni otac na rukama držao i ovo je mnogo. Po njemu se, ionako, ništa neće zvati. Osim ove priče. Nego, nešto drugo mene mori. Kako da se običan čovjek snađe u ovom vremenu u kome se ni čuveni maher "Hapac" snaći uspio nije?
    dodik - 58062 - 24.12.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)


    Edicija "Pisanje uz vjetar" by Zoran Janković

    Pisma drugu Milu

    (Pismo broj 1.)

    Dragi druže Mile,

    Pišem Ti polako jer znam da Ti ne možeš brzo da čitaš. Obnevidio si. Hoće to, s godinama. A oči se ne mogu ofarbati kao kosa. Polako pišem, rekoh, jer sam čuo da Ti više pisma ne čita onaj frfljavi i frljavi Pero Simić. Džabe mu što je novinar sto godina kad nikad nije naučio izražajno čitati. A i ne čita Ti onako kako jeste napisano. Izmišlja. Improvizuje, da Tebi ugodi. Zato Ti pisma sad čitaš sam, a i ja Ti, zato, sam i polako pišem. Da možeš polako čitati.

    Poslao bih Ti i para u pismu, ali sam se sjetio tek pošto sam ga zatvorio. A ne znam ni odakle mi. Jer pare nisu problem, para nema! Ženin minimalac i majčina penzija otišli su nam na režije i podmiru i nismo sve ni isplaćali. Ponešto smo uzeli i "na fišek". Trebalo bi da pošaljem onoj starijoj, na studijama što je, koju marku, a ne znam kako ću. Ti dobro znaš da ja, iako imam skraćenice i ispred i iza imena " ne radim. Šta, ne znaš? Pa kako ne znaš kad si me Ti bez posla ostavio. I niko više ne smije da me primi. Od Tebe ne smije!

    No, neka Te sve ovo ne sikira, imaš Ti i preča posla: strukturni dijalog, pa evroatlantske integracije, pa autoputevi, lobiranje i ludiranje, administracije i zajebancije, Kopanje, Bobari, Stankovići, Antonići" djeca na studijama po Kipru i Milanu" nije Tebi ni malo lako. Nemoj se samo sikirati, molim Te. Matere Ti, nemoj. Ako Ti zapne za šta para, samo kaži. Tu smo, naši smo. "Zovi, samo zovi, svi će sokolovi""! Samo jaši svi smo naši. Prodaćemo mi nešto iz kuće i doturiti Ti. Mi, Jankovići. Ako ništa drugo dići ćemo kredit za Tebe. Na naše ime.

    A Ti nam nastavi, onako lijepo kako samo Ti umiješ, da handriš onu Sarajčad; da im prkosiš Republikom Srpskom; to je nama najvažnije. Ništa nam bitnije od toga nema. Kad ih ono Ti karaš nama je srce ko Trebević. Skupa sa predajničkim tornjem. To nam je duševna hrana.

    Malo su nam problem ove duge zimske noći; godina prođe noć nikad; nikako da svane, a crijeva krče, ali" nema veze. Gledaćemo RTRS sve do svunoća. Banjalučko a naše. A na proljeće će trava da ozeleni. Ako zimus ne zaplati svo korijenje.

    Izvini što Ti ne persiram. Glupo mi, nekako. Jesi predsjednik ali nisi trudan da Ti se obraćam u množini. Ni razlika u godinama nije tolika da me tjera na to. No, kad čujem da sam sebi persiraš, kao nekad Njihova Veličanstva što su činila, počeću i ja. A, koliko vidim i čujem, taj dan i nije tako daleko. Možda već u nekom narednom pismu.

    Ja Te oslovih sa "druže"! Ljutiš li se? Izvini ali" ne znam kako bih drugačije. Gospodin " nisi! Ne može biti gospodin neko ko novinaru FTV-a kaže da "se jebe". I to još novinarki! To gospoda ne radi. Ne, ne, fuj to, Mile! Aport! Možda su njeni preci građani, Sarajlije i gospoda unazad pet generacija, a Tebi još praziluk viri iz" ahm! A, ako ćemo istinu govoriti, nisi Ti ni Banjolučanin, pa čak ni Laktašanin. Ti si seljak-čo"ek i to se iz Tvog ponašanja " vidi.

    Jer gospodin-čovjek nikad ne bi gledaocu, u tv programu uživo, rekao "Aj" ne seri!" A Ti si to rekao!

    Ja te oslovih "druže" iako mi nisi drugar. Prije bi ovdje "legao" pojam antipodan drugarstvu. A ni meni se samom ne sviđa ovo "drugaranje" koje su koristili još u Frankovom, fašističkom režimu, a kasnije preuzeli komunisti. Tebi možda odgovara jer si bio komunista, sve dok si od toga ima koristi. Ja nisam. Onda si bio reformista. Ja nisam. Onda si bio nacionalista. Ja nisam. Onda si bio Europljanin. Ja nisam. Danas si " šta? Šta god da jesi ja to " nisam. I neću biti! Nikad!

    Izvini na ovom mome golemom ekskurcu upućenom Tebi. Pardon, ekskursu. Nego, bloga Ti Tvoga, kako si mi, "nako Milorade. Ni druže ni gospodine. Ja sam dobro i zdravo koje i Tebi želim. Na isti način. Vele da Tvoj (naš) budžet ima problema sa likvidnošću!? Ako stvarno hoćeš to da riješiš poslušaj mene, ćelavu budalu. Sve goste sa svoje krsne slave spakuj pravo u Foču, u "onu ustanovu" od republičkog značaja. Pola budžeta će Ti odmah ostati u leru. Svi ti oni dolaze isključivo zbog golemih sinekura i sinekurčina (sinekura: dobro plaćen, državni posao bez ikakvog rada i odgovornosti, op. aut. ) koje primaju kod Tebe i od Tebe. Odbi to od kuće. Motkom. Govnjivom. Ostavi samo one koji su Ti prije rata na slavu dolazili. Pomenućeš me.

    Nego, kad smo već kod slave, Hoćeš li sad za Nikoljdan kod nas, u Rogaticu. Imenjak ti Milorad, Milorad Jagodić, počinje da slavi krsnu slavu. Kako "kako" " lijepo: "počinje da slavi krsnu slavu"! Do sada je nije slavio, išao je kod brata u Beograd. A prije rata bježao je napolje dok se lomio slavski kolač. Ovo mu je prva godina da on slavi. Kad je čuo da si ga planirao za kandidata za načelnika opštine Rogatica na sljedećim izborima i da ne voliš ljude koji ne slave, odmah je odlučio da počne. "Ko ne slavi krsnu slavi izijo mu međed kravu!" Partija to do njega očekuje, nije šala. Navikao je on da ispunjava partijske zadatke. Rat je bio ohoho odmakao dok su ga uspjeli ubijediti da iz SKJ pređe u SDS. I prešao je. Onda je, dok je SDS bio u krizi, na partijskom sastanku izjavio kako će svi prije njega napustiti i preći u SNSD; kako je on posljednji ušao u SDS ali će ga posljednji i napustiti. Od riječi je čovjek, nema tu šta. Međutim, prešao je kod Tebe čim si mu obećao da će ostati direktor šumarstva.

    Nađi mu se, mene Ti. Sevap je. Ne zna on uz koju čašu se iznosi kolač, kad se prislužuje svijeća, kojim redom se kraci pale, kad se uzima prekadnja, kad se lomi kolač, gdje ko sjeda za časnu trpezu, ko koju čašu nazdravlja" Razumi ga, prvi mu je put. Nije šala: prvi put u šezdesetoj godini! Kad si mogao organizovati sjednicu Vlade RS u Rogatici samo da bi najavio njegovu kandidaturu za načelnika možeš mu i pomoći da proslavi.

    Eto, toliko od mene. Za ovaj put. Pisaću Ti još, budi siguran u to! Ne moraš mi odgovarati, nemaš ti kad. A da mi odgovaraju Simići i Bokićke "nemoj. Jelenskih Ti rogova.

    I" pozdravi sina-studenta. Kad se uščujete. Gdje ono, bješe, on studira, u nekakvoj Milanki ili Milanu? Da, Milanu. Je li to Krajina? Visoka ili niska? Ne znam ja baš mnogo geografije, samo od Drine do Romanije, dalje ne "odam. Auto mi u januaru puni dvadeset dvije godine, pa od kuće smijem da odmaknem samo onoliko koliko ga žena i ja možemo dogurati nazad.

    Kažu mi da je taj Milano nekakvo inostranstvo. Lažu, ja im ništa ne vjerujem. Pogan je narod. Pogan i zavidan. Znam ja da si ti najveći Srbin, Srbenda-patriota i da nipošto ne bi dijete poslao da (na)kupi znanje izvan Republike Srpske. Ti si dosljedan u akciji "kupujmo domaće". Imamo mi sad fakulteta kao prije rata fabrika. Isto si se tako ponio i kćerka kad Ti je studirala. Poslao si je na Kipar. Je li to ono lijevo od Srbca? Kod Čekrčića, odmah iznad Haj Nehaja? Jeste, pa da, zašto da djeca gooooooooooleme pare ostavljaju po bijelom svijetu kad mogu i kod nas ovdje. Kupiti fakultet. Kupujmo domaće.

    Neka se mali ništa ne sikira ako padne koji ispit, neka čuva zdravlje i nek ne pije vruć vode. Svašta se ovdje čulo, pa i da se dijete zabavlja sa nekakvom muslimankom. Lažu smradovi, ne bi on to ocu u atar.

    Nego" sad mi pade nešto na pamet: ako on studira, ko mu vraća milionske kredite i od kojih para, i ko mu vodi firme?

    Vita jela zelen bor molim brzi odgovor!

    Srdačno Tvoj, Zoran Janković, Rogatica na Istoku
    podrska - 57002 - 17.12.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)


    Podrška za sokolačku "Podršku"

    Ovih dana kćerki mi operisali krajnike u Sarajevu. Sva tri. Pošto supruga radi, a ja ne radim, bio sam zadužen da se, u stanu u Istočnom Sarajevu, brinem o djetetu. Kakvo dijete, čitava cura, petnaesta godina. A i, što veli jedan moj poznanik: "Ova se djeca sad bolje gledaju nego ranije. Zato prije sazru, ko njegovane voćke!" Pored besposlenosti, dakle, razlog da budem "medicinska sestra" je i to što imam i "malo jači želudac" nego supruga. Majka je to; kad je vidjela dijete onako bespomoćno i nikakvo poslije totalne anestezije morali smo i nju vraćati "na ovaj svijet". Prava majka. A, boga mi, i Žena. Sa velikim "Ž"! Da sam, kakvom greškom, ponovo mlad momak na ženidbu, samo njom bih se oženio. Ponovo! Ni jednu drugu ne bih ni pogledao. Stvarno!

    Elem, dvadesetak dana sam, svakodnevno, dijete vodio na tuširanje grla i preglede, a zatim kuvao, prao, peglao" "Nadrealisti" bi rekli i "pušio". Što reče jedan moj rođo: "Samo da mi se igdje zaposliti pa makar balvane "holc"o", prihvatio bih, ruke mi propadoše od vode. Koža mi spade".

    Mi smo bili, znači, u Istočnom Sarajevu, a supruga u Rogatici. Radila. Iako sam se stvarno naprao i suđa i veša i nakuvao hrane moram priznati da sam i uživao. Iskreno. Njegujući dijete. Jedinstven osjećaj. Posebno sam uživao gledajući je kako se, iz dana u dan, uspješno oporavlja. Podsjetilo me na dane kad je bila beba, a ja joj spremao hapice, mijenjao pelene, prao guzu" Ima li išta ljepše u životu nego davati drugom? Nesebično, bez ostatka. Ko to nije probao ne zna da je mnogo veće zadovoljstvo davati nego uzimati.

    Praštati i davati

    Davanje me dovodi i do glavnog događaja i likova ove priče. Naime, prije moga "bolovanja" pozvala me je telefonom Snežana Bašević. Upoznali smo se onda kad je Željko Tomić sa prijateljima sa ove stranice organizovao prenos posmrtnih ostataka naših palih heroja na Vojničko groblje "Mali Zejtinlik" na Sokocu. Pošto mi je Željko prijatelj, a Sneža njegova prijateljica, onda mi ova dama dođe, najmanje " drugarica. Telefonski poziv me zateče na imanju, u livadi, dok sam spaljivao staru travu.

    Zamoli me Sneža da dođem na Sokolac. Na donatorsko veče koje organizuje Udruženje lica sa posebnim potrebama "Podrška"; zamoli me i da povezem Dalibora, slabovido lice iz Rogatice kome je "Podrška" putem humanitarnog telefona prikupila zaista značajna novčana sredstva. A i redovno mu pomažu. I Udruženje i Sneža lično. Lično sam se u to uvjerio.

    Daba mi je poznanik, ali mi je ranije, dok sam pokušavao da mu pomognem, učinio nažao. I to nemalo. Sneža me podsjeti na hrišćansku obavezu opraštanja i razgovor završismo mojim pristankom.

    U vožnji me Daba otkravi sa svega par rečenica. Mlad, lijep, naočit čovjek, i sad bi se djevojka okrenula za njim. Ali mu život nije bio naklonjen. Nimalo. Od malih nogu je dijabetičar. Ima nekoliko godina kako mu "šećer" uništava očne živce. Imao je niz operacija sa vrlo relativnim uspjehom. Hirurški zahvati su koštali cijelo bogatstvo. U pokušaju da spasi vid upao je u finansijsku dubiozu sa kreditima. Na kraju je morao prodati stan. I time je "zatvorio" samo dio kredita. Ostao je i bez vida i bez posla i bez stana i bez supruge" od sveg jada i otac mu je naprečac umro. Razbolio se čovjek od tuge. Ostao je, Daba, dakle, i bez oca.

    Danas živi sa majkom u neomalterisanoj vikendici, po mojoj slobodnoj procjeni dimenzija 5 sa 6 metara. Priča mi da mu samo za nekakve kapi treba 500 KM mjesečno. Da bi išta vidio.

  • "Pa kako to sve finansijski izdržiš", pitam ga (ne znam šta bih drugo).

  • "Kako " nikako! Od očeve penzije navučem 250 KM za pola mjesečne doze kapi, za jedno oko, tek toliko da vidim da u nešto ne udarim. Na drugom oku totalni mrak. Sa kapima bih vidio bar nešto. A da mi je para za operaciju, možda bi"" i tu on ne dovrši misao. A momak k"o zlatna jabuka. Jebem ti život, da ti jebem! Oprostite, molim vas, što opsovah.

    Na odredištu, prije nego što izađosmo iz auta, zamoli me da ga malo sačekam. "Izvini, molim te, samo malo, da dam sebi ova govna", veli. Izvadi nekakvu spravicu, sličnu povelikoj injekciji, i zabode sam sebi iglu u butinu. On i ne trepnu. Ja zažmurih. I zanijemih. Iako sam u ratu vidio mesa i krvi kao prosječan mesar. Ljudska patnja u meni uvijek iznova izaziva mučninu.

    Donatorska večera

    U parohijskom domu u Sokocu dočeka nas Snežana Bašević. Srdačno. Tu je i moja drugarica-Jeca; Jelena Dundić. Stvarno volim ovu ženu. Isijava pozitivnu energija, a anulira negativnu. Kao mačka. Pa ovdje sam baš među prijateljima. Tu je i nekoliko kolega-novinara. Posebno se radujem Nedeljku Žugići, piscu, novinaru, ljudini, prijatelju" jednom od rijetkih iz SNSD-a koga, zbog stranačke pripadnosti, ne smatram ljigavcem iz vlasti. Naprotiv! A i učinio je jedan ljudski gest prema meni kakav mogu samo veliki ljudi. Ja sam "opleo" po njemu u jednom tekstu a on mi došao na kućna vrata i" rekao da sam bio u pravu. To mogu samo najveći! Neđo je prosutan gdje god se njeguje kultura, tradicija, ljudstvo, srpstvo" I ovdje je sa audio-video opremom da pomogne organizatorima, ali i da zabilježi događaj.

    Upoznaše me moji drugari i sa predstavnicima lokalne vlasti. E tu baš ne bljesnu ni iskrica simpatije. Ni od mene ka njima, ni od njih ka meni. Inače me većina ljudi zna pod nadimkom "novinar". Tako me i ovdašnjim vlastima predstaviše. Ja dodadoh: "Onaj što voli da laje na vlast". Priznam i ja sam bezobrazan. Valjda mi je tako suđeno. Da ne volim vlast. Ni oni mene. Odmjeravamo se kao kurjaci iz različitih čopora. Da li ćemo se ujedati ili biti mirni? Ostadosmo mirni. Iako smo sjedili skupa. A i povod zborovanja je više nego dostojanstven. U ovim vremenima kad ljudi uzimaju i otimaju, i šakom i kapom, premalo je onih koji " daju. A Udruženje lica sa posebnim potrebama "Podrška" sa Sokoca je baš takvo: daje u vremenima uzimanja. Zato ih treba podržati. Podržavam "Podršku"! Ako nikako drugačije a ono makar ovim tekstom.

    Poče, dakle, program. Djeca igraju i pjevaju. Poznate pjesme. "Kao pravi pjevači, a možda i bolje od njih" rekao bi Minja Subota. Tu je dječji hor "Palčići" sa Pala, vodi ih Slaviša Guja " Slaja, takođe drugar mi. Sokolačke "Ladrice" su "Jecina djeca"; djeluju pri sokolačkoj Ustanovi za kulturu, koju vodi Jelena Dundić. Ako i njoj dušmani ne dohakaju. Kao meni što su. Počeli su je već napadati po medijima.

    Krenu video-projekcija, a Sneža poče da priča šta su radili i uradili u prethodnoj godini. Riječima prati sliku. Sve što sakupe para dijele onima kojima je najpotrebnije. Najteže je odabrati " kome? Potrebe velike a para malo. Prikupljeni novac od prošlogodišnje donatorske večere potrošili su za sanaciju kuće člana Slobodana Vasića. Ređaju se slike i priče o pomoći licima sa posebnim potrebama. Uprkos teškim vremenima zaista impresivan obim pomoći realizovali su u proteklih 12 mjeseci.

    Na ovoj večeri izloženi su likovni radovi članova udruženja "Podrška" nastali u kreativnoj radionici. Izložba je prodajna. Novac od prodaje ponovo će ići licima sa posebnim potrebama. Na Sokocu ih ima stotinjak. Program teče dalje: pjeva se, pleše, igra, glumi" "Kad si sretan ti ponovi ovo sve"" Svi se hvataju u vozić i trčkaraju u ritmu muzike po sali. I učesnici programa i gosti. Organizatori su zadovoljni i animiraju što više ljudi da se pridruže dječici.

    Ljudi, budimo Ljudi

    Gledajući dječaka sa posebnim potrebama koji ima problema sa govorom kako izlazi pred okupljene i recituje, na svako njegovo zapinjanje i sam se naprežem kao da ću progovoriti. Pored njega je Jeca, da mu pomogne; najviše zato da mu drži strah. Valjalo mu je izaći pred ovoliko ljudi i recitovati. Krije se iza knjige ali" gura. Ne da se. Bori se. Sa tremom, sa slovima, sa izgovorom, sa publikom" sa životom. Pravi heroj. Svako ko je javno održao makar zdravicu pred deset ljudi zna da to nije lako. "Postoje dvije vrste ljudi koji izlaze pred publiku: oni koji imaju tremu i oni koji " lažu", Rekao bi legenda Duško Radović.

    Nekad su ova djeca i ovi ljudi nazivani i drugačije. Još ružnije. Danas ih zovu "lica sa posebnim potrebama". Nisam siguran ni da je ovo najsretniji izbor. Nemaju oni nikakve posebne potrebe; njihove potrebe iste su kao i naše, samo što je njima mnogo, mnogo teže da ih zadovoljavaju. Da li mi, "normalni" činimo dovoljno da ljudi i djeca, kako ih zovemo "sa posebnim potrebama" što lakše zadovolje svoje potrebe? Da im život učinimo lakšim i jednostavnijim? Da li uvijek dajemo ruci koja je ispružena ka nama? Razmislite o tome šta je lakše: davati ili ispružiti ruku i čekati da ti daju! Zato podržimo sokolačku "Podršku" i sve podrške ovoga svijeta. Makar tako što ćemo samo i primijetiti da postoje ljudi malo drugačiji od nas. I nećemo od njih okrenuti glavu!
  • pofalici - 50568 - 10.11.2011 : Zoran Janković Rogatica - best (0)

    Srbi na Pofalićima masakrirani


    Svjedočenje Miloša Mijovića iz Pofalića

    "Ja sam tada zarobljen i još mnogi Srbi. Jedini sam preživio. Znam tačno ljude koji su počinili zločine na Pofalićima. To su Izet Balović (otac mu Agan), Zudo Zijadić i drugi. Tu gdje su mene zatvorili bila im je komanda. Ovdje sam bio u zatvoru dva dana. Onda su me oćerali u Velešiće, iz Velešića na Alipašino polje, a odatle u "Viktor Bubanj". Iz "Bubnja" opet u Velešiće, iz Velešića u Centralni zatvor, iz Centralnog ponovo u "Viktor Bubanj". Tamo sam bio ne znam ni koliko. Evo, vidite kakve su mi ruke", priča Mijović, zavrće rukave i pokazuje ubodne rane od noža, gdje je sječivo probolo kompletno tkivo i izašlo na drugu stranu, iznad zgloba šake.

    "Noge da i ne spominjem. Što su najteži jadi, presjekao mi je tetive od stopala. Sad imam problema s tim. Tri dana sam bio vezan bodljikavom žicom. Šta da vam još pričam", svjedoči o svojim stradanjima Miloš Mijović iz Pofalića. Prije rata bio je jedan od najbogatijih ljudi u ovom naselju, imao dvije ogromne kuće (koje su zapaljene), a u ratu je bio jedan od najtežih stradalnika.

    Dalje priča o napadu na Pofaliće: "Kad sam krenuo od Doma, pobijenih Srba ležalo je kao pljeve. A ovi samo viču: "Hasane, pali kuće". Ko im je Hasan - ne znam. Tad je zarobljen Pero Pikula, Gojko Radović i zatvoreni su. Nakon dva-tri dana oni su izvedeni i ubijeni. Bio je tu i Stanko Kuzman, njegov brat, pokojni Blažo Šarović i još Srba. Ubili su Vidaka pred rođenom kućom. Kad su mene naveli ovuda viču da su ubili četnika iz Srbije. A on je tu doselio negdje 64-65. godine i napravio kuću. Čovjek nije ni služio vojske, niti je znao šta je puška. U Stanka Pikule zapalili su štalu, unutra bile ovce i koze i sve je to izgorjelo.

    Kad su nas doćerali kod Doma u Gornjim Pofalićima ja sam vidio da je tu ležalo pet ubijenih Srba. Samo neke deke bačene po njima. Svezanog su me, u toj kući gdje su me prvo zatvorili, tukli dva dana. Tukli su me, tukli i tukli...

    Najteže mi je bilo kasnije u Velešićima. Ućerali su nas u podrum sa cisternama za parno grijanje, a u njima voda. Ko je bio mali, voda mu je bila skoro preko glave. Sve se propinje na prste a voda mu ulazi u usta. A onaj katran i jad od mazuta ostaju po tebi. Ja ne znam kako sam živ i pametan ikako ostao?

    Na kraju me je iz zatvora izvukao jedan musliman, on mi je glavu spasio - Ragib Salčin. Iznijeli su me iz Centralnog zatvora jer nisam više mogao ni hodati. Stavili me u "golfa". Ponudio me je čašom vode, ali ja niti sam je mogao uzeti, niti sam mogao progovoriti. Dovezli su me na Hrešu i razmijenili. Sjećam se da je kiša padala - nebo se otvorilo. Molio sam ih da me bace u kanal sa vodom jer sam vidio da od mene nema ništa. Naš doktor na Palama govorio je da neću preživjeti. Čudio se kad je ujutro vidio da sam živ. To ti je moja priča", kaže Miloš Mijatović iz Pofalića.
    rogatica_politika - 47662 - 27.10.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)

    Zima mi je nemam jemenije


    Zima mi je nemam jemenije, ne mere mi biti jebenije

    Nema toga što mi možete dati niti što mi vi možete oduzeti pa da prestanem pisati protiv vas. Da ponovim: ništa mi ne možete dati, ništa mi ne možete uzeti da me ućutkate, jedino me možete " ubiti.


    Piše: Zoran Janković

    Prije neki dan zazvoni mi telefon. Nepoznat broj. Javim se. Uljudno i kulturno pozdravi me muški glas i predstavi se. Bio je to jedan moj" paaaa, reći ćemo "poznanik. Mislim da je to najtačnija definicija uzajamnog nam odnosa i nivoa komunikacije. Zove me da pijemo kafu. Začudih se!

    Radio sam nešto oko kuće, prljav, znojav i neuredan. Istuširah se nabrzinu, obrijah i pristojno obukoh. Sve se spremam a razmišljam zašto li me zove, Bože Jedini!? Malo je ljudi u Rogatici sa kojima često pijem kafu. Premalo. Ali" nije do mene. Do ljudi je, barem ja tako mislim. Od kad su me vlasti, onomad, izopštile i okužile jer sam im se suprotstavio, većina onih koji su ranije prelazili ulicu samo da bi me pozdravili sa: "Kako ste, gospodine direktore, jestel" se naspavali", sada bježe na drugu stranu ceste čim me vide. Jer u Rogatici, ovih dana i godina, mnogo je za"ebano zvati se Zoran Janković. To ime (i prezime) izgovara se nekako" ne kao psovka, više skupljenih usana i poluukočenog jezika, na pola glasa; najsličnije kao kad bi, nekad, stare, obrazli-žene izgovarale bezazlenu rečenicu tipa "uđem ti ja na vrata", pa odmah dodavale "da izvineš"; e, baš tako moje ime izgovaraju danas u Rogatici, samo očekuješ još da čuješ: "Zoran Janković, da izvineš!"

    Zato me začudi poziv ovog nekad zagriženog i do smrti zakletog esdeesovca, (opet do smrti) zaljubljenog u lik i djelo Radovana Karadžića, a danas još zagriženijeg (opet do smrti) esenesdeovca i (opet do smrti) branioca lika i djela Milorada Dodika; ušuškanog u Milovom krilu, redovno prepovijanog i slatkom hapicom hranjenog nesposobnjakovića čiji je jedini posao da se ne miješa u svoj posao. Zašto li me on zove? Obično kad ja nekoga tražim on meni treba, a kad mene traže to znači da ja trebam tražiocu. Šta li ću mu, ovakav kakav jesam? Šta ja nekome mogu pomoći kad ne mogu da pomognem ni rođenoj čeljadi u kući!? A ovaj dodi(c)kovac me čak zove na kafu! I to u hotel, gdje će nas vidjeti pola Rogatice!?

    Raport kod sekretara SKOJ-a

    U tim teškim mislima stigoh na odredište. Uljudno se ispozdravljasmo, upitasmo za zdravlje; svoje i ukućana. Ko Englezi prokomentarisasmo vrijeme, a zatim i moj automobil star 22 godine. Ja sam čekao da on konačno kaže zašto me je zvao, a on je vrebao pogodan povod da "odčepi". Utom naručismo i piće. Za još dva stola primijetih esenesdeovce. Aha, to je to, pomislih: zove me po partijskoj dužnosti koju je dobio od opštinskog sekretara SKJ-u, pardon SDS-a, izvinjavam se SNSD-a; ko će im ga više znati kad su uvijek u vladajućoj partiji i uvijek izvršavaju partijske a nikad profesionalne zadatke. Profesija im je: vječni poslušnici svake vlasti!

    Pita me kako sam, kako živim. Mada sam došao sa čvrstom namjerom da se pristojno ponašam iz mene progovori onaj izvorni, narodni čivtelija:

  • Što bi narodni pjesnik rekao: "Zima mi je nemam jemenije, ne mere mi biti jebenije", a tebi hvala na pitanju! Jemenija ti je, ako ne znaš, ona ogromna, vunena marama što su se nekad žene zimi zamotavale u nju da ne nazebu. " odgovorih mu

    On je gledao, učini mi se, negdje preko mene, u daljinu. Okrenuh se i vidjeh da pogled baca na partijske drugove za susjednim stolom.

  • Ma" dobro, pusti to, nego, stvarno, šta je to s tobom? Što si tako ogorčen na sve? Što napadaš vlast gdje god stigneš? A posebno Milorada Dodika (ovdje moj sagovornik zamalo ne ustade pri pomenu Milovog imena)! Eto, reci, šta možemo uraditi za tebe da prestaneš pisati protiv nas; samo kaži šta ti treba, imam ovlaštenja za razgovaram sa tobom. " konačno mi otkri moj sagovornik povod našeg razgovora.

    Odnekud iz dubina sjećanja u frontalni, moždani korteks grunu mi jedan događa koji se zbio prije punih petnaestak godina, a čiji sam svjedok bio, pa započeh priču.

    Šamar na pravdi boga

    Za pokojnog Iliju Guzinu, nekadašnjeg generalnog direktor Srpske radio televizije - SRT (današnja RTRS), bog da mu dušu prosti, pričalo se " svašta. Ja sam od toga malo vidio svojim očima i malo čuo svojim ušima. Moj je princip da se sa direktorima nikad ne intimiziram, nego da smo zdravo-za-zdravo. Ovo o čemu sad pričam sam i vidio i čuo. Pričalo se i da je Ilija veliki kockar. Jednom tako, kažu priče, izgubi Guzina velike pare na kocki od nekog paljanskog vucibatine (zvaćemo ga Vucibatina jer sigurno svako od vas poznaje ljude koji zaslužuju da im takvo bude " ime). I to pare koje nije ni imao; igrali su "na vjeru". Ilija ne mogaše da se oduži u roku, a Vucibatina navaljivaše. Kao u onoj narodnoj: ništa gore nego kad ugursuz rđi duguje; niti ugursuz može da vrati niti rđa može da čeka. Dogovoriše sa da direktor kockara zaposli na SRT-u, a ovaj da mu oprosti dug.

    Od Ministarstva odbrane dobi Vucibatina potvrdu da ne mora ići na liniju i, zaista, poče raditi na SRT-u. Nije htio bilo koje radno mjesto, nego isključivo " šefovsko (mora da su u pitanju bile ozbiljne pare). Pošto su Pale u to vrijeme još bile dva"es" kuća, vlada i SRT, za ovaj događaj već se bilo pročulo. Da bi stvar legla što bezbolnije Vucibatinu postaviše za šefa portirima i čistačicama. Znajući kako je došao do šefovskog mesta čak ni čistačice ni portiri nisu ga poštovali. Ni najmanje. Kad bi im ovaj naređivao šta treba da rade oni bi se, jednostavno, okretali i odlazili. Što je Vucibatinu mnogo vrijeđalo. A koga i ne bi?

    Sve kontajući kako da nametne autoritet potčinjenima Vucibatina, jednog dana, naredi Čiči (tako ćemo ga zvati u ovoj priči) da pomete parking ispred objekta. Prema ranijem dogovoru sa kolegama Čiča mu " okrenu leđa. Onako omalen i neugledan Vucibatini se učini kao pogodan "predmet" za sticanje autoriteta; okrenu ga i, iz sve snage, opali mu " šamar.

    Čiča je tek bio demobilisan iz VRS. Nizak, proćelav, u šestoj deceniji života. Cio radni vijek proveo je kao portir na nekadašnjoj TV SA. Bio je zadovoljan sobom, svojom porodicom, svojim životom i nije tražio ništa više. Dobar i pošten čovjek do bola, jedan od onih što ih zlobnici nazivaju "malim ljudima", ali kojih da nema ni sunce ne bi sjalo.

    Rat se bližio kraju pa je on došao na SRT da odradi još godinu-dvije pa da ide u penziju. Iako je bio legenda sarajevskog ratišta, čuveni minobacačlija sa Vraca koji je, na vojne ciljeve, mine ubacivao kroz dimnjake i prozore i na koga su godinama pištali ratnosarajevski mediji, za sebe ponovo nije tražio " ništa. Želio je samo da, i dalje, bude običan portir i da ga puste da gricka svoj život običnog čovjeka.

    Nije teško zamisliti kakav kurcšlus mu se desio u glavi kad je njemu, ratnom heroju, poštenjačini i ljudini, Vucibatina, ljudski ološ i šljam, dezerter koji je na razne načine izbjegavao vojnu obavezu, varao, krao i kockao se po Palama čitavog rata, opalio " šamar!

    Naišao sam u momentu kad su četvorica ljudi, dva vozača i dva portira, pokušavala da odvoje Čiču od Vucibatine. Iako skoro upola manji, Čiča ga je oborio pod sebe, sjeo mu na prsa, objema rukama uhvatio ga za vrat i davio. Vucibatina je, već sav crveno-plav u licu, iskolačenih očiju, krkljao i život mu je visio o koncu. I dok su četvorica ljudi vukli Čiču za noge, tijelo mu je bilo u vazduhu, ali su ruke još uvijek čvrsto i fatalno stezale Vucibatinino grlo. Tek kad smo, kolega snimatelj i ja uhvatili Čiči svaki po jednu ruku i vukli ih svom snagom, uspjeli smo Vucibatinu oteti iz smrtonosnog zagrljaja. Nas šestorica u punoj snazi jedva smo zaustavili jednog Čiču u šestoj deceniji života!

    Dvojica su Vucibatinu odnijela i sakrili ga u neku od prostorija SRT-a dok je Čiča, koga bijes još nije prošao, išao oko zgrade (veliki broj zaposlenih već su se okupili i nisu mu dali u zgradu, za Vucibatinom) i golim rukama lomio stakla na prozorima. Satima je, sav krvav i isječen, urlao kao ranjeni lav i tražio Vucibatinu da ga dokusuri; a onda i Iliju Guzinu da ga ubije. Jedva su ga, nekako, dvojica kolega i starih drugara sa kojima je radio skupa tridesetak godina, uspjeli umiriti i odvesti kući.

    Vucibatina se nikad više nije pojavio na SRT-u. Ni Ilija Guzina, iako generalni direktor, danima nije smio doći na posao. Mjesecima su šefovi obavještavali Iliju kad je Čiča na dužnosti, a direktor na posao dolazio samo kad njega nema!

    Slušaj me dobro sad, imenjače!

  • Slušaj me dobro sad, imenjače! Bilo mi je ranije dovoljno samo da me pustite da i ja živim na miru. Više nije! Nasrnuli ste na mene na pravdi Boga, kao Vucibatina na Čiču. Miran, kakvim me Bog dao, učinio sam vam se zgodan za ošamariti i obrisati noge mnome. Ostavili ste me bez posla pod optužbom da sam esdeeseovac; mene koji nikad nisam bio član niti jedne političke partije, vi koji ste bili u SKJ-u pa u SDS-u pa u SNSD-u ostavili ste bez posla pod optužbom da pripadam SDS-u da bi zaposlili bezveznjakovićku koja pripada SNSD-u; pa vidiš li koliko je to besmisleno da je teško uhvatiti logičku nit misli bez obzira kako to bilo rečeno. Nema toga što mi možete dati niti što mi vi možete oduzeti pa da prestanem pisati protiv vas. Da ponovim: ništa mi ne možete dati, ništa mi ne možete uzeti da me ućutkate, jedino me možete " ubiti. " rekoh imenjaku.

    Skoči moj sagovornik od stola, kao oparen, i ode bez riječi. Ne plati čak ni piće. Ostavi meni da platim. On je direktor nepostojeće beha ustanove, sa platom od nekoliko hiljada maraka, a ja sam nezaposleno piskaralo, i odavno sam ne na "ivici egzistencije" kako se to obično kaže, nego u dubokom padu u provaliji stotinama metara ispod ivice egzistencije. Ali, valjda, ništa ne uzdiže tako dobro čovjeka kao " pad!
  • rogatica_politika - 46462 - 15.10.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)


    Neoružana pljačka u Rogatici: sad ćete nam dati sve što imate para!

    Piše: Zoran Janković

    Načelnik opštine Rogatica Radomir Jovičić, Zamjenik načelnika Uzeir Kurtić i predsjednik Skupštine opštine Kemo Čamdžija, svakog mjeseca na ime plata i pripadajućih ličnih primanja inkasiraju nevjerovatnih 17. 000 KM;

    Dana 13. 10. 2011. godine u centralnoj informativnoj emisiji "Dnevnik" entitetski javni servis RTRS, u sedamnaestom minutu, emitovao je prilog u kome je, u formi telopa ali i u novinarskom "off-u", donesena informacija da načelnik opštine Rogatica ima, kako je rečeno "osnovnu platu" 3. 300 maraka; prema ovdje prezentovanoj informaciji jedino gradonačelnik Banjaluke ima veću "osnovnu platu" i ona iznosi 3. 500 KM.

    Iz izvora bliskih Odjeljenju za finansije opštine Rogatica saznajemo da tri hijerarhijski najviše pozicionirana opštinska funkcionera načelnik opštine Radomir Jovičić, Zamjenik načelnika Uzeir Kurtić i predsjednik Skupštine opštine Kemo Čamdžija, svakog mjeseca na ime plata i pripadajućih ličnih primanja inkasiraju nevjerovatnih 17. 000 KM; bruto, njih trojica zajedno.

    Primanja koja bi bila prevelika i u gradovima poput Sarajeva ili Banjaluke ovi političari, funkcioneri SNSD-a i SDA, ostvaruju u opštini čiji godišnji budžet, upitno je, da li može da izađe na 5 miliona KM; koja spada u red izrazito nerazvijenih i gdje se svaki građanin koji poštenim radom mjesečno zaradi 500 KM ima smatrati sretnikom. Republički prosjek plate od 813 KM za većinu Rogatičana je " nedostižni san.

    Opština u kojoj je prije rata živjelo skoro 22. 000 stanovnika, nakon rata i dejtonskih migracija imala je oko 16. 000 građana, prema informaciji u spomenutoj emisiji danas broji 12. 000, a prema pesimističkim procjenama upućenih u ovdašnje prilike taj broj je pao, čak, i ispod 10. 000 žitelja.

    I dok su opštinski funkcioneri Rogatice izrazito široke ruke kad sebi isplaćuju plate, i čine to tako da su im primanja najveća od svih "opštinara" u Republici Srpskoj, kad treba novac isplatiti bilo kome drugom kao da imaju zmiju u džepu. Tako da je mala vjerovatnoća greške ako se ustvrdi da najplaćeniji opštinski funkcioneri u RS zaposlenima u svojim javnim ustanovama isplaćuju najmanje plate u RS. Naprimer, zaposleni u Centru za kulturu Rogatica, suočeni sa ucjenom " otkazom, bili su primorani da, zbog "nedostatka finansijskih sredstava", potpišu nove ugovore o radu na četiri sata. Iako su ranije imali ugovore na puno radno vrijeme. Danas svi zaposleni u toj opštinskoj ustanovi primaju zakonske minimalce od 375 KM i "ide" im pola radnog staža. Isključujući direktoricu Centra Olju Ostojić, koja je istaknuti član SNSD-a, te prima punu platu i sebi knjiži puni radni staž; i još jednog radnika koji je, tek po potpisivanju pristupnice SNSD-u, dobio angažman od još četiri sata u Sportskoj dvorani. Zakonski minimalac primaju i svi zaposleni u Dječjem obdaništu, te u lokalnoj Vatrogasnoj jedinici, gdje su kolektivno tužili poslodavca. Kada je sud presudio da se vatrogascima imaju isplatiti zaostale razlike u zakonskim platama, načelnik opštine ucijenio ih je da odustanu, inače će jedinica biti rasformirana, pa formirana nova, i primljeni novi radnici. Uplašeni za kakav-takav posao i platice, svi su odustali od tužbe osim predsjednika sindikata Tihomira Paprice. Već od ranije kivan zbog njegovih istupa u medijima u kojima je optuživao načelnika za potkradanje vatrogasaca, preko starješine vatrogasne jedinice, načelnik mu je servirao otkaz sa obrazloženjem da je počinio tešku povredu radne dužnosti: dbio je da " obrije bradu.

    Osim Centra za socijalni rad gdje su plate koliko-toliko solidne, nema rogatičke javne ustanove čiji radnici nisu u sudskom procesu sa poslodavcem ili finansijerom " opštinom Rogatica. Ili su se sudili i tužili ili se sude. U većini sporova presuđeno je u korist radnika, ali po strategiji čiji je autor Radovan Rosić, bivši direktor ugašenog giganta TPR-a (iz čijeg pepela je registrovan "Novi TPR" koji je, takođe, pred gašenjem) a trenutni načelnik Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti, na sve presude, redom, ulažu se " žalbe. Bez obzira ima li to svoju realnu opravdanost ili nema. Predmeti se, dalje, povlače po već pretrpanim okružnim sudovima i kad dođe do ponovnog presuđivanja u korist tužilaca, isplate radničkih potraživanja uvećane za povelike sudske troškove i još veće zatezne kamate isplaćivaće ih, veliki su izgledi, neka druga vlast. Jer opštinski izbori su već na proljeće, a ovima je sasvim jasno da "na praznu zobnicu ni konja dva puta ne mogu navesti".

    U međuvremenu voda teče lokalnom rječicom Rakitnicom, a Jovičić, Kurtić i Čamdžić svakoga mjeseca inkasiraju novih 17. 000 KM. A mjeseci su, veli naš osiromašeni čovjek " česti!
    price_vase - 43843 - 28.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - best (0)

    E, moj Dragane, i mi svoj RTRS imamo


    Dragan Davidović kod Svetog Petra: E, moj Dragane, i mi svoj RTRS imamo!
    Piše: Zoran Janković

    Poslije duugoog, duuugooog, i plodotvornog bitisanja na ovozemaljskim poljanama, Dragan Davidović nađe se pred Svetim Petrom. Nije bio baš voljan da mu se desi ta glupost, ali nije imao izbora. I oni moraju tamo, potpuno isto kao i mi " sirotinja. Iako neupitan ovaj odmah poče da obrazlaže svoj životni put:

  • Znate, ja sam bio ministar vjera u svih pet vlada Radovana Karadžića. Vlast, nije šala! Takoreći " kolege smo! Mnoge zalutale ovčice vratio sam u Vaše stado! Onda sam bio i direktor SRNE, i nisam dao da ona novinarska pogan piše šta im se prohtije. Jok! Oni nisu normalni ljudi. Kakvi su pisali bi i protiv Milorada Dodika i protiv mene. Ma i protiv Vas bi oni pisali, samo kad bi vidjeli da ne radite pravo. I kad bi im ja to dozvolio; ja, moja žena i Dragan Jerinić. Takvi su novinar, znam ja njih k"o zlu marku, dolar, evro i liru (ne liru, otkud mi to, lire ne primam!). Jok, more, morali su oni pisati kako sam im ja govorio. Ko nije slušao dobijao je otkaz. A ja sam, za takav svoj rad, odlikovan više puta. Jednom su me odlikovali i ovi Vaši: Srpska pravoslavna crkva dala mi je Orden Svetog Save prvog reda. Tako da, i ovdje, ne prihvatam ništa ispod direktorskog zvanja. I od Vas očekujem da me tako namjestite, a ja ću Vam već znati uzvratiti. Stostruko. Ja sam, znate, po zanimanju " direktor, ništa drugo ne znam raditi; ja sam Vam, de fakto " umjetnik u osvajanju i zadržavanju direktorskih fotelja.

  • Da, daaa, doobroo, doooobrooo. " nezainteresovano je odgovarao Sveti Petar, sve gledajući negdje dole, iza i ispod Draganovih leđa.
  • Znate... ja sam bi dugogodišnjim direktor RTRS-a, u svim vladama Milorada Dodika. Da nije bilo mene Republika Srpska izgubila bi sve nadležnosti; da nije bilo mene oni klošari od novinara pisali bi šta im je volja, pa bi nestala Republika Srpska. Ja sam zaslužio da idem u raj! " koristio je Davidović sve persuazivne alate koje je naučio u dugodišnjoj karijeri posvećenoj ubjeđivanju drugih da ne vjeruju svojim očima nego objektivima kamera RTRS-a. I, zaista, bio je više nego uspješan u tome. Javnost Republike Srpske odavno je pretvorena u stado koje bleji onako kako mu "čobanin" kaže. Velikom dijelu tih marifetluka Dragana je naučila supruga mu Mirjana. Ma ne Mirjana Marković, šta vam je, ne budite neozbiljni, to je Miloševićeva žena; nego Mirjana Kusmuk, Davidovićeva supruga (vidi stvarno: otkud to da ove žene ne nose prezimena svojih muževa!?).

  • Ovako, Dragane: kod nas je, po modelu Milorada Dodika, uvedena demokratija i potpuna sloboda izbora. Evo pogledaj! " reče Sveti Petar i pomjeri jedan paravan iza koga se pojaviše na stotine uključenih monitora. U sredini nalazila su se dva najveća. Natpisi ispod njih privukoše Draganovu pažnju. Ispod jednog pisalo je "raj" a ispod drugog "pakao". Ni sam ne znajući zbog čega niti kako, Davidović prvo baci pogled na monitor koji je emitovao program "live" iz pakla.

    Četvorica likova u odijelima (original) "Armani" igrali su poker. Pušili su ručno motane kubanske tompuse, a pred njima je bila gomila zlatnih poluga. U susjednoj prostoriji tipovi su sjedili za šankom i cirkali najskuplji i najstariji škotski viski, dok su im u krilima sjedile ljepotice kakve do tada nije ni vidio. A vidio ih je mnogo. Ljepše čak i od Željke Dragičević. Kamera (valjda ona sa kranom), dalje odzumira ovaj kadar i uhvati znatno širi plan, na kome se vidjela i ulica. Upravo u tom momentu neki dasa, čini mi se ministarski sin koji je isto ovo radio i dok je bio dole, vozeći "dvjesta na sat, uuu krivinuu" "poršeom kajen" zakuca se u jedan zid. Skupi automobil odmah eksplodira a i čovjek u njemu nastrada.

    Bezbeli! Već u sledećem kadru isti taj vozač, čio i zdrav (pa šta se čudite, zar ste izgubili nit priče, on je već " mrtav), samo pređe u "lamburđini aventador", dade gas do daske i odjuri niz ulicu. Redom gazeći "po ljudima i cvijeću". Kamera odšvenka lijevo, do jednog šatora. Ispod se čula gromoglasna i grozomorna muzika: "Ideeee Mileeee autoputem Banjaluka Gradiška"" Pjevao je Milorad Dodik, kolo vodio Aleksandar Džombić, a oznojenih i ozarenih lica igrali (mu) redom ministri... Ma, u najkraćem: "Koka kola marlboro suzuki, diskoteke gitare buzuki, to je život to nije reklama, nikom nije ljepše nego nama! "

    Davidović brzo pogled prebaci na monitor sa "live" prenosom iz raja. Kadar je bio širok ali statičan (već je razmišljao kako će, čim ga i ovdje imenuju za direktora TV-a, režiseru odbiti od plate zbog nedostatka dinamike i invencije u snimanju). Nepregledna plaža na kojoj su ispod nepreglednog niza suncobrana sjedili nepregledni preplanuli ljudi i pijuckali one koktele sa "kišobrančićima" u čašama. Ma... dosada prava. Jednom rječju " smor. Da više ne opisujem. A i nema se šta opisati: to je " to. Samo u to možeš gledati. I na kraju prenosa napišu ono "The end".

  • Jel" stvarno mogu da biram gdje ću? " upita Dragan Davidovć Svetog Petra.

  • Zar ti ja ličim na nekog neozbiljnog dole-vašeg političara, pa da obećam i slažem! ? Ako sam rekao možeš onda " možeš. Samo pazi, nije to kao dole kod vas, kad jedna parija izgubi vlast vi samo pređete u onu koja je dobila izbore. Ovdje toga nema. Kad jednom izabereš izabrao si za sva vremena. Povratka ti tema! Reče Petar

  • Ma neka nema, hoću ja u pakao. Meni je ono u raju dosadno, u paklu je mnogo interesantnije. A i tamo mi je sva raja. Hoću u pakao!

  • Da li je to tvoja definitivna odluka? " upita Sveti Petar.

  • Definitivna! " odgovori Dragan.

    Dođoše dva (Bože mi oprosti) anđela i odvedoše Dragana do jednih vrata. Ogromnim ključem otključaše vrata i ubaciše ga unutra. Zaključaše vrata i pobjegoše glavom bez obzira. I ne okrenuvši se.

    Kako uđe Davidović u pakao neko ga odmah, još sa vrata, odalami metalnom bejzbol palicom po glavi. I dok je ležao ošamućen derani mu oteše sve pare iz džepova. A bilo ih je puno. I para i džepova. Preteklo što od izgradnje što od opremanja RTV doma. Neko ga uhvati za prsa i pootkida mu ordenje: Orden Njegoša trećeg i drugog reda, Orden Svetog Save prvog reda i, njemu najdraži, Orden zastave Republike Srpske sa srebrnim vijencem kojim je (njegov) predsjednik Rajko Kuzmanović onomad odlikovao RTRS dok je Davidović direktorovao (otkud li mu toliko ordenje a da cio rat puške u ruke nije uzeo! ? ); ne samo da odnesoše ordenje nego mu pokidaše i odijelo "Kitonov tretman". Naiđoše gubavci i ostatke skupoga odijela pocijepaše; dobar štof za previjanje rana: "grdnoj bi ga rani privio". Car (pardon, ma šta mi je danas) Dragan osta " go. Uto naiđe neki crnac sa "palamarom" od tridesetak cm i, da prostite, nateže ga. Davidović zapomaga koliko ga je grlo nosilo:

  • Petreeeee, oooo Petreeeeee (zaboravi ono " Sveti), pa šta je ovo, Petre, nismo se ovako dogovorili. Ovako nije bilo na TV-u! ? Vraćaj me naazaaaaad!

    Iz režije se začu odgovor:

  • E, moj Dragane, i mi svoj RTRS imamo! Kako ti je-tako ti je, povratka ti nema! Izabrao si jednom za svagda!
  • pjesma_rat92 - 43502 - 27.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - best (0)

    Kraj rata


    Autor: Baja Mali Knindža

    Ponovo rade akcije,
    Ukinute su sankcije,
    Reče mi juče strina,
    Na pumpi ima benzina.

    Vremena teška prolaze,
    Bolji nam dani dolaze,
    Zamišljen stojim na cesti,
    Brate šta ćemo jesti.

    Penzije dele borcima,
    Što su pucali ćorcima,
    Mi nismo imali sreće,
    Kao oni četeres treće.

    Refren:
    I opet borba za vlast,
    Brate svaka ti čast,
    Nisi ispao ovca,
    Sve je bilo zbog novca.
    hrasnica - 43102 - 26.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - best (0)

    Moja podrška Filipu


    Filipe,

    Samo nastavi da pišeš, ima se tu šta pročitati. Interesantno je. To da li je rečenica posložena baš po jezičkim normama nije najbitnija stvar. Znam nekoliko izuzetno kvalitetnih pisaca čiji je stil (baš) pisanje bez znakova interpunkcije; pobuna protiv normi i ograničenja. A psovka je već odavno stekla stanarsko pravo u literaturi. Samo ne treba pretjerivati. Pošto je pisanje stavljanje života na papir nek psovke u pisanju bude onoliko koliko je ima i u životu. Ni manje ni više.

    A, inače, u pisanju je najvažnije ovo: da imaš šta da kažeš i da govoriš istinu! A ti, imam utisak, ispunjavaš oba kriterijuma.

    Pozdrav i očekujem tvoje naredne tekstove!
    price_vase - 42662 - 23.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - best (0)

    Ustaj ma(ha)la veži kera


    Svojevremeno sam se, ima tome nekoliko godina, pismom obratio magazinu "Start". Rekao sam im kako sam odlučio da prestanem da čitam tu novinu. Razlog je bio "novinar" " Samir Šestan i njegovi tekstovi. Tačnije mržnja koja je iz njih kiptala do nepodnošljivosti. Oni su moje pismo, sasvim korektno " objavili. A ja sam, sasvim korektno, od tada prestao i da kupujem i da čitam "Start". Prijavio sam ženi na trafici da otkaže distributeru, jer je jedini primjerak nabavljala baš zbog moje malenkosti.

    Inače, svašta mogu jesti, ali ne mogu svašta " čitati. Pošto režimske medije zaobilazim u širokom luku (daleko im lijepe /javne/ kuće) izbor i izvor informacija mi je prilično sužen. Uglavnom se sveo na nezavisne portale. Među njima je i www.zurnal. info. Dugo sam uspijevao da se kontrolišem i da ne čitam "kolumne" Samira Šestana. Ali " avaj! Đavo niti ore niti kopa. Prevarih se, pročitah jednu. I to izabrah ovaj tekst o kulturi, sve se nadajući da bar na tu temu nije zastranio. Pročitah drugi, pa treći tekst" dalje mi nije moga želudac; plašio sam se da će krv šiknuti iz monitora pravo po mom licu; da će mi meci zafijukati a rikošeti zazviždati iznad glave! Sve sam pogledao da mi, na ruci, dok sam čitao, nije izrasla traka sa kukastim krstom " svastikom, a na reveru košulje oznake "SS". Jer sam "tamo" pročitao ovo:

    "Patriotizam u žvaljama King Konga

    (inače, "kolumna" je za temu imala " kulturu)

    "Prateći najnoviju epizodu srpskog nacionalističkog ludila i inkvizitorskog raspaljivanja lomača"", I najnovije srpsko nacionalističko ludilo, povod svom rasplamsavanju"", ""te činjenicu o nikad provedenoj denacifikaciji"", ""i glumac koji nikada nije javno osudio agresiju na BiH"" (ovo se navodi kao jedini argument na osnovu kojeg se Slobodan Čustić totalno diskredituje, i kao čovjek i kao glumac! ? )""njih ne interesuje Evropa, ukoliko u nju ne mogu ući kao nacionalističko-pljačkaška horda"", "Nekoliko dana prije nego će propagandna mašina srpskog dijela balkanskog nacističkog mraka početi da spaljuje svoje umjetnike"",

    Da li je rat zaista završen

    ""sa Konanom Barbarinom i hordama koje su na ovom području postajale konstitutivne, tako što bi šljegavši iz daljine pobile, porobile i asimilirale domorodačko stanovništvo, a onda same sebe proglasile starosjediocima i vlasnicima zemlje. ", ""i sam koncept "konstitutivnih naroda". Koji je, faktički (kao i etnoteritorijalna podjela zemlje) nagrada za ubijanje i spremnost da se ubijanje nastavi". "Težnji da se bh. društvo vrati na koncept zakrvljenih fašisoidnih skupina.. ", ""kao povod za temeljito čišćenje Ustava i Života, od rasističkih, anticivilizacijskih, segregacijskih, fašisoidnih natruha"", ""ne interesuje narod, u njegovoj sveukupnosti, nego onaj njegov dio koji je moguće fašizirati (odnosno, koji se nikad nije trgao od ratne nacifikacije)"",

    "Legitimitet Adolfa Hitlera" (podnaslov),

    ""da li je rat zaista završen ili živimo tek u stanju krhkog primirja"", "Ako je rat završen"", ""mirovni sporazum, donesen pod prijetnjom smrću""

    OHR će biti odgovoran za rat!

    "Neposredno nakon završetka oružane faze još aktuelnog rata"", ""kolumnistica Glasa srpskog nacizma i King Kongovog Dnevnog urlika"", "Kompromis u "dejtonskom" smislu? U kome će zločincu biti zabranjeno da iznese ratni plijen iz zemlje i oduzeto mu oružje, ali će moći nastaviti da se iživljavaju na žrtvi? ", "Tu je i pravo srpskih nacionalista da sanjaju svoje snove (sve dok ne posežu za sredstvima kojima su "stvorili Republiku Srpsku", ugrađujući joj u temelje kosti nevinih žrtava).


    Najružnije je pisati, kao što bi rekao Šojić, o kolezi. Međutim, neko ko piše ovako nije moj kolega. Da li je ovom čovjeku iko javio da je rat završen! ? Da on nije iskočio iz Kustinog filma "Andergraund"! Ovo je klasičan primjer govora mržnje i podsticanja nacionalne netrpeljivosti; ratnohuškačka retorika; ovo je, po Krivičnom zakonu BiH " krivično djelo.

    Istina je da sam istrgnuo rečenice i dijelove rečenica iz konteksta. Koga zanima može da pročita integralne tekstove na portalu gdje sam ih i sam čitao. Međutim, ovo pisanje sa pjenom oko usta i zakrvavljenih očiju, provjerite, svaki put se odnosi na Srbe, Republiku Srpsku, organe u RS, Dejtonski (mirovni) sporazum!

    Molim da neko, ko ga lično poznaje, pod hitno kupi veeeeliki, najveći, zidni kalendar koji nađe, pokloni ga ovoj personi i najdebljim flomasterom koji se ima kupiti u knjižari (na moj račun) zaokruži mu godinu " 2011. I" da, ljudi, ako vam je imalo stalo do komšiluka, vežite kera! Pod hitno! Ili da ga mi umlatimo kamenjem. Dok lajanje nije preraslo u ujedanje; i to u ujedanje sa (prelaznim) bjesnilom! Nije valjda da ste (već) zaboravili da ovako i počinju najveći belaji.
    pjesma_rat92 - 42163 - 20.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - best (1)

    Srbija


    Autor: Petar Pajić

    Ja sam bio u Srbiji
    Srbija je na robiji.
    Leže Srbi u kafani
    što pijani što zaklani.
    Leže Srbi ukraj druma,
    iz glava im nikla šuma.
    A iz svake srpske glave
    teku mutne tri Morave.
    Srpskog vođu Karađorđa
    ubio je drugi vođa.
    Mesto gde je bilo klanje
    Srbi zovu Radovanje.
    Ubijenom i ubici
    dignuti su spomenici.
    Sad se svaki Srbin bije
    sa dve svoje istorije.
    Srbin samo iz inata
    sekirčetom mlatne brata,
    Dok na groblje brat se seli
    Srbin sav se sneveseli:
    Prazno mu u rodnoj kući -
    ne može se ni skim tući.
    Žao mu je brata, svega
    a dosada izjede ga.
    Mučni Srbin doseti se,
    uzme štranjku - obesi se.
    Sve su srpske oranice
    same kao udovice.
    Nit se ore, nit se žanje,
    Srbije je stalno manje.
    Leti jato crnih ptica
    preko srpskih oranica.
    I grobovi nebom lete -
    Pošli Srbi da se svete.
    price_vase - 40502 - 13.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - best (2)

    Crne ovce, bijele vrane i lijevi navoji


  • Komšooo, "ajde da zapalimo! " pozva me čim me je ugledao.

    Imao sam nekog posla na imanju i nije mi se dangubilo, ali poziv prvog komšije se ne odbija. Obiđoh ogradu, prođoh na dvorišne vratnica, priđoh mu i sjedoh do njega, na jedan svježe odrezan ćokić. Osjetih neprijatnu vlagu sirove hrastovine na dijelu tijela koji pristojni ljudi ne spominju. I dalje praznim pogledom zagledan u piljevinu pod svojim nogama on mi ponudi kutiju sa cigaretama. Trže se, shvati da je pogriješio.

  • Izvini, moj dobri komšija, ja zaboravio da si ti bacio cigare. Koliko ono već ima?

  • U oktobru će biti tri godine.

  • Svaka ti čast, ja ne bih mogao. Prije bih se hljeba odrekao nego cigara. " reče i povuče duboko dim jeftine cigarete u pluća. Što bi se reklo "do peta" povuče. Nastavi da gleda u prazno.

  • Režeš drva? " upitah sasvim besmisleno i nepotrebno, tek da nešto kažem.

  • Aha! " odgovori kratko, ali očekivano. Opet zapade u duboko razmišljanje. I ja sa njim.

    Već treću generaciju živimo kuća do kuće. Znamo se u dušu. Zajedno smo rasli, igrali klikera i pola-cijela, izlazili u iste kafiće, ratovali" On se oženio prilično mlad za tadašnje vrijeme. Sa devetnaest godina. Ja sam otišao na studije. Njega roditelji zaposliše u državnu firmu, ali on ubrzo kupi kamion i ode u privatnike. Prilično rizična životna odluka za mladog čovjeka, ali se u njegovom slučaju pokaza kao dobra. Posla je bilo a komšo je bio "oćak" za radom; pravi ustalac. Bile su to one zlatne osamdesete. Porodica mu je pripadala tadašnjoj srednjoj klasi i nesebično mu pripomagala. Imalo se moglo se. Kome će drugom nego svome dijetetu pomoći, još kad hoće da radi. Za nepunu godinu dana kupio je on bolji kamion i već dobro zarađivao. Poče se kretati u krugu dobrostojećih ljudi naše varošice. Bog ga obradova sa dvoje zlatne, zdrave djeca. Idila prava. Ali" onda poče " rat.

    Odratovao je pošteno, muški, od prvog do posljednjeg dana.

    Godine provedene na liniji osiromašile su ga. Kamion, hranitelja porodice, morao je prodati. Pojele su ga gladne godine. No, nije se predavao. Pošto je trgovina bila jedino profitabilno zanimanje on, u jednoj napuštenoj muslimanskoj garaži, otvori trgovinsku radnju. Ponovo je vrijedno radio i dobro zarađivao. Otvori i drugu radnju. Kupi kombi pa onda i kamion. Kupi garažu u kojoj je držao radnju i na njoj podiže sprat; djeca su stasavala i mislio je i na njihovu budućnost. Pošto je posao cvjetao znalo mu se desiti da dnevno i po tri puta mora da ide u Bijeljinu, po robu. Samo istovari i opet nagazi po gasu. Više od hiljadu kilometara pravio je skoro svakoga dana. Nije se štedio. Trgovinsku radnju preregistrovao je u privatno preduzeće. Sve mu je napredovalo i množilo se. Kao u Relje Petra Kočića. Mnogo je radio i mnogo imao. Volio je i jedno i drugo. Naučio je tako iz mladih dana. A i roditelji su mu bili radni ljudi.

    A onda" onda opet kao kod Kočićevog glavnog junaka iz pripovijetke "Kroz mećavu", sve krenu nizbrdo: "Prijatelji" kojima je bio žirant prestali su da vraćaju kredite; on poče da plaća tuđu neozbiljnost a svoju dobrotu. Skupo da plaća! Nevolja nikad ne dolazi sama. Svako inspektorsko đubre koje je u radnje ulazilo sa aktovkom odnosilo mu je po par hiljada maraka; neki od njih čak su mu se i povjeravali da moraju da tolikoitoliko para dnevno napune u budžet inače će i sami ostati bez posla! Ali i to da su im šefovi naredili da njega moraju kazniti kako znaju i umiju. Uzaludna su bila uvjeravanja da će ga takvim ponašanjem dovesti do prosjačkog štapa. Nekoliko velikih, trgovinskih lanaca otvori svoje radnje u gradu. Zalihe robe postadoše mu manje od potraživanja povjerilaca. Sa devetnaest godina života bio je svoj čovjeka, gazda za tadašnja mjerila, a u četrdeset trećoj ponovo je bio go kao kad se tek rodio.

  • Znao sam ja da moram propasti, moj komšo! " progovori on kao da mi pogodi misli.

  • Znaš kako su, ono nekad dok je Bog po zemlji hodao, u Poljoprivrednom dobru Borike obilježavali ovce? Bilo ih je više od hiljadu: šturke, dviske, stare ovce, mladi ovnovi, dvogodci, trogodci" Jednom bojom bilježili su ovce za priplod, drugom za prodaju, trećom za klanje" e nas su ti, naše vlasti, nabilježile ovom bojom za klanje. Znao sam to još onda kad su mi tražili pare iz SNSD-a, još pred "one" izbore, a ja im nisam dao. Znao sam da su moje preduzeće i mene, tada, nabilježili nekom bojom, samo nisam znao koja će biti. Sve su oni nas nabilježili: jedne za podsticaj, druge za nepovratne kredite Vlade, treće za ekspresne kredite Investiciono-razvojne banke, a nas četvrte za " klanje. Zamisli kad nekom država da "nako" milion, kako da se ja nosim u poslu sa njim! ? To su ti one ovce nabilježene za priplod. E, pošto smo ti i ja nabilježeni bojom za klanje, nema nam spasa.

  • Ma, neka smo mi zdravo, moj komšija, to je najvažnije! " pokušah da mu odagnam negativne misli.

  • Jes" ja, nek" smo zdravo! Ne možeš biti ni zdravo bez para. Da je koja marka pa neka se pomalo i kašljuca. " progovori iz njega preduzetnik.

  • Nego, da te pitam, magistrira li ti? " upita on mene.

  • Nisam još. Nemam para da uplatim ostatak školarine. Položio sam sve ispite, prosječna ocjena 9, 00, trebao bih pisati magistarski rad, ali kako kad" " prekinuh rečenicu da ne bih bio kontradiktoran sa onim što kazah prije toga.

  • ... kad nemaš para! Kad nigdje ne radiš! Kad te nakon petnaest godina krvavoga rada smijenilo, a na tvome mjestu danas radi balavurdija iz vladajuće stranke. To ti je samo zato što si pis"o protiv Dode. Eto ti sad! Najgore mi je od svega što znam, kad bi se sve ponovilo, ja im opet ne bih dao para, a ti bi i dalje laj"o po medijima na SNSD i na Dodika. Ti si k"o i ja, crna ovca, bijela vrana, šaraf lijevog navoja. Politika i političari su nam došli glave, a da se mi nikad nismo bavili politikom. Samo smo, naivno, mislili kako može da se živi od svoga poštenoga rada i da se svakome kaže ono što se misli. Zar to nije žalosno, u kakvom ovo svijetu živimo? " reče više za sebe nego za mene, ugasi opušak nogom i poče da pali motorku, dajući mi do znanja da je njegova pauza u radu završena. A time i naš razgovor. Ustadoh i krenuh. On ugasi motorku.

  • Komšooo! " dozva me.

  • Molim!

  • Ti znaš da sam ja stari autoprevoznik, zapamti da i lijevi navoj ponekad zatreba. Rjeđe, doduše, ali kad zatreba bez njega se ne može. Desnog imaš koliko hoćeš, sve je njime zavrnuto, i na motoru i na šasiji. Ali lijevi, on je baš-baš rijedak. To što on može da drži i izdrži desni nikad ne bi mogao. Živi bili pa vidjeli, nema tog kamiona na svijetu kome neće, kad-tad, zatrebati lijevi navoj " reče i ponovo upali motorku. Poče da pila drva.

    "Kraducne" on tako (nadam se da šumari ne čitaju blogove!!! ), sedmično po jednom-dvaput, metar-drva-tri iz državne šume. Izreže, iscijepa drva i proda ih. Pošto nema svoje uzima svijetsku zemlju pod zakup i sije krompir. Tako sada izdržava porodicu. I još izdaje pod kiriju poslovni prostor. Ja, opet, radim teške fizičke poslove na svome porodičnom imanju. Izdržavam čeljad od poljoprivrede. I izdajem pod zakup imovinu koju sam od pokojnog mi oca naslijedio. Zajedno čekamo bolje i pravednije vrijeme kad će se glasno smjeti reći šta misliš o lopovima na vlasti. Posrnuli preduzetnik i propali intelektualac. Da li smo, u ovoj životnoj priči, posrnuli i u sunovrat krenuli mi ili društvo koje nas okružuje? Valjda će nekad doći i to dugo, dugo čekano vrijeme u kome ćemo moći normalno da živimo i mi koji smo lijevi navoj!
  • ekshumacije - 38386 - 03.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - best (1)

    Sveti posao na svetome mjestu (2)


    Ti roditelji ostali su bez djece, a ova djeca ostala su bez roditelja. Može li tu iko, ikome, ikada gubitak nadoknaditi? Nezainteresovanost otadžbine za njihove sudbine, ipak, najteži je i najniži životni udarac koji su primili. Opet, djeca naših izginulih heroja više nisu djeca. Godine su prošle, danas su to momci i djevojke. Lijepi, prelijepi, mladi, ali u očima nose nešto, nešto za šta riječ ne mogu da nađem. Vjerovatno nije ni izmišljena. Ponosne majke pričaju kako su među najboljim studentima, dobri momci i djevojke, ne puše, ne piju, slušaju, dobri su sportisti. A majke ih školuju uglavnom od ono (sramotno) malo novca što od države dobiju u formi penzija ili invalidnina. Skoro niko od njih nigdje ne radi.

    (Prije par godina jedan opštinar upita me:

  • "A šta ti misliš, Zoka, da prikupimo para od privatnika pa da, za Novu godinu, djeci poginulih boraca podijelimo paketiće"?
  • "Prekrsti se, čovječe", odgovorih mu, "znaš li ti koja je ovo godina. Znaš li koliko sad ta "djeca" imaju godina? Njima trebaju stipendije za fakultete i pomoć da se zaposle!"

    Moram priznati da se, ipak, zacrvenio zbog izrečene gluposti.

    Svi oni neizmerno su zahvalni Željku i donatorima širom svijeta koji su im pomogli da svoje heroje sahrane na Malom Zejtinliku i podignu im krstove. Uzajamno se već svi odlično poznaju, kao da su jedna porodica. Željko im je omiljeni član. Jedino sam im ja nepoznat, nisu me ranije viđali. Željko im reče ko sam. Prilaze i zahvaljuju mi na pisanju, kažu da čitaju moje tekstove zato što pišem - istinu. Veći kompliment nisam dobio za ovih petnaest godina novinarskog rada. A bilo ih je.

    Sreća je pa nismo svi isti!

    Ovaj sveti posao koji završi Željko Tomić sa svojim prijateljima bio je državni posao. Toliko imamo institucija kojima je u opisu radnih poslova i zadataka da se bave upravo ovim. Međutim, oni primaju dobre plate i ne rade ništa. Ne mješaju se u svoj posao. A narod (sad već) bukvalno od usta otkida da bi plaćao poreze od kojih se isplaćuju njihove prevelike plate. Zar je neko od boraca VRS 1992. kad je krenuo da gine "za krst časni i slobodu zlatnu" mogao i pomisliti da mu se njegova otadžbina neće odužiti čak ni toliko da mu kosti prenese iz Federacije u RS!!! Da im je samo da, kakvim čudom, vide kako država za koju su život dali (ne)brine o njihovim porodicama, zanemaruje njihovu djecu, i dozvoljava da junački grobovi zarastaju po Federaciji u korov, mrtvi bi se u grobu prevrnuli.

    Republiko Srpska - sram te bilo; predsjedniče Republike Srpske - sram te bilo; ministri u Vladi - sram vas bilo; predstavnici Boračke organizacije - sram vas bilo; svi koji jedete hljeb otet od naroda svoga a ne radite ništa za njegovu dobrobit - sram vas bilo!

    Neka bi Gospod Bog dao da Željku Tomiću i njegovim prijateljima širom svijeta, što završiše ovaj sveti posao koji država ne htjede, podari lijepo zdravlje i sreću na ovom, a mir i spokoj na onom svijetu. Da, na onom, jer ovo što uradiše posao je za koji se nagrada ne prima sad i ovdje.

    Svi na ovome svijetu boravimo privremeno. Naš život je kao hod puža-golaća: ma koliko se trudili da ne bude tako iza nas ostaje prljavi trag. Ali i onaj drugi. Ako ih mi ne vidimo ima ko će ih vidjeti. Gradimo sebi kule i vile, gazimo preko života drugih ljudi, preko njihovih glava penjemo se u navodne visine. A zašto tako? Samo da bi nam bila punija guzica-protočnica. Bogatstvo ovoga svijeta služi da nam bude žalivije otići tamo gdje svi mi putujemo; gdje je krajnji cilj naše životne trke.

    I predsjednici i ministri i političari i gazde koji su se obogatili zahvaljujući žrtvama heroja imaju tijela, a sve njih čekaju, kako kaže naš narod "dva metra bez geometra"! Ne bih da zvučim kao kakav pop ali prevalio sam u drugu polovinu života; bliži sam "tamo" nego "ovamo", pa sve češće razmišljam gdje će mi besmrtna duša otići kad se smrtno tijelo vrati Majčici Zemlji? Neka ide tamo gdje je zaslužila! Samo te jedno molim, Gospode Svevišnji, ooo, molim Ti se, da ne bude zajedno sa dušama predsjednika, ministara, političara i gazda; neka bude na nekom drugom mjestu; ako tako treba neka ovim prvima i tamo bude bolje, a mojoj duši lošije ali neka nisu zajedno!
  • ekshumacije - 38382 - 03.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - best (2)

    Sveti posao na svetome mjestu (1)


    Lako je (ne)pisati

    Pisati nije teško. Nimalo! Azbuka ima trideset slova; samo kombinujete slova u riječi, riječi u rečenice, interpunkcijskim znakovima rastavljate tekst na rečenice i rečenične dijelove i eto: tekstova, priča, knjiga. Još ako ste Crnogorac sad imate na raspolaganju trideset dva slova umjesto trideset (šta znam zbog čega, možda im je intencija bila da broj slova izjednače sa brojem zuba). Tehnički stvari sa pisanjem stoje tako. A suštinski?

    Pisanje je stavljanje života na papir, slikanje riječima, prepisivanje od života, tako da kad čitalac pročita kaže: "Jeste, to je baš tako kako tu piše! To je živa istina! Tako jeste u životu!" E, baš to i jeste najteži dio kod pisanja: razumjeti život. I život i smrt. A to još niko nije uspio.

    Pisati o životu mi je lakše. Volim to. Samo pažljivo pratim oko sebe, pokazujem prstom (mada kažu da to nije po bontonu) i velim: "Vidi, ovo je baš lijepo", ili: "Auuuu, što je to ružno"! Ono što ću ugledati i opisati određeno je objektivnom stvarnošću, ali i ličnom percepcijom i senzibilitetom; razlikovanjem dobra od zla. A bogami i onim što čovjek ponese iz kuće. Mene su učili da otvoreno pričam o svemu, da ukazujem na loše stvari. Ne zato da bih "ispao" pametan, nego što je to način da se loše stvari popravljaju. Zato češće pišem o onome što je loše nego o dobrim, životnim dešavanjima (iako me zbog toga stalno "gudalom po prstima biju").

    Dobro je samo po sebi - dobro, to svi vide. Ako ga ima i kada ga ima. Njega ne treba ispravljati nego podržavati, umnožavati, širiti. E baš zbog toga latih se tastature da napišem nekoliko redaka (mada uvijek ispadne malo više) na dvije teme o kojima baš teško pišem; ali baš teško: o jednom dobročinstvu i ljudima koji više nisu sa nama.

    O dobročinstvima pišem teško jer niti umijem da hvalim niti volim da me hvale. Čak se i unezgodim, uvijek mi bude neprijatno. O onima koji nisu više među nama ne umijem da pišem jer se bojim; bojim se da ću reći nešto što se njima ne bi svidjelo, a oni nisu u prilici da mi uzvrate; bojim se da ne umijem naći velike riječi koliko su velike njihove žrtve; bojim se, bojim se da sam grešan jer sam ja živ a oni nisu. Bojim se da su mi nekako veći, jači, ljepši, bolji u mome srcu (tamo gdje već jesu) nego što će biti u mojim riječima. Prihvatih se, dakle, pisanja na ovu temu samo iz jednog-jedinog razloga: ima nagovještaja da bi dobročinstvo o kome pišem moglo da izazove lavinu sličnih dobrih dijela.

    Niko ne zna šta je rat ako u njemu sina nema!

    Rat je užasna stvar, mrzim rat; to je najveća glupost koja se može dogoditi u životu jednog čovjeka. Ali kad se već dogodi! Šta onda? Veliki Ivo Andrić rekao je da u ratu "Pametni zaćute, budale progovore, a fukara se obogati! Negdje baš pred sami rat pročitao sam i da je hrabrost "bojati se rata, ali pred neprijateljem biti hrabar". Mnogi koji su ovako razmišljali, kad je već rat počeo, uzeli su pušku i branili svoj narod. Bilo im je teško, trpjeli su pogibije prijatelja i najrođenijih, strah, neizvjesnost, neprijateljske ofanzive, hladnoću, glad, nespavanje, nepravdu u nadi da će svojim žrtvovanjem izgraditi pravednije, poštenije društvo. Lično se nikad nisam ponadao da ću dobiti prvoboračku penziju, orden, privilegije. Sasvim bi mi dovoljna satisfakcija bilo to da mi neko naduvano govno zaposleno u državnoj administraciji u pošti ustupi mjesto u redu na račun moga učešća u ratu. Srce bi mi bilo veliko k'o Romanija i nikad i ništa više ne bih tražio za sebe. Časna riječ!

    Danas imamo Republiku Srpsku i u njoj predsjednika RS i Vladu, Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite, imamo Boračku organizaciju Republike Srpske i opštinske odbore ove organizacije (da ne ulazim u brojne, preplaćene, političke funkcije koje srpski bezobzirnici i bezobraznici obavljaju na nivou be-ha vlasti). Sve njihove funkcije "ponikle" su iz krvi boraca VRS-a; da nije bilo boračkog žrtvovanja ne bi imali gdje biti predsjednici entiteta, premijeri Vlade, ministri, predsjednici Boračke organizacije. Njihov posao je da preživjelim borcima omoguće dostojanstven život, a poginulim (nešto mi smeta kad čujem "pali borci"; pali su političari! I to su pali na ispitu " ljudskosti! Poginuli borci su se uzdigli na visine koje su nama, živima, nedostupne i nespoznajne) borcima dostojne sahrane, spomenike i brigu o grobljima, te posebno o njihovim porodicama. Međutim, da li je tako?

    Gdje ste sada?

    Mnogo je porodica čiji su članovi poginuli kao pripadnici VRS na sarajevskom ratištu, a danas žive razbacane (dejtonskim egzodusom i životnim nedaćama) širom Republike Srpske; koje nisu uspjele da ekshumiraju svoje poginule heroje i prenesu njihove kosti u RS za koju su i dali živote. Porodice se obraćaju na nadležne adrese i redovno "dobiju" obećanja koja se nikad ne ispune. U međuvremenu grobovi heroja Republike Srpske zarastaju u zelenu travu zaborava u Federaciji BiH. A mnogi od njih bivaju i skrnavljeni; dušmani i neljudi piruju po njima. U nas Srba za umrle se nema poželjeti šta drugo nego da "počivaju u miru". Mogu li heroji poginuli za RS "počivati u miru" u Federaciji BiH, čiji vojnici su ih i ubili!? A stanovnici Federacije ih ni mrtve ne ostavljaju na miru!

    Nekoliko takvih porodica imalo je sreću da se za pomoć obrate pravim ljudima. Ali baš - pravim. Grobovi njihovih najmilijih propadali su u Federaciji a neki su zarastali do te mjere da ih je bilo teško i pronaći. Porodice su obilazile ova mjesta gdje su im počivali najmiliji, pokušavale ih održavati i uređivati ali - većina njih ne rade, podstanari su, školuju djecu (poginulih heroja). Čak i sam dolazak iz (npr. ) Bijeljine u Sarajevo za njih je znatan trošak. Maaa, ko ne razumije o čemu ovdje pričam ne vrijedi mu ni objašnjavati. "Sit gladnom ne vjeruje", rekao bi naš narod.

    Čuvši za ovaj problem Željko Tomić, Sokočanin sa kanadskim državljanstvom (i sam učesnik rata), informatičar i vlasnik patriotskog portala http://www.slavicnet.com/ animirao je svoje prijatelje. I sa portala i iz realnog života. Krenulo se u skupljanje novca. Malo po malo, malo po malo, donacije su slali Srblji širom svijeta; uključila se i crkva u Željkovoj parohiji u Kanadi. Oni koji ovdje, u otadžbini, nisu mogli finansijski da pomognu pomogli su fizičkim radom: iskopom i ponovnim ukopom posmrtnih ostataka poginulih heroja, što je znatno pojeftinilo proces ekshumacije.

    Nije mi namjera da ovdje, novinarskom preciznošću, nabrajam dobročinitelje i iznose koje su uplatili ili da ističem druge napore koje su dobri Ljudi, (da, veliko "LJ") Srbi i Srpkinje, podnijeli da bi završili ovaj sveti posao. Ni oni to ne bi voljeli. Možda bi se čak i ljutili na mene; znam ja njih. Nešto drugo hoću da kažem: kao posmatrač cijelog tog procesa svojim imenom i prezimenom, Zoran Janković, i imenima i mnogo boljih i poštenijih ljudi od mene garantujem da je svaki pfening potrošen baš za ono za šta jeste namijenjen; čak i da su dobročinitelji dodavali i iz svog džepa tamo gdje bi zapelo, ali da ne žele da se o tome priča niti da se to spominje!

    Znam ja da su od devedesetih godina naovamo naši ljudi razbacani širom svijeta (kao cvijeće po livadi) milione i milione sakupili i poslali kao pomoć svome narodu u otadžbinu, a da su se tim parama brojni pojedinci-lopovi obogatili, da su danas "ugledni" bizMismeni i političari, međutim ne mora uvijek tako da bude. Evo, sa svega nekoliko hiljada evra, povjerenih u prave ruke, završen je posao koji država "nije mogla" da završi. Ovaj svijetli primjer ponukao je već Srbe u rasejanju i ima nagovještaja da bi, uskoro, mogle uslijediti i nove aktivnosti prenosa tijela poginulih heroja iz Federacije u RS. Tako biva kad se posao (i novac, ma koliko neznatan bio) povjeri pravim ljudima. Povjerenje je jedna od najskupljih riječi na svijetu!

    Dakle: Božo Hart prenesen je na groblje u Miljevićima, a Predrag Žarković - Božur, Dragan Šorak i Branko Grabovac na Vojničko groblje Mali Zejtinlik na Sokocu, gdje počiva blizu hiljadu izginulih srpskih vitezova proteklog rata. (Slično svetilište iz novije istorije - ne postoji! To mnogi Srbi ne znaju, čak ni u RS. Zamislite samo hiljadu poginulih vojnika postrojenih na mrtvoj straži! I ne samo da su preneseni nego su im podignuti i mermerni, nadgrobni krstovi i uređene grobnice, isti kao što su i u ostalih sahranjenih heroja u Malom Zejtinliku. I ovo je učinjeno novcem Srba-donatora širom svijeta, jedino što je Republika Srpska obezbjedila jesu besplatna grobna mjesta (pa neće valjda to naplatiti, Bogom-brate!?).

    Za one koji ne znaju Mali Zejtinlik na Sokocu, najveće je vojničko groblje u RS na kome je sahranjeno blizu hiljadu junaka izginulih u proteklom ratu, uglavnom na Sarajevskom ratištu, a ime je dobilo po Zejtinliku, čuvenom srpskom, vojničkog groblja u Solunu na kome su sahranjeni heroji Prvog svjetskog rata.

    Oči pune tuge

    Nedostojan rab božiji (kakav jesam) imao sam čast da, kao prijatelj ovog portala, budem pozvan da prisustvujem izlasku na groblje; da zapalim svijeće-paljenice pored novih krstova i grobova i odam poštu srpskim herojima koji konačno počivaju u miru; u zemlji za koju su poginuli, u Republici Srpskoj; mrtvi a u stroju među svojim saborcima. Bilo je to prvog dana po Preobraženju Gospodnjem, 2011. godine.

    Četrdesetak članova porodica, pojedinci koji su učestvovali u aktivnostima ekshumacije i donatori kojima su prilike dozvolile, poklonili su se sjenima poginulih heroja; odali su im dužnu poštu. Prisutan je bio i predsjednik sokolačke Boračke organizacije. Regularan čovjek, i sam demobilisani borac. Da se s njime pričati, nije nadigao nos kao ostali funkcioneri Boračke organizacije. Atmosfera nevjerovatna. Neopisiva. Na licima porodica pomiješale se neizmjerna tuga i neka čudna sreća; poput one kad godinama gradite kuću, a onda se izmaknete pa gledate u nju. Gledate i gledate a nikako ne možete da se nagledate niti da povjerujete da je završena. Samo jednom od ekshumiranih heroja majka je dočekala da vidi kako joj je sin sahranjen u (svetu) srpsku zemlju. Ostali roditelji nisu bili te sreće. Poumirali su od beskrajne tuge, uglavnom prerano, i posahranjivani su daleko od djece. Ima li veće tuge na svijetu nego kad roditelj djecu svoju sahrane!!!
    romanijske_pjesme - 37542 - 18.08.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)

    JAŠE MILE


    AUTOR: Ernest Bučinski Erni

    Jaše Mile
    preko Romanije
    malo jaše
    malo konja bije
    sa toljagom
    debelom u ruci
    Mili super
    konji su u muci

    Ajde rođo
    možeš ti i brže
    kaže Mile
    pastuv samo rže
    pa zanjišta
    što je mogo jače
    da mi te je Mile
    skinut sa grbače
    srpska - 37262 - 10.08.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)


    Da bi postao državni službenik moraš počiniti nasilje u porodici

    U (preveliki) niz parazitskih ustanova, institucija i organizacija u BiH (i RS) čiji se zaposlenici primaju isključivo po stranačkoj i familijarnoj liniji, i to da bi primali ogromne plate a ništa ne radili, spada i Agencija za državnu službu BiH " ADS. Njen osnovni posao jeste da organizuje proces zapošljavanja službenika u institucije BiH. Koliko, pri tom, i sama zapošljava ljudi vrlo je teško dokučiti (uostalom ovaj podatak sve institucije kriju kao "zmija noge"). Inače, kako radi naša AIDS, pardon ADS?

    Čovjek ne mora biti posebno inteligentan pa da se zapita a kome to ADS neprestano organizuje kurseve rada na računarima i kurseve engleskog jezika kad za, bezmalo, svaku poziciju za koju raspisuje konkurs traže poznavanje računara i engleskog. Ali evo jednog njihovog svježeg konkursa za Riplija ("Vjerovali ili ne") ili za Ginisa (rubrika "najveći bezobrazluci"): Nedavno je raspisan javni oglas za izbor i imenovanje članova Odbora državne službe za žalbe - tri izvršioca. U tački 2. ("opći uvjeti"), a lineja 5. stoji i ovaj uslov: " - da je prema njemu prestala pravna posljedica presude za krivično djelo nasilja u porodici, izrečene pravosnažnom sudskom presudom, u skladu s krivičnim zakonima". Ko ne vjeruje evo linka: http://www.ads. gov.ba/v2/index. php? option=com_content&view=article&id=1923&catid=41&Itemid=61&lang=bs

    Jednostavnije rečeno traži se čovjek koji je osuđen za nasilje u porodici i kome je presuđeno za to djelo, ali je "odrapio" kaznu. Zamislite o kakvoj se "šteli" tu radi, dobro je i da mu ime i prezime nisu naveli! Traže osuđivanog nasilnika da sprovodi proceduru žalbi na rad ADS-a!!!! E pa možete zamisliti onda kako organizuju zapošljavanje u institucije BiH (što im i jeste osnovni posao) i koga i kako tamo primaju. Koji je uslov za posao državnog službenika u nekom od ministarstava, možda da ste osuđivani ubica! ? Ima li kraja bezobrazlucima u BiH administraciji.
    rogatica_politika - 35584 - 19.07.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)


    Rogatica 18. 07. 2011
    PRESS RS
    Piše: Maja Bašić
    SINDIKALNI FUNKCIONER VATROGASACA PAO U NEMILOST

    Otkaz zbog brade

    Demode - Starešina Miroslav Gluhović u rešenju o otkazu optužio Tihomira Papricu da je sakrio važan dokument i naveo da njegov izgled "nije primeren pozivu". Paprica tvrdi da je reč o osveti

    Gluhović mi se sveti... Tihomir Paprica

    Miroslav Gluhović, starešina rogatičke Teritorijalno-vatrogasne jedinice, dao je otkaz Tihomiru Paprici, inače predsedniku sindikata, zato što je navodno sakrio sporazum s načelnikom opštine o isplati plata, ali i zato što nosi bradu!

    Da apsurd bude veći, Gluhović je Papricu udaljio s posla dva dana pre nego što mu je uručio rešenje o prekidu radnog odnosa, i to bez prava na otkazni rok i žalbu!

    Tražiće i plastičnu operaciju

    Ogorčeni Paprica kaže za Press RS da je pao u nemilost zbog istrajne borbe za prava zaposlenih i upornih zahteva da im se isplate razlike u plati, topli obrok i regres iz proteklih godina! Očekivao je Gluhovićevu osvetu, ali poručuje da će zbog nezakonitog otkaza tužiti i firmu i njega!

  • U rešenju o otkazu navodi se da sam otpušten zbog neprimerenog izgleda, drskog i uvredljivog ponašanja prema šefu, te krađe sporazuma s načelnikom opštine, s kojim, međutim, radnici nisu saglasni! Ništa od toga nije tačno, a razlog otkaza leži u činjenici da sam svojski zastupao prava 18 vatrogasaca i javno progovorio o katastrofalnim uslovima u kojima radimo! Zaista ne znam šta Gluhović podrazumeva pod neprimerenim izgledom jer, da bih mu izašao u susret, izgleda da je trebalo da izvršim plastičnu operaciju - kaže Paprica.

    Traže zaostale plate i nadoknade...

    On podseća da potraživanja radnika za 2009. godinu iznose 130. 000 maraka i naglašava da je Okružni sud u Istočnom Sarajevu doneo presudu po kojoj je Teritorijalno-vatrogasna jedinica dužna da im isplatiti sva dugovanja!

  • Podnećemo tužbu i za dug iz prošle godine, koji takođe iznosi oko 130. 000 maraka. Nema sumnje, i ova tužba će biti rešena u našu korist! Gluhovića je, naime, razbesnela upravo najava nove tužbe, zbog čega je odlučio da mi se osveti! Račun nam je blokiran, od marta nismo dobili nijednu platu, a preduzeće ima ogromne dugove! Takođe, od 2009. primamo platu od 370 maraka, dok topli obrok i regres uopšte nismo dobijali - kaže Paprica.

    Tomislav Vrhovac: Tužićemo Vatrogasnu jedinicu!

    Tomislav Vrhovac, predsednik Sindikata uprave RS, kaže da će, zbog otkaza koji je Paprica dobio, Granski sindikat neizostavno podneti tužbu protiv rogatičke Vatrogasne jedinice!

  • Gluhovac je prekršio sve zakone i na najbezočniji način povredio Papričina radnička prava! Predsednik sindikata nije učinio nikakvu povredu radne dužnosti, što Gluhovac pokušava da mu stavi na teret! Reč je o dobrom radniku, koji je na najbolji način obavljao funkciju prvog čoveka u sindikatu. Zbog istrajne borbe u zaštiti prava vatrogasaca on je prežive svojevrsnu torturu, za koju će neko morati da odgovara - poručuje Vrhovac.

    On tvrdi da je jedan od nekolicine radnika koji su uspeli da naplate svoje potraživanje iz 2009. od 5. 350 maraka, zbog čega je i ostao bez posla!

    Pretnje i zastrašivanje

  • Međutim, siguran sam da ću biti vraćen na posao jer je očigledno da je ovo montiran otkaz, bez ikakvog zakonskog uporišta. Dobio sam ga ne bi li se ostali radnici zastrašili i odustali od svojih potraživanja. Žalosno je što Gluhović pretnjama pokušava da uguši nezadovoljstvo vatrogasaca, čija je egzistencija doslovno ugrožena - poručuje Paprica.

    Advokat Časlav Semiz, koji je zastupao vatrogasce pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu, takođe tvrdi da su oni u poslednje vreme konstantno izloženi pritisku!

  • Od njih se traži da odustanu od tužbe za 2010. godine, a da im se presuđena dugovanja isplate tek u 2012. godini. Ukoliko ih bude tužio, Paprica će biti vraćen na posao - kaže Semiz.

    To isto smatra i šef Gluhović, koji se pravda da nije imao izbora nego da ga otpusti.

  • Paprica je sakrio sporazum koji smo potpisali s načelnikom opštine i koji predviđa isplatu minimalne plate od 550 maraka, kao i isplatu toplog obroka. Na taj način on je učinio težu povredu radne dužnosti, zbog čega nije mogao dobiti otkazni rok. I tačno je da je njegov izgled neprimeren, jer vatrogasac ne može da nosi bradu - tvrdi Gluhović.
  • pjesma_rat92 - 34422 - 04.07.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (1)

    Neću nikud, ne dam ništa


    Autor: Milanko Borovčanin Romsok (Sokolac)

    Zbog ponosa
    I inata
    Iz principa
    Zbog Principa
    Ubijenog
    Po dva puta
    I zbog zemlje
    Tvrde posne
    I ponosne
    Neću nikad
    Ja iz Bosne
    Zbog izvora
    Vilookih
    I potoka
    Lakoskokih
    Zbog livade
    Inokosne
    Kamenitog
    Legla zmije
    Neću nikud
    Sa zavjetne
    Romanije

    Imam papir
    I tapiju
    I kopiju
    Gruntovnice
    Đedovine
    Baš me briga
    Što psi laju
    Džaba im je
    Neću nikud
    Ne dam ništa
    Neka znaju

    Neću ići
    Zbog Dučića
    Ne dam Kočić
    Da samuje
    Da Ćopiću
    Opet neki
    Kuću ruše
    Neću nikud
    Zemljo moja
    Neka crknu
    Nek se puše

    Zar da odem
    Da mi opet
    Neki 'vamo
    Đonobrazni
    I Šantiću
    I Andriću
    Biste ruše
    Knjige umne
    Da spaljuju
    Neću ići
    Neka čuju

    Nigdje tako
    Ne zanose
    Zlatosjeni
    Mjesečine
    Nigdje tako
    Ne mirišu
    U otkose
    Savijene
    Trave rosne
    Zato neću
    Ja iz Bosne

    Zar da odem
    Tamo negdje
    U tuđini
    Da se sušim
    I sparušim
    Da se saspem
    I obolim
    Vjekovima
    Luda zemljo
    Krv mi piješ
    Al' te volim
    Stalno mi te
    Komadaju
    Kroje krpe
    Kalajišu
    Dok ne drpe
    Što im treba
    I ne zbrišu
    Sa torbama
    Preko grane
    Danteovski
    Moj bezdane

    Dok te robe
    Mene gone
    Na sve strane
    Pustimice
    Al' uzalud
    Ja se vraćam
    Ustopice
    Posle svake
    Tarapane
    Tebi Bosno
    Vidarice

    Volim brda
    Tvoja zvonka
    Vukozovna
    Zemljo tvrda
    Suzo teška
    Pjesmo gromka
    Hajdučice
    Otrovnice
    Iz prisoja
    Zanosnice
    Britka moja

    Dugo topla
    Munjo vrela
    Vatro živa
    Ledenice
    Vjerna ljubo
    Varalice
    Dušebriško
    Zadojnice
    Drčnog soja
    Uzdanice
    Sabljo moja

    Ljeto zima
    I proljeće
    Udar groma
    Sunce kiše
    Cvijet trešnje
    Divurice
    Trna gloga
    I takiše
    Ko u tebi
    Nigdje više
    Ne miriše

    Začaran sam
    Šta je tu je
    Neću nikud
    I ne dam te
    Za života
    I pameti
    Ti si jedna
    Ja rezervne
    Otadžbine
    Nemam nigdje
    U nigdine

    Ne dam mome
    Zavodnici
    Nedam gore
    I litici
    I livade
    Zlokosnice
    I tapiju
    Gruntovnice
    Đedovine
    Tvrde posne
    Moje Bosne

    Ne dam svetu
    Kolijevku
    Od kamena
    Kovačnicu
    Zlatne žice
    Mog plemena
    Ne dam grobne
    Bezdanice
    Vinogorje
    Manastire
    I mramorje
    Ne dam ništa
    Ćeraću se
    Zbog ognjišta
    Đe sam niko
    Ne bojim se
    Ćeranije
    Odavno sam
    Na to sviko
    Ne dam tebe
    Svetosavska
    Obraz Sliko

    Zbog ponosa
    I inata
    Iz principa
    Zbog Principa
    Ubijenog
    Po dva puta
    Za pameti
    Neću nikad
    Preko grane
    Zemljo moja
    Moj bezdane
    pjesma - 33202 - 17.06.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)

    Neću nikud, ne dam ništa


    Isto kao što rđu nije dobro ni u putu sresti, tako je sa dobrim ljudima korisno makar se i našaliti. Željko me podsjeti da Sokolac ima zaista odličnih pjesnika, a Una da je poezija ljepša strana naših života. Zato mi pade na pamet da zamolim da ako neko ima poemu "Neću nikud, ne dam ništa" sokolačkog pjesnika Milanka Borovčanina " Romsoka, lijepo bi bilo da je podijeli sa nama. Više puta sam imao zadovoljstvo da slušam Romsoka kako je govori: em je poema odlična, em je on umije kazivati! Baš bih volio da je pročita i širi auditorij. Nekoliko puta u životu desilo mi se da, kad me salete dušmani, sjetim se naslova ove poeme i odlučim da "neću nikud, ne dam ništa"" ""iz principa zbog Principa ubijenog po tri puta"!
    romanija_komentari - 33125 - 17.06.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)

    Reagovanje


    Reagovanje na post 32822 "Mi Roke a oni Tikvari" i post 33022 "Tikvari"

    Prijatelju Željko,

    A da li si razmišljao i da bi moja malenkost (al" sam skroman) mogla biti zaslužna za to što Rogatičane zovu " Tikvari. Evo obrazloženja:

    1. Ćelav sam k"o lubenica. Čak brijem glavu (ala sija k"o tepsija). A obim glave mi je pola sata bumbarevog leta. Nisu li to sve nesumnjive asocijacije na " tikvu.

    2. Bandoglavost je moje "srednje ime". Vlasti su me ostavile bez posla, "složili" su mi dvije krivične prijave, prate me i prisluškuju mi telefone, samo još očekujem kad će mi (nije pitanje da li će nego kad će) Dodikovi bezbjednosni operativci smjestiti nešto kao mom kolegi Slobodanu Vaskoviću što su smjestili. Na sve to ja i dalje pišem (i pišam) uz vjetar, kritikujem vlast i mislim i govorim kontra njih! Pravi bandoglavi " Tikvar.


    E sad i jedna tema za razmišljanje. Rogatičane, pored Tikvari, zovu i "Šveđani". Otkud li to, ha, šta mislite?

    P. S. Odoh sad da kosim travu i okopavam krompir (mora od nečeg da se živi) a vi razmišljajte na "zadanu temu"!
    bors - 33123 - 17.06.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (1)


    RE: Organizacija pomena poginulim borcima

    Reagovanje na post 33062 "Organizacija pomena poginulim borcima"

    Na "Feniksovo" pisanje mogu da kažem samo " AMIN! I bolje i istinitije nego da sam lično pisao!

    Samo da, na tu temu, dodam ovo: mada sam je mjesecima tražio, konačno sam "natrapao" na Web-stranicu BORS-a - borackars. net. Ili ja nisam znao da je tražim ili ona nije bila doskora u funkciji. Obje opcije imaju isti stepen izvjesnosti. Ipak prihvatam da je bilo do mene " nisam znao da je nađem.

    E sad, kad sam je našao i pažljivo analizirao (njenu upotrebnu vrijednost) da upozorim na, što bi rekao narodni stvaralac u epskoj pjesmi "Marko Kraljević i beg Kostadin" na :""do tri nečovječstva":


    1. Podstranica "Statut" je " prazna. Statut je najvažniji pravni akt svake organizacije gdje se, pravnim normama, uređuje njeno organizovanje, ciljevi postojanja, pravila ponašanja njenih organa i članova" Što je ustav za (bilo koju) državu to je statut za društvenu organizaciju. BORS je u fazi izmjene statuta. Vrlo važnoj fazi sa stanovišta postojanja i rada organizacije i boračke populacije. Jer redefinišu se: osnovni ciljevi postojanja organizacije, načini borbe, pravila ponašanja njenih organa i članova. Ima li važnije aktivnosti od te! ? Zašto se od nas, demobilisanih boraca, krije stari statut BORS-a i zašto nam, i na samoj Internet-stranici a i u drugim formama, nije omogućeno: prvo da ostvarimo uvid u postojeći statut, a zatim i da dajemo prijedloge za njegovu izmjenu??? Ili su samo Ćurguz i klika oko njega borci! ? A i oni su "popili" svu pamet ovoga svijeta?

    2. Podstranica "Platforma za rad" je takođe " prazna. Time se od nas kriju šta je to što bi BORS trebalo da radi. Jer da znamo šta bi trebalo da radi mogli bi da, sasvim legitimno, upozoravamo na odstupanja od zacrtanih ciljeva. Ovako" rukovodstvo BORS-a preko naših mrtvih saboraca i nas živih (a polugladnih) vrši ličnu samopromociju, gradi svoje političke karijere i sramno kolaborira sa nenarodnom vlašću.

      "Platforma" je "rastegljiv" pojam. I neadekvatan u konkretnom slučaju. BORS bi morao donijeti Program rada. U njegovom donošenju morala bi da učestvuje kompletna boračka populacija: porodice poginulih, invalidi, i demobilisani borci. Kad se donese Program rada periodično bi se vršila kontrola da li rukovodstvo BORS-a decidirano realizuje ono što je u njemu zacrtano. A ne ovako" ovako" znate već kako!
    3. Da li je slučajno da su nam nedostupni baš statut i platforma za rad? Svojevremeno je Momčilo Krajišnik rekao: "Ne trebaju nama pametni nego poslušni"! Svi političari u RS do dana-današnjeg drže se ove (sramne) misli kao demijurga vlastitog djelovanja. Ni jedan organ vlasti RS, ni jedna ustanova, ni jedna institucija, ni jedna organizacija, ni jedna njihova Web-stranica, ne daju da se čuje mišljenje suprotno njihovom. Pa tako ni (makar) na stranici BORS-a nigdje ne možete iznijeti neslaganje sa Ćurguzom i interesdžijskom vrhuškom oko njega. Zar nije demokratija pravo da se misli i govori drugačije? Ili je ovo kod nas demoNkratija!
    grbavica - 32765 - 13.06.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (2)

    Veju, veju geleri...


    Razmišljam o Željkovom tekstu "Ko je opljačkao Grbavicu". Moja (policijska) jedinica, kao veoma uspješna i beskompromisna u borbenim dejstvima, bila je upućena u ovo urbano naselje da zavede red. Tamošnja policija to nije nikako uspjevala da uradi.

    Ne sjećam se godine, vjerovatno 1993. -e (na početku rata pisao sam dnevnik, pa kad sam skont"o da bi zbog te gluposti mogao da izgubim glavu " spalio sam ga). Moja je sreća pa sam bio negdje na borbenim linijama, tako da nisam upućen u ovu "redarstvenu" akciju. Naši momci pohapsili su nekoliko najopasnijih grbavičkih kriminalaca i započeli kontrolisati poštovanje "policijskog časa". Sprovodili su racije i zasjede. Zaustavili su par vozila s ukradenim stvarima, stvari zaplijenili a kradljivce priveli u stanicu.

    Grbavicom se počeo širiti bauk, bauk reda. Vijest se brzo pročula. Stanovnici su počeli da se osjećaju sigurnije a lopovi nesigurnije. Jedne noći u spavaonicu su im, u punoj ratnoj spremi, upali neki maskirani čupavci i pod krevete nabacali bombi (sa osiguračima-naravno), a plafon iznad glava izrafalali osamdesetčetvorkama. Polugoli rogatički policajci poiskakali su kroz zatvorene prozore. Sreća je samo pa su bili smješteni u prizemlju.

    Vidjevši da nemaju podršku za zavođenje reda i da će, usred rata, izginuti zbog nečijih kauča i regala, već sljedećeg dana vratili su se u Rogaticu. A Grbavica je nastavila da živi svojim već uhodanim životom.

    U to vrijeme na Grbavici sam čuo sljedeći vic: "Pogodila granata, ispaljena sa muslimanskih položaja, u zid jedne zgrade na našoj strani Miljacke. Dijelom u zid a dijelom u prozor. Jedan dio gelera raspršio se po sobi. Sreća u nesreći da niko nije bio unutra. A i kako će biti kad je "vlasnik" tog četvorosobnog stana bio momak od 22 godine. Pitali "vlasnika" stana, inače predratnog grbavičkog šanera, da li su mu geleri napravili mnogo štete. "Ufff, užasnu su mi štetu napravili: devet video-rekordera, osam televizora, četiri veš mašine i dva frižidera su mi uništene", vajkao se on. "

    Iz tog vremena sjećam se i ovog vica (da, sjećam, jer već sam rekao da sam spalio vlastiti dnevnik):

    Pitali Muju sa Grbavice gdje bi najviše volio da živi poslije rata.
    "Na Sokocu", reče ovaj kao iz topa.
    "Kako, bolan, na Sokocu! ? Zašto na Sokocu, jesi li normalan! ? "
    "E pa fino, gore mi je i golf i regal i tv i veš mašina" ma sve što sam imao sada mi je gore. "


    Sjećam se i sljedeće pjesme:

    "Veju, veju geleri PAM po staklu šara, eto idu Sokočani nestalo im para. "


    Neka mi "Roke" ne zamjere" matora glava pa se svačega sjeti, samo kad joj neko napomene.
    pjesma - 32682 - 12.06.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)

    Plači voljena zemljo


    Plači, voljena zemljo i Suzama osvetli
    Misao koja tinja u svakoj našoj želji
    Od svih Suza koje sad kaplju po Planeti
    najtužnije su Dečje Suze u Mojoj Zemlji.

    Ko će, i čime, da plati tolike Dečje Suze
    Strah, Nesanicu i Radost odletelu u nepovrat
    Ko će Deci da vrati sve ono što im uze
    ovo zlo, stalo svo u kratku reč - rat?

    Plači, voljena zemljo, oljagana i sama
    Suze su Tvoje davno ušle u Pesmarice
    Još nisi sve Dečje Kosti ni povadila iz jama
    a već ti opet bacaju Decu u jame bezdanice.

    Vi što nam rušite Crkve, kućerke i palate
    ratnici fanatici, ljudomrsci i suncožderi,
    za koga Novi život i Novi Svet stvarate
    kad Deca beže od vas u šume, među zveri?

    Plači, voljena zemljo, Suzama Mališana
    što uče školu u vučjim i lisičijim jamama
    Očevi i Majke im se gledaju preko nišana,
    a Stričevi i Ujaci na njih palacaju kamama.

    Neka se skamene pogledi i nišani uprti
    u Dečja Srca, u Bele Ptice nad rovovima
    Kakav to Život može da nikne iz Dečje Smrti
    Kome će svanuti dan na Dečjim Grobovima?

    Nijedna Zastava na ovom trulom svetu
    makar od same svile i kadive satkana
    ne zaslužuje da se zavijori na vetru
    ako je i Dečjom Krvlju pokapana.

    Plači, voljena zemljo, u čeljustima ale
    (neka Te bar u Suzama što više bude)
    sve dok se sva tri Boga na Tebe ne sažale
    i ne preseku pomor bačen međ pse i ljude.

    Pogledaj svoju Decu sa staračkim licima
    Mladiće na štakama što uče prve korake
    Uvelu Novorođenčad u invalidskim kolicima
    Bezimene Grobove, Raspamećene Majke
    i Starce beskućnike u tuđim šljivicima
    što zure u Nebo, nalik na ugašene ugarke.

    Plači, voljena zemljo, i Suzama osvetli
    Svoje Srce što kuca u svakoj našoj želji
    Od svih Suza koje sad kaplju po Planeti
    najslanije su Dečje Suze u Mojoj Zemlji!

    Autor: Dobrica Erić (1992)

    Erićev zapis ispod teksta:

    "Naslov sam uzeo iz jedne stare knjige,
    reči od naroda, suze od dece, a tuga je moja.

    Ako pjesma ne može da zaustavi rat,
    neka bude bar svijeća, da ne plačemo
    i ne umiremo u mraku. "
    rogatica_politika - 31448 - 31.05.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)

    RE: Otvoreno pismo (3)


    Što se vaše vlasti tiče, četiri godine brzo prođu. Dok se okreneš. Dijete od četiri godine prohoda, progovori, počne samo da jede, i u stanju je da posluša, dohvati čašu vode, da već bude od koristi. Vi ništa od ovoga niste uspjeli. Niti ste prohodali, niti progovorili, niti sami jedete, niti ste korisni. Čak još nosite pelene i treba vam "Kaligula" da vam ih mijenja, jer se redovno "use*ete" u gaće. A i njemu je to dodijalo pa vas trpi samo zato što ste mu bespogovorno poslušni. Za četiri godine (hairli) jagnje se "ošturi" i tri puta ojagnji; kad se izjagnje i sva njegova jagnjad to je 16 "brava", čitavo jedno malo stado; a ako se blizne, ohohooo, pravo veliko stado. Za četiri godine šljiva izraste i već počne rađati, rakija se od nje ispeče. Dijete završi fakultet i postane akademski građanin. Kapacitetan čovjek završi magistarske studije i odbrani doktorat. Sve to za četiri godine. A šta ste vi uradili za taj period, pokažite prstom u to? Ali da nije u Žepi i da vam nije onaj što vam mijenja pelene iz "Banje Luke" poslao pare za to. Već da ste to vi, vi sami uradili. Koliko ste novih radnih mjesta otvorili, koliko fabrika napravili ili pokrenuli, jer ste obećali da će privreda biti vaš zadatak broj jedan? Na naše i vaše oči izrezana je čitava jedna fabrika, "sladara", i odnesena iz Rogatice. To vam je najveći uspjeh! ? Četiri miliona "ubrizgali" ste u TPR koji je nekad zapošljavao preko 700 radnika da bi ste zadržali svega 40 njih. Koliko to košta zadržavanje već postojećeg (jednog) radnog mjesta, 100. 000 KM! ?! ?! ?! ?! Pa da, samo malo više nego u Evropi, jer tamo otvaranje novog, kvalitetnog radnog mjesta košta oko 30. 000 eura. Ali ovo nisu ni kvalitetna niti nova, već stara radna mjesta! Novi TPR će se ugasiti čim vi odete (a jednom ćete otići, zar ne? ) sa vlasti tako da će se ispostaviti da je 4 miliona koštalo - nijedno radno mjesto. Hoćete li da vam potpišem da će se tako desiti? No, pošto je sam načelnik opštine, njegovi najbitniji članovi kabineta, kao i najbliži saradnici, listom bivši rukovodioci TPR-a "skršili" ste 4 miliona narodnih para samo da "Novi TPR" postoji dok ste vi na vlasti, kako vam niko ne bi prigovarao da ste ga uništili pa prešli u Opštinu da i nju uništite.

    Kad odete vi (a jednom ćete otići) sa vlasti otići će u stečaj i Novi TPR. I (još) četiri miliona narodnih para otići će u nepovrat. To vam je "k'o iz polja kući".

    Inteligentni lokalni šeret, Lube, nedavno je upitao nekog našeg sugrađanina da li zna zašto niko od novoprimljenih radnika u opštinu (opštinskoj Administrativnoj službi, op. aut. ) nikoga ne seksa? Pošto upitani nije znao odgovor sam Lube je odgovorio: "Pa zato što su svi jedni drugima rod-rođeni! I to sve bliska rodbina, ponajbliža, zato ne mogu! " I to je živa istina!

    Nepotizam prilikom zapošljavanja poprimio je sramne razmjere. Da ne pričamo da ste, u Administrativnu službu opštine čiji je broj stanovnika pao ispod 10 hiljada, naprimali čak 80 zaposlenih. Naravno, niste sve to vi primili ali jeste vršili prijem novih radnika na već postojeći višak. Sad, po evropskim standardima, imate viška dvije trećine zaposlenih. Smiješno ili žalosno? Primali ste vozače a da su vam već zaposleni vozači sjedili besposleni, ekonomiste na već prekobrojne a neuposlene ekonomiste. Koliko sad imate ekonomist 14 ili još više? Pa da, zato je opština ekonomski procvjetala. E baš jeste!

    Ako bih pokušao sa najmanjim mogućim brojem riječi definisati "eru" vaše vladavine u Rogatici onda bi to bile ove riječi: nepotizam i politička diskriminacija! Jer više je nego sramno to što se dečkići kojima je jedina profesionalna referenca i radno iskustvo lijepljene predizbornih plakata SNSD-a primaju na ekstra-dobra radna mjesta u "Sjemeću" sa platom od 800-900 KM. A zna se da u vremenima "dok je Bog po zemlji hodao" na to radno mjesto nije mogao biti primljen niko ko nema 15-tak godina radnog iskustva u "Sjemeću". I to da je prošao sva radna mjesta i faze rada, pa da od sjekača dogura do otpremača. U "Sjemeć" ste primili tridesetak ljudi, sve članove SNSD-a! Ali nikog od fizičkih radnika. Sve ste lezi'ljeboviće nagurali u kancelarije, nemaju vam gdje više da sjede. Pola njih ako bude znalo reći tačan opis poslova koje obavljaju ja ću se izviniti za ovo što sam napisao.

    A ko će se kome izviniti ako sam ja u pravu? Ima tu žena koje se zapošljavaju po prvi put u životu a zagazile su čak u šestu deceniju života!

    Nezapamćeno, za rubriku "vjerovali ili ne"! I to nije sve nego žena nije mogla ni prije dvadeset godina dobiti ljekarsko uvjerenje niti se zaposliti jer joj je, još tada, zdravlje bilo ozbiljno narušeno, a sada je primljena na posao. To su ta vaša djela "za ponosa". Ali nije ni čudo što se to dešava, kad se zna ko je direktor "Sjemeća". Provjereni komunista koji je, pod prijetnjom da će biti razriješen funkcije direktora "Agrokombinata", vrlo kasno ušao u SDS. Prozivan od strane SDS-ovih "prvoboraca" sav ponosan rekao je: "Jeste, ja sam među posljednjim ušao u SDS, mnogo poslije vas, ali svi ćete vi prije mene napustiti SDS. Ja ću biti - posljednji"! Prevario ih je, naravno. Kupio je "Agrokombinat" koji je, brat-bratu, pola Rogatice, u njemu je ostavio pustoš i kući poslao preko 200 radnika, a onda je bio prvi koji je prešao u SNSD. Čim ste se vi dočepali vlasti na entitetskom nivou. Postavljen je za direktora "Sjemeća" uz uslov da prima na posao članove SNSD-a. Na sve to htio je još da bude i narodni poslanik! ? Nije ni čudo što ga je, onomad, neko iz naroda motkom po glavi namlatio. Jedino je greška što to nije bilo, što bi "Šojić" rekao: "S' govnjivu motku"!

    Mogao bih ja ovako do sutra. Nabrajati vaše anomalije, nečovječstva, anti-narodna djelovanja, lopovluke. ali. , dosta je od mene (ne bih ni ovo da se niste drznuli da vi mene prozivate). Moram što-šta ostaviti i za neku drugu priliku. Biće ih, garantujem vam. A i ovo se plaća, brate. "Šlajfna" mog teksta je 20 KM a ovdje sam napisao čak 148 kartica. (šlajfna-kartica teksta je 180 karaktera, a ovdje je napisano 26. 650 karaktera) tako da mi, pored zaostalih plata za koje je sud već presudio da mi ih morate isplatiti, dugujete još 2. 960 KM za ovaj tekst. Ne, kad malo bolje razmislim, sve ovo naprijed napisano vam poklanjam. Ne tražim ni jedne KM. Ako ste imalo pametni neka vam posluži kao kanta hladne vode na mamurnu glavu. "pametnom je i išaret dosta, rekao bi naš narod. A ako ovo ne upotrijebite korisno onda, e do. da se ne izražavam. Zna se koga je džabe s'jetovati!

    26. maj 20011. godine, Zoran Janković P. S. Naravno da ću ovu našu prepisku objaviti, zar ste i sumnjali u to!
    rogatica_politika - 31447 - 31.05.2011 : Zoran Janković Rogatica, RS - best (0)

    RE: Otvoreno pismo (2)


    Prije svega ličnost, sa integritetom i vlastitim subjektivitetom, što vi i ovi oko vas nikada nećete biti. A možda čak ni razumjeti. Ja se svake večeri, premoren od napornoga rada, stropoštam mrtav-umoran u krevet, jer znam da se jedino tako nikada neću stropoštati od gladi. Ni ja ni niko moj. Niti ćemo biti primorani da se pokoravamo gorima od sebe. Uprkos tome što bi vi to željeli. Imam u toru, u oboru, na tavanu, u ambaru, na štednoj knjižici, u nekretninama, u glavi, u srcu i u duši. a vi i ti oko vas, šta i gdje imate išta domaćinsko? Prepasti me ne možete, postidi još manje. Ogladnjeti ni slučajno, iako sve radite što je u vašoj moći u tom pravcu. Petorica iz vaših krugova moraju sabrati domaćinluk, vrednoću, radinost, poštenje, znanje, ljudstvo, imanje, i opet mi ni na koplje dobacili ne bi. Jer kod vas je to prosti zbir a kod mene sinergijski (ako vas zbunih slobodno konsultujte vujaklijin "Riječnik", znam da vam ne bi bilo prvi put da to radite dok čitate moje dopise). Generacijama koje ste vi i vaši proveli palamudeći, mlateći praznu slamu i prodajući maglu, mu*a za bubrege, lažući narod, moji su radili, stvarali, štedili. Bavili smo se radom, strukom i naukom a ne varanjem naroda. Zato nam Bog i daje i pomaže. Siromaštvo nije neposjedovanja materijalnih dobara, nego duhovno stanje onih kojima savjest nije čista. A možda ni u cijeloj RS nema čovjeka moga nivoa obrazovanja, da je i demobilisani, ranjavani, borac VRS, i uspješan u svemu što je profesionalno radio, a da u radnoj knjižici, od rata naovamo, ima devet godina praznine. To je Bogu plakati. Stidite se zbog toga. Nemojte sutra da mi se izvinjavate i izmišljate opravdanja, sutra će biti kasno. Jer, kako bi rekao jedan iz plejade vaših pretpretpretposlednjih ideologa: "Milost niti tražim, niti bih vam je dao"! Nedavno sam doživio nevjerovatnu satisfakciju.

    Jedan od vas, koji se opravdano svrstava među desetak najpismenijih ljudi RS, nakon što sam u svojim pisanijama "opleo" po njemu, došao mi je na kućna vrata i rekao. "E neka si me, burazeru, popljuvao u tekstu! Sve je ono istina i ništa ti ne zamjeram, jer ništa nisi slagao! " Donio mi je nekoliko vrlo kvalitetnih svojih štampanih izdanja i zamolio me da ostavljam sve ovo što pišem u ovih mračnih godina po istinu, jer je spreman da rizikuje i sve to objavi, u formi traktata, u eminentnom godišnjem časopisu za promociju nauke i kulture. "Tako ljudi i junaci čine, to su prave ljudske veličine", rekao bi narodni pjesnik. I još mi je ovo taj vaš (istinski) intelektualac rekao: "Reci tim mojim go*nima u Rogatici što te napadaju, da je sramota to što rade. Lako je nasrnuti na onog koji nije u prilici da se brani. Pitaj ih jesu li čuli od svojih starih da vukovi nikada neće napasti svezanoga kera!

    Tek ako je i on pušten, ako je u ravnopravnom položaju sa njima - napašće ga. " I, evo, ja vas pitah i prenesoh vam njegovo mišljenje. A čovjek koji mi je sve to rekao je intelektualac "par ekselans": književnik, pjesnik, esejista, novinar, glumac, istraživač,. i Čovjek prije svega, za razliku od vas i tih oko vas. Rulje koja gdje god stigne linčuje slobodnomislećeg intelektualca samo zato što on ima kuraži da javno izgovori svoje mišljenje.

    Udarate me iz mase, onako hinjski, kukavički, psihologijom čopora, krijući se iza (širokih) leđa SNSD-a i Milo(k)rada Dodika, a nijedan od vas ne smije stati pred mene, pogledati me u oči pa onda udariti. Ako smije nek izvoli, tu sam, na raspolaganju. Za intelektualno, fizičko ili bilo koje drugo odmjeravanje snaga. Samo jedan po jedan, nemojte u čoporu navaljivati! Ko šakali i hijene što rade. I ono najvažnije da ne zaboravim: nisam tamo gdje mislite da jesam i jesam tamo gdje mislite da nisam; i ne radim to što mislite da radim (ni slučajno), već radim ono što i ne sanjate! Ali mi je drago da ste nasjeli na priču koju sam plasirao samo zato da biste vi pokazali koliko ste pogani. A pokazali ste, nije vam trebalo ni dugo vremena ni bog-zna kakav povod. Iskoristili ste prvu priliku. S obzirom kako ste se neprijateljski ponijeli prema meni, dolaskom na vlast, sasvim je normalno da sam bio primoran da vam "zametnem tragove". Da ne znate gdje sam i šta radim. Jer doveli ste moju porodicu i mene u situaciju da nam je skoro jednako teško kao i 1992. godine. Ostavili ste me bez posla, uskratili mi zarađene plate koje su mi po zakonu pripadale, probali ste mi namjestiti dvije krivične prijave, prisluškujete mi telefone a vaši "kerovi" me redovno prate. Samo ne uspjevaju da me uprate. Nemojte mi reći da ne znate o čemu pričam, nismo mala djeca. To je progon i pogrom kakve nisu praktikovali ni komunisti u najcrnjim vremenima progona neistomišljenika. Ako ste mislili da ćete me slomiti i da ću moliti za pomoć, grdno se varate. Prije bih se objesio nego gorega od sebe zamolio.

    Od svih strijela koje ste odapeli prema meni tačno je jedino to da mi računar nije osvještan (znam da se neki drugi predmeti mogu svještati ali računar. ). Sve drugo je vaše samovaljanje u blatu koje sam vam, namjerno, ostavio ispod svoga prozora, a vi ste izatrke uskočili u njega. Istina je, računar sa kojeg pišem nije osvještan ali je zato - moj. Vi pišete sa - državnog. Meni ova država nikad ništa nije dala, a to što imam nije mi malo. Ni slučajno. Laptop sa koga pišem je moj i u mojoj je kući koja je uredno osvještana, valjda se i to "pika". A da li je vaša osvještana? Kad smo kod toga ko šta zna o vjeri kojoj pripada moram vam ispričati i ovo, povukli ste me za jezik. A nije vam to trebalo. Pred novu 2008. -u godinu pozva mene načelnik opštine na prijem. Tada me još niste bili "pomeli". U kabinet uđoše Milorad Jagodić i Tomo Pavlović. Pošto je bila velik gužva jedan od njih, ne znam koji, prigovori kako je njima, sijedim glavama, mjesto u čelu a ne u toj gužvi. Načelnik odmah priskoči i ponudi ih: "Izvolite vas dvojica, ovdje u čelo, ovdje je zapad", i pokaza im mjesto u kabinetu ispod ikone!

    Toliko o tome ko zna a ko ne zna pravoslavne običaje i ko je od nas iz kakve kuće! I vi ste meni našli da pričate šta je osvještano a šta nije!

    Ne pišem ja niodakle gdje prostor nije osvještan. Naletili ste, malko. Tačnije - mnogo! Pišem sa svog porodičnog imanja iz Ćemanovića koje jeste osvještano. Redovno se ovdje sveti vodica na Krstovdan, a i sjemena, svakoga proljeća; slavi se Sveti Jovan, pominju Sveta Trojica i Sveta Petka. Pišem i iz svoje kuće u Rogatici i ona je osvještana; i iz svog stana sa Pala i on je osvještan; iz stana u Istočnom Sarajevu koji je, takođe, osvještan. Sve to jeste osvještano i jeste moje. Pošteno kupljeno pošteno zarađenim halal-novcem, višegeneracijskim radom i trudom brojne mi porodice. Širom svjetskih meridijana. Toliko o tome šta jeste a šta čije nije osvještano!

    Ovo sad nerado govorim, ali moram, jer sam izazvan. Žestoko izazvan inače to ne bih ni spominjao, nipošto. U sedam domaćinskih kuća u našem kraju svake godine sjedim pod slavskom ikonom, lomim krsni kolač domaćinima i pomažem im da podignu višnju slavu nebesku. A neki od njih trunu u kazamatima zbog toga što su branili svoj narod. Da li je vama ikad iko ukazao takvu čast i da li će vam je ikada ukazati, za vašeg života. A vi ste meni našli da držite lekcije iz pravoslavlja i patriotizma!

    Što se, pak, tiče poznavanja računara, i vama je poznato da je to sokoćalo u moj život ušlo prije dvadeset godina, da od kamare komponenti mogu za pola sata sklopiti mašinu koja radi, da sam obaram i dižem operativni sistem, instaliram neophodni softver, (pre)podešavam u "bios-u" to što mi treba, te da mi pomoć u toj oblasti nije potrebna. Jedan sam od prvih ADSL pretplatnika u Rogatici. Mada respektujem i vaše znanje na ovom polju. Bez imalo stida priznam da me tu "tučete". Ali samo na tom polju od svih do sada spomenutih.

    Što se tiče načelnika i izbora ni ovdje niste trebali "čačkati mečku". Jer znate da sam dovoljno lud da izgovorim (napišem) ono što svi znate samo niko (od vas) ne smije to glasno izgovoriti. Na izborima za načelnika u Rogatici nije pobijedio Radomir Jovičić nego Milo(k)rad Dodik. Bez namjere da uvrijedim mog srednjoškolskog profesora, ali da je SNSD u Rogatici kandidovao konja za načelnika i on bi 2008. godine bio izabran. Takvo je bilo raspoloženje naroda. Ne zanosite se i ne kitite perjem koje nije vaše.

    U istoriji je ostalo zabilježeno da je Gaj Cezar Kaligula, treći rimski car, kako bi pokazao da nikakva vlast nije u senatu nego da je sva kod njega, konja postavio za senatora. Jer jednačina je (pre)jednostavna SNS=Milo(k)rad Dodik. Radi se o liderskoj stranci (i samo joj ime to kaže) gdje se članstvo na opštinskom nivou pita k'o engleska kraljica. Hajde, neka se bilo ko od vas usprotivi (ako smijete na to i pomisliti) volji Milo(k)rada Dodika pa da vidimo šta će od vas biti za 24 sata. Tačka. K'o kuća. Osim da dodam da postoji opasnost da i vaš Kaligula uvede običaj da mu se odaju počasti koje se iskazuju bogovima: prilikom pristupanja duboki naklon i cjelov nogu! I da su vam odbornici "fikusi" kojima glava služi za šišanje a ruka za dizanje (kad im se kaže) koji ne znaju čak ni u koju rijeku se Rakitnica uliva.
    rogatica_politika - 31445 - 31.05.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)

    RE: Otvoreno pismo (1)


    Poštovani "DESK-u":

    Moje dobronamjerne primjedbe na sadržaj stranice rogatica:net bile su inicirane svakodnevnom sprdnjom kojoj sam izložen u krugovima gdje se krećem. A kolege me prozivaju na sljedeći način:

  • "Šta ono bi definicija rečenice na rogatica:net. ", pita prvi?
  • "Neuređen skup nesuvislih riječi kojima se započinje niz međusobno nepovezanih misli, a kojima se ne izražava niti jedna potpuna misao", odgovara drugi!

    Eto-zato sam vam skrenuo pažnju na odgovornost za javno napisanu riječ. A vi ste meni uzvratili. kako? Arogantno, drsko i bezobrazno jer vi ste, zaboga - VLAST. Ko to vama smije protivrječiti i govoriti šta ne valja u vašem radu? Jer okruženi ste sve samim ulizicama, podrepašima, dupeuvlakačima, i čankoliscima pa ste, izgleda, zaboravili da još ima neko u Rogatici ko misli svojom a ne vašom glavom. Pa je još "bezobrazan" i da svoje mišljenje javno saopšti. Dakle, pošto je vaš odgovor. hm. arogantan i nekorektan, i eksplicitno I implicitno, kao uostalom i sama vlast koju predstavljate, dođe mu pa skoro kao da ste naredne retke napisali vi sami a ne ja.

    Idemo redom. Pismenost vašeg odgovora je. pa, ocijenimo je opisnom ocjenom - zadovoljava (profesor sam po zanimanju, to mi daje pravo da ocjenjujem). Iako je to daleko od zanatskih standarda. Vidi se da se radi o čovjeku koji je samo "okrznuo" novinarstvo. I novinarstvo njega. Dio koji govori o tome da li je moj računar osvještan ili nije degutantan je, nepristojan, dvosmislen i traži adekvatan odgovor. A odgovoriću, za
    početak, jednom istinitom pričom.

    Poslijeratne, devedeset i neke godine, jedna komšinica, iz ko zna kojeg razloga (najvjerovatnije da ga malko "žacne") upita moga pokojnog oca (Bog da mu duši oprosti grijehe i podari rajsko naselje): "Komšija, a kad ste vi to počeli slaviti krsnu slavu, nisam znala da vi "držite" do toga? " Ovaj prvo preblijedi, pa poplavi, a zatim mu krv grunu u lice i nemogaše da oćuti. Nego započe: "Ne znam što me to upita! ? Bolje da nisi. Ali kad me pitaš, istinu ću ti reći. Mi smo slavu počeli slaviti. ko zna kad, prije više stotina godina. Nije nigdje zapisano niti se pamti. I nikad nismo prekidali. A ne kao vi, počeli ste slaviti 1995. godine. I sad bi još i da se time hvalite. Ja ti nikad to ne bi rekao da me ti nisi vukla za jezik. Nikad! Kad si me već povukla da ti kažem i ovo: svo četvoro djece sam, krijući to od tebe i tvojih, moja "draga kono", krstio na njihov prvi rođendan. A šta je sa tvojom djecom? Kad si ih krstila, kad su bili već punoljetni, ili nisi nikako? Danas propagirate rađanje i borbu protiv bijele kuge a do juče ste mi se rugali da sam primitivan čovjek, jer imam "čak" četvoro djece. Tvrdili ste da svi moderni ljudi imaju samo dvoje. Vi, draga moja, uvijek ganjate modu i ponašate se onako kako je popularno u datom trenutku, a mi oduvijek živimo svojim, autohtonim, domaćinskim životom. Za vas je krsna slava moda a za nas je tradicija. Velika je to razlika. Slavio je moj Vojin, pa njegov Obren, pa Obrenov Janko i. sve tako. do kad se pamti. Mi smo obrađivali porodično imanje, ne dajući da nam se zaparloži i zaraste u korov, dok ste se vi svoga odrekli da bi primali dječji dodatak. A i stid vas je bilo da se bavite "seljačkim" poslovima. A sad se tužite sa braćom tvoga muža i tražite da vam vrate zemlju.

    Moja djeca, otkako znaju za sebe, od četiri velika posta godišnje postili su najmanje dva. Obično božićni i vaskršnji. Dok su tvoja djeca krkala "toblerone" i "jafu" moji su jeli papulu i krompir na vodi; dok tvoji nisu mogli da izdrže da poste makar na Badnji dan, nego su čopali pečenu kožicu sa zaoblice, moja djeca su, poslije višenedeljnog posta, uredno čekala da osvane Božić, da nam dođe polaznik pa da se svi porodično omrsimo. Komšinice "moja draga" da išta znaš ne bi veseljak bacala u smeće, jer ti je on unio radost u dom; znala bi da ti je obaveza da ga izložiš na kućnom ognjištu najkasnije do Malog Božića. Moja je kuća jedna od svega desetak u Karanfilu u koje je, na Krstovdan, pop uvijek smio bez ustezanja i kucanja ući da sveti vodicu. Dok si ti svoju nekad zaključavala od sveštenika, danas istrčiš pred njega i vučeš ga ispred moje avlije u svoju kuću. I ne samo to nego je u našem domu sveštenik uvijek doručkovao. Znao je da se u toj kući, na taj dan - posti. Moja su se djeca krila od tvoje kad nedeljom krenu u crkvu, na službu, da ih ne bi izvrgavali ruglu. A ti meni tako! Raspitaj se malo, prije nego što pitaš budalaštine, čija su djeca bila prva u ovom gradu sa fakultetskim diplomama koja su se vjenčavala u crkvi (a sva su mi, hvala Milosnome Bogu, fakultete završila). Tek poslije njih usudili su se još neki da to urade. I ti si mene našla da pitaš od kada slavim slavu. " razgoropađeno je govorio moj pokojni otac komšinici koja se preneražena i otvorenih usta brzo udaljavala, ne znajući šta je snašlo.

    A tako i vi, poštovani DESK-u, bolje bi bilo da u komunikaciji sa mnom niste potezali riječi: "svještanje", "ćirilica", "srpski jezik", "sveštenik". i, implicitno, insinuirali kako sam, eto, ja izdajnik svega toga. Vjere i naroda. Jer radim za Bošnjaka u Federaciji. Malko ste se zaletili. Prvo, ja ne radim ni za kakvog Bošnjaka. Drugo, vama je Bošnjak predsjednik skupštine opštine, zamjenik načelnika. a to su vama najbliži saradnici u poslu. Takođe, Bošnjaci su vam koalicioni partneri u opštinskoj vlasti. U trenutnoj postavi u Rogatici najvispreniji političar jeste " Kemo Čamdžija. Sviju vas je u stanju preko vode žedne prevesti. Nažalost ali je - tako. Vi ste za njega - amateri. Moja gruba računica pokazuje da je, vršeći razne funkcije u lokalnoj vlasti, iz Rogatice do sada odnio preko 1 milion KM, petinu našeg godišnjeg budžeta. Sam on! ?! ?

    A vi meni imputirate da sam izdajnik vjere i narod! Izdajnik je onaj vaš (znate vi dobro koji) što je pekući hljeb neprijateljskoj vojsci u ratu dobio priznanje za "doprinos borbi Armije BiH protiv agresora", dok sam ja krvario po ratištima širom RS. Izdajnik je onaj kojem je bilo žao da ostavi stan u Sarajevu, a koji je dobio "mufte" od države, dok sam ja, još u martu 1992. godine, izašao iz svog privatnog, pošteno plaćenog a ne poklonjenog, i došao da branim Rogaticu. Izdajnik je onaj koji je zaslužio da, po završetku rata, uđe svoj prijeratni stan u Sarajevu i u njemu zatekne sve na svome mjestu. Čak i televizor (! ? ) u regalu, dok su meni počupane i instalacije iz zidova. Izdajnici su oni vaši koji su do juče bili u SKJ-u i cio život proveli po komitetima i drugim političkim (nikad radnim) mjestima dijeljenim po partijskom ključu (to je jedini način i dan-danas da se zaposle jer osim partijske pripadnosti nemaju nikakvih drugih profesionalnih kvaliteta), koji su cijelog života palamudili o radničkim i ljudskim pravima i "zalagali" se za njih, a u međuvremenu promijenili po tri partije i sada se ponose time što uspjevaju da radnicima ne isplaćuju plate, tople obroke i zimnice. Kažu:

    "Treba to odugovlačiti po sudovima sve dok god se može! " Zar su to principijelni, stabilni, ozbiljni ljudi? Do juče su bili "radnička avangarda" a danas su - šta, pitam ja vas? I njih, naravno. Kad su bili iskreni, kad su bili komunisti, esdeesovci ili kad su postali esenesdeovci.

    Kakvi ste vi to ljudi da "ženite ženu koja se već tri puta udavala i razvodila? " Zar nemate boljeg kadra? Izdaja narodnih interesa je i skrivanje iza "volje naroda" koji grca u dugovima i nemaštini i nezakonito dijeljenje njegovog novca sebi i onima do sebe. Utvrdila je to i Glavna služba revizije. Bili su to "sitni" nedostaci (tako ste ih "krstili"), toliko sitni da akcionu plan za njihovo otklanjanje ima "samo" 15 stranica. Gusto kucanih, prilično mali fontom. Izdajnici naroda svoga su ljudi na vlasti koji dodjeljuju sebi plate mjerene u hiljadama maraka, a, istovremeno, običan čovjek u Rogatici mora da iste te tuži sudu svaki put kad želi da ostvari svoje i najosnovnije ljudsko pravo - zarađenu, zakonsku platu! Izdajnici su oni koji su upropastili svako preduzeće koga su se dohvatili, koji nisu mogli nikada narediti svojoj ženi ni djeci u kući, a danas bi da narede svima u Rogatici. Koji bi u Kini, sasvim sigurno, za primjer ostalima bili - strijeljani. Da se pokaže narodu u šta se čovjek nikad ne smije pretvoriti: u beskičmenjaka i srebroljupca bez vlastitog mišljenja i dostojanstva. Jer sve su to oni isti koji su negda drhtali i puzili pred Ajanovićima, Lihićima i Jovičićima, pa pred Kušićema i Batinićima, danas opet pred Jovičićima i Čamdžijama, sutra pred Eskimima, a prekosutra pred Aboridžinima. i svima bili poslušni i klanjali se do zemlje. Nije moj otac bio doušnik UDB-e i cio svoj kraj zavio u crno, zna se čiji jeste. Zna se i čija je žena "muljala" sa pasošima i istjerana iz MUP-a, pa vraćena na posao kad joj se muž dograbio vlasti. Zna se čija su se čeljad ku*vala sa SFOR-om. Za pare, naravno. Ako imate ikakvog načina da zavirite u bazu podataka vojne kontra-obavještajne službe, učinite to. Mnogi "ugledni građani" kad bi pročitali šta su im djeca radila noću ne da više ne bi parali nebo nosom kad hodaju gradom, nego bi, od stida, na posao išli pored Rakitnice, da ih niko ne vidi. Zna se ko je sve svoje zaposlio na budžet kao i to čiji niko ne može ni da "primiriše" budžetske prinadležnosti. Samo dok jedno jutro u opštini ili u javnom preduzeću osvane zaposlena krava tog-i-tog prezimena jer su im svi ostali već zaposleni na budžet. Zna se i ko je šlepere filtera u ratu krčmio i rastaljivao sa predsjednikom udruženja poljoprivrednika jednog okruga u Vojvodini. Priupitajte ga koliko se vojničkih čizama može kupiti kad se proda šleper filtera i da li, u teoriji ekonomije, postoji rabat na robu u iznosu od 40%. Čija djeca su istjerana iz srednje škole ili ponavljala razrede, jedva se provlačila sa "dvojkom", a danas imaju fakultetske diplome? I kako je to moguće? Sve su to ljudi iz vašeg kruga (i kružoka) a vi meni, koji sam za vas anđeo (Bože mi oprosti) našli da dijelite lekcije i da me prozivate da sam izdajica. Mada to pokušavate. Domaćin sam čovjek.
  • rogatica_politika - 31443 - 31.05.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)


    Zoran Janković
    Rogatica, maj 2011. godine

    PREDMET: Otvoreno pismo DESK-u zvanične internet-prezentacije Opštine Rogatica - rogatica:net

    Poštovani DESK-u,

    Uz sve pohvale za pokretanje i postojanje stranice (što ja nisam uspio uprkos višegodišnjim nastojanjima) moram vam uputiti nekoliko primjedaba. Što formalno-tehničkih što imanentno-suštinskih:

    1. Jeste ovo zvanična internet-prezentacija opštine Rogatica, ali zašto nije ostavljen prostor da se izrazi i mišljenje suprotno stavovima vladajućeg političkog establišmenta? Zašto objavljujete samo hvalospjeve i pamflete trenutne vlasti? Nisu svi građani Rogatice članovi SNSD-a i inih političkih trabanata! I mi, a(nti)politični, građani smo ovoga grada.

    Opštinska administracija i naš je servis, pa time i ova Web-stranica je i naša. Nije li izražavanje samo i isključivo vaših stavova suprotno osnovnim postulatima demokratije?

    U nauci se stavovi namjerno izlažu kritici, jer je to jedini način da se provjeri da li su tačni. Ako stavovi ne izdrže kritiku to ne znači da je kritika loša nego da stavovi nisu bili dobri. Time što ne dozvoljavate kritiku ne dokazujete da vodite ispravnu politiku, nego naprotiv: da je vaše političko djelovanje autoritarno i nedemokratsko, a razmišljanje isključivo i jednostrano.

    2. To što moj kolega Sreten Mitrović ustupa vašoj stranici svoje tekstove za svaku je pohvalu. i njemu i vama. Podržavam to. Najiskrenije! Međutim, to što vi vršite proizvoljnu distorziju Mitrovićevih tekstova, što ih "kroatizujete" i ne objavljujete u obliku u kome su vam dostavljeni, za svaku je - kritiku. A i nije u skladu sa Zakonom o autorskim pravima.

    Skoro da se mogu zakleti da kolega Mitrović nikad nije napisao: "Brada Pitta" - već Breda Pita; "Angeline Jolie"- već Anđeline Džoli; "prošlog tjedna" - već prošle sedmice; "22. svibnja" - već 22. maja;"nevolje stočara naše općine" - već nevolje stočara naše opštine; "odstrjelna pristojba" - već odstrelna taksa. itd. Ko to i zašto kroatizuje zvaničnu internet-prezentaciju Opštine Rogatica, i sa kojim pravom!?

    3. Svima koji pišu (rade) dešavaju se greške. Međutim, čak i površnim gledanjem lako je uočiti nehotične greške, tj. pogreške nastale nepažnjom, dekoncentracijom i sl. Isto tako "iz aviona" se vide sistemske greške - greške neznanja. Nemam ja ništa protiv toga da vama E. Pavica piše za stranicu. Naprotiv. To je vaš izbor. Međutim, čovjek je, po pitanju osnovnih pravila pisanja - polupismen. Da ne budem još grublji. "Ako laže koza ne laže rog". Evo primjera iz samo jednog teksta (Projekat asfaltiranja puta do mezarja Zahrid) od desetak rečenica:

    "S obzirom da je ova putna komunikacija do mezarja neophodna, ima svoju svrhu, poboljšava dolazak na mezarje kao i to da bi taj projekt ako uspije poboljšao kvalitetniji život građana koji žive u naselju iznad mezarja."


    Čak ni sam naslov ne valja. Zahrid je toponim. Zbog toga je naslov morao biti napisan - Projekat asfaltiranja puta do mezarja "Zahrid"! Opet riječ "mezarje" ponovljena je tri puta u istoj rečenici! Tako se - ne piše, to se uči još u osnovnoj školi. Rečenica je zbrkana, misaono nekonzistentna, konfuzna, katastrofalna! Šta znači sintagma ". poboljšao kvalitetniji život."!? Ni učitelj u osnovnoj školi ne bi dozvolio da, u internom, đačkom listu, bude objavljena rečenica ovakva kakva jeste. A vi ste to dozvolili.

    Ili:

    "...postoji i dobra volja Administrativne Službe Općine Rogatica pomoći u ovom projektu."


    Šta je "pisac" želio reći? Možda kako postoji dobra volja Administrativne službe (valjda bi riječ "služba" morala biti napisana malim početnim slovom) Opštine (zašto "Općine") Rogatica da pomogne prilikom realizacije ovog projekta? Ali ja to samo nagađam značenje rečenice, jer tako ne piše u tekstu ("Piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano").

    Sljedeća rečenica:

    "Ostaje da se nadamo da u narednom periodu dođe do realizacije ovoga"


    Na kome je jeziku ovo pisano, ja ne razumijem šta je tu kazano! ? Valjda je trebalo da piše: "Ostaje da se nadamo da će, u narednom periodu, doći do realizacije ovoga (čega-već)". Ili: ". da će u narednom periodu da dođe do realizacije ovoga". Itd. , itd. Svaki tekst mu vrvi od gramatičkih, pravopisnih, stilskih i drugih nepravilnosti. Uvažavam ja to što E. Pavica voli da piše ali. prvo bi trebalo da - NAUČI. Bar osnovne stvari. A i vaša je sramota što vam takvi tekstovi prolaze na zvaničnoj internet-prezentaciji. Ne mislite valjda da su iznesene nepravilnosti samo meni zapele za oko? Pa ne čitam samo ja, ovo čita (potencijalno) cio svijet. I dobro je da je tako. Ali je i odgovornost za ispravno pisanje time daleko veća.

    Eto, tako. Moje primjedbe shvatite kao najdobronamjernije; kao moju želju da stranica, ubuduće, bude još bolja. Pa čak i ovu (demokratsku potrebu) da omogućite da se na stranici, makar u obliku foruma, izražava mišljenje suprotno vašem, vladajućem. Ne možete govoriti o demokratiji u Rogatici ako sprečavate ljude koji drugačije misle da slobodno izraze svoje mišljenje. "Tamo gdje svi misle isto niko ne misli dovoljno" rekao je jedan moj američki kolega još prije skoro sto godina. A i jedna od mnogobrojnih definicija demokratije je "Jednaka prava za sve građane". Na kraju-krajeva vladajuća stranka u svom nazivu ima riječ "demokrata". Treba to i opravdati djelima. Osim ako ne razmišljate kao onaj efendija koji je džematlijama objašnjavao šta je demokratija: "To vam je moje pravo da se popnem na munaru i (da 'prostite) popišam vas sviju odozgo; ali tu je i vaše pravo da odozdo popišate mene". Samo još, čestiti efendija, nije (nikad) objasnio kako izvesti to da oni odozdo uriniraju po ovima koji su gore!

    S poštovanje, Zoran Janković.
    milosevici - 30623 - 23.05.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (2)


    Zločin u Miloševićima i Starom Brodu

    "Mili brate ti ne kosi travu, pokosićeš moju kosu plavu!
    Nemoj Sejo više piti Drine, popićeš i moje oči sinje! "


    Zločin počinjen na pravoslavni praznik "Mladence" 22. marta 1942. godine u Miloševićima na Drini (mada je tačnije reći kako je masakr trajao desetinama dana jer je trebalo vremena da se pokolje 6. 000 ljudi) o kome ovdje govorimo Željko Tomić i ja istinit je kao što je istina da sunce izlazi na istoku a zalazi na zapadu. Sama činjenica da su nam se obojici roditelji, njemu majka a meni otac, nalazili u zbjegu koji je tu postradao, te da smo rođeni pukim slučajem da su nam roditelji nekako preživjeli taj nezapamćeni pogrom, daje nam za pravo da govorimo o ovom stravičnom zločinu u kome se 326 djevojaka pohvatalo za ruke i skočilo u Drinu. Svijetla obraza i sačuvane časti zagrlile su hladne talase nabujale Drine, da ne bi grlile zločince u crnim odorama, sa slovom "U" na kapama. Među njima je bio i jedan otac sa svojih čak šest kćeri.

    Godinama poslije zločina stanovnici Podrinja su u vrbacima oko rijeke nalazili djevojačke kose i pletenice upetljane u vrbovo granje. Bio je to povod da narod ispjeva pjesme koje spadaju među najemotivnije koje sam čuo u životu. Zar ima živ čovjek a da mu se koža ne naježi kad djevojke zapjevaju:
    "MILI BRATE, PORED DRINE TI NE KOSI TRAVU, POKOSIĆEŠ MOJU KOSU PLAVU! "

    A momci otpjevavaju:
    "NEMOJ, SEJO, VIŠE PITI DRINE, POPIĆEŠ I MOJE OČI SINJE! "

    A djevojke odgovore:
    "DRINO, VODO, USTAVI, NE NOSI, SESTRA BRATA POZNALA PO KOSI! "

    Ljudi koji su radili na izgradnji spomenika u Miloševićima, koji je podignut tek 2008. godine, pričali su mi kako su se, uprkos činjenici da je proteklo šest i po decenija od tada i Drina bezbroj puta plavila ovo područje, čim su bagerima skinuli dvadesetak centimetara zemlje zabijeljele kamare ljudskih kostiju.

    Imao sam čast da, kao direktor Centra za kulturu Rogatica, učestvujem u organizaciji svečane akademije u Rogatici, održane povodom podizanja spomenika u Miloševićima, a u slavu činjenice da se istina uspjela sačuvati sve ove godine. Tom prilikom je, između ostalih, govorila i akademik Smilja Avramov. Danas postoji zbornik radova sa ovog skupa "Zaboravljeni zločin " Stari Brod" (da ne zbunim nekoga toponimima: zločin se dogodio na potezu između sela Miloševići i Stari Brod), dokumentarni film "Drino, vodo, oči djevojačke" autora Radoja Tasića i Novaka Knežića; tu je spomenik sa krsnim znamenjem i upisanim svim (poznatim) imenima nastradalih, kao i spomen-kapela u Miloševićima; na Wikipediji je sad već sve ovo uredno zabilježeno a na Internetu se mogu pronaći članci o ovom zločinu. Dakle, naša generacija uspjela je spriječiti da događaj ode u zaborav, a što se (nečasno) pokušavalo 64 godine.

    A da ne bih ja pisao o kakvom se tu zločini radilo, evo šta kažu živi svjedoci:

    Miloš Bašović (80), iz Brankovića, Borike kod Rogatice:

    "" Iz Višegrada narod krene niz Drinu, prema Starom Brodu. Uz mene su bila još tri brata i sestra. Na saonama smo vukli malo nekih stvari. Uzak put, stadosmo svi kod Puhalove njive. Tako se zove. Za nama neka vojska trči, ali mi ne znamo da su ustaše. Narod poče bježati, a oni uglas: žNe bojte se narode, ovo je srpska i crnogorska vojska"". Kad su nas opkolili poznadosmo mnoge muslimane komšije među njima. Jedan ustaša uze moju sestru od tri godine, baci je uvis. U ruci mu puška sa bajonetom, dočeka je i pravo baci u Drinu. Nasta pravo klanje naroda. Mene je negdje između Miloševića i Starog Broda zajmio jedan pijani ustaša, gađajući me bajonetom. Uteknem mu nekako i šćućurim se među poubijane. Kriomice gledam kako mi ubiše majku i mlađu braću. Svega i svačega je bilo. Mnoge djevojke, gledajući zvjerstva, ne čekajući da im se približe ustaše masovno su skakale u Drinu. A Drina puna leševa, među njima samo vidiš, zaplove ženske kose""

    Milovan Bakmaz (79), iz Sokolovića kod Sokoca, sada živi u Han Pijesku:

    "" Krenula kolona naroda od Olova, Kladnja, Mokrog, Pala, Prače, iz sela oko Sarajeva, Rogatice" To je bio užas, puno je Sjemećko polje srpskih izbjeglica, da baciš šibicu pala bi na iksana ili na stoku koju smo poveli sa sobom. Idemo prema Višegradu u koloni, pješice, iznemogli, djeca i stari na volovskim kolima i konjima. dođemo na ćupriju na Drini kad Italijani ne daju preko Drine. Mi onda u Miloševiće, i zanoćimo po kućama. Sjećam se, dobra imanja, ograde im pletene sa prućem. Odjednom narod poče da vrišti i kuka. Pokojna majka spodbije mene, ostavi kravu i zajedno sa narodom bježimo jednim sokakom dolje prema Starom Brodu. I pored jednog žbuna se šćućurimo, a okolo puca, ljudi padaju, skaču u Drinu. Pravi haos, ljudi moji, stoji vriska žena i djece. Opkolili su nas, dobro se sjećam sve naoružani muslimani sa fesovima na glavama. Mi se izvlači odatle, i opet bježi. Bježi. Usput mi pogibe stric Joja, i neke komšije" Kad dođosmo do Drine samo jedan pontonski čamac, i to šupalj, a okolo ima nekoliko žiljada duša. Vidimo preko Drine prema nama dvije grupe, posebno Nijemci, a posebno Nedićevci. Kad se smrači, čujemo ustaše kako zovu: "Jovaneee"". Moj otac nas ubaci na nekakav čamac i pređosmo Drinu. Tu ugledamo Nedićevce i Nijemce kako razgovaraju, a onda sa jednim čamcem krenu patrola preko Drine, među narod, a druga uz Drinu i viču: Curik ustaš, curik ustaš"". Narod pršte kojekuda, neko pređe Drinu, neko bježi uz one strane. Da nije bilo Nedićevaca i Nijemaca sve bi ono ustaše pobile, ne bi mogla Drina sve primiti, sigurno bi je začepili".

    Risto Borovčanin (78), iz Žulja, sada živi na Pedišama kod Sokoca:

    "Sjećam se, 3. maja 1942. godine stričevi nam kažu da i mi moramo napustiti selo. Neki pobjegoše na Romaniju u Duboke doline, a mi opet za onim kolonama prema Drini. Stric Jovan kaza, idemo da se prebacimo u Srbiju. Po mraku stignemo u Miloševiće. Ujutro dojaha jedan četnički kurir na konju i onako juri kroz narod pa viče: žBjež'te ljudi, evo ustaša, poklaće i vas kao juče one u Višegradu"" Narod se razleti, pokušava da skupi stoku pa da krene ka Starom Brodu, a već nas stiže ustaška konjica. Što osta naroda gore u strani i ostade, a što uhvatiše ono dolje prema Drini počeše ubijati. Prigone nas, prigone Drini. Siluju žene, kolju, odsjecaju ruke, noge, vade oči, bacaju malu djecu uvis i dočekuju na bajonete. Bio je to jedan strašan užas i pakao. Narod zapomaže i jauče. Ljudi sami skaču u Drinu, mlade cure posebno. Mi se oko majki grupisasmo, pokušavajući se nekako spasiti. Odjednom sam pao potrbuške među gomilu pobijenih i unakaženih. Glavni pokolj je bio negdje između 16 i 17 časova po podne. A Drina mutna, nadošla, valovita, puna leševa. Donosilo leševe i od Višegrada. To je bio neverovatan i strašan prizor".
    rogatica_politika - 30482 - 22.05.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)

    Referendum: dum, duum, duuum...


    Prije posljednjeg rata čuo sam jedan vic" Međutim", evo me k"o one sasvim stare čike, počnem jedno pričati pa me razmišljanje odvede u drugom pravcu. A onda i u trećem. Samo da pojasnim ovo "posljednji rat" pa ću se vratiti vicu.

    Dakle, posljednji rat na exjugoslovenskim prostorima nikad nije dobio ni karakterno određenje niti zvaničan naziv. Nekoliko je dijametralno suprotnih mišljenja. Mi, Srbi, zovemo ga "odbrambeno-otadžbinski rat". Nema šanse da to ostala dva naroda prihvate. Oni smatraju da smo mi napadali a oni da su se branili. Definiciju "agresija", opet, mi nikad nećemo prihvatiti. Da bi se oružani sukob smatrao agresijom neophodno je prisustvo oružane sile jedne države na teritoriji druge suverene države, te borbena dejstva usmjerena na ugrožavanje vitalnih interesa te zemlje. VRS nije bila oružana sila neke druge države niti je bila na tuđoj teritoriji. Dakle nije bilo ni agresije. Međunarodna zajednica operiše sa sintagmom "nesretni sukob u regionu". Ne bih se složio ni sa ovim određenjem. Preblago je, "premekano". Kao da definišu saobraćanu nesreću a ne rat u kome je, sasvim pouzdano se zna, poginulo više od sto hiljada ljudi. Zato ga jednostavno ja zovem: "posljednji rat".

    Suštinska razlika između pojmova "zadnji" i "posljednji" vam je, vjerovatno, poznata. Zadnji je pojava, proces, događaj" kojim se završava jedan smisleni niz. Poslije njega " nema ništa. Kraj, the end. Odnosno ima, ali to mogu biti novi nizovi, redovi, poređenja" nevezani sa ovim prvim. Dok pojam "posljednji" ima sasvim drugačije značenje. On je posljednji, na kraju je samo u datom trenutku, a nakon njega uslijediće naredni članovi istog niza. Zato, dakle, rat nazivam "poslednjim" a ne "zadnjim". Nažalost, ponavljam " NAŽALOST, ali ubjeđen sam da sam sasvim upravu. Poučen sam iskustvenim činjenicama ličnog primjera.

    Naime, moja starija kćerka, prvo tatino radovanje, rođena je na Ilindan 1992. godine u izbjeglištvu u Beogradu ("braća Srbi" ne dadoše joj čak ni dvojno državljanstvo što bi joj, po mjestu rođenja, u bilo kojoj drugoj, normalnoj državi " pripalo). Na drugoj strani moj pokojni otac bio je 1939. godište. Kao trogodišnja "makanja" u majčinom naručju, u proljeće 1942. godine, obreo se u zbjegu koji su pripadnici ustaške, Francetićeve "Crne legije" dotjerale do Drine. U zločinu koji istorija tog doba nigdje zvanično nije zabilježila pobijeno je više od 6. 000 srpskih izbjeglica. Nezaštićeni narod poklan je kao stoka i pobacan u Drinu. Moja pokojna baka sa mužem invalidom (bez desne potkoljenice) i četvoro djece, od kojih je moj otac bio najmlađi, stajala je pored Drine. Gledala je kako su desetine romanijskih ljepotica, obučene u nabrzinu ponijeto djevojačko ruho, skakale u zapjenušale talase Drine, da ne bi bile obeščašćene od strane neljudi u ustaškim odorama boje smrti. Baka je upravo razmišljala da baci moga oca u Drinu, jer je zbog brige o njemu u naramku zanemarivala ostalo troje djece koja su joj se držala za suknju, kad se pojavio čamac sa Srbijanske strane i prihvatio ih. Da je samo desetak minuta kasnije došao ne bi bilo ni moga oca, ni mene, ni moje djece, ni ove priče. A poslije posljednjeg rata jedna ulica u Mostaru dobila je ime monstruma Jure Francetića!!! Eto-zato, između ostalog, tvrdim da je rat bio posljednji a ne zadnji. I strahujem od narednog. Iskreno " strahuje. Veliko je pitanje da li će se i moja unučad rađati u izbjeglištvu u Srbiji. Nadam se da neće a, opet, uvjeren sam da hoće. Zbog tog uvjerenja (između ostalog) sam i započeo ovu priču. Da upozorim da je prizivanje referenduma ravno prizivanju đavola-rata. A sad da se vratim vicu iz prve rečenice teksta.

    Vic ide ovako: Kad se priđe kakvom kanjonu i uzvikne: "Fašisti, komunisti, nacionalisti" " znate li kakav odjek se čuje??? Čuje se:"isti, "iistii, "iiistiii! I meni čak i danas kad čujem "referendum" odmah u ušima započne da odzvanja odjek "dum, "duum, "duuum.

    Srpski Napoleon Bonaparta

    Referendum se smatra jednom od najvećih tekovina demokratije. On je forma direktnog odlučivanje biračkog tijela (građana) o ustavu, zakonu ili nekom drugom aktu ili bitnom društvenom (državnom) pitanju. U političkoj teoriji smatra se jednim od oblika (takozvane) neposredne demokratije. Veoma mu je sličan " plebiscit, oblik neposredne demokratije nastao još u Starom Rimu. Uobičajeno je da organizator definiše referendumsko pitanje a građani se izjašnjavaju sa "za" i "protiv".

    Iako najdemokratskiji oblik odlučivanja " referendum " su zloupotrebljavali razni nedemokratski autoritarni i totalitarni režimi od njegovog samog nastanka. Najčešće time pilatovski peru ruke i iza "volje naroda" kriju svoje nedemokratsko ponašanje i antidemokratska ovlaštenja. Da ne budem pogrešno interpretiran: nije sporan mehanizam referenduma sporno je ko ga, kako i za šta koristi. Tako je u XX vijeku, kad je najčešće i korišten, preko 95% izjašnjavanja rezultiralo sa "za" referendumskog pitanja. Dakle nije istina da organizator ne zna šta narod misli pa to provjerava referendumom. Zna on odlično, samo želi da svoju misao i nakanu može proklamovati kao "volju naroda", te "oprati" se od posledice koje mogu nastati. A posledice su najčešće " katastrofalne. Govori li ovaj čovjek istinu, pitate se sad vi? Ne znam da li vam je poznato da je u novijoj istoriji referendum prvi iskoristio Napoleon Bonaparta. Tri puta posezao je za ovim "vrhuncem demokratije". Prvo je 1799. godine ustavom proširio ovlaštenja Prvog konzula (svoja); i to mu je bilo malo pa je 1802. godine referendumom sebe postavio za doživotnog Prvog konzula; samo dvije godine kasnije, 1804. godine, referendumom je sebe proglasio za " cara! Benito Musolini je umjesto izbora za parlament organizovao referendum gdje su se građani glasali "za" ili "protiv" liste Velikog fašističkog savjeta. I ko mu je mogao osporiti da vlast nema legitimitet kad je on povjerenje fašistima provjerio na najdemokratskiji način " referendumom? I Hitler je rado zloupotrebljavao referendumom. Prvo je istupio iz Društva naroda, a zatim je "voljom naroda" "pokrio" svoju želju da pripoji Sarsku oblast Njemačkoj. Komunisti su, takođe, referendum često zloupotrebljavali.

    Šta je kod nas posrijedi? Nije li i naš, srpski Napolen Bonaparta napalio raju na referendum sa krajnjim ciljem da bude proglašen za " cara! ? Kad je Milo(k)rad Dodik riješio da posegne za referendumom sav sam se naježio. Odjek referenduma ovdje uvijek bude: dum, duum, duuum. A kad je dum, duum ja ratujem i krvarim a on i njegova fela mlate pare. Za ovo razmišljanje nisam mogao naći istomišljenike. I ne tražim ih. Samo iznosim argumente. Vi sami ocijenite njihovu snagu. Prvo sam tvrdio da referenduma neće ni biti, da Milo(k)rad Dodik " blefira. Mada ne spadam u ljude koji vole da kažu: "Jesam li vam rekao" moram da kažem da sam u pravu. Da ne mislite da je ovo naknadna pamet evo šta me je opredijelilo.

    PRVO, tri su opšta stuba svake vlasti. Zakonodavna, izvršna i sudska. Parlament, vlada i pravosudni sistem (tužilaštva i sudovi). Što se tiče zakonodavne vlasti Milo(k)rad Dodik ima takvu parlamentarnu većinu koja će, na njegov zahtjev, izglasati i da je mlijeko " crno. Vlada je njegova, privatna, a Džombić je tu samo na privremenom radu. Kroz Vladu Milo(k)rad Dodik može progurati i prijedlog zakona da je svim građanima RS koji nisu članovi SNSD-a zabranjeno da dišu, ministri će dići ruke za njega.

    Dovoljno je samo da im Džombić poruči da "Šef" (da, da, da svi ga u "Banjoj Luci" tako zovu) to traži od njih. Poslanici će, takođe, dići ruke i mi, a(nti)politička manjina u RS, ostaćemo kao ribe na suvom. Vapićemo za kiseonikom ali ga za nas neće biti. Nedostaje tu samo još da i sudovi presude kako mi ne smijemo da dišemo. No, tu autoritarno-totalitarni režim Milo(k)rada Dodika sve vrijeme vladavine ima nepremostivu barijeru ličnom apsolutizmu. Pošto tužioce i sudije ne imenuje on nego Visoki sudski i tužilački savjet tužioci i sudije uopšte ne slušaju Milo(k)rada Dodika, što ga izluđuje. Nikako ne može da podnese da postoji neko u RS ko ne sluša Njegovo Veličanstvo Srpskog Napoleona Bonapartu. Po svaku cijenu Milo(k)rad Dodik želi da on imenuje i kontroliše tužioce i sudije kako bi imao apsolutnu vlast u RS, kao nekad Bonaparta u Francuskoj.

    DRUGO, Sud BiH postoji već jedanaest godinama. Kad je on osnovan pisao sam za novine. Bila je to 2002. godina, ako me pamćenje služi. Jedva sam ubijedio tadašnjeg mi urednika da prihvati moj intervju sa ondašnjim predsjednikom Suda BiH Martinom Ragužem (nije to političar Raguž, ovaj Martin Raguž bio je prvi predsjednik Suda i otišao je u penziju). Teza moga urednika bila je da Sud treba ignorisati, a moja sasvim suprotna: da ga treba zatrpati sa deset hiljada validnih optužnica za ratne zločine počinjene nad Srbima, čime će se izbjeći da, kao Haški tribunal (čiji smo rad, takođe, pokušali ignorisati) sudi samo Srbima. Sami procijenite ko je bio u pravu.

    TREĆE, kada je Sud BiH sudio Dodikovim političkim protivnicima, Mirku Šaroviću i Momčilu Mandiću, Milo(k)radu Dodiku rad ovog Suda ni malo nije smetao. Naprotiv, aplaudirao mu je.

    ČETVRTO, prema mojim informacijama samo par mjeseci rada trebalo je još Tužilaštvu BiH da podigne optužnicu protiv Milo(k)rad Dodik. Referendumom on želi spriječiti podizanje ove 80% pripremljene optužnice za zloupotrebu službenog položaja i višemilionske pronevjere.

    PETO, disciplinovanjem Suda BiH sve tužioce i sudije u Republici Srpskoj doveo bi u situaciju da ni slučajno ne pomisle da dovedu u pitanje zakonitost rada i pstupanja Milo(k)rada Dodika. Ni njega niti njegovih saradnika.

    Da pokušam priču privoditi kraju. Referenduma, mislim, neće biti. Sud BiH neće biti ukinut. Priča o njemu biće aktuelizovana naredne godine, pred opštinske izbore. Od ishoda izbora zavisiće dalja sudbina priče o ukidanju Suda BiH. Samo priče jer od ukidanja nema ništa. Pričaće se, pričati i pričati i" priča će utihnuti. Potezanjem ovako važnog pitanja Milo(k)rad Dodik nametnu se strancima kao političar br. 1 u BiH. Nema tog suda, sudije i tužioca koji će se, poslije ovoga, usuditi da udari na banjalučkog "Šefa". Otvorena su mu velika vrata da radi šta hoće, a na kraju postane i monarh Republike Srpske.

    Ne handrite mi priču

    Jedan od desetak novinara u Republici Srpskoj čijem sam profesionalno sazrijevanju dao skroman doprinos jeste " Srđan Šekara. Njegov pokojni otac mnogo me je cijenio zbog toga. Volio je sa mnom proćaskati, a od Srleta je tražio da ćuti i sluša naše razgovore. Jednom, tako, dok mi je prepričavao neke ratne dogodovštine Srle mu upade u riječ. "Tata, nije tako bilo, ja sam bio tu""! "Prekini, ti mali, ne handri mi priču! Pusti me da čovjeku ispričam svoje viđenje, pa mu ti poslije pripovijedaj tri dana"!

    Tako i onaj kome se ne sviđa ova moja priča, neka ne pljuje po njoj; neka mi ne handri priču! Neka napiše svoju a ja ću je uredno pročitati.
    nesortirano - 29442 - 12.05.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (1)

    Sila Boga ne moli...


    Dijalog kapetana američkog ratnog broda i Britanaca 1945. godine. Naime, ovaj tekst je transkript stvarne radio komunikacije koja se odvijala u oktobru 1945. godine između američkog nosača aviona "Linkoln", koji se nalazio pored engleske obale, i britanskih vlasti. Transkript je objavilo britansko Ministarstvo odbrane 10. 10. 1945. godine. Komentar nije potreban.


    VB: Molim vas, skrenite svoj kurs 15 stepeni južno da bi smo izbjegli sudar.

    SAD: Savjetujemo vam da vi skrenete svoj kurs 15 stepeni sjeverno da bi ste izbegli sudar.

    VB: Ne, vi ćete morati da skrenete svoj kurs za 15 stepeni južno da izbjegnete sudar.

    SAD: Ovdje kapetan broda Mornarice SAD. Ponovo vam kažem, vi skrenite svoj kurs.

    VB: Ne. Ponovo kažem, moraćete da skrenete svoj kurs.

    SAD: Ovo je nosač aviona "Linkoln", drugi najveći brod u atlantskoj floti. Sa nama su tri razarača, tri krstarice i brojni ostali brodovi. Zahtjevam od vas da skrenete svoj kurs 15 stepeni severno. To znači 15 stepeni severno, ili ćemo preduzeti kontramere da bi smo obezbjedili bezbednost ovog broda!

    VB: Je*ite se, kreteni nadmeni, pa mi smo svjetionik!!!
    pjesme_junacke - 28382 - 29.04.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)


    ***
    Autor: Petar Petrović Njegoš

    Moje pleme snom mrtvijem spava
    A ja što ću, ali sa kime ću?
    Malo rukah, malena i snaga,
    jedna slamka među vihorove,
    sirak tužni bez nigđe nikoga...
    Moje pleme snom mrtvijem spava,
    suza moja nema roditelja,
    nada mnom je nebo zatvoreno,
    ne prima mi ni plač ni molitve;
    U ad mi se svijet pretvorio,
    a svi ljudi pakleni duhovi.
    Crni dane, a crna sudbino!
    O kukavno Srpstvo ugašeno,
    zla nadživjeh tvoja svakolika,
    a s najgorim hoću da se borim!
    srpska - 27426 - 30.03.2011 : Zoran Janković Rogatica, RS - best (1)

    Ordenje za kačenje na klin(ac)


    Ne kažem da nije bilo i onih drugih. Međutim, mnogo srbskih vitezova u proteklom, nesretnom ratu borilo se časno. Časno da časnije ne može biti. Branili su svoj narod opirući se neprijateljskoj vojsci, a civile su štitili ma koje da su nacionalnosti. Bili su to, što bi rekao Marko Miljanov "Primjeri čojstva i junaštva". Jer junaštvo jeste braniti sebe od drugog, ali je i čojstvo braniti drugog od sebe.

    Zbog ovakvih ljudi i postoji ordenje. Za njih je i izmišljeno. Moraju imati jednu od ove dvije osobine. Poželjno je " obje. Samo takvima se daje orden!

    Zašto naši pravi vitezovi nisu dobili ordenje? Pisano je o tome ovdje par puta.

    Tragajući za nekim potrebnim mi dokumentima slučajno otkrih zašto ordenje nisu dobili oni koji ga jesu zaslužili. Zato što su ga dobili oni koji ga zaslužili " nisu: tajkuni iz ovog i "borci" iz onog (Drugog svjetskog) rata.

    Ako išta znam "Onaj" rat počeo je 1941. godine. Sada je 2011. To je, ako znam imalo računati, sedamdeset godina razlike! Koliko li je taj junak imao godina kad je počeo "Onaj" rat, da je bio dorastao za puške i herojski se borio protiv Švaba, a da je i danas živ. I kako ga za sve te (silne) godine niko nije odlikovao nego to danas (2010. ) učini Rajko Kuzmanović??? Da li to nema junaka iz ovog rata koji su neopravdano ostali neodlikovani? O ordenju "privrednicima i radnicima" neću ni da trošim riječi! Odnosno hoću, reći ću jednu: bezobrazluk!

    Sjećate se kako su nekad i kod nas, dok se još ordenje dijelilo (samo) vitezovima, ljudi ponosno hodali dok im je na prsima zveckalo to znamenje najveće ljudske časti! Svi su ih gledali i divili im se. I zavidili im. A jeste li vidjeli da se danas (neko-nekad) kod nas zakitio ovim novim ordenjem? Niste! ? U čemu je, onda, problem? Poznajem mnogo onih koji su ordenje dobili, a da su zaslužili "nešto" sasvim suprotno tome. Poznajem i mnogo onih koji ordenje nisu dobili a zaslužili su ga. Najmanje znam onih koji su ga zaslužili a jesu ga dobili. Zato i jeste ovo današnje ordenje za kačenje na..... tamo gdje ga niko ne vidi. Izvinjavam se ovim malobrojnim koje sam posljednje nabrojao.

    Amerikanci od svog građanskog rata 1861. godine nikada više nisu ratovali na svojoj teritoriji. A neprestano ratuju. Svako borbeno dejstvo oružanim snagama na teritoriji druge suverene države po definiciji jeste " agresija. Još 1974. godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija Rezolucijom 3314 definisala je agresiju ovako: "Agresija je upotreba oružane sile od strane neke države protiv suverenosti, teritorijalne cjelokupnosti ili političke nezavisnosti druge države" uključujući:

    A. Invaziju ili napad oružanim snagama neke države na teritoriju druge države, ili bilo kakvu okupaciju, uključujući i privremenu, koja proizilazi iz takve invazije,

    B. bombardovanje od strane oružanih snaga neke države područja druge države ili upotrebu bilo kojeg oružja od strane neke države protiv područja neke druge države;"

    Uprkos tome Amerikanci danas ratuju na svim meridijanima. Dižu pobune protiv legitimnih državnih vlada. Ako li pobunjenici dobiju po turu onda pokrenu svoju silnu vojsku i pomažu odmetnicima u obaranju vlada (Kosovo, Libija"). Uprkos tome (a možda i baš zbog toga) američki predsjednici ponosno postrojavaju svoje jedinice koje čine akte agresije širom svijeta. Čine to povodom iole značajnijeg praznika. Prsa njihovih vojnika prepuna su odlikovanja, a porodice i oni ekonomski su zbrinuti do kraja života. Predsjednik Amerike odaje im najveće počasti i priznanja. A kod nas?

    Borci VRS ratovali su na svojoj teritoriji, branili svoje porodice i svoju zemlju. Koliko ratnih jedinica nikad nije postrojeno nakon potpisivanja dejtonskog mira. Da li se to naši predsjednici nas stide? Gdje bi to oni bili predsjednici da im mi nismo napravili Republiku Srpsku? I (konačno) evo kome ti i takvi nam predsjednici oni daju odlikovanja:

    Na osnovu člana 80. stav 1. tačka 6. Ustava Republike Srpske, Zakona o odlikovanjima i priznanjima ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 4/93, 26/93 i 48/02) i Statuta ordena i medalja Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 12/95), povodom 1. maja - Međunarodnog praznika rada, a na prijedlog Privredne komore Republike Srpske i Saveza sindikata Republike Srpske, donosim

    UKAZ


    O DODJELI ODLIKOVANJA SLJEDEĆIM PRIVREDNICIMA I RADNICIMA


    ORDEN NJEGOŠA I REDA:

    1. Ćubić (Mile) Ljubomir, vlasnik i direktor privrednog društva "Niskogradnja" Laktaši,
    2. Čičić (Dušan) Milenko, vlasnik i direktor privrednog društva "Kaldera kompani" Laktaši,
    3. Pandurević (Miloš) Miladin, vlasnik i direktor privrednog društva DI "Drvolik" Rogatica,
    4. Lalović (Marko) Savo, direktor privrednog društva "Marvel" Istočno Sarajevo,
    5. Vukoje (Radovan) Obren, vlasnik i direktor privrednog društva "Podrumi vina Vukoje" Trebinje,
    6. Federiko Zeketo, direktor t. o. "Sportek" Kotor Varoš;


    ORDEN NJEGOŠA II REDA:

    1. Ninić (Stanko) Nebojša, vlasnik i direktor privrednog društva "Lanako" Banja Luka,
    2. Tasovac (Lazar) Milutin, izvršni direktor Rudnika i termoelektrane Ugljevik,
    3. Baranac (Krsman) Milutin, izvršni direktor Hidroelektrane na Drini Višegrad;


    ORDEN NJEGOŠA III REDA:

    1. Mirković (Savo) Milan, rukovodilac radne jedinice Rudnik i termoelektrane Ugljevik;


    MEDALJA ZASLUGA ZA NAROD:
    1. Gnjatić (Milan) Dragan, nastavnik - OŠ "Desanka Maksimović" Prijedor,
    2. Milutinović (Vinko) Zoran, medicinski tehničar - Opšta bolnica Zvornik,
    3. Božić (Stanko) Slavko, inspektor policije MUP RS - CJB Doboj,
    4. Đuđić (Niko) Goran, elektrotehničar - "Atlantik" BB Banja Luka,
    5. Voškar (Gojko) Slavko, tehničar drvne struke - "Fačo" Čelinac,
    6. Topić (Gorčin) Milenko, predsjednik sindikata "Telekomunikacija RS" Banja Luka,
    7. Gostić (Dušan) Branka, KV trgovac - Banja Luka,
    8. Furtula (Bogdan) Slobodanka, ekonomski tehničar -
      Olimpijski centar "Jahorina" Pale,
    9. Knežević (Branko) Radovan, VKV vozač - "Autoprevoz" Gradiška,
    10. Bjelajac (Stevo) Zorka, poštonoša - "Pošte Srpske" RS Banja Luka,
    11. Ilić (Zdravko) Zdravka, KV galanterista - tvornica obuće "Dermal-R" Kotor Varoš,
    12. Kosić (Milenko) Radoslav, radnik - SHP "Celeks"
      Banja Luka,
    13. Marković (Cvjetko) Milan, mašinski tehničar - "Birač" Zvornik,
    14. Tomović (Branko) Marko, dipl. inž. šumarstva - ŠG "Sjemeč" Rogatica,
    15. Lazić (Miladin) Mitar, radnik - GP "Put" Istočno Sarajevo,
    16. Tomić (Manojlo) Aleksandar, poljoprivredni tehničar - "Saničani" Prijedor,
    17. Rodić (Jakov) Stana, ekonomista - Savez sindikata Republike Srpske,
    18. Pejčić (Stojko) Momir, KV automehaničar EFT - Rudnik i termoelektrane Stanari Doboj,
    19. Aljić (Hasan) Nezir, VKV radnik - GP "Rad" AD Bijeljina,
    20. Dr Pašalić (Idriz) Azra, predsjednik Skupštine opštine Prijedor.


    Broj: 01-136-450/10 Predsjednik
    4. maja 2010. godine Republike,
    Banja Luka Akademik dr Rajko Kuzmanović, s. r.

    UKAZ


    O DODJELI ODLIKOVANJA SLJEDEĆIM UČESNICIMA NOR-a I BIVŠIM LOGORAŠIMA II SVJETSKOG RATA


    ORDEN ČASTI SA ZLATNIM ZRACIMA:

    1. Gajić (Božo) Blagoja, predsjednik Republičkog odbora SUBNOR-a Republike Srpske i nosilac partizanske spomenice 1941. godine;


    ORDEN ČASTI SA SREBRNIM ZRACIMA:

    1. Gaković (Đuro) Tanasije, predsjednik Opštinskog odbora SUBNOR-a Gradiška,
    2. Džajić (Danko) Rade, predsjednik Gradskog odbora SUBNOR-a Banja Luka,
    3. Rodić (Žarko) Pero, potpredsjednik Udruženja bivših logoraša II svjetskog rata Republike Srpske,
    4. Skrobić (Rade) Milinko, predsjednik Podružnice Udruženja bivših logoraša II svjetskog rata za opštine Doboj i Petrovo.


    Broj: 01-136-474/10 Predsjednik
    11. maja 2010. godine Republike,
    Banja Luka Akademik dr Rajko Kuzmanović, s. r.
    rogatica_politika - 27378 - 28.03.2011 : Zoran Janković Rogatica, RS - best (1)

    Tatina ljepotica


    Da je, kojim slučajem, u pitanju kćerka Ivane Perišić, rogatičke (TRENUTNE) političke moćnice, RTRS bi odmah došao da sa njom napravi prilog za centralnu informativnu emisiju "Dnevnik", a u "Glasu Srpske" fotografije bi bile na naslovnici. Međutim, pošto je kćerka Zorana Jankovića, a on je drznik koji misli svojom glavom, i njegovo dijete u Rogatici kažnjava se " ignorisanjem!

    Naime, kad je u ovoj varošici, u aprilu 2010. godine održan izbor "Miss gornjodrinske regije" u okviru izbora "Miss RS za miss BiH za miss svijeta" u žiriju je bila Ivana Perišić. Slikala se za sve moguće medije, davala je izjave i politički se maksimalno promovisala, iako je hepening bio sajam ljepote i mode a ne nikako politički miting. Cio ovaj događaj organizovala je agencija "ABC models".

    Moja kćerka, Jovana Janković, ekskluzivni je model ove modne kuće sa ekskluzivnim ugovorom koji ima samo petnaestak modela (od njih oko 300), a ima status i Fashion TV modela. Prva je djevojka u rogatičkoj istoriji koja se plasirala (godinu dana ranije) u finale izbora "Miss RS za miss BiH". A zatim bila učesnica izbora "Fashion TV" modela održanog na Kipru. Svega šest manekenki plasiralo se iz cijele BiH. Na pretposljednjoj fotografiji moja kćerka je krajnja desno a na posljednoj krajnja lijevo.

    Jovana Janković, Rogatica
    Jovana Janković je prva sa lijeve strane


    U Rogatici, mom rodnom gradu, ne samo da je nije bilo u žiriju nego ni u publici, na izboru za mis. A na evropskim modnim pistama uvijek je tražena, dobrodošla i rado je viđen gost. Dok u Rogatici"

    Polako" Bog je rekao: "Možeš kako hoćeš, ali ne možeš do kada hoćeš"!
    poezija - 27256 - 10.03.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)


    Diktator

    Autor: Bora Đorđević

    Diktator je sinoć izd'o naređenje
    niko osim njega ne sme da se penje
    sem njegove žene, ćerkice i sina
    niko drugi ne sme gore do visina

    Diktator se kune u svoje poštenje
    sledi istrebljenje svakom ko se penje
    diktator se penje, gleda sa visine
    kako narod stenje, kako narod gine

    Diktator je jutros javio dekretom
    niko osim njega ne upravlja svetom

    Prvi program javlja da zna javno mnjenje
    dobar razlog slavlja, diktator se penje
    diktator je rek'o, čekam s' nestrpljenjem
    šta to ima gore, još uvek se penjem

    Hoću da se uverim sa aspekta svog
    da li tamo gore egzistira Bog
    postupiću onda sasvim nesebično
    sebe ću za Boga proglasiti lično

    Usrana motka

    Autor: Bora Đorđević

    Polovnjače, opajdare
    secikese i jajare
    sve bi htele krmače
    preko moje grbače
    da vedre i oblače
    hleba preko pogače

    Paraziti, štetočine
    samo zlo bi da počine
    sitne duše i smradovi
    pilićari i gadovi
    da se dobro nahrane
    mene da sahrane

    Bez obzira i morala
    misle da sam ja budala
    ulizice, varalice
    pijavice i ubice

    Ne zloupotrebljavaj moju dobrotu
    strpljenje i narav krotku
    nećeš bre sigurno biti u životu
    kad uzmem usranu motku

    Krpelji i smrdibube
    lažno grle, lažno ljube
    stoka koja ti otima
    cak i crno pod noktima
    bagra koja se pretvara
    puna laži i prevara

    Polovnjače, opajdare
    secikese i jajare
    sve bi htele krmače
    preko moje grbače
    da vedre i oblače
    hleba preko pogače

    Bez obzira i morala
    misle da sam ja budala
    posežu prljavom rukom
    u stečeno teškom mukom


    Tu nema Boga, nema pravde

    Autor: Bora Đorđević

    Zora rudi, dan se svetli
    javljaju se prvi petli
    na počinak kući leti
    veštica na svojoj metli

    Živi bili, živi bili
    imbecili i debili
    blago tebi, blago meni
    uništiće nas kreteni

    Tu nema boga, nema pravde
    i zato odlazim odavde
    i nas će k'o naše očeve
    zbog viših ciljeva nabiti na kočeve

    Ko god hoće ovde može
    da hara i pustoši
    sve kilavi Radovani
    i nejaki Uroši

    Dobar čovek svako veče
    zarije mi nož duboko
    za večeru uši seče
    za doručak vadi oko

    Prezir

    Autor: Bora Đorđević

    U ovom vremenu imam status stoke
    traže da budem onaj koji kleči
    i da, u stvari, pevam karaoke
    tuđu muziku i tuđe reči

    Prezir počinje kada sve shvatiš
    i kada smrad do tebe dopre
    požuriš da svoje račune platiš
    i da deponiju napustiš što pre

    Đavo sa crveno-crnim plaštom
    slobodno šeta rajskom baštom
    opet su trgovci ispred hrama
    mnogo zle krvi je među nama

    Svet se promenio, sve Juda do Jude
    ološ nameće svoje ideje
    i vidim lažne i bivše ljude
    kameleone i fariseje

    Pilati peru krvave ruke
    za zverstva pronađu opravdanje
    počinjem da se smejem od muke
    mozak je dobio mesečno pranje

    Sebičan, bahat i malouman
    po svetu pravi rusvaj grdan
    sotona tvrdi da je human
    i da je anđeo milosrdan

    I nož iz leda ponovo vadim
    nada je smenjena razočaranjem
    po ko zna koji put to radim
    bez trunke mržnje sa prezrenjem


    Izvinjavam se svima jer je jezik korišten u pjesmi malo je reći " nepristojan. Ali" nisam je ja pisao nego Bora "Čorba". Kažu da je i ovo pjesnička sloboda. Kao što znate umjetnost se ne cenzuriše. Nudi se po principu: uzmi ili ostavi. ja sam je - uzeo! To je moj lični izbor. Moj motiv da je vama prenesem, uprkos zaista prevelikoj dozi nepristojnosti, jeste poruka koju ona ima. Naime, to je moja životna priča jer već 43 godine živim i dvadesetak godina piše(a)m uz vjetar!

    Zašto uvek kurcu sviram

    Autor: Bora Đorđević

    Zašto uvek kurcu sviram
    zašto uvek mnogo serem
    i kada od dva zla biram
    uvek veće izaberem

    I koji se kurac bunim
    i ponovo kurcu sviram
    i uvek se uzjogunim
    kada mogu da kuliram

    Što ispravljam krivu Drinu
    okolinu iritiram
    marš u pičku materinu
    zašto uvek kurcu sviram

    Uvek bude neka frka
    koji mi je kurac krasni
    svaki kurton mene drka
    a kurtoni su opasni

    Svi mi seru da se stišam
    zabole me, baš me briga
    I DALJE UZ VETAR PIŠAM
    šta će biti, jebem li ga

    Ko ih jebe, peder nisam
    čuvam dupe i ne želim
    da kurčeve svima sisam
    i okolo bulju delim
    radovan_karadzic - 27192 - 07.03.2011 : Zoran Janković Rogatica - best (0)

    Radovan Karadžić (3)


    U emisiji "Presing" RTRS-a nedavno je tema bila novinarstvo u BiH. Gostovao je i generalni direktor RTRS-a Dragan Davidović, inače ministar vjera u svim Karadžićevim vladama. Medijskoj kući u kojoj sam stasao postavio sam sljedeće pitanje: "Milan Trbojević, Draško Milinović, Dijana Gajić, Biljana Bokić, Pero Simić, Gordan Milošević, Željka Dragičević" danas su savjetnici i stručnjaci za odnose sa javnošću u vladinim i drugim institucijama Milorada Dodika, a svi su bili "novinari" RTRS-a. Ovaj javni servis očigledno se bavi "društveno-političkim radom" a ne novinarstvom i izvještavanjem, te služi kao inkubator kadrova za Milorada Dodika. Što poslušniji "novinar" na RTR-u danas to bolje pozicioniran u strukturama vlasti sutra. Ako je RTRS javni servis u službi svih građana Republike Srpske zašto danas ne dođe u Rogaticu da uradi istraživačku priču o tome kolika je plata načelnika opštine, po kom kriterijumu se imenuju direktori opštinskih javnih ustanova, po kojim kriterijumima radi opštinska Komisija za izbor i imenovanja, jer ranije ste to radili, čak vrlo ostrašćeno, neargumentovano i neprofesionalno. Može li se ikako na RTRS-u čuti mišljenje koje ne korespondira sa mišljenjem SNSD-a i Milorada Dodika? "

    Nije teško pogoditi. Moje pitanje nije ni postavljeno u emisiji. Ne da za Zorana Jankovića danas nema mjesta u novinarstvu RS nego se ni njegovo pitanje ne može čuti na TV na kojoj je ostavio svoje najbolje godine života i rada.

    Preko Slobodana Stankovića, intimusa, Dodik danas pokupova sve firme u RS. Eno radnika "Hidrogradnje" (i nju su kupili) štrajkuju. Nemaju ljudi za hljeba, a SNSD-ova oligarhija razmeće se milionima. Pa možda i milijardama. Plivaju u luksuzu ovoga svijeta.

    Politički život u RS potpuno je blokiran. Opozicije više nema. Ne postoji. U sve organe SDS-a i PDP-a ubacio je svoje ljude. Pa čak i u opštinske odbore. Skoro istog momenta kad neko kaže bilo šta protiv njega, informacija stigne do Dodika i njegovih "analitičara". Nesretnik zapada u nemilost: ostaje bez posla, biva hapšen i progonjen. Čak i Afrika skida svoje posljednje diktatore sa vlasti, a kod nas se diktator i totalitarni sistem učvršćuju iz dana u dan.

    Nemoguće da i Ti ovo, poštovani kolega Žugiću " ne vidiš. Vidiš, vidiš" i zato te molim da i ti počneš pisati o tome. Istina je prvo novinarsko pravilo i sveto načelo ljudskog postojanja. Ili piši istinu, ovu sadašnju, tmurnu i tešku za svakoga ko misli svojom glavom ili" ili nemoj nikako ni da pišeš više. Zanijemi kao Željko Kopanja. Meni ćeš i čak i ćutanjem dovoljno reći.
    radovan_karadzic - 27190 - 07.03.2011 : Zoran Janković Rogatica - best (0)

    Radovan Karadžić (2)


    Pobiće nas čike, generale

    Za razliku od Radovana Karadžića koga pamtim i "ovako" i "onako", Ratka Mladića pamtim samo " "onako". U ratu sam bio pripadnik rezervnog sastava policije PS Rogatica. Moje prvo upoznavanje sa Mladićem bilo je u posljednjim ratnim operacijama na Goraždu. Uhvatio je, tada, jednog pripadnika naše jedinice u krađi. Za kaznu nas je, samo nas sedamnaest, poslao u proboj linije. Lično nam je komandovao. Bila je to posljednja (i najtvrđa) linija odbrane grada. Odmah iza njihovih rovova nalazila su se naselja. Armija muslimanske BiH ovdje je vodila takozvanu odsudnu odbranu. Postrojio nas je i izdao nam naređenja. Zgledali smo se ne vjerujući svojim ušima. Iako smo važili za elitnu rogatičku jedinicu. "Pa pobiće nas čike, generale" omaklo se onako spontano, poluglasno, N. M. koji je stajao odmah do mene. Kad ga je Mladić upitao šta je rekao naravno da se nije usudio da to ponovi.

    Krenuli smo u borbenu aktivnost. Vojnički, pužući i primičući se neprijateljskim rovovima, pod zaštitom mraka. Pred zoru došli smo u borbeni dodir sa protivnikom, a onda su počela i borbena dejstva na veoma bliskom odstojanju. Pucačina kao na video igrici. "Samo" što ovdje život gubite jednom i nema restartovanja. Oni u rovovima mi na čistini. Rečeno nam je da imamo naše jedinice i na desnom i na lijevom krilu te da treba "samo" da udarimo i probijemo liniju. Zahvaljujući jedino zdravom razumu i našem vodiču B. N. nismo to uradili. Naime, već smo trpili vatru sa oba buka i sa čela. Bilo je više nego jasno da smo upali u "potkovicu". Čak nam je prijetilo i okruženje. Trpjeli smo vatru sa tri strane sve do sljedeće noći. Tek po mraku uspjeli smo da se, jedan po jedan, organizovano izvučemo iz potkovice. Na početnim položajima Mladića više nije bilo.

    Kao novinar više puta sam pio kafu sa njim u "desk-u" (dnevna redakcija). Ne samo ja, naravno, nego cijela smjena. Nas desetak. Jednom, tako, u vrijeme njegovih najlošijih odnosa sa Karadžićem neko ga upita zašto se ne pomiri sa predsjednikom. Za dobrobit naroda. Zapjenio je i lupio šakom od sto. "Ej, bre, Ratko Mladić sam ja, bre, ja se nikome ne pokoravam i nikome ne idem na noge! " Ova strašna nadmenost podsjetila me je na aroganciju (loših) oficira JNA. Sjetio sam se i priče moga šuraka kako ga je njegov kapetan, kao mladog vojnika, tjerao da mu čisti čizme! I to redovno, a ovaj nije smio odbiti naređenje. Zbog toga je šura za cio život zamrzio i vojsku i Jugoslaviju. Jedan je od rijetkih meni bliskih ljudi koji nije jugo-nostalgičar. Toliko ga je opeklo poniženje koje je doživio od bezobraznog i arogantnog oficira JNA.

    Mogao bih još mnogo toga napisati o Mladiću ali" neću više. I ovo sam napisao samo da dočaram razloge moga lošeg mišljenja o njemu. Zašto neću više? Odgovor je u naslovu ovog teksta. Takođe i u sljedećem podnaslovu.

    Na mrtvom vuku i zec šilji onu stvar

    Nedeljka Žugića upoznao san prije petnaestak godina. Možda to i ne znaju svi posjetioci ovog sajta ali Žugić je bio ministar u (mislim) prvoj Vladi RS. Vrlo kratko. Koliko mene pamćenje služi on i Branko Đerić jedini su časno ušli u ratne vlade RS a još časnije izašli iz njih. Ne mogu se sjetiti još nekog imena osim njih dvojice. Žugić jeste jedan od prvih ljudi u RS koji se, iznutra, suprotstavio tadašnjim vlastima. Počeo je ukazivati na kriminal širokih razmjera; govorio je kako najviše kradu ključni ljudi vlasti. Žugić je, u svojim pisanjima, verbalno napadao Radovana Karadžića i SDS-ovu vlast kada to drugi nisu smjeli ni pomisliti. Kad je to bila jeres. Sjećam se i da je, više puta, fizički napadan uz prijetnje smrću. Kao samostalni istraživač socijalne stvarnosti izuzetno je senzibiliran za pojave socijalne patologije. Iako je trpio strašni pogrom Žugić godinama nije odustajao od svog mišljenja i svojih stavova. I danas im je ostao dosljedan. Što je, priznaćete, velika rijetkost

    Znam ga i kao golemog pregaoca na polju kulture. Na bilo koji događaj iz ove oblasti, ako ga pozovete, doći će. O svom ruhu i svom kruhu. Pravi je entuzijasta i lučonoša kulture. Rado podstiče druge da se bave ovom djelatnošću. Makar to bila i baka koja piše u desetercu, spreman je podržati. Sam je dobar novinara i vrstan pisac. Bolji od mene (a to mi je vrlo, vrlo teško izgovoriti). Obratite samo pažnju na njegov fond riječi. Naime, prosječan građanin (srdnjoškolac) u svakodnevnoj komunikaciji koristi svega oko 150 riječi. Nešto obrazovaniji građanin (fakultetlije) svega 250 riječi. Oni najobrazovaniji oko 500. Mislim da se broj riječi koje Žugić koristi u pisanju primiče četvorocifrenom. Mnoge riječi su njegove vlastite novo-kovanice kojima bogati srpski jezik. A koliko vrijedi jedna-jedina riječ davno je rekao Stefan Nemanja u svom "Zaveštanju jezika": "Bolje ti je izgubiti najveći i najtvrđi grad svoje zemlje, nego najmanju i najneznatniju riječ svoga jezika"! Neđo Žugić zna šta hoće da kaže i zna kako to treba reći. I danas rado piše o devijantnim ponašanjima srpskih glavešina iz tog vremena. Ali" ima tu jedno "ali"! Ako ste pomislili da laskam Žugiću, niste u pravu. Samo govorim o njegovim pozitivnim osobinama. O onim drugim ću malo kasnije.

    Jer lako je danas pisati negativno o Karadžiću. Naš narod bi rekao "Na mrtvom vuku i zec šilji q-rac! " A šta je sa živim, današnjim kurjacima?

    Pusti mrtvog vuka, pokla nas kurjak

    Nedeljko Žugiću, kolega, poznaniče, prijatelju, brate-Srbine" Neka mrtvog vuka više. Dosta je strvinara koji navaljuju na njega. Nisi ti hijena. Ti si, više, tigar koji kidiše na živo meso i kida ga puštajući mu krv. Navikao sam na tebe da nasrćeš na nepravdu po cijenu da i tvoja vlastita krv bude puštena. Prebaci pogled sa mrtvog vuka na živog zvjerova. Kurjak nam je upao u stado. Uništava nam blago zadovoljavajući svoje najniže strasti. Kolje nam najbolja grla i pije im krv. Do zadnje kapi. A ti " ništa! Šta te danas rukovodi. Interes, političko opredjeljenje, odanost čovjeku sa kojim si se zajedno borio protiv SDS-a. Ili, jednostavno, čuvaš dobro plaćeno radno mjesto pa govoriš o istini od prije dvadeset godina a prećutkuješ ono što se danas dešava? Progovori o danu današnjem, Neđo, jer ti govoriti umiješ.

    Gdje je danas tvoja izuzetna senzibiliranost istraživača socijalnih pojava za socijalnu patologiju koja hara Republikom Srpskom. Novinar si, zar ne vidiš da je Milorad Dodik sve medije stavio pod svoju kontrolu; RS nema više ni očiju da vidi ni ušiju da čuje ni jezika da govori. Samo ima gladna usta sa drobom bez zadna. Reci mi naziv bar jednih novina u kojima se smije objaviti pa makar samo i "pro et kontra" stav Miloradu Dodiku? Nema ih. Sve medije pokupovao je preko svog prijatelja Željka Kopanje. Uključujući i "Glas Srspke". Zato je Srpska ostala bez glasa. Sve novinare stavio je u džep putem NUNRS-a (Nezavisno udruženje novinara Republike Srpske) kome je šef glavni i odgovorni urednik "Nezavisnih novina" Dragan Jerinić. Kopanja šef Jeriniću, a Kopanji šef Dodik. "Nezavisni" novinari, "nezavisne" novine, "nezavisno" udruženju. Jesu, nezavisni su ali kad bi se za*ebavali! Nezavisnu su jedino od pravog novinarstva i od čistog razuma. Toliko su "nezavisni" da su mi zgadili ovu riječ.

    A svojevremeno je Kopanja ostao bez obje noge jer je govorio i pisao " istinu. Bilo je to za vrijeme "one" vlasti. Pokušao je da progovori i za vrijeme "ove" vlasti. Odmah nakon što je Dodik inaugurisan za predsjednika RS Kopanja mu je uputio pismo u kome je, između ostalog, stajalo: ""moraš iz svog okruženja maknuti prvenstveno neke od novopečenih biznismena, koji zloupotrebljavaju i dobro naplaćuju čak i svoju sliku s tobom koju pokazuju češće od slike s familijom. Moraš se riješiti tih takozvanih budžetskih tajkuna koji znaju danima da sjede pred tvojim kabinetom čekajući da ih oslobodiš svih njihovih poslovnih problema, ali i da probleme uključiš "na lični konto i to na stavku moralnih i etičkih rashoda". Ti svakako, ali i pošteni i vrijedni ljudi od posla, zaslužuju da ovima o kojima ti govorim zatvoriš vrata. " Na ovo pismo Kopanje Dodik se samo šeretski smješkao i tvrdio kako ga nikad nije ni pročitao niti ga ima namjeru pročitati. Za Kopanju je ovo bio znak da " zaćuti. Što je i učinio. Dovoljno je on dao novinarstvu i istini. Sada to debeeeelo naplaćuje.

    Čak i onom ratnom vremenu bilo je novina (da ih ne reklamiram, jer još postoje) gdje se moglo objaviti mišljenje suprotno zvaničnom. Danas Zoran Janković nigdje ne može objavljivati tekst, niti u jednim novinama u RS, osim na ovom portalu. Ko je upalio medijski mrak u RS i zašto? Nije li to pitanje za istraživanje, kolega Žugiću?
    radovan_karadzic - 27189 - 07.03.2011 : Zoran Janković Rogatica - best (0)

    Radovan Karadžić (1)


    "O svojima mogu da govorim, ali ne želim da čujem! "
    (jevrejska poslovica)

    Ponekad se uplašim da o sebi ne emaniram mišljenje ravno onom u crtanom filmu o Dušku Dugoušku: "Ujka Duško ti, izgleda, nisi bio jedino još na mjesecu"! Da ne budem svakom loncu poklopac a jelu mirođija" dežurni pametnjaković. No, sjeda mi brada i posao koji sam radio godinama valjda će biti dovoljno pokriće da se tako ne pomisli.

    Naime, ovdje se pisalo o Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. O tome je pisao i Nedeljko Žugić. Ne znam da li mi je to prednost i ili nedostatak ali" činjenica je da lično poznajem i jednog i drugog i trećeg spomenutog čovjeka. Sa svakim od njih nekad sam popio kafu. Istina, nikad u četiri oka, toliko blizak nisam niti sa jednim. Ali u "desetak očiju" " jesam. Pročitao sam ovdje različita mišljenja o njima. Neka su na istom "fonu" kao i moja, a druga su dijametralno suprotna. Ima i onih sa relativnim stepenom korelacije. I baš to mi je drago. Ugledni američki novinar Valter Lipman, još dvadesetih godina prošlog vijeka, napisao je : "KAD SVI MISLE ISTO TO ZNAČI DA NIKO NE MISLI DOVOLJNO"! A i nismo mi SNSD niti je Željko Tomić Milo(k)rad Dodik pa da "po difoult-u" svi moramo da mislimo isto. Je li tako?

    Sa Radovanom Karadžićem sam, kao novinar Srpske Radio Televizije (SRT), današnje Radio televizije Republike Srpske (RTRS), napravio zaista mnogo televizijskih priloga. Novinarski prateći sastanke raznih nivoa i povoda bio sam u prilici da ga djelimično upoznam. Kad bi gostovao u našim emisijama znao je doći u redakciju i neformalno popričati sa nama. Odavao je utisak inteligentnog, obrazovanog, vaspitanog i vrlo tolerantnog čovjeka. Ispričaću vam par događaja koji su ga, u mojim očima, učinili velikim čovjekom.

    Pratio sam sjednicu Vlade na kojoj je, kao predsjednik RS, bio prisutan i Karadžić. Predsjedavao je potpredsjednik Vlade Velibor Ostojić. Bila je i neka "škakljiva" tačka dnevnog reda. Ne sjećam se koja. Ostojić je zatraži da novinari izađu dok traje rasprava o toj tački. Bilo nas je troje: TV, radio i "SRNA". "Ne, Velibore, nemoj tako", usprotivio se Karadžić, "ovo su sve srpski novinari. Oni znaju bolje od tebe i od mene šta od ovoga jeste a šta nije za uši javnosti! " (sad već pokojnom) Ostojiću to je bilo strašno nepravo jer je on godinama prije rata radio na TVSA. A i bio je ministar informisanja. Samo nas je mrsko pogledao i "otresao ušima". Mnogo lakše bi mi bilo da sam izašao. Sad sam lično bio odgovoran šta ću pustiti u etar a šta neću. A bila su to, što bi rekao Gojko Đogo "vunena vremena". Tim gestom, priznajem, Karadžić je "kupio" moje simpatije.

    Događaj drugi. Na sjednici GO SDS-a Karadžića upozoravaju da Joja Tintor uzima i šakom i kapom; da kalja obraz i stranci i njemu lično, jer je zvanično bio Karadžićev savjetnik. "Ma nije moguće, pa znate koliko je Joja svojih ličnih para potrošio dok smo pravili stranku, ne mogu da vjerujem da, bi on nešto tako uradio"" Dugo se vajkao oko toga da se Tintor upozori na svoje ponašanje, bojeći se da ga ne uvrijedi. Meni je Karadžić, u tim trenucima, izgledao sasvim iskreno. Naravno da je moguće njegovo ponašanje objasniti i drugačijim motivima.

    Riba iz Hadžića i stan za bratića - najveća srpska briga

    Događaj treći. (Oprosti Gospode Bože za sve grijehe što počini moja duša grešna, ali ovo ispričati moram, jer je živa istina kao što je istina da sunce izjutra izlazi na istoku a navečer zalazi na zapadu).

    Potpisan je Dejtonski sporazum. Dugo je narod zamajavan time kako će ako dođe do iseljavanja "ponijeti i saobraćajni znak" sa sobom. Došlo je do dejtonskog egzodusa Sarajlija, najvećih paćenika i heroja u Srba u proteklom ratu. Tu su svaka baba i svako malo dijete, koji su živjeli i umirali četiri godine udaljeni (ponegdje) samo desetinama metara od neprijatelja, dali veći doprinos stvaranju RS nego pola "boraca" VRS koji su grudi zakitili odlikovanjima na nekim drugim ratištima. I poslije svega, kad su odbranili svoje, sve odbranjeno ostavili su neprijatelju dajući posljednji pečat na tapiju o Republici Srpskoj. Elem, tog dana, što je bilo pametnih glava u RS sakupili su se u "Panorami" da izvjećaju kako za kratko vrijeme iseliti oko stotinu hiljada ljudi i njihovu imovinu. Satima se raspravljalo o nekakvom (je*enom) ribnjaku iz Hadžića. Doajen srpskog novinarstva, novinarčina i ljudska gromada Duško Oljača, više nije mogao slušati tu i takvu raspravu. Sišao je sprat niže, u bife, da trgne dvije-tri ljute s nogu, a mene je zamolio da mu nastavim voditi bilješke. Otvorio sam rokovnik i preko cijele dvolisnice pročitao napisane samo tri riječi: "Riba najveća briga"! I zaista je tako i bilo. Nakon jalovih priča riječ je uzeo Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski gospodin Nikolaj. Nastade muk u Sali, jer je radna tišina sastanka odavno već bila narušena. Svi su očekivali mudre riječi od duhovnog oca, u trenucima kad sto hiljada Srba napušta svoja ognjišta. Ne mogu staviti pod znake navoda jer se ne sjećam tačno riječi. Ali suštine rečenog sjećam se i peče me, sve ove godine. Nakašlja se naš duhovni otac i unjkavim glasom konstatova kako se njegov bratić u Višegradu oženio te ne može više živjeti u dvosobnom stanu sa svojim ocem. Jer to su sada, faktički, dvije porodice. Reče i kako je to prioritetno pitanje čije se rješenje ne smije odugovlačiti. Zavlada opšti muk i nevjerica! Mogla se muva čuti u Sali u kojoj je bilo više od sto ljudi. U takvim trenucima, takve riječi, od takve ličnosti!!! Karadžić je preblijedio. Pozlilo mu je, samo što se nije onesvijestio. Morao je izaći iz sale.

    Ja gladan a oni mi prijetili

    Kćerka Radovana Karadžića, Sonja, bila je šef Međunarodnog press centra. Ona mi je potpisivala press-iskaznicu bez koje se (npr. ) nije moglo ući u salu i pratiti sjednice Narodne skupštine Republike Srpske. Neki od kolega pričali su mi svoja negativna iskustva sa Sonjom. Ja ih lično nisam imao. Čak mi je jednom izašla u susret. Naime, bio sam prvi žurnalista koji je napravio za novine priču sa Sonjom i Liljanom Karadžić o tome kako im je SFOR upao u kuću i vršio premetačinu.

    Sa Sašom Karadžićem sam, pak, imao veoma, veoma neprijatno iskustvo. Kao urednik "Srpske danas" objavio sam vijest da je sarajevski CJB raspisao potjernicu za Njegom Vukadinom zbog nekog razbojništva. Bilo je to zvanično saopštenje CJB-a. Odmah nakon realizovane emisije jedan kolega mi je reko kako me traži Saša Karadžić, sav bijesan, jer sam objavio da je raspisana potjernica za njegovim kumom. Jedino Sašu od cijele porodice Karadžić nisam lično poznavao. Otišao sam do radnog stola, još jednom pročitao vijest" nisam pogriješio nigdje. Sve što sam pustio u program pisalo je u saopštenju. Tada mi je i jedna kolegica "prijateljski savjetovala" da se sklonim sa Pala jer me prije par minuta tražio Saša prijeteći da se neću dobro provesti. Kad mi je i treći kolega rekao isto, pukao mi je film. Posebno što je ovaj mi kolega privatno bio blizak sa Karadžićima, pa sam pretpostavljao da je baš on i bio zadužen da pusti "probni balon", da vidi moju reakcija. A ja lud kakav sam uvijek i bio, podviknuh: "Kako to da Saša nalazi vas ali ne i mene. Ja mogu biti samo na dva mjesta: na poslu, u zgradi SRT-a ili u "Sandru" gdje smo jeli i spavali. Nego, pošto si ti jaran sa Sašom, reci ti njemu ovo: ako me traži da me prepadne, ja sam se jada u ratu nagledao i straha mi pod kožu više ne može stati; ako me traži da me ubije, bogami nek vodi računa da potegne prvi, jer ako li samo uperi cijev prema meni ubiću ga da je tri puta Radovanov"! Nikad više Saša me nije tražio. Niti tražio niti našao. Nikad se nismo ni upoznali. Možda je i najbolje tako. Ovo je moje lično viđenje i poznavanje Karadžića. Što se, pak, političkog sistema iz tog vremena tiče o njemu mogu reći - sve najgore. Kao urednik SRT-a platu sam dobivao možda svakog trećeg mjeseca. Kada sam još i porodicu doveo na Pale finansijski sam preživljavao samo zahvaljujući tome što mi stanodavac, Mišo Cvijetić, nije redovno tražio stanarinu. Hvala mu zbog toga. Neizmjerno mu " hvala. Inače, nisam imao para ni za cigarete. Tako sam "dobro" zarađivao. Kupovao sam duvan i papir na pijaci i motao. Dok su oni pušili "Marlboro". Kad bih se "slikao" (vodio emisije uživo) sako sam pozajmljivao od Duška Oljače, a kravatu od Vedrana Škore. Imati za pivo i smoki bio je praznik. Dok su milioni prolazili kroz Pale mi smo živjeli u krajnjoj materijalnoj bijedi. Pravili smo državu i "državnu televiziju" dok su se drugi bogatili na nesreći vlastitog naroda. Ima Onaj Odozgo on sve vidi i njegov sud je posljednji!

    Jednom mi se desilo da nemam jedne-jedine marke u kući niti bilo šta za jelo u frižideru. Samo frtalj "unproforskog" ulja. Dvoje djece, supruga i ja. Dvanaestog septembra 1996. godine. Taj osjećaj nikada, dok sam živ, zaboraviti ne mogu. Čak i dok ovo pišem neka mi težina pritišće grudi; davi me kao da mi neko na prsima sjedi. Ne znam kako je naša kuma-Rada, izbjeglica iz Sarajeva u Bijeljini, saznala za našu situaciju. Nazvala je telefonom stanodavca i zamolila ga da nam prenese poruku (ni telefon imali nismo): da izađemo tad-i-tad pred autobus. Ima nešto za nas. Gladan toliko da sam jedva hodao otišao sam na stanicu u zakazano vrijeme. Stigla nam je vreća brašna. Za mene u tim trenucima većeg blaga na ovom svijetu nije bilo. Tri dana jeli smo samo uštipke. Trećeg dana stigao nam je novac od mojih roditelja. I oni su nekako doznali i poslali nam "DM-ova". Bilo je to jedino validno platežno sredstvo tih godina. Eto, tako smo stvarali današnji RTRS. Dok su se sadanašnji "veliki urednici" manekenisali po Banjaluci i ne primjećujući da je rat. Vidi li me iko danas? Kaže li mi iko " hvala? E pa možete onda zamisliti koliko je meni "drag" politički sistem iz devedesetih godina prošlog vijeka. I koliko sam ja bio "režimski novinar".
    bors - 26463 - 15.02.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - best (0)

    Reagovanje


    Odgovor na post 26461 od 15. 02. 2011. "BORS: Razočarani: Višegrad"

    Poštovani,

    Izviniti se ne može svako. To nije znak slabosti, nego upravo suprotno: znak karakterne snage i ljudskosti. Zato od srca prihvatam Tvoje izvinjenje. Pružam ruku pomirenja. Rogatica i Višegrad nisu daleko, nudim Ti da pijemo kafu skupa, kad nam se ukaže prilika. A ja kafu sa svakim ne pijem!!!




    Idi na stranu - |listaj dalje|